{"id":6775,"date":"2015-05-08T07:00:29","date_gmt":"2015-05-08T06:00:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=6775"},"modified":"2015-05-08T07:05:03","modified_gmt":"2015-05-08T06:05:03","slug":"arhivu-nema-tko-da-pise","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=6775","title":{"rendered":"Uvjeti borbe za povijesno sje\u0107anje"},"content":{"rendered":"

Cirkularno izbijanje tema iz Drugog svjetskog rata u sredi\u0161te politi\u010dke i medijske pa\u017enje puno nam vi\u0161e govori o suvremenim politi\u010dkim odnosima nego o samim temama. Da bi se priskrbio politi\u010dki potencijal sje\u0107anja na taj period nu\u017eno ga je dovesti u odnos s aktualnim ograni\u010denjima politi\u010dkog djelovanja, kao i osigurati prikladnije uvjete istra\u017eivanja pro\u0161losti.<\/strong><\/p>\n

Prili\u010dan dio javnog i medijskog prostora rezerviran je danas za, ovisno o kutu gledanja, popularne ili prezrene teme povijesti Drugog svjetskog rata. Ta povijesna tematika dominira u velikoj mjeri i politi\u010dkim poljem uslijed sku\u010denosti kojoj je izlo\u017eeno. Naime, s obzirom na cementiranje neoliberalnog konsenzusa nakon (i zbog) uru\u0161avanja tzv. realnih socijalizama, strankama koje su se isprofilirale i parcelizirale politi\u010dku dinamiku nije preostalo previ\u0161e prostora za diferencijaciju. Kako presudnih razila\u017eenja po pitanju ekonomskih politika nema, razlike kojima se barata svodive su na tzv. ideolo\u0161ke ili vrijednosne. Tako postavljen okvir kontinuirano otvara prostor rezerviran za ideolo\u0161ku raspravu o usta\u0161ama i partizanima.<\/em><\/p>\n

Gra\u0111ani pak zato\u010deni u tom sputavaju\u0107em konsenzusu u kojem se diferencijacija ekonomskih politika vr\u0161i isklju\u010divo optu\u017ebama za nesposobnost i korupciju, a sve pod budnim patronatom Ustavnog suda<\/a>\u00a0u funkciji delegitimiranja upliva odozdo, svakodnevno svjedo\u010de slobodnom padu \u017eivotnog standarda. Tranzicijska katastrofa koju \u017eivimo, u krizi bez rje\u0161enja i kraja, nu\u017eno je proizvela i krizu politi\u010dke reprezentacije budu\u0107i da je o\u010dito da glavni politi\u010dki akteri nisu rje\u0161enje ve\u0107 dio problema. Svi vapaji za tre\u0107om opcijom <\/em>(od ORaH-a<\/a> preko \u017divog zida<\/a> do meritokratskih lokalnih lista) proizlaze iz duboke krize politi\u010dke reprezentacije koja je izraz jo\u0161 dublje ekonomske krize.<\/p>\n

\u010cini se da me\u0111u tim kriznim razinama treba tra\u017eiti i obja\u0161njenje “potrebe” javnosti da se bavi Narodnooslobodila\u010dkom borbom. Ona ne proizlazi iz kolektivnih nekrofilskih sklonosti ili sumnjivih mentaliteta, kao \u0161to neki komentatori poku\u0161avaju insinuirati, ve\u0107 iz tranzicijske tragedije i njenih politi\u010dkih i institucionalnih u\u010dinaka. Ona proizlazi iz siroma\u0161tva na\u0161e materijalne i politi\u010dke svakodnevice. To siroma\u0161tvo nu\u017eno i realizacije te potrebe \u010dini siroma\u0161nima jer mandat nad njom imaju politi\u010dke stranke sa satelitima i njihove interpretacije povijesti, interpretacije prije svega kodirane nedostatkom vizije budu\u0107nosti. Rasprave koje se odvijaju o “osamdesetima<\/a>\u201d, rasprave o Drugom svjetskom ratu, naprosto proizlaze iz potrebe za afirmacijom nove\/stare politi\u010dke simbolike uslijed krize politi\u010dke reprezentacije i zamiranja rasprave o kolektivnoj budu\u0107nosti van mantre o nu\u017enim reformama.<\/p>\n

