{"id":7127,"date":"2015-05-21T07:00:50","date_gmt":"2015-05-21T06:00:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7127"},"modified":"2015-05-21T12:10:56","modified_gmt":"2015-05-21T11:10:56","slug":"ustani-bane","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=7127","title":{"rendered":"Banova biografija kao predlo\u017eak za tranziciju"},"content":{"rendered":"

Dok se suvremene rasprave o historijskom revizionizmu uglavnom iscrpljuju u viktimologiji, \u010desto iz fokusa izmi\u010de okvir unutar kojeg se te rasprave odvijaju. Povratak skulpture i naziva bana Josipa Jela\u010di\u0107a na centralni zagreba\u010dki trg prije 25 godina, jedan od ishodi\u0161nih i konsenzualnih revizionisti\u010dkih \u010dinova, pru\u017ea plodnu ulaznu to\u010dku za razumijevanje spomenutog okvira i uloge revizionizma u restauraciji kapitalizma na ovim prostorima.<\/strong><\/p>\n

Svake godine, prvi tjedni svibnja rezervirani su za u\u017earene rasprave o doga\u0111anjima s kraja Drugog svjetskog rata, a \u010dinjenica da se ove godine slavila okrugla obljetnica pobjede nad fa\u0161izmom samo je dolila ulje na vatru. Te\u0161ko je i pobrojati sve novinske kolumne i reporta\u017ee kao i raznorazna javna doga\u0111anja na kojima je proteklih tjedana liberalna i lijeva javnost debatirala o dva i pol desetlje\u0107a historijskog revizionizma na na\u0161im prostorima. Ve\u0107i dio prolivene tinte i potro\u0161enih glasnica bio je usmjeren na kritiku prevrednovanja uloge glavnih ratnih protagonista, kao i promijenjenu interpretaciju velikih ratnih pokolja, koja je zahvatila postjugoslavenska dru\u0161tva od devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a naovamo. To\u010dka usijanja dosegnuta je odlukom beogradskog suda kojom se \u010detni\u010dkom vo\u0111i Dragoljubu Mihailovi\u0107u zbog “proceduralnih gre\u0161aka” poni\u0161tava presuda<\/a> iz 1946. godine, kojom je kao ratni zlo\u010dinac i suradnik okupatora osu\u0111en na smrt.<\/p>\n

No dok su se sve rasprave o revizionizmu kao i obi\u010dno okretale oko ovakvih tema, na jednoj od tribina u obljetni\u010darskom tjednu, Boris Buden je izdvojio jedan potpuno nevezan doga\u0111aj koji je ozna\u010dio kao centralno mjesto historijskog revizionizma u Hrvatskoj. Radi se o pri\u010di o nepre\u017ealjenom banu koji se trijumfalno, aklamacijom prihva\u0107en, na po\u010detku procesa restauracije kapitalizma vratio na glavni zagreba\u010dki trg. Iako je pri\u010da dobro poznata, \u010dini nam se zanimljivom ulaznom to\u010dkom koja omogu\u0107uje da zaobilaznim putem do\u0111emo do teme historijskog revizionizma, onkraj prekapanja jama i prebrojavanja le\u0161eva, kao i prate\u0107ih mitomanija vezanih za najve\u0107e ratne pokolje.<\/p>\n

Jer doista, problem revizionizma je pre\u010desto svo\u0111en na preispisivanje povijesti pojedinih ratnih epizoda, pri \u010demu je njegova op\u0107enitija razina izmakla kriti\u010dkoj evaluaciji. Ta je razina podrazumijevala promjenu dominantnog klju\u010da u kojemu se i\u0161\u010ditava \u010ditava povijest, ili barem ona od stolje\u0107a sedmog. Nova paradigma je u sredi\u0161te rasprave stavila pri\u010du o usponima i padovima nacionalne dr\u017eavnosti, a svi likovi u toj pri\u010di su vrednovani sukladno tome koliko jesu ili nisu doprinijeli uspostavi, o\u010duvanju, gubitku ili obnovi nacionalne dr\u017eave. Stoga su sve revizije povijesti kojima smo svjedo\u010dili u protekla dva i pol desetlje\u0107a proizvod tog novouspostavljenog seta kriterija oko kojega je, bitno je naglasiti, postojao \u0161irok dru\u0161tveni konsenzus. On je omogu\u0107io da dotada\u0161nji izdajnici (ponovno) postanu herojima i obratno.<\/p>\n

