{"id":7322,"date":"2015-05-28T07:00:51","date_gmt":"2015-05-28T06:00:51","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7322"},"modified":"2015-05-28T09:17:00","modified_gmt":"2015-05-28T08:17:00","slug":"dometi-i-limiti-junckerova-plana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=7322","title":{"rendered":"Dometi i limiti Junckerova plana"},"content":{"rendered":"

Dolaskom Jean-Claudea Junckera na \u010delo Europske komisije najavljen je minimalni zaokret u europskoj kriznoj politici. Pored fokusa na mjere \u0161tednje i fiskalnu konsolidaciju, dugogodi\u0161nja stagnacija\u00a0nagnala je \u010delni\u0161tvo i na investicijski plan kojim bi se o\u017eivjela ekonomska aktivnost. No uvidom u strukturu tzv. Junckerova investicijskog plana postaje o\u010dito da su njegov opseg i investicijski ciljevi nedovoljni za ostvarivanje pri\u017eeljkivanih razina rasta.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Strate\u0161ki plan kojim briselska birokracija ve\u0107 pet godina nastoji ovladati krizom i osigurati stabilnost ekonomske aktivnosti temelji se prije svega na strukturnim reformama i fiskalnoj disciplini. Inzistiranje na strukturnim reformama nije ni\u0161ta drugo nego eufemizam za rezanje radni\u010dkih prava, sni\u017eavanje pla\u0107a i ograni\u010davanje kolektivnog pregovaranja. Istovremeno se od dr\u017eava \u010dlanica zahtijeva provo\u0111enje fiskalne discipline kroz dono\u0161enje poo\u0161trenih bud\u017eetskih pravila, strogi fiskalni nadzor i uvo\u0111enje sankcija. Posljedice provo\u0111enja fiskalne discipline reflektiraju se u rezanju socijalnih izdataka (u obrazovanju, zdravstvu, naknadama nezaposlenima i socijalno ugro\u017eenima), smanjenom zapo\u0161ljavanju ili ograni\u010davanju pla\u0107a u javnim slu\u017ebama i rastu potro\u0161a\u010dkih nameta (prije svega poreza na dodanu vrijednost i tro\u0161arina), sve u cilju ostvarivanja uravnote\u017eenog prora\u010duna, neovisno o negativnim dru\u0161tvenim efektima.<\/p>\n

Regulatorni okvir za neupitno prihva\u0107anje, rigorozno provo\u0111enje i potpuno po\u0161tivanje strukturnih i fiskalnih ekonomskih normativa stvoren je u prvim godinama krize. Tada su promovirana nova pravila koja su europskim institucijama priskrbila ve\u0107e ovlasti i \u0161iru mogu\u0107nost intervencije u ekonomsku politiku zemalja \u010dlanica. Novi i stro\u017ei europski upravlja\u010dki model progla\u0161en je reformom dotada\u0161njeg Ugovora o stabilnosti i rastu<\/em> iz 1999. godine. 1<\/a><\/sup>\u00a0U septembru 2010. godine na zahtjev ministara financija Europske unije prihva\u0107ena je procedura europskog semestra<\/em> tijekom koje svakog aprila zemlje \u010dlanice predaju Europskoj komisiji bud\u017eetske planove. Europska komisija potom odlu\u010duje jesu li u skladu s godi\u0161njim standardom predvi\u0111enim za svaku zemlju i u junu donosi preporuke za svaku zemlju \u010dlanicu, o \u010demu se istog mjeseca izja\u0161njava Europsko vije\u0107e. Korektivni mehanizam europskog semestra sastoji se u pokretanju procedure prekomjernog deficita kada do\u0111e do prekora\u010denja od propisanih 3%.<\/p>\n

