{"id":709,"date":"2014-05-02T07:00:19","date_gmt":"2014-05-02T06:00:19","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=709"},"modified":"2021-02-25T11:06:52","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:52","slug":"ekonomske-perspektive-perifernih-zemalja-iluzije-i-neminovnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=709","title":{"rendered":"Ekonomske perspektive perifernih zemalja – iluzije i neminovnosti"},"content":{"rendered":"

Na Biltenu je objavljeno nekoliko tekstova posve\u0107enih tranzicijskoj putanji provincijskih gradova u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na proces deindustrijalizacije. Razloge tom procesu ne treba tra\u017eiti u nekim specifi\u010dnim lokalnim varijantama kapitalizma ili neu\u010dinkovitom upravljanju. Perspektivu treba usmjeriti prema makroekonomskim regulacijama, osnovnoj logici kapitalisti\u010dke konkurencije i globalnoj podjeli rada. Ukratko, deindustrijalizacija je neodvojiva od eurointegracijskih procesa.<\/strong><\/p>\n

\u201cNe mo\u017eemo vi\u0161e \u017eivjeti na dug\u201d, \u201cne mo\u017eemo tro\u0161iti vi\u0161e nego \u0161to stvaramo\u201d i sli\u010dne varijacije na temu du\u017eni\u010dke krivnje postale su gotovo svakodnevna mantra politi\u010dkih elita i kolumnisti\u010dkih perjanica u hrvatskom medijskom prostoru. Sli\u010dna situacija je i u ostalim perifernim europskim ekonomijama paraliziranima visokim dugovima i recesijom. Europske i svjetske ekonomske i politi\u010dke institucije prisiljavaju ih na usvajanje famoznih mjera \u0161tednje i fiskalnu konsolidaciju. No, dug je postao krimen tek nastupom svjetske ekonomske krize 2008. godine kada je njegovo redovito servisiranje dovedeno u pitanje. Do nastupa krize \u017eivot na dug i potro\u0161nja koja nadilazi proizvodne kapacitete bili su samorazumljiva i opravdana ekonomska logika razvoja zemalja periferije, odnosno mehanizam \u201ckonvergencije\u201d sa zemljama centra. Kako za du\u017enike tako i za vjerovnike, kako za politiku perifernih zemalja tako i za europske institucije i vlade najja\u010dih \u010dlanica.<\/p>\n

Specifi\u010dnost du\u017eni\u010dkog odnosa le\u017ei u nametanju krivnje koja se uvijek upisuje retroaktivno, jer zadu\u017eiti se zna\u010di posuditi od budu\u0107nosti u trenutku kada obrisi budu\u0107nost nisu predvidljivi. Pribli\u017eavanjem roka otplate postaje jasno jesmo li u me\u0111uvremenu uspjeli stvoriti i realizirali dovoljno vrijednosti, jesu li profitne stope adekvatno visoke, odnosno ho\u0107e li, npr. u slu\u010daju dr\u017eavnog zadu\u017eivanja, postotak sredstava za servisiranje dugova u prora\u010dunu biti ispod razine koja blokira razvojne politike. Temeljni problem je dakako u samoj neizvjesnosti budu\u0107ih kretanja i intenzitetu ekonomskih aktivnosti. Kreditni odnos u kapitalisti\u010dkom na\u010dinu proizvodnje tu neizvjesnost maskira do trenutka sudara s izvjesno\u0161\u0107u novih okolnosti. Tada se iracionalni optimizam koji je hranio davanje i uzimanje kredita i omogu\u0107avao potro\u0161nju i profite u pro\u0161losti, pokazuje kao neutemeljena i pogre\u0161na procjena visine profitnih stopa u budu\u0107nosti. U odnosu vjerovnika i du\u017enika u tom trenutku ogoljuju se strukturne pozicije mo\u0107i o kojima ovisi tko \u0107e i na koji na\u010din podnijeti najve\u0107i teret krivih procjena.<\/p>\n

Du\u017eni\u010dke periferne ekonomije poput Hrvatske su se izbijanjem krize probudile iz iluzije koju je hranio njihov specifi\u010dan rast baziran na dugu. Takav tip rasta sam po sebi ne predstavlja problem, ve\u0107 to postaje ukoliko ne stvara pretpostavke za povrat zajmova u povoljnijim ili barem jednakim ekonomskim okolnostima od situacije u kojoj su zajmovi dogovoreni. Periferne ekonomije usvojile su takve institucionalne aran\u017emane za ostvarenje gospodarskog rasta koji blokiraju mogu\u0107nost vra\u0107anja duga pod uvjetima koji \u0107e s vremenom smanjivati njegov teret za gra\u0111ane i fiskalne kapacitete. To jest, zajmovi nisu mogli biti kori\u0161teni za razvijanje proizvodnih kapaciteta koji bi kasnije mogli servisirati dugove.<\/p>\n

