{"id":6960,"date":"2015-05-14T07:00:34","date_gmt":"2015-05-14T06:00:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=6960"},"modified":"2015-05-15T09:21:19","modified_gmt":"2015-05-15T08:21:19","slug":"ljudi-bez-stanova-stanovi-bez-ljudi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=6960","title":{"rendered":"Narod bez stanova, stanovi bez ljudi"},"content":{"rendered":"

Stambenu politiku u Sloveniji kroz tranzicijski period karakterizira prije svega povla\u010denje dr\u017eave i potpuni izostanak planiranja i koordinacije stanogradnje koji bi uzimali u obzir potrebe stanovni\u0161tva. Preciznije, planiranje i koordinaciju su preuzele banke koje su istovremeno kreditirale i gra\u0111evinsku industriju i stanovni\u0161tvo. Posljedice su i propast gra\u0111evinske industrije i iznimno niska razina dostupnosti stambenog prostora.<\/strong><\/p>\n

Jo\u0161 od raspada Jugoslavije rje\u0161avanje stambenog pitanja u Sloveniji se sustavno ignorira, a razina\u00a0dostupnosti stanova se sukladno tome pogor\u0161ava. U tranzicijskom se periodu stanje zapravo te\u0161ko da mo\u017eemo govoriti o neuspjehu stambene politike \u2013 prije svega jer takva politika uop\u0107e nije ni postojala. Od 1991. godine pa nadalje, jedina politika na tom podru\u010dju jest totalna kapitulacija dr\u017eave pred tr\u017ei\u0161tem. Zbog toga se stambena gradnja nije planirala na temelju demografskih trendova, znatno izmijenjenih struktura doma\u0107instava, utjecaja na okoli\u0161, stambene kulture, i naravno, dostupnosti stambenog prostora za stanovni\u0161tvo van uskog kriterija prihodovnih kapaciteta. Jedini kriterij koji je uistinu diktirao tempo i logiku stanogradnje bio je tr\u017ei\u0161ni, u kona\u010dnici profitni motiv gra\u0111evinske industrije i bankarskog sektora. Dana\u0161nje stanje jasno odra\u017eava takvu situaciju.<\/p>\n

Jedini pobjednici u toj pri\u010di su banke, koje su kroz kreditnu politiku istovremeno napuhavale cijene stanova i zadu\u017eenost stanovni\u0161tva. Dr\u017eava takvo stanje \u010dak aktivno stimulira, budu\u0107i da stanove prenesene na tzv. lo\u0161u banku<\/a> tijekom sanacije bankarskog sustava ne koristi kao fond za pomo\u0107 najugro\u017eenijim gra\u0111anima, \u0161tovi\u0161e poti\u010de njihovu prodaju po najvi\u0161im mogu\u0107im cijenama. Prema raznim procjenama u Sloveniji je prazno vi\u0161e od 10.000 stanova u novogradnjama, \u0161to je prije svega posljedica napuhanog nekretninskog sektora u godinama prije krize.<\/p>\n

Za ilustraciju, tik pred razbuktavanje krize, 2008. godine, na gra\u0111evinski sektor otpadalo je 7,3% bruto doma\u0107eg proizvoda (BDP), \u0161to predstavlja znatan rast u odnosu na 2004. godinu, kada je taj udio jo\u0161 iznosio tek 5,3%. Nakon 2009. godine zna\u010daj gra\u0111evinskog sektora se smanjuje i nastavlja opadati, pa 2013. iznosi tek 4,6%, \u0161to je manje nego, primjerice, 1995. kada je iznosio 5%. Usporedno s tim dolazi do velikih promjena i u broju zaposlenih. Godine 1995. u gra\u0111evini je zaposleno oko 58.000 ljudi, a vrhunac je zabilje\u017een 2009. sa 92.000 zaposlenih. Do 2013. godine broj zaposlenih u gra\u0111evinskom sektoru pao je na 62.000 radnika.<\/p>\n

