{"id":6173,"date":"2015-04-17T07:00:15","date_gmt":"2015-04-17T06:00:15","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=6173"},"modified":"2015-04-23T11:11:52","modified_gmt":"2015-04-23T10:11:52","slug":"vanjskopoliticki-realizam-u-doba-kriza-dosadno-i-opasno","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=6173","title":{"rendered":"Vanjskopoliti\u010dki realizam u doba kriza: izme\u0111u dosadnog i opasnog"},"content":{"rendered":"

Glavna karakteristika suvremene hrvatske vanjske politike je svjesna odluka njenih “sukreatora” da se njome ne bave izvan elementarnog protokola i “obaveza” prema EU i NATO-u. U nedostatku politi\u010dkog sadr\u017eaja, prijepori su se u tom podru\u010dju uglavnom ticali kadrovskih rje\u0161enja za pojedine funkcije ili zloupotreba istih. Izbor nove predsjednice s “atlantskim” bekgraundom<\/em> \u010dini se kao nastavak u istom tonu. No u periodu zao\u0161travanja geopoliti\u010dkih tenzija, politika slijepog slije\u0111enja agende “saveznika” nosi svoje opasnosti.<\/strong><\/p>\n

Vanjska politika Republike Hrvatske je u najmanju ruku \u2013 dosadna, a posljednjih godina se pamti tek po razmiricama (kako se to lijepo ka\u017ee) sukreatora te politike, naj\u010de\u0161\u0107e uslijed imenovanja novih ambasadora, ali bez ikakve konkretne vanjskopoliti\u010dke inicijative ili odluke sli\u010dne nedavnoj najavi Vlade Slovenije da \u0107e priznati neovisnu Palestinu. Na\u0161i mediji \u0107e zabilje\u017eiti “zategnute” odnose izme\u0111u predsjednice i ministrice vanjskih poslova u njenom pohodu na East River ili pak skandale veleposlanika zbog pronevjere novca, fizi\u010dkih obra\u010duna sa slu\u017ebenim voza\u010dima… No u su\u0161tinu vanjske politike se rijetko kad ulazi, a o njoj se u Saboru raspravlja samo kad se dodirne tema odnosa sa Srbijom i povre\u0111enog nacionalnog ega.<\/p>\n

Sve u svemu \u2013 malo je tu (ako i\u0161ta) sukreacije na bilo kojoj razini. A pravila igre su odavno postavljena i uvjetovana institucionalnim okvirima u kojima se Hrvatska na\u0161la posljednjih godina. I dok \u010dlanstvo u Europskoj uniji jo\u0161 povremeno i nudi prostor za ograni\u010denu disonantnost i razli\u010dita vi\u0111enja, \u010dlanstvo u sjeverno-atlantskom vojnom savezu ne ostavlja takvu mogu\u0107nost. Rije\u010d je o politi\u010dkom i vojnom savezu li\u0161enom demokratske legitimacije naroda (sjetimo se, sve ve\u0107e parlamentarne stranke su bile protiv referenduma o ulasku u NATO koji se na kraju nije ni odr\u017eao), a onda i neke ozbiljnije mogu\u0107nosti monitoringa civilnog dru\u0161tva ili narodnog \u201cutjecaja\u201d demokratskim mehanizmima.<\/p>\n

Me\u0111utim, bez obzira na to ili upravo zbog toga \u2013 NATO nudi dobru sliku realizma me\u0111unarodnih odnosa i pokazuje kako se povratno mije\u0161anje geopoliti\u010dkih karata prelijeva u unutarnje politike zemalja \u010dlanica, odnosno kako \u010dlanstvo u NATO-u u nekim trenucima \u2013 poput sada\u0161njeg \u2013 postaje va\u017ena karika u (su)kreiranju unutarnjo-politi\u010dke budu\u0107nosti.<\/p>\n

