{"id":6404,"date":"2015-04-24T07:00:59","date_gmt":"2015-04-24T06:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=6404"},"modified":"2015-04-24T15:43:27","modified_gmt":"2015-04-24T14:43:27","slug":"privatne-odluke-i-javne-posljedice","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=6404","title":{"rendered":"Privatne odluke i javne posljedice"},"content":{"rendered":"

Zahtjevi za “smanjenjem dr\u017eave” ili “osloba\u0111anjem” ekonomije od nepo\u017eeljnih dr\u017eavnih uplitanja i njezino prepu\u0161tanje privatnoj inicijativi \u010desti su recepti tranzicijskih nadrilije\u010dnika.<\/strong> Dok se iza takvih zahtjeva kriju poku\u0161aji smanjenja odgovornosti poduze\u0107a prema dru\u0161tvu u kojem posluju, prozvana dr\u017eava se zapravo javlja prije svega kao neizostavan faktor reprodukcije sistema.
\n<\/strong><\/p>\n

Nakon raspada Isto\u010dnog bloka i nestanka zemalja realnog socijalizma pri\u010da o organskoj povezanosti kapitalizma i demokracije postala je gotovo op\u0107a stvar. Iako je kriza zadnjih godina u odre\u0111enoj mjeri uzdrmala povjerenje u tu povezanost, obja\u0161njenja su se uglavnom kretala u smjeru detektiranja pove\u0107anja broja autoritarnih ekscesa, a ne kroz razumijevanje logike kapitalisti\u010dkog na\u010dina proizvodnje koja nu\u017eno mora eliminirati elemente demokratske participacije iz svoje neposredne okoline kako bi funkcionirala.<\/p>\n

Me\u0111utim, u raznim instancama kru\u017eenja, kapitalu je potrebna dr\u017eava koja barem nominalno ustavom i izborima osigurava odre\u0111enu razinu demokratskog upliva u ekonomsku sferu. Na tri recentna primjera \u0107emo izlo\u017eiti neka od proturje\u010dja izme\u0111u imperativa akumulacije kapitala i politi\u010dkog prostora koji se otvara funkcijama i zadacima u nadle\u017enosti dr\u017eave unutar akumulacije.<\/p>\n

Pro\u0161li je tjedan na televiziji N1 povodom najavljenog beogradskog prosvjeda penzionera protiv smanjenja penzija gostovala<\/a> Marija Todorovi\u0107, potpredsjednica Udru\u017eenja sindikata penzionera. U klasi\u010dnoj maniri tra\u017eenja rupe u argumentaciji i ispitivanja legitimnosti prosvjeda i zahtjeva, voditeljica se pozvala na ultimativni autoritet, Me\u0111unarodni monetarni fond i upitala go\u0161\u0107u kako da se izbjegne smanjenje penzija kad je to MMF zatra\u017eio. Marija Todorovi\u0107 je ponudila u najmanju ruku neobi\u010dan odgovor: “MMF nikad nije rekao uradite to ili to, oni su samo rekli da je u\u010de\u0161\u0107e penzija u BDP-u visoko, sada je 14 odsto, a trebalo bi da bude 10 odsto. Mogao je da se pove\u0107a BDP ili da se smanje penzije, oni su odlu\u010dili da smanje penzije”.<\/p>\n

Ograni\u010denja dr\u017eave<\/strong><\/p>\n

Kako se u izjavi nije mogao nazrijeti trag sarkazma ili nekog drugog oblika retori\u010dke distance, argumentacija je zazvu\u010dala ekscentri\u010dno. Kako se odlu\u010duje o rastu BDP-a? Kako na istu razinu staviti formalno jednostavnu odluku i mjeru zajedno s cijelim nizom odluka i mjera, me\u0111u koje eventualno spada i ona o smanjenju penzija, koje bi mogle dugoro\u010dno, u me\u0111uigri s nizom ostalih faktora, utjecati na mo\u017eebitno pove\u0107anje BDP-a?<\/p>\n

Iako je na formalnoj razini argumentaciju vrlo lako osporiti, pa i ismijati, ona prili\u010dno precizno raskrinkava logiku funkcioniranja dr\u017eave u kapitalizmu, odnosno domete odluka koje donosi. Dr\u017eava mjerama, zakonima, subvencijama, infrastrukturnim investicijama i sli\u010dnim intervencijama nastoji amortizirati proturje\u010dja i osigurati uvjete rasta i op\u0107e reprodukcije sistema o kojemu povratno ovisi kroz poreze. Me\u0111utim ishodi “upliva” dr\u017eave u ekonomiju su u krajnjoj liniji neizvjesni, podlo\u017eni \u010ditavom nizu odluka razli\u010ditih ekonomskih subjekata (poput privatnih kompanija ili banaka) koje se donose u partikularnom, privatnom interesu nad kojima ne postoji nikakav vid demokratske kontrole.<\/p>\n