Pro\u0161irene upravlja\u010dkih ovlasti<\/strong><\/p>\n

Nakon toga je u martu 2011. godine usvojen je euro-plus pact<\/a>\u00a0<\/em>(nazvan jo\u0161 i Ugovor o konkurentnosti) u namjeri da dr\u017eave \u010dlanice dobrovoljno predlo\u017ee listu reformi u cilju fiskalne stabilnosti i ve\u0107e konkurentnosti (npr. ukidanje vezanosti pla\u0107a za rast inflacije, pove\u0107anje godi\u0161njeg praga za odlazak u mirovinu ili harmonizacija europske porezne politike). No ni\u0161ta dobrovoljnog nema u dva temeljna zakonska paketa \u010dijim se odredbama reformira Ugovor o stabilnosti i rastu. Prvim paketom, nazvanim sixpack<\/a>\u00a0<\/b><\/em>(na snazi od decembra 2011. godine) usvojeno je pet regulativa i jedna direktiva \u010dijim se odredbama ja\u010da nadzor nad dono\u0161enjem bud\u017eeta dr\u017eava \u010dlanica, ubrzava i razja\u0161njava provo\u0111enje procedure prekomjernog deficita, precizira procedura makroekonomskih neravnote\u017ea i uvodi mogu\u0107nost sankcija. Dodatna dva zakonska paketa, nazvana twopack<\/a>\u00a0<\/b><\/em>(na snazi od maja 2013. godine), samo razra\u0111uju proces nadzora i koordinacije ustupaju\u0107i Europskoj komisiji jo\u0161 \u0161ire ovlasti nad bud\u017eetima zemalja \u010dlanica.<\/p>\n

Kruna procesa zakonskog ja\u010danja uloge Europske komisije u odnosu na dr\u017eave \u010dlanice predstavlja usvajanje Ugovora o fiskalnoj stabilnosti<\/em><\/a>\u00a0\u010dijim se odredbama poo\u0161trava postoje\u0107i Ugovor o stabilnosti i rastu. No Ugovor o fiskalnoj stabilnosti potpisan je kao me\u0111udr\u017eavni ugovor zemalja \u010dlanica, a nije usvojen kao dio legislative Europske unije, jer su odredbe Ugovora o fiskalnoj stabilnost izvan zakonskog autoriteta tijela Europske unije. Zemlje \u010dlanice prihvatile su Ugovor u martu 2012. godine, nakon \u010dega svaka \u010dlanica sama usvaja ovaj ugovor, \u0161to samo svjedo\u010di o zaobilaznim i nedemokratskim mehanizmima nametanja \u0161tednje s europske razine na nacionalnu razinu. Ugovorom o fiskalnoj stabilnosti uspostavljaju se strogi limiti na dr\u017eavni bud\u017eet i javni dug, kvantificiraju\u0107i ograni\u010denja do detalja. 2<\/a><\/sup>\u00a0Proces provedbe nadzire Europska komisija, a ukoliko dr\u017eava potpisnica nema uskla\u0111enu zakonsku proceduru mo\u017ee odgovarati pred Sudom pravde i snositi sankcije do 0,1% bruto dru\u0161tvenog proizvoda.<\/p>\n

Su\u017eavanje demokratskog procesa<\/strong><\/p>\n

Transfer nacionalnih dr\u017eavnih ovlasti u sferi javnih financija na europsku nadnacionalnu razinu, od trenutka izbijanja krize, ozna\u010dio je zao\u0161travanje neoliberalnog politi\u010dkog konsenzusa unutar Europske Unije. Novim re\u017eimom fiskalnih pravila i sankcija europske institucije nastoje (prije svega Europska komisija) upravljati procesom akumulacije kapitala na europskoj razini isklju\u010duju\u0107i mogu\u0107i utjecaj nacionalnih dr\u017eava. Politi\u010dko odlu\u010divanje se na taj na\u010din su\u017eava na neizabrana nadnacionalna tijela vi\u0161e odgovorna me\u0111unarodnim financijskim institucijama nego dru\u0161tvima kojim upravljaju. Sve \u0161ira izvr\u0161na autonomija europskih tehnokrata omogu\u0107ava stvaranje povoljnih uvjeta za akumulaciju kapitala i dinamiziranje aktivnosti na me\u0111unarodnim tr\u017ei\u0161tima.<\/p>\n

