{"id":730,"date":"2014-05-05T07:00:01","date_gmt":"2014-05-05T06:00:01","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=730"},"modified":"2021-02-25T11:06:52","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:52","slug":"propast-zupanjske-industrije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=730","title":{"rendered":"Propast \u017eupanjske industrije"},"content":{"rendered":"

Broj nezaposlenih u najisto\u010dnijoj hrvatskoj \u017eupaniji danas je ve\u0107i nego \u0161to je bio 1992. godine. \u017dupanja, tre\u0107i po veli\u010dini grad te \u017eupanije, ne odska\u010de prosjekom od ostatka \u017eupanije. Ve\u0107ina firmi koje su u \u017dupanji postojale po\u010detkom devedesetih godina po\u010detak novog desetlje\u0107a do\u010dekale su u ste\u010daju, a tek su rijetke me\u0111u njima nakon ste\u010daja nastavile proizvodnju. Ogromna nezaposlenost, devastirana ekonomija i mit o privatnim investicijama koje \u0107e sve to rije\u0161iti klasi\u010dna su pri\u010da hrvatske tranzicije i obrazac u kojeg se uklapa gotovo svaki grad u Hrvatskoj.
\n<\/strong><\/p>\n

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje, stopa registrirane nezaposlenosti za velja\u010du 2014. godine u Hrvatskoj iznosi 22,7%. Ono \u0161to ta brojka ne otkriva jesu ogromne regionalne razlike. Primjerice, u Vukovarsko-srijemskoj \u017eupaniji nezaposlenost je jo\u0161 davne 2009. prema\u0161ila 30%. U o\u017eujku ove godine, na zavodu za zapo\u0161ljavanje prijavljeno je 23.282 stanovnika najisto\u010dnije hrvatske \u017eupanije, a ta nam brojka govori o daljnjem nastavku negativnog trenda koji traje jo\u0161 od 2008. godine. O uspje\u0161nosti njezinog tranzicijskog puta najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da je ratne 1992. godine taj broj iznosio ne\u0161to preko 9.000. S udjelom izme\u0111u 1 i 1,5% u BDP-u<\/a>\u00a0to je druga najsiroma\u0161nija<\/a>\u00a0\u017eupanija u Hrvatskoj. Uz sve to, u razdoblju izme\u0111u dva posljednja popisa stanovni\u0161tva, \u017eupanija je izgubila \u010dak 14 tisu\u0107a ljudi, \u0161to je ne\u0161to vi\u0161e od ukupnog broja stanovnika njezina tre\u0107eg najve\u0107eg grada \u2013 \u017dupanje.<\/p>\n

\u017dupanja se uglavnom uklapa u ovu otu\u017enu sliku. Postratne \u017eupanjske generacije vjerojatno ni ne znaju da se u \u017dupanji do prije dvadesetak godina proizvodilo jo\u0161 \u0161to\u0161ta osim \u0161e\u0107era, bra\u0161na i kombajna koji su prepoznatljivi simboli ovoga kraja. Drvna i tekstilna industrija (gotovo) su potpuno nestale, dok su se u pre\u017eivjelim firmama, koje mahom pripadaju sektoru prehrambene industrije, dogodile zna\u010dajne redukcije radne snage. Ve\u0107ina firmi koje su postojale po\u010detkom devedesetih godina po\u010detak novog desetlje\u0107a do\u010dekale su u ste\u010daju, a tek su rijetke me\u0111u njima nakon ste\u010daja nastavile proizvodnju. Stoga ne iznena\u0111uje da se stalno rastu\u0107a nezaposlenost u sije\u010dnju ove godine privremeno zaustavila na brojci od 1.765 ljudi, \u0161to je zastra\u0161uju\u0107e veliki broj za gradi\u0107 s manje od 13 tisu\u0107a stanovnika. Da ni sretnicima koji su uspjeli prona\u0107i posao u \u017dupanji ne cvatu ru\u017ee, najbolje govori podatak da se prosje\u010dna pla\u0107a u gradu kre\u0107e izme\u0111u 3 i 3 i pol tisu\u0107e kuna, odnosno ona je 2 tisu\u0107e kuna ni\u017ea od dr\u017eavnog prosjeka<\/a>. Sve to ostavilo je traga na prihodima gradskog prora\u010duna koji bilje\u017ei gotovo nevjerojatan pad s 50 milijuna kuna koliko je iznosio 2008. na 25 milijuna 2013. godine.<\/p>\n