Povijest dr\u017eavnosti umjesto povijesti klasne borbe<\/strong><\/p>\n

Ideolo\u0161ka koalicija vladaju\u0107ih nacionalista i oporbenih liberala omogu\u0107ila je preispisivanje povijesti koje \u0107e prvenstveno biti obilje\u017eeno ekstremnim elitizmom, \u0161to je jedna od temeljnih odrednica revizionisti\u010dke historiografije uop\u0107e, a ne samo njezinih postjugoslavenskih ina\u010dica.\u00a0Tako \u0107e srednjovjekovni knezovi i kraljevi koji tobo\u017ee uspostavljaju samostalnu dr\u017eavu, kao i ranonovovjekovno plemstvo koje ju brani od turskih nadiranja postati jedini junaci feudalne povijesti na\u0161ih prostora. Izuzev Gup\u010deve bune, duga povijest klasnog sukoba izme\u0111u ve\u0107inskog, selja\u010dkog stanovni\u0161tva i ovih elita je uglavnom zaboravljena. Tako su stvoreni uvjeti u kojima \u0107e se potomci eksploatiranog selja\u0161tva identificirati s eksploatatorima svojih predaka, samo zato \u0161to su oni nosioci te famozne nacionalne dr\u017eavnosti.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, formalna pravno-politi\u010dka ure\u0111enja se tretiraju kao glavne odrednice identiteta, \u0161to zna\u010di da je on u potpunosti proizvod aparata vladaju\u0107ih ideologija i nema ni\u0161ta zajedni\u010dko s emancipatorskim borbama odozdo.\u00a0Kao relevantni povijesni doga\u0111aji uzimaju se isklju\u010divo oni koji su na bilo koji na\u010din doprinijeli stvaranju nezavisne, nacionalne dr\u017eave. Takav pristup \u0107e omogu\u0107iti i da se \u010ditavo socijalisti\u010dko iskustvo koje je iz temelja promijenilo \u017eivote radnih masa, svede na pri\u010du o hrvatskom prolje\u0107u kao navodnom poku\u0161aju “o\u017eivljavanja” hrvatske dr\u017eavnosti. I doista, ima li perverznijeg primjera historijskog revizionizma od \u010dinjenice da je 40 godina samoupravnog eksperimenta koji je (u kona\u010dnici neuspje\u0161no) poku\u0161ao dati obi\u010dnim ljudima kontrolu nad njihovim vlastitim \u017eivotima, svedeno na kratku epizodu o usponu i padu jednog republi\u010dkog partijskog rukovodstva na prijelazu iz \u0161ezdesetih u sedamdesete godine?<\/p>\n

No vratimo se banu tako \u0161to \u0107emo izdvojiti nekoliko biografskih crtica koje bi nam, na pozadini gore navedenih primjera koji svjedo\u010de o snazi hegemonije dr\u017eavotvornog diskursa, mogli pomo\u0107i da shvatimo kako se i za\u0161to na\u0161 najve\u0107i ban na po\u010detku tranzicije prometnuo u jednog od klju\u010dnih nacionalnih simbola. Kao sin podmar\u0161ala austrijske vojske Franje Jela\u010di\u0107a koji se istakao u borbama protiv Napoleona, budu\u0107i ban Josip bio je predodre\u0111en za vojni\u010dku karijeru. Brzo je napredovao u vojnoj hijerarhiji, a slavu je stekao tridesetih i \u010detrdesetih godina 19. stolje\u0107a u borbama s Turcima u Bosni, dogurav\u0161i do polo\u017eaja pukovnika glinske regimente. Kada je 1848. godine revolucionarni vihor zahvatio Monarhiju, a Ugarska pod vodstvom najpoznatijeg europskog revolucionara iz 1848. Lajosa Kossutha bila na putu ka osamostaljenju, Jela\u010di\u0107 se radi svojih vojni\u010dkih sposobnosti u\u010dinio dobrom okladom za razli\u010dite strane u predstoje\u0107em sukobu, od be\u010dkog dvora preko ilirskog pokreta kojemu je ve\u0107 godinama pripadao, pa do ma\u0111arske konzervativne reakcije.<\/p>\n

