{"id":6840,"date":"2015-05-12T07:00:55","date_gmt":"2015-05-12T06:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=6840"},"modified":"2015-05-21T12:12:37","modified_gmt":"2015-05-21T11:12:37","slug":"18-brumaire-naseg-antifasizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=6840","title":{"rendered":"Osamnaesti brumaire na\u0161eg antifa\u0161izma"},"content":{"rendered":"

Polemika o odnosu prema antifa\u0161izmu u Hrvatskoj se uvijek zao\u0161trava oko mjeseca svibnja i obljetnica povezanih s njim. Istaknuti polo\u017eaj te teme pokazuje kako je ona jedno od centralnih mjesta oko kojih se grade narativi legitimacije i osporavanja postoje\u0107ih odnosa snaga me\u0111u politi\u010dkim akterima. No dok polemike uglavnom preuzimaju oblik kritika konzervativnih i nacionalisti\u010dkih negiranja oslobodila\u010dkog karaktera partizanskog pokreta, manje se pa\u017enje posve\u0107uje naizgled afirmativnim liberalnim revizijama povijesti.<\/strong><\/p>\n

Nedavno su objavljeni rezultati istra\u017eivanja prema kojima \u2013 unato\u010d \u010dinjenici da je Crvena armija, samostalno ili u suradnji s drugim savezni\u010dkim snagama, oslobodila ve\u0107i dio Evrope \u2013 tek 13% ispitanika smatra<\/a> da su crvenoarmejci bili vode\u0107a snaga osloba\u0111anja kontinenta od fa\u0161isti\u010dke i nacisti\u010dke okupacije. U takvoj revizionisti\u010dkoj 1<\/a><\/sup> atmosferi ni najmanje ne \u010dudi ignoriranje moskovske proslave Dana pobjede od strane \u010delnika zemalja \u010dlanica Evropske unije i NATO pakta.<\/p>\n

Kako revizionizam cvjeta u Evropi, tako cvjeta i u Hrvatskoj, o \u010demu se dosta pisalo otkad je Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 preuzela du\u017enost Predsjednice. Me\u0111utim, dok se na\u0161a takozvana lijeva javnost zanimala za uklanjanje biste mar\u0161ala Tita iz Ureda predsjednice te odbijanjem poziva na moskovsku sve\u010danost povodom sedamdesete godi\u0161njice pobjede nad fa\u0161izmom, bez kriti\u010dke analize pro\u0161lo je osnivanje Antifa\u0161isti\u010dke lige Republike Hrvatske. Ta je udruga nastala kao odgovor na dvadeset godina, kako ka\u017eu<\/a>, “sustavnog poricanja, pa i demoniziranja antifa\u0161izma, njegovih tekovina i vrijednosti u Republici Hrvatskoj”. Pritom, Liga je prepoznala da je do toga do\u0161lo svo\u0111enjem antifa\u0161izma na “prigodni\u010darsko obilje\u017eavanje obljetnica” koje je pra\u0107eno “sve agresivnijim poricanjem i postepenim relativiziranjem njihove va\u017enosti.”<\/p>\n

Gra\u0111anska revizija<\/strong><\/p>\n

No kao \u0161to dr\u017eava reducira antifa\u0161izam, tako ga reducira i Antifa\u0161isti\u010dka liga. Naime, prema Povelji Lige, antifa\u0161izam je “sustav vrijednosti nastao u obrani osnovnih ljudskih prava, sloboda i jednakosti” koji se naknadno “prometnuo u programsku osnovu historijskih pokreta otpora nacifa\u0161izmu, te spasio Europu i njezine narode poput hrvatskoga”. Primjetno je da se prilikom definiranja antifa\u0161izma u Povelji, osim u imenu Zemaljskog antifa\u0161isti\u010dkog vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja Hrvatske, koje je spomenuto jedino u kontekstu izvori\u0161nih osnova Ustava RH, ne spominje Narodnooslobodila\u010dka borba.<\/p>\n