Jedina metoda kojom su gradske vlasti proteklih godina nastojale kompenzirati dubioze u gradskom bud\u017eetu jest rasprodaja gradske imovine, \u010desto i za mizernu cijenu, a sve s ciljem privla\u010denja navodno spasonosnih investicija. Usprkos tome, u \u017dupanji posljednjih godina nije zabilje\u017eena nijedna zna\u010dajnija privatna investicija. Presu\u0161ivanje gradskog bud\u017eeta odrazilo se na kulturne i dru\u0161tvene aktivnosti u gradu, koje sve \u010de\u0161\u0107e ovise o golom volonterizmu pojedinaca. Prora\u010dun za kulturu je drasti\u010dno srezan, pa tako primjerice gradsko kino ve\u0107 godinama ne radi. Niska kupovna mo\u0107 kompenzira se odlascima u \u0161oping u obli\u017enje Ora\u0161je (BiH), koje se nalazi na drugoj obali rijeke Save, pa se dogodi \u010dak i zatvaranje pokojeg trgova\u010dkog lanca poput Kauflanda.<\/p>\n

No, vratimo li se na po\u010detak devedesetih, \u017dupanja \u0107e nam se u\u010diniti kao prava mala industrijska metropola koja je imala svu infrastrukturu potrebnu za nesmetan razvoj grada u ekonomskom, kulturnom i dru\u0161tvenom smislu. U svega desetak godina, od raspada Jugoslavije i po\u010detka rata pa kroz privatizaciju, sve to gotovo je u potpunosti uni\u0161teno. Podu\u017ei popis nestalih \u017eupanjskih firmi mo\u017eemo po\u010deti sa \u201cZorom\u201d, firmom koja se bavila proizvodnjom konfekcije, odje\u0107e, rublja, posteljine itd. \u201cZora\u201d je 1991. godine u dva pogona u \u017dupanji i obli\u017enjem selu Drenovcima zapo\u0161ljavala 260 radnika, uglavnom \u017eena. Proces pretvorbe i privatizacije zapo\u010det je 1993. godine, a samo dvije godine kasnije proizvodnja je potpuno uga\u0161ena. Jedna od najve\u0107ih katastrofa za \u017eupanjsku privredu devedesetih godina bila je propast drvno industrijskog poduze\u0107a \u201cLu\u017enjak\u201d koje se bavilo primarnom preradom drveta, proizvodnjom drvnih prera\u0111evina, namje\u0161taja itd. Kako je \u017eupanjski kraj izuzetno bogat kvalitetnom drvnom masom, razvoj drvne industrije zapo\u010deo je jo\u0161 \u0161ezdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a. \u201cLu\u017enjak\u201d je 1991. godine zapo\u0161ljavao gotovo 700 radnika i bio jedno od tri najve\u0107a \u017eupanjska poduze\u0107a. U idu\u0107ih deset godina, proizvodnja je potpuno obustavljena. Dolaskom novoga vlasnika, viroviti\u010dkog TVIN-a 2002. godine, dolazi do ponovnog pokretanja proizvodnje, pri \u010demu se zapo\u0161ljava tek pedesetak ljudi. Iako se \u010desto isti\u010de kako je propast \u017eupanjske industrije, pa tako i \u201cLu\u017enjaka\u201d uvjetovana pokretanjem ste\u010dajnog postupka nad \u017dupanjskom bankom (1999.) koja je bila glavni kreditor \u017eupanjskih firmi (\u0161to nije neto\u010dno), bitno je istaknuti da su se drasti\u010dna smanjenja broja zaposlenih i opsega proizvodnje po\u010dela doga\u0111ati s po\u010detkom procesa pretvorbe i privatizacije, a situacija je dodatno ote\u017eana ratnim stanjem. Mnoge tvrtke su kraj devedesetih do\u010dekale u ste\u010daju, a za ve\u0107inu je ste\u010daj zna\u010dio kona\u010dnu likvidaciju. Gra\u0111evinska firma \u201cJedinstvo\u201d (nekada\u0161nji \u201cRadnik\u201d), koja je zaslu\u017ena za izgradnju ve\u0107ine onoga \u0161to danas mo\u017eete vidjeti u \u017dupanji, po\u010detkom devedesetih zapo\u0161ljavala je 130 radnika, da bi idu\u0107ih deset godina smanjivala broj zaposlenih dok napokon nije potpuno uga\u0161ena. Na mjestu nekada\u0161nje tvornice gra\u0111evinskog materijala \u201cCiglana\u201d, danas je tek prodajno mjesto na\u0161i\u010dke Nexe grupe. Tu je jo\u0161 i \u010ditav niz firmi koje su se ugasile po\u010detkom novog stolje\u0107a kao \u0161to je poljoprivredno poduze\u0107e \u201cMednik\u201d, mesno prera\u0111iva\u010dka industrija \u201cSava\u201d, trgova\u010dki lanac \u201cPosavina\u201d itd. Razmjere \u017eupanjske ekonomske katastrofe najbolje ilustrira \u010dinjenica da \u010detiri najve\u0107e \u017eupanjske firme danas zapo\u0161ljavaju manje ljudi, nego \u0161to je samo jedna od njih (Sladorana) zapo\u0161ljavala po\u010detkom devedesetih.<\/p>\n