Pozicioniranje u ratnohu\u0161ka\u010dkoj atmosferi<\/strong><\/p>\n

Tek sada shva\u0107amo koliko nije nebitno da nova predsjednica RH na mjesto li\u0161eno izvr\u0161nih ovlasti \u2013 osim u domeni obrane i vanjske politike \u2013 dolazi upravo iz sjevernoatlantskog politi\u010dko-administrativnog pogona kao biv\u0161a ambasadorica u Americi (prije toga i ameri\u010dka u\u010denica i studentica) pa zatim zamjenica glavnog tajnika NATO-a. Lakonska najava ponovnog uvo\u0111enja obaveznog vojnog roka koja je nekako pro\u0161la ispod radara u onim monotonim predizbornim su\u010deljavanjima, ponovno se aktualizirala uslijed proslave \u0161este godi\u0161njice hrvatskog \u010dlanstva u NATO-u kada je predsjednica Grabar-Kitarovi\u0107 jo\u0161 jednom ponovila da bismo trebali razmisliti (prevedeno na ne\u0161to gor\u010di ali iskreniji jezik) o malo vi\u0161em stupnju militarizacije dru\u0161tva.<\/p>\n

Ta izjava, kao i mnoge druge prije i poslije, ne bi izazvala veliku pa\u017enju da se ne doga\u0111a u trenutku najzategnutijih odnosa izme\u0111u Ruske Federacije i Zapada. No takvom retorikom, ali i nekim klasi\u010dnim diplomatskim gestama \u2013 poput dolaska na inauguraciju podtajnice u State Departmentu zadu\u017eene za energetiku (a ne kako to obi\u010dno biva \u2013 podtajnice za politi\u010dka pitanja ili njena zamjenika za Europu), ukazali su da se Hrvatska sve jasnije pozicionira, odnosno fiksira u vanjskopoliti\u010dkim i obrambenim tenzijama, iako ipak ne\u0161to manjim intenzitetom od isto\u010dnijih \u010dlanica NATO-a.<\/p>\n

Stalne provokacije s jedne i druge strane ne poma\u017eu odr\u017eavanju iluzije o vje\u010dnom miru na europskom tlu, a u NATO-\u010dlanicama najbli\u017eima Rusiji u medijima se ve\u0107 otvoreno govori o ratu kao realnoj opciji. Istaknuli su to nedavno i aktivisti iz Rumunjske na konferenciji posve\u0107enoj kampanji protiv Transatlantskog trgovinskog sporazuma s Amerikom (TTIP) odr\u017eanoj u Sofiji. U mainstream<\/em> medijima zemalja Isto\u010dne Europe taj sporazum se prepoznaje kao jedini odgovor ruskom prodoru s Istoka i energetskoj ovisnosti biv\u0161ih \u010dlanica Var\u0161avskog pakta o kapricu ruskog predsjednika Putina (kako se obi\u010dno vole pojednostaviti i psihologizirati me\u0111unarodni odnosi), a svaki otpor TTIP-u se tuma\u010di kao svojevrsna ruska peta kolona u nacionalnom bi\u0107u. U ruskim medijima, pak, diskurs se ve\u0107 odavno pomakao na pripremanje scenarija za Tre\u0107i svjetski rat o \u010demu jasno svjedo\u010di i tamo\u0161nji lijevi aktivist Ilja Budrajtskis u nedavnom intervjuu<\/a> za ameri\u010dki portal Salon.com.<\/p>\n

Proizvodnja predratne atmosfere<\/strong><\/p>\n

Odve\u0107 bi povr\u0161no bilo sva ta de\u0161avanja pripisati reakcijama na krizu u Ukrajini s obzirom da se vanjskopoliti\u010dka grupiranja mo\u017ee trasirati na du\u017ei period i u vi\u0161e ladica, odnosno politi\u010dkih i ekonomskih pitanja \u2013 posebice onom energetskom. Hrvatska je dugo vremena odr\u017eavala privid zemlje koja uspje\u0161no uspijeva sjediti na dva stolca u \u010demu je iznimno uspje\u0161an bio biv\u0161i predsjednik Stjepan Mesi\u0107 odr\u017eavaju\u0107i dobre diplomatske i privatne odnose sa Zapadu mrskim figurama. To se znalo realizirati i u konkretnim aran\u017emanima poput sada ve\u0107 zaboravljenog energetskog samita iz 2007. koji je skupio \u010delnike dr\u017eava Jugoisto\u010dne Europe i Vladimira Putina na istom mjestu.<\/p>\n