Javni i privatni podaci
\n<\/strong><\/p>\n

Samo jedan od faktora koji doprinose karikiranju povijesnih rasprava, oduzimaju\u0107i im pritom politi\u010dku dimenziju, predstavlja i Zakon o arhivskom gradivu i arhivu. Navedeni zakon koji je Hrvatski sabor izglasao 19. rujna 1997. godine propisuje kako je svaki dokument u pravilu dostupan javnosti trideset godina nakon njegova nastanka. Ali u namjeri da se za\u0161tititi pravo pojedinca na privatnost u zakon je postavljen i \u010dlanak 21. \u010diji prvi stavak glasi: “Javno arhivsko gradivo koje se odnosi na osobne podatke (matice, lije\u010dni\u010dka dokumentacija, osobni dosjei, sudski, porezni, financijski i sl.) dostupno je za kori\u0161tenje 70 godina nakon svoga nastanka, odnosno 100 godina od ro\u0111enja osobe na koju se odnosi”. 1<\/a><\/sup> Iako su osobni podaci <\/em>u zakonu definirani, taj pojam i dalje ostaje dovoljno \u0161irok i mo\u017ee se primijeniti gotovo na svaki dokument koji nije ishodi\u0161no nastao kao dokument za javnu upotrebu.<\/p>\n

Usporedimo li spomenutu odredbu sa zakonskim rje\u0161enjima u drugim zemljama biv\u0161e Jugoslavije prepoznat \u0107emo razinu restriktivnosti navedenog \u010dlanka. U BiH su, kako bi za\u0161titili pravo pojedinca na privatnost, dostupnost arhivskih podataka koji sadr\u017ee osobnu materiju definirali zakonski na deset godina od smrti pojedinca. Slovenija je ograni\u010dila dostupnost dokumenata koji sadr\u017ee osjetljive osobne podatke na na\u010din da je propisala da su dostupni po prolasku 75 godina od nastanka dokumenta ili 10 godina od smrti pojedinca na kojeg se odnose. Uz sve to postoji i odredba da se podaci koji se odnose na period od 1. rujna 1939. do 31. prosinca 1953. imaju proslje\u0111ivati korisnicima u javnom sektoru ako ih koriste u znanstveno-istra\u017eiva\u010dke i povijesne svrhe. 2<\/a><\/sup>\u00a0U slu\u010daju da je osoba i dalje \u017eiva, a procijeni se da je javni interes ipak va\u017eniji od interesa pojedinca, istra\u017eiva\u010dima se omogu\u0107uje bavljenje tom tematikom i objavljivanje eventualnih pronalazaka. Srbija pak s druge strane ni nema zakon o arhivskoj gra\u0111i i arhivima i pristup je ure\u0111en pravilnicima koje svaki arhiv sastavlja za sebe.<\/p>\n

Spomenuti Zakon o arhivskom gradivu i arhivu do danas je do\u017eivio dvije izmjene i dopune koje su bile manje-vi\u0161e tehni\u010dke prirode, ali odredba koja definira dostupnost u namjeri za\u0161tite osobnih podataka i dalje je ostala nepromijenjena. Bo\u017eo Bi\u0161kupi\u0107 u ime predlagatelja zakona, tada\u0161nje vlade, prilikom prvog \u010ditanja prijedloga zakona u Saboru vrlo je jasno izlo\u017eio va\u017enost zakona i istaknuo da “iako se ova slu\u017eba na prvi pogled nekima \u010dini marginalnom, sve dr\u017eave svijeta daju joj osobito zna\u010denje jer upravo ona \u010duva memoriju naroda, te je svjedo\u010danstvo i dokaz njegova identiteta”. Bi\u0161kupi\u0107 primje\u0107uje va\u017enost memorije u politi\u010dkom polju i va\u017eno mu je da se dr\u017eava postavi kao regulator te memorije stoga zaklju\u010duje kako “zakonska regulativa treba omogu\u0107iti da ova djelatnost doista takva bude i u praksi\u201d. 3<\/a><\/sup><\/p>\n

Zakonsko su\u017eavanje okvira rasprave<\/strong><\/p>\n

Sedamdeset godina od zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata to ovaj zakon i radi. Pod \u0161ifrom prava na privatnost ljudi kojih ve\u0107 godinama nema me\u0111u \u017eivima zakon presudno su\u017eava polje istra\u017eivanja te pritom i “\u0161iri” polje rasprave u kojoj je sve izre\u010deno ujedno i validno, odnosno jednako legitimno. Va\u017eno je napomenuti da “ishod” rasprave prvenstveno ovisi o odnosu politi\u010dkih snaga, ali formalna ograni\u010denja poput ovog zakonskog nedvojbeno slu\u017ee instrumentalizaciji rasprave i revizionisti\u010dkim pothvatima. Sje\u0107anje koje se u toj raspravi formira je sje\u0107anje koje ne predstavlja opasnost po postoje\u0107e odnose mo\u0107i u dru\u0161tvu, to sje\u0107anje postaje depolitizirano, odnosno postaje ru\u0161evina\u2026<\/p>\n

