{"id":6223,"date":"2015-04-20T07:00:59","date_gmt":"2015-04-20T06:00:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=6223"},"modified":"2015-04-19T22:21:03","modified_gmt":"2015-04-19T21:21:03","slug":"jovanovic-honorarci-radno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=6223","title":{"rendered":"Makedonski honorarci: prototip fleksibilnog radnika"},"content":{"rendered":"

Pod opravdanjem krpanja prora\u010dunskih rupa i navodnog rje\u0161avanja socijalnog statusa honoraraca, makedonska je Vlada usvojila zakonske promjene koje donose novo porezno optere\u0107enje na honorarne oblike rada. Me\u0111utim, znamo li da su poslodavci li\u0161eni tog otpere\u0107enja, jedini u\u010dinak zakonskih promjena mo\u017ee biti daljnje pove\u0107anje razine nejednakosti, koja je u Makedoniji i ina\u010de na rekordnom nivou u europskim okvirima.<\/strong><\/p>\n

U zemlji u kojoj je nezaposlenost u posljednjem kvartalu 2014. godine dosegla gotovo 29%, prekarni, odnosno honorarni poslovi, te poslovi na nepuno radno vrijeme mnogim su ljudima jedini dostupni pla\u0107eni poslovi. Upozoravali su na to krajem decembra prosvjednici koji su pod vodstvom sindikata i lijevih organizacija izi\u0161li na ulice Skopja kako bi poku\u0161ali sprije\u010diti dono\u0161enje ovog socijalno izrazito diskriminatornog zakona.<\/p>\n

Socijalne aspekte zakona ve\u0107 je za Bilten dobro objasnila<\/a> Marija Ba\u0161evska. Ostaje da se pojasne neki ekonomski aspekti. Kao i obi\u010dno kad se radi o prekarnim radnim odnosima, ni u slu\u010daju ovog zakona, oni nisu definirani zakonima o radnim odnosima ve\u0107 spadaju pod obvezno pravo kojim se reguliraju obvezni odnosi (\u0417\u0430\u043a\u043e\u043d \u0437\u0430 \u043e\u0431\u043b\u0438\u0433\u0430\u0446\u0438\u0438), odnosno gra\u0111anski ugovorni odnosi izme\u0111u dviju pravnih osoba. Zakon je formuliran tako da se honorarcima name\u0107u sve zakonske obveze koje podrazumijevaju radni odnos, ali su im istovremeno uskra\u0107ena\u00a0sva prava osigurana radnim pravom.<\/p>\n

Da stvar bude gora, obveze koje u radnim odnosima dr\u017eavi podmiruje poslodavac, u slu\u010daju honoraraca podmiruje sam honorarac. Drugim rije\u010dima, honorarci prema novom zakonu moraju dr\u017eavi pla\u0107ati obvezno socijalno osiguranje, doprinose za mirovinski fond, doprinos za ozljedu na radu, itd. No, zakon im istovremeno ne osigurava nikakve naknade u slu\u010daju nezaposlenosti. Kad se radi o \u017eenama honorarkama \u2013 one pak nemaju pravo na porodiljni dopust, kao ni druge oblike za\u0161tite u slu\u010daju trudno\u0107e. Od novih su nameta isklju\u010deni samo umirovljenici koji eventualno obavljaju neke poslove putem honorarnih ugovora.<\/p>\n

Diskriminacija nepravednim oporezivanjem<\/strong><\/p>\n

Podsjetimo, prve izmjene skupa zakona kojim se predvi\u0111a pla\u0107anje doprinosa na honorare usvojene su krajem jula 2014. godine i stupile su na snagu u januaru 2015. Zbog kritika javnosti, u februaru i martu zakoni su u detaljima ponovno mijenjani, no temeljni problemi ostali su netaknuti. Radi se dakle, o pet zakonodavnih promjena kojima se uvode dodatni obvezni doprinosi za socijalno osiguranje na svaki dohodak vi\u0161i od minimalne pla\u0107e (156 eura) koji je zara\u0111en i ispla\u0107en putem ugovora o autorskom djelu, ili bilo kojeg drugog oblika ugovora koji podrazumijeva fizi\u010dki ili intelektualni rad. Dodatno socijalno osiguranje (uz porez na dohodak) pla\u0107at \u0107e tako\u0111er radnici koji dodatne prihode zara\u0111uju putem spomenutih ugovora, a ve\u0107 su trajno zaposleni i tim putem socijalno osigurani.<\/p>\n