U tom zaboravljenom detalju iz na\u0161eg kongresnog turizma, ostala je upam\u0107ena Mesi\u0107eva izjava koja mo\u017eda na najbolji na\u010din opisuje prirodu sada\u0161njeg sukoba na liniji Zapad \u2013 Rusija i eventualnoj ulozi zemalja Jugoisto\u010dne Europe u njemu. Mesi\u0107 je tada rekao: “Vrijeme su\u010deljavanja ideologija je iza nas, ali danas mnogi s razlogom upozoravaju na novu prijetnju, a to su mogu\u0107i sukobi zbog energetskih resursa \u2013 od izvora fosilnih ugljikovodika i sredstava njihovog transporta, pa do atomskih elektrana”.<\/p>\n

Pet godina nakon tog poku\u0161aja mekog ulaska Rusije na energetsko tr\u017ei\u0161te Jugoisto\u010dne Europe Hrvatska odustaje od plinovoda Ju\u017eni tok. Ubrzo to \u010dini i Bugarska \u0161to u kona\u010dnici rezultira time da Rusija zatvara taj projekt i usredoto\u010duje se na druge geografske \u0161irine, a ovaj dio svijeta postaje predzi\u0111e ameri\u010dke energetske i sjevernoatlantske sigurnosne politike. Drugim rije\u010dima, trenutno (pred)ratno stanje u Isto\u010dnoj Europi treba \u010ditati kao sukob dvaju imperijalizama li\u0161enih ideolo\u0161kih razlika postavljeno na terenu realizma politi\u010dkih odnosa.<\/p>\n

Promotori tu\u0111ih politika<\/strong><\/p>\n

U tom kontekstu, shvatljiv je i vidljiviji i intenzivniji ameri\u010dki intervencionizam u vanjsku politiku pojedinih zemalja. Ameri\u010dka packa koju je dobio \u010de\u0161ki predsjednik Milo\u0161 Zeman nakon odluke da sudjeluje na vojnoj paradi u Moskvi povodom 70 godina pobjede nad fa\u0161izmom ili pak biv\u0161em predsjedniku RH Mesi\u0107u nakon poduzetni\u010dke karavane do Moskve (u sije\u010dnju ove godine) nisu tek komi\u010dne epizode iz diplomatske povijesti osebujnih figura na\u0161e tranzicije nedavne pro\u0161losti i sada\u0161njosti, ve\u0107 vi\u0161e nego jasan pokazatelj realizma vanjske politike i trenutnog stanja u Europi i na njenim isto\u010dnim granicama.<\/p>\n

Hrvatska za razliku od kratkog perioda igranja hard to get<\/em> igrica sada otvoreno i jasno postaje ne samo bojovnik NATO-pakta \u0161to joj je obaveza preuzeta \u010dlanstvom nego, mogu\u0107e i otvoreniji promotor ameri\u010dke vanjske politike koja je vi\u0161e nego ijedna druga \u2013 politika \u010dvrstog kontinuiteta. A u trenutku kada vanjskopoliti\u010dka realnost postane i svakodnevna i vidljiva stvarnost, na povr\u0161inu izlaze i slojevi nekih nedovr\u0161enih pri\u010da i sentimenti nekih ratova za koje smo mislili da su davno zavr\u0161ili. Dosadna vanjska politika postaje opasna politi\u010dka stvarnost koju je te\u0161ko osjetiti i predvidjeti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Vanjska politika Republike Hrvatske je u najmanju ruku \u2013 dosadna, a posljednjih godina se pamti tek po razmiricama (kako se to lijepo ka\u017ee) sukreatora te politike, naj\u010de\u0161\u0107e uslijed imenovanja novih ambasadora, ali bez ikakve konkretne vanjskopoliti\u010dke inicijative ili odluke…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":6214,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[110],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[60],"class_list":["post-6173","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-drzava","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6173","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6173"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6173\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6398,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6173\/revisions\/6398"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6214"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6173"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6173"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6173"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=6173"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=6173"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=6173"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=6173"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}