An\u0111eo povijesti kojeg Walter Benjamin spominje u svojim tezama o filozofiji povijesti je pogledom okrenut prema pro\u0161losti, dok ga otvorenih krila oluja povijesti nosi prema budu\u0107nosti. On se ne mo\u017ee okrenuti prema budu\u0107nosti ve\u0107 mu je pogled nu\u017eno okrenut prema pro\u0161losti koju sa\u010dinjavaju neupotrebljive ru\u0161evine. Jedino iskupljenjem i sre\u0111ivanjem ru\u0161evina povijesti \u0107e se Benjaminov an\u0111eo povijesti mo\u0107i okrenuti prema budu\u0107nosti. Razlog za\u0161to bismo danas mogli povijesno sje\u0107anje okarakterizirati kao ru\u0161evinu nije samo spomenuti zakon. On predstavlja samo jedan od segmenata strukturnih napora kako bi se povijesno sje\u0107anje depolitiziralo. Jedan od va\u017enih segmenata u tom smislu je zasigurno i medijska logika koja ne dopu\u0161ta ozbiljno i kompleksno izlaganje tematike pa onda razni nadristru\u010dnjaci prosipaju najnevjerojatnije brojke i posljedi\u010dno bizarne i \u0161tetne dezinformacije.<\/p>\n

Ako uzmemo u obzir i o\u010ditu namjeru da se cijela tematika eksploatira u dnevnopoliti\u010dke, odnosno strana\u010dke svrhe, budu\u0107i da, kao \u0161to smo ve\u0107 i spomenuli, ona preostaje kao jedno od rijetkih podru\u010dja politi\u010dke diferencijacije, ne \u010dudi da rasprava u javnosti izgleda dijaboli\u010dno i zamorno. Usprkos izoliranim naporima u suprotnom smjeru stvar kulminira nemogu\u0107no\u0161\u0107u razvoja novih historijskih imaginarija i prate\u0107e politi\u010dke simbolike koji predstavljaju i ishodi\u0161ni razlog interesa \u0161ire javnosti. Povijesno se sje\u0107anje pretvara u ru\u0161evinu kako bi se odr\u017eao status quo <\/em>u kojem se pa\u017eljivo reproduciraju statusi i odnosi tranzicijskih gubitnika i pobjednika.<\/p>\n

U tu svrhu je arena u kojoj se treba izboriti za povijesno sje\u0107anje ve\u0107 scenografski postavljena. Dijelovi projekta NDH se u revizionisti\u010dkim nastojanjima poku\u0161avaju rehabilitirati, poglavito moment koji ona zauzima u navodnom tisu\u0107ljetnom kontinuitetu dr\u017eavotvornih nastojanja. Politi\u010dko obe\u0107anje NDH je prije svega bila bolja budu\u0107nost u etni\u010dki \u010distoj i nezavisnoj hrvatskoj dr\u017eavi. Pre\u0161u\u0107ivanjem otvoreno genocidnog programa kojim se taj cilj navodno htio posti\u0107i poku\u0161ava se “dekontaminiranu” politi\u010dku simboliku kooptirati u narativ o nacionalnoj dr\u017eavi \u010diju realizaciju \u017eivimo danas.\u00a0<\/em>Razlozi bjelodanog dru\u0161tvenog i ekonomskog neuspjeha te realizacije nastoje se prona\u0107i u raznim unutarnjim neprijateljima.<\/p>\n