Oslu\u0161kuju\u0107i \u0161umove tr\u017ei\u0161nih kretanja, tehnokrati zahtijevaju od nacionalnih vlasti provo\u0111enje strukturnih reformi u cilju sni\u017eavanja cijene rada i nametanje fiskalne \u0161tednje u namjeri da stanu na kraj takozvanoj javnoj rastro\u0161nosti. Upravljanje nacionalnom ekonomskom politikom ne ostavlja mnogo manevarskog prostora za lokalne politi\u010dke aktere i prisiljeni su djelovati unutar regulatornih okvira nametnutih na vi\u0161oj razini autoriteta. To u pravilu zna\u010di njihov napad na institucije socijalne dr\u017eave (npr. radno zakonodavstvo ili zajam\u010denu zdravstvenu za\u0161titu) i posljedi\u010dni dru\u0161tveni konflikt u ve\u0107 unaprijed su\u017eenom demokratskom prostoru. Kriza tako postaje sve zao\u0161trenija, dr\u017eavna intervencija sve manje mogu\u0107a, a karakter vlasti (i nacionalne i nadnacionalne) sve autoritarniji.<\/p>\n

Takva transformacija ovla\u0161tenja u Europskoj uniji s ciljem privilegiranja tr\u017ei\u0161nih mehanizama i ograni\u010davanja demokratskog procesa proizlazi iz glavne brige europskih vlasti. U kontekstu eskalacije krize njihov je fokus postalo \u010duvanje vrijednosti eura, odnosno novca op\u0107enito, s namjerom spre\u010davanja javne potro\u0161nje, mogu\u0107e inflacije i gubitka vrijednosti novca. Zato je nu\u017enost dotada\u0161nje restriktivne monetarne politike pratio opisani proces uspostavljanja strogog okvira restriktivne fiskalne politike. Europska komisija stekla je ve\u0107u kontrolu nad nacionalnim bud\u017eetima, a dr\u017eave \u010dlanice izgubile su mogu\u0107nost pove\u0107anja javnih investicija kao metode amortiziranja krize. Europske institucije time su potvrdile provo\u0111enje razvojne strategije usmjerene na za\u0161titu financijskog kapitala, umirivanje tr\u017ei\u0161ta kapitala i o\u010duvanje cijena vrijednosnih papira i druge financijske imovine.<\/p>\n

Pritom nema ni\u0161ta neobi\u010dno u tome da su slu\u017ebene ekonomske analize ponudile “stru\u010dni” okvir i rezolutno podr\u017eale Europsku komisiju u potezima uspostavljanja strogog akumulacijskog re\u017eima, osiguravaju\u0107i ideolo\u0161ku podlogu budu\u0107im odlukama. U analizi<\/a> Direkcije za ekonomske i financijske poslove iz 2009. godine,\u00a0strukturne reforme se opisuju kao najsna\u017enija mjera spre\u010davanja krize u dugom roku, poticanja ekonomskog rasta i produktivnosti rada. Europska centralna banka u mjese\u010dnom izvje\u0161taju<\/a> iz juna 2010. godine\u00a0navodi da fiskalna konsolidacija u dugom roku ima “neosporene” prednosti. Premda se mogu javiti “odre\u0111eni” tro\u0161kovi u kra\u0107em roku, odlu\u010dna provedba konsolidacije takve tro\u0161kove \u010dini zanemarivima. Predvi\u0111eni uspjeh utjecaja fiskalne konsolidacije na ekonomski rast opisuje se oksimoronom “ekspanzivna fiskalna kontrakcija”.<\/p>\n