S druge strane, odluke dr\u017eave o “uplivima” i “povla\u010denjima” i njihovoj gradaciji, poput ove o smanjenju penzija, podlo\u017ene su oblicima demokratskih preispitivanja, kao \u0161to su na primjer prosvjedi, a interes koji te oblike formira artikulira se kao javni. U tom raskoraku izme\u0111u statusa razli\u010ditih odluka, onih javnih i onih privatnih, probija se presudna politi\u010dka dimenzija izjave Marije Todorovi\u0107 koja neposredni dojam ekscentri\u010dnosti delegira na proturje\u010dja sistema koji nije u stanju osigurati zadovoljavaju\u0107i standard gra\u0111anima. Odnosno, pitanje “Za\u0161to niste odlu\u010dili pove\u0107ati BDP?” u prijevodu zapravo glasi (bila mu ona sklona ili ne): “Za\u0161to ne demokratizirate sferu odlu\u010divanja i u ekonomiji pa da mo\u017eemo donositi odluke na temelju dru\u0161tveno dogovorenih potreba, a ne da ispunjavanje potreba ovisi o profitnoj posredovanosti proizvodnje?”<\/p>\n

Privatno i javno<\/strong><\/p>\n

Drugi primjer vezan uz statuse odluka u kapitalizmu, privatnih i javnih, i sanaciji njihovih agregatnih ishoda dolazi iz Hrvatske, a ti\u010de se dimenzije razumijevanja tih odluka i procesa u javnosti. U velja\u010di je Hrvatska turisti\u010dka zajednica objavila novi marketin\u0161ki slogan koji bi trebao na globalnoj razini “brendirati” Hrvatsku i pridonijeti svim, na nacionalnoj razini me\u0111usobno konkurentnim, turisti\u010dkim ekonomskim subjektima, u pobolj\u0161anju njihovih poslovnih rezultata. A slogan glasi: Croatia, full of life<\/em>. \u010cim je slogan pu\u0161ten u javnost krenule su salve kritika i ismijavanja, od stru\u010dnih kopirajterskih zamjerki nepo\u0161tovanju pravila zanata do onih “realisti\u010dkih” raznih dru\u0161tvenih komentatora koji u sloganu vide raskorak s dru\u0161tvenom stvarno\u0161\u0107u optere\u0107enom krizom i siroma\u0161tvom. Sve je bilo popra\u0107eno i naslagama lo\u0161ega humora u vidu memova koji su kru\u017eili dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n

Iako u kritici na\u010dina na koji je potro\u0161eno 2,5 milijuna kuna javnog novca nema na\u010delno ni\u0161ta neopravdano, naprotiv, po\u017eeljna je, jedan detalj ipak bode u o\u010di. Kako je uo\u010dio<\/a> Boris Postnikov, standardne reklame privatnih proizvo\u0111a\u010da nikad ne do\u017eive ni pribli\u017eno toliku razinu javne pa\u017enje i kriti\u010dke optike. \u0160to na prvoj razini i nije neobi\u010dno jer se u ovom slu\u010daju radi o javnim novcima, a ne o privatnim koje svatko ima pravo tro\u0161iti kako ho\u0107e. Iako bi se i u toj argumentaciji na\u0161la rupa<\/a> s obzirom da se reklame po definiciji pojavljuju u javnom prostoru na koji utje\u010du svojim sadr\u017eajem, ne samo neposredno, ve\u0107 i financijskom ucjenom diktiraju\u0107i sadr\u017eaj i u onom drugom, novinarskom, navodno neovisnom aspektu javnog prostora, sagledajmo druge dvije razine.<\/p>\n

Za razliku od standardne privatne reklame, kako primje\u0107uje Postnikov, kriti\u010dari raznih profila i dometa “dr\u017eavnoj reklami” pristupaju iz perspektive dru\u0161tvene istine. Jednostavno, slogan Croatia, full of life<\/em>\u00a0ne odgovara istini. Dok je u slu\u010daju privatnih reklama potpuno svejedno odgovara li slogan “istini” o proizvodu, laganje je dopu\u0161teno, pogotovo ako je duhovito i atraktivno. Jer ne samo da je rije\u010d o “privatnim” novcima nego i me\u0111u privatnim proizvo\u0111a\u010dima vlada konkurencija, a u konkurenciji je sve dopu\u0161teno, ma koliko utjecala na na\u0161e \u017eivote.<\/p>\n