Jedina iznimka od ovog zakona su honorari 6 puta vi\u0161i od prosje\u010dne nacionalne pla\u0107e (\u0161to iznosi otprilike 2.500 eura) \u2013 kod njih se ne oporezuje dio koji prema\u0161uje 6 plata. Prije ovih zakonskih promjena honorarni ugovori oporezivali su se porezom na dohodak po stopi od 10 posto – i to ukoliko se radilo o honorarima vi\u0161ima od odre\u0111ene granice. Nakon promjena, honorari koji mjese\u010dno prema\u0161uju odre\u0111enu granicu oporezuju se porezom na dohodak od 10% (kao \u0161to je bilo do sada) te dodatnim doprinosima za penziono i zdravstveno osiguranje, po stopi od 25%.<\/p>\n

Granica iznad koje se pla\u0107aju doprinosi je postavljena razli\u010dito za one koji su u stalnom radnom odnosu i za one koji nisu. Za stalno zaposlene, granica je izjedna\u010dena s prosje\u010dnom pla\u0107om od 350 evra neto, dok je granica za nezaposlene, poravnata s minimalnom pla\u0107om koja iznosi 156 evra neto. <\/span>Diskriminacija se dakle sastoji u \u010dinjenici da je zakon napravljen tako da oni koji zara\u0111uju malo, velik dio svoje zarade upla\u0107uju u dr\u017eavni prora\u010dun, dok oni s izrazito visokim honorarima pla\u0107aju jednako kao i oni koji zara\u0111uju prosje\u010dnu pla\u0107u. Istovremeno, na prihode od kapitalne dobiti, koji u prosjeku iznose oko 2.500 evra mjese\u010dno, ne pla\u0107aju se doprinosi, kao ni na prihode od samostalnih djelatnosti koji u prosjeku iznose 850 evra mjese\u010dno. Sli\u010dni se porezi ne pla\u0107aju ni na prihode od kamata.<\/p>\n

Tri dominantne kategorije honoraraca<\/strong><\/p>\n

Otprilike 125.000 radnika, odnosno 20 posto ljudi u radnom odnosu u Makedoniji mogu se nazvati honorarcima. Radi se o takvom obliku rada u kojem radnici prihode primaju po osnovi ugovora o autorskom djelu ili ugovora o privremenom radu. Prema statistikama, otprilike 100.000 ljudi za 2013. godinu prijavilo prihode na temelju ugovora o privremenom radu. Jo\u0161 dodatnih 25.000 ljudi radi putem ugovora o autorskom djelu.<\/p>\n

Detaljnije statistike o strukturi honoraraca ne postoje. Ne zna se to\u010dno u kojim su sve djelatnostima honorarci uglavnom zaposleni, koja je njihova dobna struktura, radi li se o ljudima koji se nalaze u stalnom radnom odnosu, a honorarni posao im predstavlja dodatni prihod, radi li se o slu\u010dajevima konzekutivnog produljenja ugovora o radu na odre\u0111eno, prikrivenim radnim odnosima ili kakvim novim “inovacijama” poslodavaca…<\/p>\n

U nedostatku slu\u017ebenih statistika i istra\u017eivanja, metodom promatranja mo\u017ee se zaklju\u010diti da su u Makedoniji najzastupljenija tri oblika honorarnog rada. Prvu kategoriju \u010dine slobodne djelatnosti poput prevoditeljske, lektorske, novinarske, umjetni\u010dke i ostala “kreativna” zanimanja. Drugu \u010dine ljudi s ugovorom o radu koji putem ugovora o autorskom djelu ostvaruju dodatne prihode \u2013 npr. kada ekonomist koji je zaposlen u nekoj banci prevede neku knjigu to mu se plati putem ugovora o autorskom djelu.<\/p>\n

Tre\u0107u kategoriju pak \u010dine zaposlene osobe, koje nemaju ugovor o radu, i tu se zapravo radi o naj\u0161tetnijem obliku honorarnog rada. U nekim slu\u010dajevima honorarno zaposlenje koristi se kao probni rok nakon kojeg slijedi zapo\u0161ljavanje putem ugovora o radu, ili kad se kod poslodavca zbog pove\u0107anog obujma posla pojavi privremena potreba za dodatnom radnom snagom. No, u nekim slu\u010dajevima radi se o izbjegavanju pla\u0107anja doprinosa dr\u017eavi. Ovaj oblik zaobila\u017eenje regulative je naravno ilegalan, no na\u017ealost ipak sveprisutan<\/a> u Makedoniji. Tobo\u017ee, kako bi se ovome stalo na kraj i kako bi se popunile prora\u010dunske rupe, makedonske vlasti odlu\u010dile su promijeniti set zakona kojim se reguliraju honorarni radni odnosi.<\/p>\n