Dakle, redukcijom antifa\u0161izma na apstraktne vrijednosti koje su tobo\u017ee programatski zasnivale antifa\u0161isti\u010dku borbu diljem Evrope, Liga je negirala specifi\u010dna obilje\u017eja pojedinih evropskih antifa\u0161isti\u010dkih pokreta. Konkretno, redukcijom antifa\u0161izma na liberalne vrijednosti evropske gra\u0111anske klase, Liga je negirala pozitivno, to jest socijalno-revolucionarno, naslje\u0111e jugoslavenske Narodnooslobodila\u010dke borbe. To negiranje u najmanju je ruku indeks, ako ne potvrda, smje\u0161tanja Antifa\u0161isti\u010dke lige u isti ideolo\u0161ki registar u koji pripadaju revizionisti\u010dki politi\u010dki subjekti, za koji je registar svojstveno uravnavanje fa\u0161isti\u010dkog i fa\u0161istoidnih poredaka te njihove socijalisti\u010dke opozicije.<\/p>\n

Ta uravnilovka izme\u0111u ostalog svoj teorijski izraz ima u tekstu “Ur-Fascism” talijanskog knji\u017eevnika i semiologa Umberta Eca, objavljenog<\/a> u \u010dasopisu The New York Review of Books 1995. godine, dok je politi\u010dki artikulirana u kontroverznoj rezoluciji<\/a> 1481 Parlamentarne skup\u0161tine Vije\u0107a Evrope (2006.), donesenoj sa ciljem zatiranja naslje\u0111a biv\u0161ih “komunisti\u010dkih totalitarnih sustava”. \u010cak i ako ne pristanemo na to da su revizionisti\u010dke tendencije neosporno prisutne ve\u0107 u Povelji Lige, njihovu nesumnjivu potvrdu mo\u017eemo prona\u0107i u dvama tekstovima predsjednika Lige, Zorana Pusi\u0107a, od kojih je jedan Pusi\u0107 pro\u010ditao kao svoj govor na osniva\u010dkoj skup\u0161tini u funkciji izno\u0161enja na\u010delnog programa Lige. Pusi\u0107eve revizije mogu\u0107e je o\u010ditati na barem tri razine: faktografskoj, ideolo\u0161koj i metodolo\u0161koj.<\/p>\n

Antiradni\u010dki “antifa\u0161izam”<\/strong><\/p>\n

Budu\u0107i da je bazi\u010dno time \u0161to se ti\u010de materijalnih osnova govora o temi, prvo \u0107u ukazati na Pusi\u0107evo nepoznavanje faktografije o fa\u0161izmu. Naime, Pusi\u0107 je u \u010dlanku<\/a> objavljenom na portalu h-alter.org pro\u0161loga ljeta zapisao sljede\u0107u re\u010denicu: “\u010cinjenica je, me\u0111utim, da su i talijanski fa\u0161izam i njema\u010dki nacizam izvorno radni\u010dki pokreti, a mnogi kapitalisti i konzervativci su im se priklonili jer im je, s jedne strane, bio blizak radikalni nacionalizam tih pokreta, a s druge strane, \u010dinili su im se manje zlo od komunizma.”<\/p>\n

Upravo suprotno Pusi\u0107evoj predod\u017ebi, ni fa\u0161izam ni nacizam nisu izrasli iz radni\u010dkog pokreta. \u0160tovi\u0161e, kao \u0161to mo\u017eemo pro\u010ditati u historiografskoj i politolo\u0161koj literaturi, oba su nastali i razvili se u suprotnosti spram radni\u010dkog pokreta. Reinhard K\u00fchnl je, primjerice, izvijestio da su u svojim inauguralnim godinama fa\u0161izam i nacizam regrutirani iz “socijalnih grupa koje su ratom i poslijeratnim vremenima bile socijalno i duhovno iskorijenjene i vi\u0161e nisu mogle uhvatiti korak u gra\u0111anskom \u017eivotu”, pa je kao primjere naveo demobilizirane oficire i mlade avanturiste impresionirane do\u017eivljajem rata. 2<\/a><\/sup><\/p>\n