Reakcionarna uloga bana Jela\u010di\u0107a<\/strong><\/p>\n

No, kada se u o\u017eujku 1848. sastala tzv. Narodna skup\u0161tina u Zagrebu koja je pored izno\u0161enja \u010duvenih Zahtijevanja naroda<\/em> izabrala Jela\u010di\u0107a za bana, on je ve\u0107 dva dana ranije na istu funkciju imenovan od strane kralja Ferdinanda. Kao pravi vojnik koji iznad svega po\u0161tuje zapovjedni lanac, Jela\u010di\u0107 odlazi u Be\u010d polo\u017eiti prisegu pred kraljem, ignoriraju\u0107i poziv Narodne skup\u0161tine. U sljede\u0107im mjesecima, Jela\u010di\u0107ev polo\u017eaj i relativna sloboda djelovanja variraju ovisno o promjenama odnosa snaga izme\u0111u dvora i revolucionarnih snaga iz razli\u010ditih dijelova Monarhije. No, nakon pobjede nad be\u010dkom revolucijom kojoj je Jela\u010di\u0107 doprinio odbaciv\u0161i pe\u0161tanske revolucionare koji su pritekli upomo\u0107 Be\u010dlijama, \u0161irom su otvorena vrata dvorskoj reakciji koja vi\u0161e nije morala pristajati ni na kakve kompromise. Jela\u010di\u0107 je podvrgnut generalu Windischgr\u00e4tzu \u010dime gubi svaku mogu\u0107nost autonomnog djelovanja. Sudjeluje dalje u bitkama protiv ma\u0111arske revolucije, sve do njezina kona\u010dnog poraza, a caru ostaje lojalan sve do svoje smrti, za \u0161to je 1854. godine nagra\u0111en titulom grofa.<\/p>\n

U kolektivnu memoriju i povijesne ud\u017ebenike Jela\u010di\u0107 je ponajvi\u0161e u\u0161ao radi dva doga\u0111aja: ukidanja kmetstva i navodnog ujedinjenja svih hrvatskih zemalja osim Istre. I dok je ovaj drugi, zna\u010dajan za dr\u017eavotvorne feti\u0161iste s po\u010detka devedesetih, bio kontingentna posljedica revolucije i ratova koji su bjesnili diljem \u010ditave Monarhije, 1<\/a><\/sup> prvi je bio tek potvrda postoje\u0107eg stanja (ugarski sabor ve\u0107 ranije ukida kmetstvo) kojom se u kriti\u010dnim trenucima htjelo pridobiti podr\u0161ku selja\u0161tva. No, kako seljaci nisu bili zadovoljni pukom formalnom slobodom, ve\u0107 zahtijevaju i vlasni\u0161tvo nad zemljom, Jela\u010di\u0107 ve\u0107 tri dana potom uvodi prijeki sud kako bi za\u0161titio plemi\u0107ka i crkvena imanja od selja\u010dkih napada. O njegovim navodnim socijalno progresivnim nagnu\u0107ima najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da \u0107e nakon sloma revolucije svoju lojalnost kralju nastaviti dokazivati poslu\u0161nim uvo\u0111enjem \u010ditavog niza regresivnih mjera poput cenzure tiska i oktroiranog ustava. Neovisno o tome koliko su objektivne okolnosti ograni\u010davale njegov manevarski prostor, ostaje \u010dinjenica kako je u momentu u kojem je \u010ditava stara Europa drhtala pred naletom revolucionarnih masa, on svoju politi\u010dku okladu stavio na savez s Monarhijom.<\/p>\n

Mogli bismo zaklju\u010diti kako je Jela\u010di\u0107 u svome politi\u010dkom djelovanju bio neovisan o be\u010dkom dvoru otprilike onoliko koliko su prezadu\u017eeni hrvatski gra\u0111ani danas neovisni o svojim vjerovnicima iz austrijskih banaka. Jednako kako je ban branio monarhijski poredak unutar kojega su hrvatski prostori bili i ostali bijedno nerazvijeni, dana\u0161nja kompradorska nacionalna elita, koja je u Jela\u010di\u0107u s pravom na\u0161la svoga politi\u010dkog i duhovnog pretka, brani liberalno-demokratski, antitotalitaristi\u010dki konsenzus o nepostojanju alternative, usprkos \u010dinjenici \u0161to su njime periferne europske zemlje poput Hrvatske osu\u0111ene na permanentni razvoj nerazvijenosti.<\/p>\n