Profitni imperativ<\/strong><\/p>\n

Tu dolazimo do fundamentalne razine koja se ti\u010de statusa i funkcije odluka u dru\u0161tvenoj reprodukciji iz prethodnog penzionerskog primjera. U svoj toj histeriji oko spomenute reklame i njenog raskoraka s dru\u0161tvenom istinom sasvim je izostalo banalno pitanje \u2013 za\u0161to reklame uop\u0107e postoje? Za\u0161to se tro\u0161e toliki resursi i ljudski rad za ne\u0161to toliko banalno i u ve\u0107ini slu\u010dajeva glupasto? Nije li to iz perspektive dru\u0161tvene reprodukcije potpuno iracionalno?<\/p>\n

Odgovor na ta pitanja ti\u010de se statusa odluka o proizvodnji, njihovoj privatnoj dimenziji i neizvjesnom agregatnom ishodu. Reklame postoje isklju\u010divo zbog toga \u0161to u kapitalizmu proizvodnja nije organizirana prema potrebama, ve\u0107 prema profitnom imperativu. \u0160to zna\u010di da razli\u010diti proizvo\u0111a\u010di me\u0111usobno konkuriraju jedni drugima sli\u010dnim proizvodima za koje je neizvjesno kolika potreba postoji, a reklame su tu da odre\u0111ene proizvo\u0111a\u010de u\u010dine privla\u010dnijima i da op\u0107e konstruiraju i potaknu potrebu za odre\u0111enim proizvodima.<\/p>\n

Dodatnu iracionalnu dimenziju cijeloj pri\u010di daje i \u010dinjenica da dostupnost tih proizvoda ovisi o profitnom imperativu, odnosno o potrebi za sni\u017eavanjem nadnica u konkurentskoj borbi. Neposredno pitanje koje se name\u0107e glasi \u2013 za\u0161to ne bismo privatne odluke zamijenili javnim i demokratskim odlukama, odnosno za\u0161to bismo tro\u0161ili vrijeme na kritiziranje dr\u017eavne reklame koja ne odgovara dru\u0161tvenoj realnosti kad bismo mogli kapacitete usmjeriti ka izgradnji bolje dru\u0161tvene realnosti koja nije zbir privatnih odluka koje u javnom prostoru posreduju reklame, ve\u0107 ishod demokratskih odluka posredovanih agregatnom logikom javnih interesa u svrhu racionalnije alokacije?<\/p>\n

Mirovinski fondovi<\/strong><\/p>\n

Tre\u0107i primjer u ovom nizu, tako\u0111er iz Hrvatske, malo je druk\u010dije naravi i ne\u0161to konkretniji. Vi\u0161e se ne radi o dr\u017eavnom baratanju servisima i resursima s obzirom na tr\u017ei\u0161nu dinamiku, ve\u0107 o prepu\u0161tanju sektora pod\u00a0 dr\u017eavnom ingerencijom privatnim subjektima na tr\u017ei\u0161tu. Rije\u010d je o drugom mirovinsku stupu i privatnim mirovinskim fondovima koji upravljaju dijelom mirovinskih doprinosa gra\u0111ana. Ne\u0107emo ulaziti u detalje<\/a> funkcioniranja mirovinskog sustava, ve\u0107 \u0107emo uo\u010diti nekoliko kontradikcija i postaviti pitanje, sli\u010dno onima koji su pratili prethodne primjere.<\/p>\n

\u010cetvrtina ukupnih mirovinskih doprinosa odlazi u drugi stup, privatnim mirovinskim fondovima. Procjena je bila da \u0107e se mirovina osiguranika pove\u0107ati jer \u0107e fondovi koristiti prispjela sredstva za investiranje, odnosno \u0161pekuliranje s dionicama, tako zaraditi, a dio zarade proslijediti i u iznos penzija. No, fondovi se ba\u0161 nisu previ\u0161e bacili u riskantne \u0161pekulacije ve\u0107 su dvije tre\u0107ine sredstava “investirali” u dr\u017eavne obveznice kojima dr\u017eava nastoji pokrpati rupe, me\u0111u ostalima u prvom mirovinskom stupu uslijed transfera \u010detvrtine sredstava u drugi.<\/p>\n