I dok je, prema K\u00fchnlu, deklasirane ratne veterane fa\u0161izmu privla\u010dila militaristi\u010dka struktura koja je omogu\u0107ila da produlje iskustvo rata, Robert O. Paxton izvje\u0161tava da je mlade fa\u0161izmu privukao model antipoliti\u010dke politike. 3<\/a><\/sup> \u0160to se ti\u010de klasne strukture fa\u0161izma, Paxton navodi da je fa\u0161izam vr\u0161io regrutacije iz svih klasa, a najvi\u0161e iz srednje. Time dolazimo i do izravnog osporavanja Pusi\u0107eve tvrdnje o tome da je fa\u0161izam nastao iz radni\u010dkog pokreta. Prema Paxtonu, radni\u010dka klasa je u fa\u0161isti\u010dkim pokretima bila zastupljena manjim udjelom negoli je njezin udio u op\u0107oj populaciji, dakle bila je podzastupljena. 4<\/a><\/sup> Povrh toga, historiografi nas izvje\u0161tavaju da je u ranim godinama fa\u0161izam radio upravo na razbijanju organizacijske strukture radni\u010dkog pokreta. 5<\/a><\/sup><\/p>\n

Bagatelizacija fa\u0161izma<\/strong><\/p>\n

Ideolo\u0161ka revizija koju zastupaju Pusi\u0107 i Liga, ona koja reducira antifa\u0161izam na set gra\u0111anskih vrijednosti, svoju politi\u010dku upotrebu ima u negiranju pozitivnog socijalno-revolucionarnog naslje\u0111a NOB-a, koje osim uvo\u0111enja op\u0107eg prava glasa, po\u010detka rje\u0161avanja \u017eenskog pitanja, uvo\u0111enja novih oblika vlasti u vidu narodnooslobodila\u010dkih odbora, programa opismenjavanja uklju\u010duje i poku\u0161aj raskidanja sa sistemom klasne eksploatacije. Time se onemogu\u0107uje uvid u moment razlike izme\u0111u NOB-a i drugih oblika protivljenja fa\u0161izmu.<\/p>\n

Pusi\u0107eva metodolo\u0161ka revizija vidi se u strogom vezanju vlastitog vi\u0111enja fa\u0161izma uz epistemolo\u0161ku paradigmu koju je u svojemu tekstu “Ur-Fascism” uspostavio Umberto Eco. Njegovo navo\u0111enje \u010detrnaest obilje\u017eja koja upu\u0107uju na javljanje fa\u0161izma u nekom dru\u0161tvu ukida razumijevanje fa\u0161izma kao historijskog fenomena s konkretnim sklopom dru\u0161tvenih i ekonomskih uvjeta te odre\u0111enim prostornim i vremenskim koordinatama, \u010dime ga pretvara u set metafizi\u010dkih obilje\u017eja, prepoznatljivih u mno\u0161tvu socijalnih fenomena koje, posljedi\u010dno, imamo pravo nazivati fa\u0161isti\u010dkima. 6<\/a><\/sup><\/p>\n

Time se omogu\u0107uje da dana\u0161nji ecoisti\u010dki<\/em> “antifa\u0161isti” imaju pokri\u0107e da kao fa\u0161izam prozivaju sve \u0161to im se imalo ne svi\u0111a. Tako je, primjerice, mogu\u0107e fa\u0161izmom proglasiti inicijativu U ime obitelji jer je tradicionalisti\u010dka, socijalisti\u010dke pokrete jer smatraju da dru\u0161tvom dominira klasna borba, New Age<\/em> duhovnost jer je sinkretisti\u010dka, ili navija\u010dki pokret jer je kolektivisti\u010dki. Razumljivo, takvo prozivanje, kao u gr\u010dkoj pri\u010di o dje\u010daku i vuku, rezultira ili op\u0107im nepovjerenjem u detekciju fa\u0161istoidnih pojava i mogu\u0107e fa\u0161istoidne prijetnje, ili iracionalnim strahom od fa\u0161izma koji je svuda oko nas.<\/p>\n