Teret zakona pada na le\u0111a radnika
\n<\/strong><\/p>\n

Pove\u0107anjem nameta na honorarne oblike rada, kojim se pored 10 posto poreza na dohodak sada name\u0107e i pla\u0107anje doprinosa od dodatnih 25 posto, ukupni porez na ovaj oblik rada iznosi 35 posto, \u0161to je ogromno pove\u0107anje. Kako se ve\u0107ina ovih ugovora ispla\u0107uje u bruto iznosu, to \u0107e u praksi zna\u010diti da \u0107e honorarci i dalje od poslodavaca dobivati iste iznose, ali \u0107e im nakon oporezivanja ostati 25 posto manje sredstava nego prije uvo\u0111enja ovog poreza. Poslodavci za ove nove poreze ne\u0107e morati izdvojiti nikakva dodatna sredstva. Teoretski je mogu\u0107e da radnici izvr\u0161e veliki pritisak na poslodavce te da se teret novog zakona prenese na le\u0111a poslodavaca tako da se pove\u0107aju bruto primanja radnika. No honorarce je izrazito te\u0161ko sindikalno organizirati zato \u0161to nemaju prava na \u0161trajk i sindikalno organiziranje jer njihovi radni odnosi nisu regulirani radnim pravom. Tako\u0111er, u situaciji u kojoj stopa nezaposlenosti iznosi gotovo 30 posto pregovara\u010dka mo\u0107 radnika je nu\u017eno na niskoj razini. Zbog ovih je faktora te\u0161ko o\u010dekivati preno\u0161enje tereta pove\u0107anja poreza na poslodavce.<\/p>\n

Uzimaju\u0107i u obzir da su honorarni prihodi uglavnom niski, ovim se izmjenama dalje osiroma\u0161uju oni koji su ve\u0107 siroma\u0161ni. Oficijelna statistika o visini honorara je oskudna, ali se iz godi\u0161njeg izvje\u0161taja<\/a> Uprave za javne prihode mo\u017ee vidjeti da prihodi po ugovorima o privremenom radu u prosjeku iznose tek 100 evra mjese\u010dno, bruto! Nisu puno ve\u0107i ni prihodi po autorskim ugovorima, \u010dija je prosje\u010dna mjese\u010dna visina oko 200 evra. U situaciji kada je minimalna bruto plata 230 evra mjese\u010dno, to zna\u010di da honorarci u prosjeku zara\u0111uju manje i od minimalne pla\u0107e.<\/p>\n

Ideolo\u0161ke podvale<\/strong><\/p>\n

U najavi zakona, Vlada je poku\u0161ala opravdati uvo\u0111enje ovog poreza etiketirav\u0161i honorarce kao izrazito dobro pla\u0107enu kategoriju radnika. Premda slu\u017ebenih podataka nema, jedna nacionalna televizija bliska vladi, koja \u010desto u javnost plasira vladi sklone informacije, objavila<\/a> je podatak prema kojem \u010dak 1800 honoraraca ima primanja ve\u0107a od 1200 evra mjese\u010dno. Od 125.000 honoraraca, \u010dak ih 1.800 ima dobra primanja!\u00a0Dovoljan postotak da se na honorarcima vje\u017eba ”pravedna” redistribucija.<\/p>\n

I pored smanjenja neto prihoda honoraraca, obaveza pla\u0107anja doprinosa mogla bi se eventualno opravdati uvo\u0111enjem socijalnog osiguranja za honorarce. Me\u0111utim, ni ovo nije slu\u010daj. Kada je mirovinsko osiguranje u pitanju, najve\u0107i broj honoraraca ovim izmjenama ne dobiva ni\u0161ta. Kao prvo, odre\u0111eni broj njih \u0107e biti oslobo\u0111en obaveza pla\u0107anja doprinosa (zbog toga \u0161to ostvaruje prihode ni\u017ee od minimalne granice), pa \u0107e ponovo ostati bez prava na mirovinu. Kao drugo, veliki broj honoraraca ve\u0107 ostvaruje ovo pravo, zbog toga \u0161to ve\u0107 ima potrebni sta\u017e. Kada je zdravstveno osiguranje u pitanju, honorarci su uglavnom imali zdravstveno osiguranje i prije ovih izmjena, jer je sustav tako postavljen da se ljudi mogu osigurati preko svojih supru\u017enika ili roditelja.<\/p>\n