Propast gra\u0111evinske industrije<\/strong><\/p>\n

Sve nabrojano je bitno, jer razotkriva kako gra\u0111evinski sektor u sprezi s bankarskim, prilikom reduciranja stambenog pitanja na isklju\u010divo profitni motiv, nema presudni utjecaj samo na kupce stanova, ve\u0107 i na neposredne proizvo\u0111a\u010de. Kroz propadanja slovenskih gra\u0111evinskih velikana kao \u0161to su bili SCT, Primorje, Vegrad (posljednja dva nalaze se u ste\u010daju, dok prvi jedva dr\u017ei glavu iznad vode) i kaznene postupke u kojima su se na\u0161li njihovi \u010delni ljudi, radnike je sna\u0161la puno gora sudbina, \u010dak i prije potpune propasti samih tvrtki. Vegrad je bio jedan od najgorih kr\u0161itelja radni\u010dkih prava, tim vi\u0161e \u0161to su ve\u0107inu radne snage predstavljali i migrantski radnici, prvenstveno iz BiH, koji su bili podvrgnuti gotovo ropskim uvjetima rada. Nimalo bolje nisu prolazili niti podizvo\u0111a\u010di, kojima navedene tri velike tvrtke nisu ispla\u0107ivale ugovorena sredstva, \u010dime su brojna mala poduze\u0107a otjerali u ste\u010daj.<\/p>\n

Posljednjih 25 godina se, zna\u010di, stambeno pitanje nije rje\u0161avalo, \u0161tovi\u0161e, situacija se \u2013 prepu\u0161tena profitnoj logici te interesima banaka i gra\u0111evinskih poduze\u0107a \u2013 ustrajno pogor\u0161avala, kako na strani proizvodnje, tako i na strani potro\u0161nje. Prosje\u010dnom stanovniku tako danas vlasni\u0161tvo nad stanom ostaje prakti\u010dno nedostupno, budu\u0107i da bi za ve\u0107inu to zna\u010dilo neminovno zadu\u017eivanje kod banaka. S obzirom na \u010dinjenicu da je prilikom podizanja kredita potrebno uplatiti i visoki polog, ve\u0107ina mlade populacije ne mo\u017ee si priu\u0161titi takvu financijsku operaciju. No na nepremostivu prepreku mladi uglavnom nailaze jo\u0161 ranije u procesu potencijalnog zadu\u017eivanja.<\/p>\n

Slovenija, naime, ima najve\u0107i udio mladih zaposlenih u prekarnim oblicima rada u cijeloj EU. Takvi nesigurni oblici zaposlenja i \u010desto neredovita primanja, naravno, bankama nisu prihvatljivi, pa tako dodatno onemogu\u0107avaju kreditiranje onih kojima novi stanovi najvi\u0161e trebaju, kako za osamostaljivanje, tako i za osnivanje obitelji. Ekonomska nedostupnost stanova povezana je i sa iznimno visokim udjelom stanova u vlasni\u0161tvu fizi\u010dkih osoba, me\u0111u najvi\u0161ima u Europi. U privatnom je vlasni\u0161tvu \u010dak oko 90% stanova, dok je to u Danskoj primjerice samo 58%, a u Njema\u010dkoj tek 42%. Takva vlasni\u010dka struktura posljedica je privatizacije javnog fonda stanova devedesetih i rje\u0161avanja stambenog pitanja putem privatne izgradnje. U toj situaciji dr\u017eava se svrstala na stranu kapitala i \u0161pekulanata, budu\u0107i da nije ulagala u gradnju javnih stanova za neprofitni najam, ve\u0107 je kroz stambenu \u0161tednju i povoljne kredite poticala rast vlasni\u010dkog fonda i gra\u0111evinskog mjehura. Tako\u0111er, neustanovljavanjem stambene inspekcije i neuvo\u0111enjem poreza na nekretnine,\u00a0dr\u017eava je omogu\u0107ila i lihvarske stanarine.<\/p>\n

