{"id":7007,"date":"2015-05-15T10:02:04","date_gmt":"2015-05-15T09:02:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=7007"},"modified":"2015-05-15T10:32:46","modified_gmt":"2015-05-15T09:32:46","slug":"cetnici-prikladni-tranzicijski-junaci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=7007","title":{"rendered":"\u010cetnici \u2013 prikladni tranzicijski junaci"},"content":{"rendered":"<p><strong>Ju\u010der je na beogradskom Vi\u0161em sudu zavr\u0161en vi\u0161egodi\u0161nji proces takozvane rehabilitacije Dragoljuba Mihailovi\u0107a, najpoznatijeg po neslavnoj ulozi koju je odigrao za vrijeme Drugog svjetskog rata kao zapovjednik naoru\u017eanih grupa koje je povijest zapamtila pod nazivom &#8220;\u010detnici&#8221;. <\/strong><\/p>\n<p>Rehabilitacija je proces kojim se poni\u0161tava sudska presuda, u ovom slu\u010daju \u2013 spletom historijskih bizarnosti prema kojima je dana\u0161nja Republika Srbija u nekim segmentima jo\u0161 uvijek pravna nasljednica nekada\u0161nje FNRJ \u2013 presuda neke sasvim druge dr\u017eave i sasvim drugog suda. Postupak se provodio na temelju zahtjeva njegovog unuka, a njegovo pozitivno rje\u0161enje zapravo je jedino logi\u010dno i o\u010dekivano \u2013 sve drugo predstavljalo bi duboki diskontinuitet s procesom tranzicije i etni\u010dkih ratova koji su obilje\u017eili raspad biv\u0161e dr\u017eave.<\/p>\n<p>Li\u010dnost Dragoljuba Mihailovi\u0107a svoju je istaknutu ulogu stekla prije \u010dinjenicom da sabire neke od klju\u010dnih kontradikcija srpske tranzicije nego stvarnim povijesnim zna\u010dajem. Kao profesionalni vojnik i pukovnik Jugoslavenske vojske u raspadu Mihailovi\u0107 se nakon invazije Njema\u010dke na biv\u0161u Kraljevinu Jugoslaviju 1941. godine skriva na planinu Suvobor gdje formira vojnu jedinicu na tradiciji protuosmanskih pobunjenika \u2013 originalnih \u010detnika \u2013 i ideologiji ultrakonzervativnog monarhizma i velikosrpskog \u0161ovinizma. Specifi\u010dnost Mihailovi\u0107eve jedinice u usporedbi s drugima, u kaoti\u010dnoj situaciji tek okupirane Jugoslavije, bile su njegove dobre veze kako s predstavnicima kraljevske vlade koja je pobjegla u London, tako i s biv\u0161im kraljevskim oficirima koje su nacisti postavili u Beogradu da slu\u017ee kao administratori njihove &#8220;Vojne uprave u Srbiji&#8221;.<\/p>\n<p>Dobre veze omogu\u0107ile su mu da osigura potporu emigrantske vlade nakon \u010dega svojoj oru\u017eanoj skupini daje gotovo karikaturalni naziv &#8220;Jugoslavenska vojska u otad\u017ebini&#8221;, kao da je normalno da se vojska neke zemlje, zajedno s vladom, preseli u hotel u glavnom gradu neke sile &#8220;za\u0161titnice&#8221; kada je zemlja pod okupacijom. Unato\u010d pretencioznom imenu, njegova se &#8220;vojska&#8221;, nesposobna i nevoljna da se suprotstavi okupatoru, naposljetku zadovoljila kolaboracijom i sudjelovanjem u borbama protiv partizana, kao i represalijama nad etni\u010dki nepo\u0107udnim stanovni\u0161tvom, osobito Bo\u0161njacima.<\/p>\n<p><strong>Oportunizam i licemjerje<\/strong><\/p>\n<p>Samo je izrazita politi\u010dka kompleksnost situacije u okupiranoj Jugoslaviji omogu\u0107avala jednoj oru\u017eanoj grupi da godinama uspijeva slu\u017eiti dvjema stranim vladama, njema\u010dkoj i onoj kraljevskoj u Londonu, te istodobno ratovati protiv naroda kojeg tobo\u017ee osloba\u0111a. Kao ratni zlo\u010dinac i suradnik okupatora Mihailovi\u0107 je streljan 1946. godine nakon presude narodnog suda koju je ju\u010der poni\u0161tio jedan sasvim druga\u010diji sud. Ta je rehabilitacija kulminacija velikog <em>come-backa<\/em> koji traje od kasnih osamdesetih kada je, u nedostatku bilo kakvih pozitivnih simbola antikomunizma, iz naftalina izvu\u010den \u010dovjek koji je u povijest u\u0161ao kao etni\u010dki \u010dista\u010d i nevjerni sluga svakog gospodara.<\/p>\n<p>Njegovom su se figurom poku\u0161avali <a href=\"http:\/\/lemondediplomatique.hr\/ekonomija-groba\/\" target=\"_blank\">okoristiti<\/a> i &#8220;socijalist&#8221; Slobodan Milo\u0161evi\u0107 i &#8220;proameri\u010dki opozicionar&#8221; Vuk Dra\u0161kovi\u0107 i &#8220;proruski opozicionar&#8221; Vojislav \u0160e\u0161elj i &#8220;demokrate&#8221; Borisa Tadi\u0107a koje su 2006. godine ustanovile zakon o rehabilitaciji. Sasvim je prikladno stoga da i proces formalnog uklju\u010denja u dr\u017eavni panteon bude izvr\u0161en za vrijeme vlasti naprednjaka, \u010dime se etni\u010dki \u0161ovinizam i servilnost stranim silama ozakonjuju kao jedini autenti\u010dni izraz patriotizma.<\/p>\n<p style=\"text-align: left;\">Pri tom, to doista nije stvar koja se ti\u010de samo Srbije. Oliver Anti\u0107, savjetnik predsjednika Srbije Tomislava Nikoli\u0107a i opunomo\u0107enik predlaga\u010da rehabilitacije, neposredno nakon odluke je pomalo misteriozno izjavio kako &#8220;razloga za slavlje ima Srbija ali i Hrvati i \u010ditav region\u201d. Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 ipak je &#8220;najodlu\u010dnije osudila&#8221; rehabilitaciju. Njezina bi odlu\u010dnost dodu\u0161e bila znatno uvjerljivija da izjavu nije dala neposredno nakon <a href=\"http:\/\/predsjednica.hr\/14_5_15\" target=\"_blank\">povratka<\/a> iz austrijskog sela Bleiburga gdje se, istog dana kada je rehabilitiran Mihailovi\u0107, poklonila spomeniku vojnim jedinicama takozvane NDH.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Li\u010dnost Dragoljuba Mihailovi\u0107a svoju je istaknutu ulogu stekla prije \u010dinjenicom da sabire neke od klju\u010dnih kontradikcija srpske tranzicije nego stvarnim povijesnim zna\u010dajem. Kao profesionalni vojnik i pukovnik Jugoslavenske vojske u raspadu Mihailovi\u0107 se, nakon invazije Njema\u010dke na biv\u0161u Kraljevinu Jugoslaviju 1941. godine, skriva na planinu Suvobor gdje formira vojnu jedinicu&#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":7008,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[],"tags":[],"theme":[],"country":[],"articleformat":[205],"coauthors":[16],"class_list":["post-7007","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7007","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7007"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7007\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7014,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7007\/revisions\/7014"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/7008"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7007"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7007"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7007"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=7007"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=7007"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=7007"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=7007"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}