Antifa\u0161isti\u010dka borba i legalisti\u010dka interpelacija
\n<\/strong><\/p>\n

Naposljetku, izla\u017eu\u0107i na\u010delni stav Lige, njezin je predsjednik kao problem istaknuo<\/a> relegitimiranje poricanja “temeljnih eti\u010dkih vrijednosti pristojnog demokratskog dru\u0161tva”, \u0161to \u0107e Liga rije\u0161iti<\/a> tako \u0161to \u0107e “integrirati antifa\u0161izam u temelje hrvatskog dru\u0161tva”, “zahtijevati da Republika Hrvatska dosljedno primjenjuje ustavne odredbe”, “\u0161iriti svijest gra\u0111ana”, “zalagati se za znanstveno i stru\u010dno istra\u017eivanje povijesnih doga\u0111aja” te “zahtijevati” da “tijela dr\u017eavne i lokalne vlasti […] \u0161tite tekovine antifa\u0161izma”.<\/p>\n

Nasuprot Lige, da bi svoje vrijednosti “integrirala u temelje dru\u0161tva”, na\u0161a je antifa\u0161isti\u010dka tradicija razorila postoje\u0107e dru\u0161tvene odnose i uspostavila nove izgradnjom novog dr\u017eavno-pravnog okvira i ekonomskih odnosa. Da bi to postigla, NOB je, predvo\u0111ena Komunisti\u010dkom partijom, podigla op\u0107enarodni ustanak protiv “stranih okupatora i doma\u0107ih slugu”, a nije, poput Lige, interpelirala na fa\u0161iste da po\u0161tuju “temeljne eti\u010dke vrijednosti pristojnog dru\u0161tva”. Od NOB-a do Antifa\u0161isti\u010dke lige, od “Milost ne tra\u017eim, nit’ bih vam je dao” Rade Kon\u010dara do eti\u010dkih i legalisti\u010dkih interpelacija dana\u0161njih perjanica antifa\u0161izma \u2013 antifa\u0161izam u Hrvatskoj do\u017eivljava poku\u0161aje da se falsificirano “ponovi”, kao u Marxovu 18. Brumaireu, “jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa”. 7<\/a><\/sup><\/p>\n