Dubina revizionisti\u010dkog konsenzusa<\/strong><\/p>\n

Na pozadini banove biografije napokon sve ima smisla: i razvla\u0161tenje naroda od tvornica i strate\u0161kih resursa poput banaka i telekomunikacija u korist njema\u010dkog, austrijskog, talijanskog itd. kapitala, i pristupanje NATO-u poradi sudjelovanja u ameri\u010dkim imperijalisti\u010dkim avanturama diljem svijeta, pa i pristupanje Europskoj uniji, vlastitim materijalnim interesima usprkos, s autorasisti\u010dkim argumentima o potrebi uvo\u0111enja reda u balkansku d\u017eunglu. I doista, Buden je potpuno u pravu. Uklanjanje republike s “glavnog trga svih Hrvata” u korist Jela\u010di\u0107a kao najkorisnije budale be\u010dke reakcije bio je savr\u0161en simboli\u010dki nagovje\u0161taj dva i pol desetlje\u0107a otima\u010dine i izvla\u0161tenja narodnih masa kojim su na na\u0161im prostorima poni\u0161teni rezultati \u010ditavog stolje\u0107a radni\u010dkih borbi u korist kapitala iz zemalja europskoga centra.<\/p>\n

U kona\u010dnici, \u010ditava recentna povijest historijskog revizionizma po\u010diva na konsenzualno prihva\u0107enoj novoj paradigmi koja je postavila okvir svim povijesnim debatama ticale se one Drugog svjetskog rata ili renesansnog pjesni\u0161tva \u2013 okvira nacionalne dr\u017eavnosti. U takvim okolnostima je carski potr\u010dko mogao postati velikim nacionalnim herojem, \u010disto radi toga \u0161to je, navodno, pod svojom vlasti na nekoliko mjeseci “okupio sve hrvatske zemlje”. Unutar takvoga okvira se uostalom proteklih tjedana vodila i rasprava o karakteru i povijesnom zna\u010daju NOB-a.<\/p>\n

Za lijevo-liberalnu javnost, partizani su, iako predvo\u0111eni komunistima, ipak oslobodili Istru i Dalmaciju i omogu\u0107ili nastanak Hrvatske u njezinim dana\u0161njim granicama. Dakle, njihova zasluga le\u017ei u borbi za Hrvatsku<\/a>, a ne u tome \u0161to su udarili temelje za socijalnu revoluciju koja je barem donekle dokinula klasnu i rodnu neravnopravnost.\u00a0Najbolji je to dokaz da usprkos silnoj \u017eu\u010di prolivenoj proteklih tjedana, ve\u0107ina protagonista ovakvih rasprava i dalje pristaje uz revizionisti\u010dki konsenzus koji je dugu povijest klasnih sukoba izgnao s ud\u017ebeni\u010dkih stranica u korist interesa nedjeljive transhistorijske nacije. Jer, kako bija\u0161e napisano na urnebesnim predizbornim plakatima na\u0161ih navodnih socijaldemokrata po\u010detkom devedesetih \u2013 i radnici su Hrvati<\/a>.<\/p>\n

  1. \u0160tovi\u0161e, Rijekom i Dalmacijom je upravljao kao carski namjesnik, pa se formalno niti ne radi o ujedinjenju.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Svake godine, prvi tjedni svibnja su rezervirani za u\u017earene rasprave o doga\u0111anjima s kraja Drugog svjetskog rata, a \u010dinjenica da se ove godine slavila okrugla obljetnica pobjede nad fa\u0161izmom samo je dodala ulje na vatru…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":7132,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[144,34],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[88],"class_list":["post-7127","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-revizionizam","tag-tranzicija","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7127"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7158,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7127\/revisions\/7158"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7132"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7127"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7127"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7127"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7127"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}