Izostanak koordinirane stambene politike<\/strong><\/p>\n

Upravo tim pitanjima bila je posve\u0107ena javna rasprava u organizaciji Inicijative za demokratski socijalizam, \u010dlanice koalicije Zdru\u017eena levica. Javna tribina odr\u017eana je u srijedu, 6. maja, u prostorima Stare mestne elektrane u Ljubljani. Na tribini pod naslovom “Pravo na stanovanje: stanovi ljudima, ne bankama” nastupilo je vi\u0161e referenata i referentkinja, koji su uvodnim predstavljanjima ocrtali najve\u0107e probleme, da bi u nastavku, zajedno sa publikom, u okviru manjih radnih skupina tra\u017eili i konkretne na\u010dine rje\u0161avanja stambenih pitanja.<\/p>\n

Srna Mandi\u0107, profesorica Fakulteta za dru\u0161tvene znanosti, na po\u010detku je istaknula temeljnu razliku izme\u0111u najma i vlasni\u0161tva nad stanom. Prosje\u010dna \u017eivotna dob stana iznosi 60 godina, \u0161to zna\u010di da vrijednost najmoprimac ispla\u0107uje u duljem vremenskom razdoblju. Kupac stana, s druge strane, kredit mora vratiti u otprilike 15-20 godina. Najamnina je prema tome zna\u010dajno povoljnija nego kupovina stana, \u010dak i ako se zanemare razni modeli javnog subvencioniranja. Cijela ideja javnih stanova za najam temelji se na tome da u\u010dini stanove dostupnijima ljudima. Javni stanovi za najam su u pro\u0161losti bili, porastom industrijskog rada, oblik javne politike koja je postavila osnovne standarde stambene kulture te stanove tako izbavila iz sfere \u010disto tr\u017ei\u0161ne logike. Radi se, prije svega, o razdoblju kraja 19. stolje\u0107a, kada su ovakve javne politike podupirali u prvom redu socijaldemokrati, anarhisti i druge progresivne dru\u0161tvene snage. Umjesto toga, stambeno pitanje je u Sloveniji prepu\u0161teno apetitima bankovnih i gra\u0111evinskih \u0161pekulanata, kojima je jedini cilj ostvarivanje profita.<\/p>\n

Richard Sendi iz Urbanisti\u010dkog instituta Slovenije u svojem je referatu istaknuo kako stambeni fond Slovenije od samog svog osnivanja 1991. godine ne obavlja osnovne zada\u0107e zbog kojih je i osnovan. Sandi je naglasio da je prvi nacionalni stambeni program donesen devet godina nakon osnivanja samog fonda, dakle tek 2000. godine. \u0160to je to\u010dno fond radio do tada, nitko ne zna to\u010dno, no \u010dinjenica je da u svojih gotovo dvadeset i pet godina postojanja fond nije ispunio o\u010dekivanja i zada\u0107e zbog kojih je osnovan. Prema analizama pojedinih ekonomista, svojim je (ne)djelovanjem uzrokovao \u010dak pove\u0107anje, a ne smanjenje cijena stanova. Budu\u0107i da za to, zbog pravnog statusa fonda, do sada jo\u0161 nitko nije preuzeo politi\u010dku odgovornost, Sendi se zala\u017ee preoblikovanje fonda u stambenu agenciju, koja bi djelovala u okviru ministarstva okoli\u0161a i imala jasnu politi\u010dku odgovornost prema vladi i parlamentu, a posredstvom izbora i prema samim gra\u0111anima.<\/p>\n