Junckerov investicijski plan<\/strong><\/p>\n

Nakon pet godina implementacija strukturnih reformi i ekspanzivne fiskalne konsolidacije, provedene mjere rezultirale su sna\u017enim padom ekonomske aktivnosti i potom kroni\u010dnom stagnacijom. Stope rasta na razini Europske unije relativno su niske (1,3% u 2014 godini), a u eurozoni jo\u0161 ni\u017ee (0,9%). Razina investicijske aktivnosti<\/a>\u00a0u Europskoj Uniji 2013. godine bila je 15% ispod pretkriznog vrhunca (variraju\u0107i me\u0111u \u010dlanicama od 25 do 60%), odnosno manja za 430 milijardi eura. No iako su rasprave o javnim investicijama, odnosno poticanju fiskalne potro\u0161nje, ve\u0107 du\u017ee vrijeme prisutne, tek nakon europskih parlamentarnih izbora postale su izglednija opcija. Novi sastav Europske komisije na \u010delu s Jean-Claude Junckerom pristupio je realizaciji predizbornih obe\u0107anja o poticanju investicija i potro\u0161nje i u novembru 2014. iza\u0161ao s ambicioznim planom poticanja 315 milijardi eura vrijednih novih investicija u trogodi\u0161njem razdoblju izme\u0111u 2015. i 2017. godine. Pored inzistiranja na provo\u0111enju strukturnih reformi i fiskalne konsolidacije, Europska komisija je promoviranjem investicija dodala i tre\u0107i krak “vrlog trokuta<\/a>”\u00a0europske ekonomske politike.<\/p>\n

Investicijski plan kre\u0107e od izdvajanja 8 milijardi eura iz postoje\u0107eg bud\u017eeta prenamjenom sredstava iz drugih programa. 3<\/a><\/sup>\u00a0Taj novac je zapravo kolateral za 16 milijardi eura garancija Europske komisije koje bi trebale olak\u0161ati zadu\u017eivanje privatnih investitora i njihovo sudjelovanje u dugoro\u010dnim infrastrukturnim projektima. Pored tih 16 milijardi eura garancija, Europska investicijska banka izdvojila je dodatnih 5 milijardi eura. Udru\u017eivanjem ovih sredstava osnovan je Europski fond za strate\u0161ke investicije vrijedan 21 milijardu eura. Sredstva ovog fonda predstavljaju osnovu temeljem koje Europska investicijska banka planira izdati obveznice u vrijednosti od 63 milijarde eura, \u010dime bi se pokrenule pet puta ve\u0107e investicije vrijedne 315 milijardi eura.<\/p>\n

Dakle, iznos sredstava u fondu rezultirao bi 15 puta ve\u0107im investicijama i ohrabrenjem privatnih investitora na uklju\u010divanje u ina\u010de riskantne i obimne projekte. Predvi\u0111aju se investicije<\/a>\u00a0u strate\u0161ku infrastrukturu (energetske i digitalne investicije), transportnu infrastrukturu, obrazovanje, istra\u017eivanje, razvoj i inovacije, investicije koje poti\u010du zapo\u0161ljavanje mladih ili ekolo\u0161ki odr\u017eive projekte. Ve\u0107i je dio (240 milijardi eura) rezerviran za dugoro\u010dne projekte, dok manji dio (75 milijardi eura) treba potaknuti investicije u malo i srednje poduzetni\u0161tvo.<\/p>\n

Ovakvo specifi\u010dno javno-privatno partnerstvo zami\u0161ljeno kroz financijski in\u017eenjering pretvaranja relativno malih koli\u010dina javnog novca u veliku koli\u010dinu privatnih investicija izazvalo je mnogo skepse, \u0161to u pogledu opsega investicija, \u0161to njihove orijentacije. Analiti\u010dari iz banke Societe Generale upozoravaju<\/a>\u00a0da \u010dak i ako se plan realizira u potpunosti, to bi potaknulo rast od tek 2,4% tijekom tri godine dok su investicije potrebne za vi\u0161u razinu rasta puno ve\u0107e. No vjerojatnost potpunog uspjeha plana s polugom od 1 naspram 15 ocjenjuju pretjerano optimisti\u010dnom. Na drugoj strani, kao refleks “realnog” sektora, Benoit Potier, \u010delnik Europskog okruglog stola industrijalaca i direktor plinske kompanije Air Liquide, izjavljuje<\/a>\u00a0da je pravo pitanje ono u vezi investicijskih prioriteta. On kao \u010delnik kompanije “odlu\u010duje na temelju toga otkuda dolazi rast, zatim gdje su potrebne investicije, a tek onda kako \u0107e se financirati”.<\/p>\n