Popis firmi koje su pre\u017eivjele do danas je znatno kra\u0107i. Iz \u201cSlavonije nove\u201d na police supermarketa i dalje pristi\u017ee \u017eupanjsko bra\u0161no, ali dana\u0161njih 60 radnika predstavlja tek tre\u0107inu nekada\u0161njeg radnog kontingenta. Nakon ste\u010daja, oporavak je do\u017eivjela i \u017eupanjska mljekara. Nekada\u0161nji \u201cDomil\u201d danas je u vlasni\u0161tvu vara\u017edinske Vindije i posluje pod imenom \u201cNovi domil\u201d. Sa svojih 130 radnika, to je tre\u0107i najve\u0107i \u017eupanjski poslodavac, s tim da je po\u010detkom devedesetih mljekara zapo\u0161ljavala dvostruko ve\u0107i broj radnika. \u201cSame Deutz Fahr \u017detelice\u201d, nekada\u0161nji \u201c\u0110uro \u0110akovi\u0107\u201d danas zapo\u0161ljava 176 radnika. Uz to, \u201c\u0110uro\u201d svake godine zapo\u0161ljava zna\u010dajan broj sezonskih radnika, pa je tako po\u010detkom ove godine primljeno njih stotinjak na rok od 6 mjeseci<\/a>. Ipak, radi otkazivanja narud\u017ebi nakon izbijanja krize u Ukrajini, ve\u0107 u o\u017eujku ugovor o radu je otkazan ve\u0107ini sezonaca. Sezonski poslovi u \u201c\u0110uri\u201d ili u Sladorani za mnoge \u017dupanjce predstavljaju jedinu mogu\u0107nost zaposlenja, pa tako mnogi od njih rade od sezone do sezone bez nade za pronala\u017eenjem stalnoga posla.<\/p>\n

\u017dupanjska \u201cSladorana\u201d, rije\u010dima jednog na\u0161eg sugovornika, dijete prve jugoslavenske petoljetke, desetlje\u0107ima je najve\u0107a i najva\u017enija \u017eupanjska firma i najpoznatiji izvozni brand. U okolici tvornice je od kraja \u010detrdesetih godina izgra\u0111eno \u010ditavo naselje s novim vrti\u0107em i osnovnom \u0161kolom. Uz izravno zapo\u0161ljavanje zna\u010dajnog broja ljudi (1991. preko 700 zaposlenih), Sladorana je desetlje\u0107ima pomagala razvoj gradske infrastrukture i bila glavni sponzor kulturnih i sportskih aktivnosti u gradu. Uz to, o Sladorani su ovisila i jo\u0161 uvijek ovise brojna seoska doma\u0107instva koja se bave proizvodnjom \u0161e\u0107erne repe. Iako je i sama u proteklih dvadesetak godina pro\u0161la kroz razli\u010dite turbulencije, u kontekstu sveop\u0107e privredne devastacije \u017eupanjskog kraja ona predstavlja donekle pozitivnu iznimku. Ipak, potresi koje je sa sobom donijela privatizacija nisu zaobi\u0161li ni nju pa je broj stalno zaposlenih radnika u proteklih dvadesetak godina prepolovljen te trenutno broji ne\u0161to vi\u0161e od tristotinjak radnika.<\/p>\n