Sje\u0107anje izme\u0111u estetike i kriminalistike<\/b><\/p>\n

Ti neprijatelji \u2013 udba\u0161i, komunisti, kriptokomunisti, djeca jugooficira, pederi, <\/em>itd… \u2013 <\/em>su klju\u010dni krivci na\u0161eg tranzicijskog neuspjeha koji se niti posredno ne dovodi u vezu s kapitalisti\u010dkom globalnom podjelom rada. Zanimljivo je pritom da je spomenuti zakon donio iskonski <\/em>HDZ \u2013 iz vremena Franje Tu\u0111mana, a ne neki udba\u0161ki kriptokomunisti koji bi htjeli zata\u0161kavati povijesne doga\u0111aje i ko\u010diti nacionalni razvoj. Razlog divlja\u010dkih napada na socijalisti\u010dku ostav\u0161tinu je upravo u potencijalnoj opasnosti koju bi po dana\u0161nje dru\u0161tvene odnose mogao predstavljati povijesni imaginarij Jugoslavije i NOB-a. Stoga ne trebaju \u010duditi ni aktualna srame\u017eljiva <\/em>i protokolarna prisje\u0107anja dr\u017eavnih vlasti na tekovine antifa\u0161izma.<\/p>\n

Izgradnja nove politi\u010dke opcije koja bi nudila ekonomski program su\u0161tinski druga\u010diji od onog koji nam nude trenutni politi\u010dki akteri nu\u017eno se mora referirati na povijesni imaginarij antifa\u0161izma i iskustvo socijalisti\u010dke Jugoslavije sa svim svojim pozitivnim i negativnim aspektima. Iskustvo socijalizma je jo\u0161 \u017eivo u obliku rastu\u0107e nostalgije, a nostalgiju je nu\u017eno spasiti od nje same politiziranjem tog sje\u0107anja. To se jednim manjim, ali va\u017enim dijelom mo\u017ee u\u010diniti i kroz normalizaciju i standardizaciju rasprave o povijesti Drugog svjetskog rata koja nas i sedamdeset godina od njenog zavr\u0161etka ne prestaje okupirati. Pro\u0161lost nam slu\u017ei kao prozor u budu\u0107nost.<\/p>\n

Zakon o arhivskom gradivu i arhivima predstavlja dio napora da se suzi prostor u kojem bi se na\u0161a povijest javno i adekvatno raspravljala, odnosno prestala biti ru\u0161evina. Su\u017eavanjem prostora za adekvatnu raspravu na na\u010din da se uskra\u0107uje dostupnost autenti\u010dnog povijesnog gradiva te da se brani njegova objava, dovodi do otvaranja prostora za najagresivnije revizionisti\u010dke tendencije. U takvoj situaciji svaka je konstrukcija i brojka validna, a sje\u0107anje se depolitizira tavore\u0107i izme\u0111u estetike i kriminalistike. Stanje pogoduje izgradnji narativa o nacionalnoj dr\u017eavi integriranoj u tr\u017ei\u0161nu ekonomiju kao kraju povijesti i jedinoj mogu\u0107oj budu\u0107nosti. Budu\u0107nosti s malobrojnim tranzicijskim pobjednicima i masi tranzicijskih gubitnika. Formiranje politi\u010dkog subjekta koji \u0107e poku\u0161ati odgovoriti na potrebe ve\u0107ine stanovni\u0161tva treba zapo\u010deti spa\u0161avanjem povijesnog sje\u0107anja i raspirivanjem iskre nade iz pro\u0161losti jer u kona\u010dnici “ni mrtvi <\/em>ne\u0107e biti sigurni pred neprijateljem, ako pobedi. A taj neprijatelj nije prestao da pobe\u0111uje\u201d. 4<\/a><\/sup><\/p>\n

  1. Zakon o arhivskom gradivu i arhivu, NN 105\/97.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Vidi Vladimir \u017dumer, “Zakon o za\u0161titi dokumentarnoga i arhivskog gradiva u arhivima\u201d, Arhivski vjesnik, 2008.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Prijedlog zakona o arhivskom gradivu i arhivima \u2013 prvo \u010ditanje, P.Z. br. 209, III. saziv, 16. sjednica Hrvatskog sabora 17.1.1997.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Walter Benjamin,\u00a0Eseji<\/em>, Nolit, Beograd, 1974.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Prili\u010dan dio javnog i medijskog prostora rezerviran je danas za, ovisno o kutu gledanja, popularne ili prezrene teme povijesti Drugog svjetskog rata. Ta povijesna tematika dominira u velikoj mjeri i politi\u010dkim poljem uslijed sku\u010denosti kojoj je izlo\u017eeno…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":6789,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,144],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[145],"class_list":["post-6775","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-revizionizam","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6775","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6775"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6775\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6795,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6775\/revisions\/6795"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6789"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6775"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6775"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6775"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=6775"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=6775"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=6775"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=6775"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}