Novi institucionalni okvir<\/strong><\/p>\n

Bla\u017e Babnik, samozaposleni arhitekt i koordinator grupe za okoli\u0161 Inicijative za demokratski socijalizam, tako\u0111er je istaknuo kako se na podru\u010dju koordinirane javne stambene politike u prvih deset godina postojanja stambenog fonda nije dogodilo prakti\u010dki ni\u0161ta. Od 2000. do 2009. godine na snazi je, barem nominalno, bio prvi nacionalni program stambenog fonda, a od 2009. godine se ponovno ne doga\u0111a ni\u0161ta. U razdoblju izme\u0111u 2000. i 2009. godine dolazi do pada kvalitete stanova, rasta cijena, uz izostanak ikakve stambene politike koja bi bila smisleno vezana uz demografske trendove. Promovira se vlasni\u0161tvo nad stanovima, koje je zapravo u takvoj situaciji i jedino logi\u010dno, budu\u0107i da prakti\u010dno niti ne postoje druge mogu\u0107nosti. Nakon 2009. godine Slovenija tako ima prakti\u010dki potpuno privatiziran stambeni sektor.<\/p>\n

Danas je, dodu\u0161e, u procesu dono\u0161enja novi nacionalni stambeni program, koji je, prema reakcijama struke, izrazito nedore\u010den. Naime, program nije konkretan, ne navodi nikakve ciljeve ni brojeve, ve\u0107 ostaje na razini apstraktnih floskula. Program nije niti konzistentan, s obzirom da s jedne strane nagla\u0161ava kako je potrebno poticati politiku najma javnih stanova, dok istovremeno poti\u010de vlasni\u0161tvo nad stanovima. Pogre\u0161ne pretpostavke autora\u00a0programa proizlaze iz linearne vezanosti uz klasi\u010dnu obitelj, pri \u010demu se u potpunosti gube iz vida ubrzane demografske promjene. Unato\u010d tome \u0161to se radi o iznimno lo\u0161em programu, Babnik nagla\u0161ava kako ga je svejedno potrebno na\u010delno prihvatiti, jer je to jedini na\u010din da se barem pribli\u017eno po\u010dne utvr\u0111ivati odgovornost te da se program u budu\u0107nosti mo\u017ee nadogra\u0111ivati i dopunjavati.<\/p>\n

Iako sitan i prepun pogre\u0161aka, novi stambeni program je ipak korak u pravom smjeru, barem u smislu stvaranja nekakvog institucionalnog okvira za javnu stambenu politiku. No o uistinu smislenoj i suvremenoj stambenoj politici mo\u0107i \u0107emo govoriti tek kada se stambeni fond zapo\u010dne ozbiljno baviti izmijenjenim demografskim trendovima, potrebama okoli\u0161a te energetskim mogu\u0107nostima. Tek \u0107e tada biti mogu\u0107a rasprava o stambenim zadrugama, samoorganiziranju, zajedni\u010dkoj stambenoj politici itd. No, prije svega, o stambenoj gradnji koja ne\u0107e zbog profita u drugi plan stavljati i uni\u0161tavati okoli\u0161 i prostor, a osnovne potrebe stanovni\u0161tva \u010diniti ovisnima o tr\u017ei\u0161nim fluktuacijama, ve\u0107 \u0107e, upravo suprotno, proizlaziti iz demokratski posredovanih potreba i mogu\u0107nosti ljudi.<\/p>\n

Sa slovenskog preveo Goran Mati\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jo\u0161 od raspada Jugoslavije rje\u0161avanje stambenog pitanja u Sloveniji se sustavno ignorira, a razina dostupnosti stanova se sukladno tome pogor\u0161ava. U tranzicijskom se periodu stanje zapravo te\u0161ko da mo\u017eemo govoriti o neuspjehu stambene politike \u2013 prije svega jer takva politika uop\u0107e nije ni postojala…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":6969,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[136],"theme":[455],"country":[30],"articleformat":[450],"coauthors":[131],"class_list":["post-6960","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-infrastruktura","theme-rad","country-slovenija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6960","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6960"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6960\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7006,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6960\/revisions\/7006"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6969"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6960"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6960"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6960"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=6960"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=6960"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=6960"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=6960"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}