Time je zapravo potvrdio da je primarni kriterij sudjelovanja u projektima visina profitne stope, dok je Komisija barem deklarativno okrenuta<\/a> “visokim dru\u0161tveno-ekonomskim povratima”. Komisija primarno o\u010dekuje otvaranje novih radnih mjesta, stvaranje infrastrukture za ekonomski rast i poticanje inovacija. Investicije u dugoro\u010dne projekte mogle bi ipak biti zanimljivije\u00a0mirovinskim fondovima<\/a>, osiguravaju\u0107im dru\u0161tvima ili obvezni\u010dkim fondovima. Istovremeno bi se upustili u manje rizi\u010dne investicije zbog javnih garancija i realizirali vi\u0161u kamatnu stopu od onih trenutno prisutnih na financijskim tr\u017ei\u0161tima za njihovu ciljanu imovinu (dr\u017eavne obveznice).<\/p>\n

Infrastrukturni projekti na europskoj periferiji<\/strong><\/p>\n

Investicije u infrastrukturu najpotrebnije su zemljama periferije jer ih potencijalni investitori smatraju prerizi\u010dnima, a nacionalne dr\u017eave nemaju novac za njihovo financiranje. No odbor Fonda za strate\u0161ke investicije odluke o projektima donosi<\/a>\u00a0na temelju njihove ekonomske izvedivosti \u00a0i sigurnosti povrata ulo\u017eenog, bez fokusiranja na geografske ili sektorske prioritete. Privatni investitori tako\u0111er mogu birati izme\u0111u niza projekata u koje \u0107e ulagati \u0161to zna\u010di da \u0107e izbjegavati zemlje s vi\u0161im rizikom, a usmjeravati financije u bogatije i sigurnije zemlje, one zemlje kojima su investicije tog tipa manje potrebne. Jo\u0161 je zanimljivije pitanje odnosa izme\u0111u investicija i fiskalne konsolidacije jer otvara problem korisnosti zavr\u0161enih projekata. Ima malo smisla izgraditi istra\u017eiva\u010dki centar, opremiti bolnicu ili \u0161kolu ako mjere \u0161tednje reduciraju sredstva namijenjena za njihovo funkcioniranje, ako ne\u0107e biti nikoga tko \u0107e raditi u tim objektima.<\/p>\n

Prvi odobreni projekti u aprilu 2015. godine ipak su usmjereni u tri periferne zemlje eurozone: u zdravstvena istra\u017eivanja u \u0160panjolskoj, u 14 zdravstvenih centara u Irskoj i potporu industrijskim inovacijama u Italiji. \u010cetvrti odobreni projekt je izgradnja i dogradnja Zra\u010dne luke Dubrovnik<\/a>. Sljede\u0107a \u010detiri projekta odobrena u maju 2015. godine usmjerena su uglavnom u zemlje centra, a ti\u010du se pove\u0107anja energetske u\u010dinkovitosti u cilju smanjivanja ra\u010duna grijanja u Francuskoj, u obnovljive izvore energije i njihov prijenos izme\u0111u zapada i sjevera Europe, smanjivanje upotrebe industrijske energije u Finskoj i pobolj\u0161anja u\u010dinkovitosti transmisije plina u \u0160panjolskoj.<\/p>\n