Tako\u0111er, suprotno proklamiranom, umjesto da dobiju, honorarci su promjenama zakona izgubili socijalno osiguranje zbog slo\u017eenih i nejasnih procedura i lo\u0161eg sustava evidencije, i pored toga \u0161to pla\u0107aju doprinose, honorarci u prva \u010detiri mjeseca 2015. godine nisu bili evidentirani<\/a> u sustavu zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, zbog \u010dega su ostali bez prava lije\u010denja u sustavu javnog zdravstva.<\/p>\n

Prekarizacija rada<\/strong><\/p>\n

Problemi sa ovim zakonom ne staju ovdje. Mogu\u0107e posljedice su daljnja deregulacija i prekarizacija rada. Prekarizacija rada je veliki udarac na sindikalno organiziranje i na radni\u010dka prava jer honorarni radnici ne u\u017eivaju nijedno od prava koja bi im pripala da imaju ugovor o radu. Odluka vlade da se napla\u0107uju doprinosi i na honorare motivirana je popunjavanjem prora\u010dunskih rupa, ali to nikako ne zna\u010di da ne postoji problem sa socijalnim osiguranjem honorarnih radnika. Jedan dio ovih radnika, posebno oni koji su honorarci zbog navodne prirode svog posla (kao prevoditelji, novinari i tzv. kreativne industrije), nema pravo na mirovine i to je svakako dru\u0161tveni problem za kojeg je nu\u017eno prona\u0107i rje\u0161enje. Me\u0111utim, rje\u0161enje koje je provela vlada jo\u0161 je gore od samog problema. Ono dovodi do dodatnog osiroma\u0161enja ve\u0107 siroma\u0161nih, do pove\u0107anja dru\u0161tvene raslojenosti, do pogor\u0161anja radni\u010dkih prava, a privremeno i do nemogu\u0107nosti jednog dijela honoraraca da ostvari pravo na zdravstvenu za\u0161titu.<\/p>\n

Zbog svih ovih problema, Ljevi\u010darski pokret “Solidarnost<\/a>” nedavno\u00a0je opet pozvao vladu da povu\u010de izmjene zakona o pla\u0107anju doprinosa na honorare i da sjedne za stol sa honorarcima, s ciljem pronalaska najboljeg rje\u0161enja. Pravedno rje\u0161enje bi uklju\u010divalo nekoliko stvari. Prvo, univerzalno zdravstveno osiguranje za sve gra\u0111ane, neovisno o tome pla\u0107aju li doprinose ili ne. Drugo, uvo\u0111enje zagarantirane minimalne mirovine ili neke druge vrste garantovanog minimalnog dohotka, kako bi i oni koji ne pla\u0107aju doprinose imali osiguran egzistencijski minimum u godinama kada vi\u0161e ne budu bili sposobni za rad. Tre\u0107e, uvo\u0111enje progresivnog poreza na sve oblike dohodaka, uklju\u010duju\u0107i i kamate i prihode od kapitalne dobiti. Ovim bi oni sa niskim prihodima pla\u0107ali dr\u017eavi manje nego \u0161to pla\u0107aju sada, a oni sa visokim prihodima vi\u0161e, i time bi se osiguralo pravi\u010dno financiranje javnih rashoda. \u010cetvrto, unaprje\u0111enje inspekcije rada, kako bi se sankcionirali svi oni slu\u010dajevi kada radnici koji rade za stalno, imaju honorarne ugovore.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao i obi\u010dno kad se radi o prekarnim radnim odnosima, ni u slu\u010daju ovog zakona, oni nisu definirani zakonima o radnim odnosima ve\u0107 spadaju pod obvezno pravo kojim se reguliraju obvezni odnosi…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":6261,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[85],"theme":[455],"country":[24],"articleformat":[450],"coauthors":[208,47],"class_list":["post-6223","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-makedonija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6223","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6223"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6223\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6273,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6223\/revisions\/6273"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6261"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6223"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6223"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6223"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=6223"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=6223"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=6223"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=6223"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}