  1. S obzirom na \u010dinjenicu da je Crvena armija pojedina\u010dno oslobodila najvi\u0161e podru\u010dja dana\u0161njih evropskih dr\u017eava te da je Sovjetski savez bio dr\u017eava \u010dijih je najvi\u0161e dr\u017eavljana u istom ratu poginulo.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Reinhard K\u00fchnl, Oblici gra\u0111anske vladavine: liberalizam – fa\u0161izam<\/i>, <\/i>Beograd, 1978.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Robert O. Paxton, The Anatomy of Fascism<\/i>, New York, 2014. Pritom se Paxton pozvao na \u010dlanak: Bruno Wanrooij, “The Rise and Fall of Italian Fascism as a Generational Revolt”, Journal of Contemporary History<\/i> 22\/3 (1987), str. 401-418. Wanrooij je u tom \u010dlanku, istaknuo da je, za razliku od Oktobarske revolucije, \u010dije je ideolo\u0161ko sredi\u0161te bilo koncept klase, i nacizma koji je bio usredi\u0161ten oko pitanja rase, klju\u010dni moment dolaska fa\u0161ista na vlast bio, Mussolinijevim rije\u010dima, “dizanje zastave mladosti”. Uz to, Wanrooij navodi da su se mladi u Italiji, napose studenti, okrenuli protiv dotada\u0161njeg politi\u010dkog establi\u0161menta i institucija, koji su, u njihovoj perspektivi, izgubili sav kredibilitet lo\u0161om ratnom politikom.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Iako se Pusi\u0107eva teza pokazuje kao neto\u010dna i neutemeljena ve\u0107 na razini statisti\u010dkog prikaza klasne strukture talijanskog dru\u0161tva u vrijeme inauguracije fa\u0161isti\u010dkog re\u017eima, nije naodmet spomenuti i neke uvide gr\u010dko-francuskog filozofa politike i prava Nicosa Poulantzasa, iznesene u knjizi Klase u savremenom kapitalizmu<\/i>. Poulantzas tamo iznosi uvid da “dru\u0161tvene klase nisu empirijske grupe individua” ve\u0107 da “klasna pripadnost<\/i> raznih agensa zavisi od klasnih mesta koja oni zauzimaju<\/i>“. Povrh toga, prema Poulantzasu, iako su dru\u0161tvene klase uglavnom odre\u0111ene “njihovim mestom u procesu proizvodnje<\/i>” one “postoje samo u klasnoj borbi” koja obuhva\u0107a ideolo\u0161ke, politi\u010dke i ekonomske odnose u okviru neke, historijski konkretne, dru\u0161tvene formacije. Utoliko, nemogu\u0107e je da se fa\u0161izam razvio iz radni\u010dkog pokreta, kao oblika klasne borbe radni\u010dke klase, ako su njime, kao \u0161to je pokazao K\u00fchnl, dominirale dru\u0161tvene klase \u010diji su klasni interesi suprotstavljeni interesima radni\u010dke klase te ako je fa\u0161izam djelovao u izravnom suprotstavljanju radni\u010dkoj klasi.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  5. Vidi primjerice: Jonathan Dunnage, Twentieth-Century Italy: A Social History<\/i>, London, 2002. Ina\u010de, nastanak fa\u0161izma i socijalne prilike u Italiji prve polovice pro\u0161loga stolje\u0107a u popularnoj kulturi svoj najiscrpniji prikaz imaju u filmu Novecento<\/i> Bernarda Bertoluccija.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  6. Obilje\u017eja ur-fa\u0161izma<\/i>, prema Ecu su: kult tradicije, odbacivanje modernizma, iracionalizam, neslaganje kao izdaja, strah od razlike, individualna ili socijalna frustracija, opsesija zavjerom, osje\u0107aj poni\u017eenja zbog mo\u0107i neprijatelja, shva\u0107anje \u017eivota kao permanentnog ratovanja, prezir prema slabijem, kult heroizma i herojske smrti, ma\u010dizam, selektivni\/kvalitativni populizam i novogovor.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  7. Karl Marx, “18. Brumaire Louisa Bonapartea”, Glavni radovi Marxa i Engelsa<\/i>, Zagreb, 1978. Ovaj Marxov esej napisan 1852. godine ironi\u010dno se referira na poku\u0161aje francuskog predsjednika, a onda i cara Napoelona III, da imitira svog strica Napoleona Bonapartea.\u00a0Sintagmom se \u017eeli re\u0107i kako poku\u0161aji “ponavljanja” prijelomnih svjetskohistorijskih doga\u0111aja u promijenjenom kontekstu neminovno ispadaju tragikomi\u010dni falsifikat originalnog fenomena. op.ur.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Dok se takozvana lijeva javnost zanimala za uklanjanje biste mar\u0161ala Tita iz Ureda predsjednice bez kriti\u010dke analize pro\u0161lo je osnivanje Antifa\u0161isti\u010dke lige Republike Hrvatske. <\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":6859,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[211],"class_list":["post-6840","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6840","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6840"}],"version-history":[{"count":26,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6840\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":7159,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6840\/revisions\/7159"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6859"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6840"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6840"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6840"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=6840"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=6840"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=6840"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=6840"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}