Uzmemo li u obzir sve \u0161to smo dosada istaknuli, jasno nam je koliko je va\u017eno sprije\u010diti daljnji nestanak radnih mjesta u \u017dupanji. Zbog toga su izuzetno zabrinjavaju\u0107e najave o rezovima koje dolaze od ve\u0107inskog vlasnika Sladorane (kao i viroviti\u010dke \u0161e\u0107erane) \u017deljka Zadre. Zadro isti\u010de kako je uslijed pada cijena \u0161e\u0107era i konkurentskog pritiska velikih europskih proizvo\u0111a\u010da, restrukturiranje tvrtke i \u201crezanje tro\u0161kova gdje god je to mogu\u0107e\u201d postalo nu\u017eno. Prema njegovim rije\u010dima, Sladorana je u potrazi za \u201cstrate\u0161kim partnerom\u201d iz Europske unije, a uvjeti toga partnerstva jo\u0161 se dogovaraju. \u0160krtost na informacijama koje dolaze iz Sladorane postaje izvorom razli\u010ditih \u0161pekulacija, izme\u0111u ostaloga i o mogu\u0107em seljenju proizvodnje na istok. Zadro kategori\u010dki odbacuje pri\u010de o mogu\u0107em ga\u0161enju proizvodnje, no budu\u0107nost radnika Sladorane je u najmanju ruku neizvjesna.<\/p>\n

Iako bi se u mnogim privatizacijskim pri\u010dama iz \u017dupanje zasigurno moglo na\u0107i posla za pravne organe, a i dr\u017eavna revizija je u nekoliko nabrojanih firmi utvrdila razli\u010dite nepravilnosti, bilo bi pogre\u0161no uzroke problema tra\u017eiti u individualnom nepo\u0161tenju ovoga ili onoga lokalnog magnata koji je tijekom privatizacije \u017eupanjske privrede omastio brk. Sli\u010dnosti s drugim mjestima u Hrvatskoj ukazuju na to da se radi o problemima koji nadilaze takav eksplanatorni okvir i da je cjelokupan proces privatizacije dru\u0161tvene imovine ono \u0161to treba dovesti u pitanje. \u017dupanja je samo jedno od mnogih hrvatskih mjesta koje je postalo \u017ertvom tranzicijskog puta koji o\u010digledno ne vodi nikamo.<\/p>\n

Budu\u0107nost grada mo\u017ee se razmatrati kroz dilemu mnogih (osobito mladih) \u017dupanjaca izme\u0111u emigriranja i daljnjeg i\u0161\u010dekivanja spasonosnog privatnog kapitala koji bi, sukladno strategiji gradskih vlasti, kona\u010dno trebao sti\u0107i i stati na kraj problemu kroni\u010dne nezaposlenosti. Kako ta strategija zasad nije dala rezultate ljudi se sve \u010de\u0161\u0107e odlu\u010duju za sezonske ili trajne odlaske na rad na more ili u inozemstvo, pa se mo\u017ee o\u010dekivati daljnji nastavak trenda depopulacije grada.<\/p>\n

I zanimljivost za kraj, jedina velika javna investicija u gradu posljednjih godina bila je ure\u0111enje \u0161etnice uz rijeku Savu na koju je potro\u0161eno oko \u010detiri milijuna kuna, pri \u010demu je grad snosio (samo) 30% tro\u0161kova. Iako gradona\u010delnik Mili\u010devi\u0107 \u0161etnicu predstavlja kao novi adut u \u017eupanjskoj turisti\u010dkoj ponudi, vjerojatnije je da \u0107e njome umjesto hordi turista \u0161etati nezaposleni \u017dupanjci. Ako ni\u0161ta drugo, \u017eupanjski radnici \u0107e sa \u0161etnice imati dobar pogled na devastirana industrijska postrojenja u kojima su nekada radili.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje, stopa registrirane nezaposlenosti za velja\u010du 2014. godine u Hrvatskoj iznosi 22,7%. Ono \u0161to ta brojka…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":734,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[34],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[88],"class_list":["post-730","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-tranzicija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/730","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=730"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/730\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36900,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/730\/revisions\/36900"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/734"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=730"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=730"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=730"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=730"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=730"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=730"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=730"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}