Jo\u0161 jedna od negativnih posljedica komodifikacije obrazovanja i eklatantan primjer klasne polarizacije u obrazovnom sustavu su tzv. repeticije, instrukcije ili dodatne poduke. One su primarno klasno odre\u0111ene jer su dostupne u\u010denicima iz obitelji s boljim socioekonomskim statusom. Pojam privatnih instrukcija uklju\u010duje privatne satove koji se pla\u0107aju, a koje instruktor pojedinac daje jednom ili skupini u\u010denika, ali i organizirane te\u010dajeve poput priprema za dr\u017eavnu maturu ili upise na fakultet. Poduke koje u\u010denike pripremaju za dr\u017eavnu maturu sve vi\u0161e utje\u010du i na rezultate upisa na fakultet.<\/p>\n
Oni koji su si mogli priu\u0161titi poduke ostvaruju bolje rezultate na dr\u017eavnoj maturi pa time i bolje rezultate pri upisu na fakultete. Siroma\u0161niji u\u010denici koji dolaze iz obitelji s lo\u0161ijim socioekonomskim statusom ve\u0107 u samom startu imaju manje \u0161anse za ostvariti bolje rezultate, stoga su u samom startu diskriminirani<\/a>. Udio privatnih poduka u obrazovnom sustavu izravan je pokazatelj stupnja komodifikacije i komercijalizacije obrazovanja, a prema istra\u017eivanju<\/a> koje je ranijih godina proveo Institut za dru\u0161tvena istra\u017eivanja Zagreb u Hrvatskoj 60 posto srednjo\u0161kolaca uzima dodatne instrukcije.<\/p>\n Pri govoru o tzv. “trendu” poja\u010danog uzimanja instrukcija, odgovornost za ovu potrebu obi\u010dno se stavlja na ple\u0107a neadekvatnom kurikulumu, lo\u0161e obrazovanim nastavnicima, lo\u0161em obrazovnom sustavu ili pak dr\u017eavi koja je dopustila ovakav razvoj situacije, me\u0111utim rijetko ga se dovodi u svezu s ulaganjima u obrazovanje. Svi prigovori – od kurikuluma, preko nezainteresiranih u\u010denika ili neadekvatno obrazovanih profesora, posljedica su minimalnih ulaganja u razvoj obrazovnog sustava. U Finskoj, zemlji s potpuno javno financiranim obrazovanjem s devizom “obrazovanje se ne mo\u017ee kupiti”, u kojoj su profesori jednako dobro pla\u0107eni kao odvjetnici ili lije\u010dnici, udio instrukcija iznosi tek 5 posto. U Finskoj u \u0161kolama postoje javnofinancirani cjelodnevni boravci, doma\u0107e zada\u0107e pi\u0161u se u \u0161koli, dopunska nastava tako\u0111er je javno financirana, stoga udio instrukcija iznosi 5 posto. U Gr\u010dkoj, zemlji nastradaloj od mjera \u0161tednje postotak u\u010denika koji uzimaju instrukcije je 80 posto.<\/p>\n U Hrvatskoj pak, dodatnu poduku, van formalnog nastavnog kurikulima, uzima 60 posto srednjo\u0161kolaca. Instrukcije su postale pravi mali privatni biznis osiroma\u0161enih profesora i osiroma\u0161enog obrazovnog sustava, pa tako Slobodna Dalmacija<\/a> donosi vijest kako se samo na podukama pripreme za dr\u017eavnu maturu godi\u0161nje “obrne” 120 milijuna kuna. Nedostatke obrazovnog sustava u Hrvatskoj umjesto u neadekvatnim profesorima ili lijenim u\u010denicima treba tra\u017eiti u \u010dinjenici da su izdvajanja Hrvatske za znanost i obrazovanje od po\u010detka krize pala sa 1,2 posto BDP-a na 0,75 posto za visoko obrazovanje i znanost, dok se udio financiranja obrazovanja u cijelosti u Hrvatskoj kre\u0107e oko 4,1 posto BDP-a, pri \u010demu je EU prosjek 5,6 posto, dok primjerice Danska za obrazovanje izdvaja \u010dak 8,8 posto BDP-a, a Finska 6,8 posto<\/a>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Jo\u0161 jedna od negativnih posljedica komodifikacije obrazovanja i eklatantan primjer klasne polarizacije u obrazovnom sustavu su tzv. repeticije, instrukcije ili dodatne poduke. One su primarno klasno odre\u0111ene jer su dostupne u\u010denicima iz obitelji s boljim socioekonomskim statusom. Pojam privatnih instrukcija uklju\u010duje privatne satove koji se pla\u0107aju, a koje instruktor pojedinac daje jednom ili skupini u\u010denika, […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":7104,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"theme":[],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-7103","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7103","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7103"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7103\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7107,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7103\/revisions\/7107"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7104"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7103"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7103"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7103"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7103"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7103"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7103"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7103"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}