Nakon petogodi\u0161njeg iscrpljivanja europskih ekonomija (pogotovo perifernih zemalja) mjerama \u0161tednje, europske vlasti nastoje ambicioznim, ali financijski ograni\u010denim planom aktivirati privatne investicije u javnu infrastrukturu. S obzirom da legislativa Europske Unije ne dopu\u0161ta zajedni\u010dku fiskalnu politika s ciljem redistribucije dohotka i usmjeravanja transfera u nerazvijene zemlje, razra\u0111en je du\u017eni\u010dki model poticanja privatnih investicija kroz javne garancije. Takav model mo\u017ee doprinijeti pove\u0107anju investicija u europskom centru i odr\u017eati stabilnost eurozone, no sigurno ne\u0107e magi\u010dno o\u017eivjeti europsku ekonomsku aktivnost. Ekonomski oporavak mogu\u0107 je samo napu\u0161tanjem pogubnih mjera \u0161tednje i direktnim javnim investicija bilo s nacionalne ili nadnacionalne razine (npr. adekvatno kapitalizirana Europska investicijska banka poduzela bi investicije u zemljama s najve\u0107im ekonomskim te\u0161ko\u0107ama). Ovakav direktan pristup zna\u010dio bi napu\u0161tanje politi\u010dkih ograni\u010denja na javne bud\u017eete, ali tako\u0111er i transfer mo\u0107i s financijskog kapitala na centralizirane dr\u017eavne odluke o planiranju i razvoju ekonomije. Ali ova vrsta javne makrokoordinacije zasada je strogo zabranjena, a bez politi\u010dke mo\u0107i potrebne za njezinu realizaciju Europu o\u010dekuje dugotrajna stagnacija.<\/p>\n

  1. Ugovor o stabilnosti i rastu trebao je osigurati provo\u0111enje mastri\u0161kih kriterija (deficit dr\u017eavnog bud\u017eeta ispod 3% i javni dug ispod 60% bruto dru\u0161tvenog proizvoda) u cilju odr\u017eavanja fiskalne discipline unutar Europske monetarne unije. No tijekom 2003. godine Njema\u010dka i Francuska su suspendirale odredbe ugovora i prekr\u0161ile pravila o razini dopu\u0161tenog dr\u017eavnog deficita, a njihov primjer ubrzo su slijedile i druge zemlje. Na taj je na\u010din Ugovor o stabilnosti i rastu postao mrtvo slovo na papiru. U trenutku eskalacije ekonomske krize, europskoj birokraciji to je predstavljalo dobrodo\u0161ao dokaz da se izvor krize krije u pretjeranoj fiskalnoj raspu\u0161tenosti i istovremeno osiguralo alibi za nametanje stro\u017eeg regulatornog fiskalnog okvira.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Primjerice, strukturni deficit<\/a> mora biti manji od 0,5% za zemlje \u010dlanice s javnim dugom iznad 60% bruto dru\u0161tvenog proizvoda ili 1% za zemlje \u010dlanice s javnim dugom ispod 60% bruto dru\u0161tvenog proizvoda, bez da je do kraja jasno temeljem kojih se kriterija uop\u0107e utvr\u0111uje \u0161to je strukturni deficit.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Ovaj transfer novca iz predvi\u0111enih programa ve\u0107 je izazvao nezadovoljstvo<\/a>, a proizlazi iz toga \u0161to su njema\u010dki predstavnici podr\u0161ku investicijskom planu uvjetovali odr\u017eavanjem ve\u0107 dogovorenog bud\u017eeta Europske Unije, otklanjaju\u0107i bilo kakvo pro\u0161irivanje dodatnim sredstvima.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Strate\u0161ki plan kojim briselska birokracija ve\u0107 pet godina nastoji ovladati krizom i osigurati stabilnost ekonomske aktivnosti temelji se prije svega na strukturnim reformama i fiskalnoj disciplini…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":7326,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[243,213,64],"theme":[456,455],"country":[],"articleformat":[450],"coauthors":[111],"class_list":["post-7322","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-eu","tag-financije","tag-kriza","theme-politika","theme-rad","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7322","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7322"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7322\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7335,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7322\/revisions\/7335"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7326"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7322"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7322"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7322"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7322"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7322"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7322"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7322"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}