Dakle, dr\u017eava se “oslobodila” sredstava da bi ih kasnije posu\u0111ivala s kamatama. \u0160to se ti\u010de dijela sredstava koja se investiraju u dionice i tu je ra\u010dunica jasna: uglavnom se kupuju dionice poduze\u0107a koje su banke (kao vlasnice fondova) kreditirale i tako se osiguravaju sigurne otplate duga. Me\u0111utim, pored ovih ne-tr\u017ei\u0161nih metoda osiguravanja profita jo\u0161 su dva momenta va\u017ena. Iako zbog ve\u0107inski “sigurnih” ulaganja ova dimenzija nije toliko izra\u017eena, neminovno se javlja kontradikcija u poziciji radnika. Kao budu\u0107em penzioneru u interesu mu je uspjeh fondova u \u0161pekulaciji financijskom imovinom i rastu cijena dionica zbog visine budu\u0107e penzije, ali taj uspjeh u velikoj mjeri ovisi o trenutnom sni\u017eavanju radni\u010dkih prava i uvjeta reprodukcije.<\/p>\n

Dr\u017eava protiv sebe<\/strong><\/p>\n

No, implikacije su i \u0161ire, uzmimo primjer<\/a> kutinske tvornice Petrokemije, proizvo\u0111a\u010da mineralnih gnojiva ve\u0107inski u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu, u kojoj mirovinski fondovi dr\u017ee ne\u0161to manje od 15% vlasni\u0161tva. Tra\u017ee\u0107i privatizaciju i time prostor za brzu zaradu na dionicama, fondovi preko svojih vlasnica (banaka) Petrokemiji uskra\u0107uju kredite nu\u017ene za akumulacijske cikluse i time je dovode u tr\u017ei\u0161no nepovoljan polo\u017eaj. Dr\u017eava je na istom kolosijeku \u2013 prodajom INA-e si je izbila utjecaj na cijenu plina koju Petrokemija pla\u0107a, PDV na mineralna gnojiva je najvi\u0161i u regiji, a postepenim uni\u0161tavanjem poljoprivrede je izgnala Petrokemiju na izvozna tr\u017ei\u0161ta.<\/p>\n

Rezimirajmo pri\u010du iz perspektive neizvjesnosti zbroja privatnih odluka i dr\u017eavne pozicije kao proklamiranog nositelja javnog interesa: umjesto koordinacije odluka koje bi barem nominalno bile podlo\u017ene demokratskoj kontroli dr\u017eava je procesom privatizacije banaka, mirovinskog sustava, INA-e, te\u010dajnom i drugim politikama te povla\u0111ivanjem uvoznom prehrambenom lobiju prepustila sudbinu strate\u0161ki va\u017ene kompanije kolopletu privatnih odluka vo\u0111enih uskim profitnim interesima.<\/p>\n

Ironija u cijeloj pri\u010di jest da doma\u0107i neoliberali, koji s obzirom na perifernu poziciju zemlje i vrlo slabe akumulacijske kapacitete te\u0161ko da mogu biti organski intelektualci kapitala, ve\u0107 su prije korisni idioti jedne njegove frakcije (financijskog kapitala), neuspjehe u poslovanju Petrokemije pripisuju<\/a> “socijalizmu” i sindikatima, iako je upravo povla\u010denje dr\u017eave u raznim aspektima dono\u0161enja odluka u i oko Petrokemije, trasiralo put ka te\u0161kom stanju kompanije. O\u010digledno pitanje opet je isto, samo funkcionira retroaktivno: za\u0161to smo se prepustili ovisnosti o neizvjesnom ishodu privatnih odluka ekonomskih subjekata i napustili dr\u017eavnu, barem nominalno demokratsku koordinaciju investicija i potreba?<\/p>\n

Samo postavljanje ovih pitanja ne pretendira da bi pozitivan odgovor na njih bio siguran korak ka realizaciji druga\u010dijeg modela odlu\u010divanja o uvjetima vlastite reprodukcije, daleko od toga \u2013 kao \u0161to situacija u Gr\u010dkoj vjerno predo\u010dava \u2013 ali bi dijagnostiku problema kapitalizma preusmjerio od korumpirane birokracije, nezasitnih banaka i nemoralnih tajkuna.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako je kriza zadnjih godina u odre\u0111enoj mjeri uzdrmala povjerenje u tu povezanost, obja\u0161njenja su se uglavnom kretala u smjeru detektiranja pove\u0107anja broja autoritarnih ekscesa, a ne kroz razumijevanje logike kapitalisti\u010dkog na\u010din proizvodnje…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":6411,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110],"theme":[456],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-6404","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","theme-politika","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6404","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6404"}],"version-history":[{"count":21,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6404\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6442,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6404\/revisions\/6442"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6411"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6404"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6404"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6404"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=6404"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=6404"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=6404"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=6404"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}