Kao osnovne institucionalne i policy<\/em> postavke takvog aran\u017emana koje ve\u017eu sve ostale mo\u017eemo istaknuti liberalizaciju vanjske trgovine i kapitalnih tokova te integriranje financijskog sustava perifernih zemalja u me\u0111unarodni financijski sustav.<\/p>\n

Liberalizacija vanjske trgovine zna\u010di potpuno otvaranje tr\u017ei\u0161ta perifernih zemalja stranoj konkurenciji, dok integracija financijskog sustava zna\u010di takvo institucionalno pozicioniranje centralne banke i stranom vlasni\u0161tvu prepu\u0161tenog bankarskog sustava koje ih izuzima od odgovornosti za provo\u0111enje politika u dugoro\u010dnom interesu nacionalne ekonomske formacije u kojoj djeluju. To je zapravo i logi\u010dno jer liberalizacija vanjske trgovine ne mo\u017ee pouzdano funkcionirati bez da su mehanizmi funkcioniranja financijskog sustava perifernih zemalja postavljeni na na\u010din koji osigurava kreditnu podr\u0161ku potra\u017enji za uvoznim robama i posljedi\u010dno profite stranim proizvo\u0111a\u010dima, trgovcima i financijskim vjerovnicima. Banke u stranom vlasni\u0161tvu svojom kreditnom politikom izravno kreiraju obrasce globalne podjele rada, odnosno djeluju kao za\u0161titni mehanizam za produktivni kapital iz svojih zemalja ne podupiru\u0107i razvoj konkurencije kreditnim plasmanima i koordiniranim investiranjem u proizvodnju. Ve\u0107ina kreditne aktivnosti okrenuta je ka stanovni\u0161tvu i dr\u017eavi, a i kamatne stope za poduze\u0107a su prili\u010dno vi\u0161e nego u zemljama maticama.<\/p>\n

Dakle, u uvjetima liberalizirane trgovine periferne zemlje otvaraju doma\u0107e tr\u017ei\u0161te nesmetanom uvozu roba iz razvijenih zemalja. Tako\u0111er, njihovi kapitali dobivaju pod jednakim uvjetima slobodu izvoziti robe na strana tr\u017ei\u0161ta. Iako, visoko aprecirana valuta u hrvatskom slu\u010daju i razlika u produktivnosti otkrivaju ispraznost jednakih uvjeta. Da bi se me\u0111unarodna razmjena roba mogla slobodno odvijati potrebno je osigurati slobodno kretanje novca, nov\u010danog kapitala i kredita. A to nije mogu\u0107e bez zajedni\u010dkog nositelja i mjere vrijednosti. Me\u0111unarodni odnos cijena mora biti ukotvljen u \u0161to pouzdanijem te\u010daju i konvertibilnosti doma\u0107e valute ili pak u jedinstvenoj zajedni\u010dkoj valuti. Iz toga proizlazi zahtjev prema centralnim bankama da budu fokusirane isklju\u010divo na stabilnost te\u010daja i cijena. Takav me\u0111unarodni monetarni re\u017eim ina\u010de je poznat kao Novi monetarni konsenzus.<\/p>\n

S liberaliziranom trgovinom i integriranim financijskim sustavom periferne zemlje dobivaju priliku potro\u0161nje \u0161iroke palete roba koje same ne proizvode ili koje strani proizvo\u0111a\u010di, pogotovo iz tehnolo\u0161ki superiornijih ekonomija centra, proizvode kvalitetnije i\/ili jeftinije. Takva mogu\u0107nost osigurava pozitivan u\u010dinak na porast potro\u0161a\u010dkog standarda gra\u0111ana periferije, pogotovo u konjukturnoj fazi kapitalisti\u010dkog ciklusa kada se krediti odobravaju pod povoljnim uvjetima te je sve no\u0161eno valom optimizma o odr\u017eivosti takvog pozitivnog trenda.<\/p>\n

Kreditira se u prvom redu potro\u0161nja gra\u0111ana koja svoje pokri\u0107e ima u dohocima od postoje\u0107eg zaposlenja i u nekretninskim kolateralima. Tako\u0111er, kreditira se i dr\u017eava kao du\u017enik koji uvijek ima mogu\u0107nost oporezivanja i \u010diji prihodi u fazi konjukture i kreditne ekspanzije tako\u0111er rastu. Pove\u0107ava se zapo\u0161ljavanje u uvoznom sektoru trgovine, u financijskom sektoru i u javnom sektoru. Raste i zapo\u0161ljava gra\u0111evinski sektor kojeg s jedne strane \u010dine javne infrastrukturne investicije, a s druge investicije privatnog sektora koji koristi porast cijena nekretnina kao priliku za zaradu. Dohodak se multiplicira i nastaje op\u0107i dojam prosperiteta.<\/p>\n

Ipak, ispod optimisti\u010dne povr\u0161ine rasta formira se porazna realnost integracije u me\u0111unarodno tr\u017ei\u0161te i globalnu podjelu rada. Nekontrolirana liberalizacija trgovine i nekriti\u010dko integriranje u me\u0111unarodne financijske tokove, doma\u0107u proizvodnu bazu izravno izla\u017eu stranoj konkurenciji. Ukoliko doma\u0107a proizvodnja ve\u0107 ne proizvodi specijalizirani ili tehni\u010dki sofisticirani proizvod s visokom dodanom vrijedno\u0161\u0107u, vrlo je vjerojatno da \u0107e proizvod produktivnije strane konkurencije preuzeti tr\u017ei\u0161te i izgurati doma\u0107eg proizvo\u0111a\u010da. To se ne mora nu\u017eno dogoditi u fazi konjukture kada tr\u017ei\u0161te iracionalno raste, paralelno s rastom kredita, i kada ima mjesta i za manje konkurentne doma\u0107e proizvo\u0111a\u010de. No kada nastupi silazna faza kapitalisti\u010dkog ciklusa i kada zao\u0161trena konkurencija na tr\u017ei\u0161tu omogu\u0107i opstanak samo najproduktivnijima, mnogi \u0107e doma\u0107i proizvo\u0111a\u010di jednostavno biti eliminirani.<\/p>\n

Konkurentnost na tr\u017ei\u0161tu se dakle mo\u017ee graditi ili sofisticirano\u0161\u0107u i jedinstveno\u0161\u0107u proizvoda koja daje mogu\u0107nost za izvla\u010denje raznih renti kao oblika tzv. dodane vrijednosti, ili konkurentnost mo\u017ee proiza\u0107i iz ni\u017eih tro\u0161kova proizvodnje, prije svega radne snage, kada je rije\u010d o proizvodnji standardiziranih roba.<\/p>\n

S obzirom na velike priljeve zbog tehnolo\u0161kih renti i visoke produktivnosti, kapitali centra mogu kontinuirano ulagati znatna sredstva u istra\u017eivanje i razvoj, u obrazovanje radne snage, u nabavku nove opreme, u marketing itd., \u0161to im u svojevrsnom ‘za\u010daranom krugu’ omogu\u0107ava o\u010duvanje dominantne pozicije na tr\u017ei\u0161tu. Veliki priljevi i veliki vi\u0161kovi koje ostvaruju kapitali centra daju mogu\u0107nost i njihovim nacionalnim dr\u017eavama da poreznom preraspodjelom usmjere dio ostvarenih vi\u0161kova u daljnja infrastrukturna, obrazovna i znanstveno-tehnolo\u0161ka ulaganja \u010dime i dr\u017eava aktivno poma\u017ee da kapital, ali i radna snaga, s njenog podru\u010dja zadr\u017ee i pro\u0161ire prednosti na tr\u017ei\u0161tu. S druge strane, kapitali perifernih ekonomija u me\u0111unarodnoj podjeli rada ostaju taoci vlastite zaostalosti pa bivaju prisiljeni proizvoditi tehnolo\u0161ki manje zahtjevne proizvode i konkurirati prvenstveno ni\u017eom cijenom radne snage i vi\u0161im stupnjem eksploatacije. To se onda odr\u017eava u kontinuiranom i rastu\u0107em disbalansu me\u0111unarodne razmjene gdje na periferne fiskalne kapacitete i radnu snagu, posebno s izbijanjem krize, pada najte\u017ei teret poku\u0161aja smanjenja jaza u konkurentnosti kapitala.<\/p>\n

Nejednakosti centra i periferije se u okviru neoliberalne konfiguracije EU mogu samo produbiti jer ne postoje mehanizmi koji bi te nejednakosti kontinuirano smanjivali i ubla\u017eavali. U nedostatku koordinirane fiskalne i investicijske politike europski fondovi imaju funkciju kompenzacijske kozmetike. Te nejednakosti se dakle ne pokazuju kao privremene ve\u0107 kao strukturne. Na kraju ostaju pitanje \u2013 ako su periferne dr\u017eave ve\u0107 poslu\u017eile kao politi\u010dki okvir za stvaranje i odr\u017eavanje ekonomske zavisnosti i podre\u0111enosti vlastitih gra\u0111ana, mogu li i u kakvom obliku biti sredstvo za njihovo uklanjanje ili barem ubla\u017eavanje? A da pritom ne gajimo iluzije o razvojnim modelima vo\u0111enima konsolidacijom nacionalne bur\u017eoazije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

“Ne mo\u017eemo vi\u0161e \u017eivjeti na dug”, “ne mo\u017eemo tro\u0161iti vi\u0161e nego \u0161to stvaramo” i sli\u010dne varijacije na temu du\u017eni\u010dke krivnje postale su gotovo…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":708,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[243],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[86],"class_list":["post-709","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-eu","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/709","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=709"}],"version-history":[{"count":16,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/709\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":729,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/709\/revisions\/729"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/708"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=709"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=709"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=709"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=709"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=709"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=709"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=709"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}