{"id":6101,"date":"2015-04-14T06:45:43","date_gmt":"2015-04-14T05:45:43","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=6101"},"modified":"2015-04-14T06:46:45","modified_gmt":"2015-04-14T05:46:45","slug":"essekerski-revizionizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=6101","title":{"rendered":"“Essekerski” revizionizam protiv oslobo\u0111enja Osijeka"},"content":{"rendered":"

Obljetnica oslobo\u0111enja Osijeka od fa\u0161isti\u010dke okupacije prolazi gotovo potpuno neprimije\u0107eno. Posljednjih desetlje\u0107a grad je pro\u017eivio sustavnu eliminaciju naslje\u0111a radni\u010dkog pokreta, osobito perioda Narodno-oslobodila\u010dke borbe i socijalizma. No borba protiv revolucionarne tradicije Osijeka novim je vlastodr\u0161cima ostavila slabe ideolo\u0161ke temelje za izgradnju gradskog identiteta koji se sada poku\u0161ava prona\u0107i uglavnom u romantizacijama feudalne i kolonijalne povijesti te etni\u010dkoj isklju\u010divosti.
\n<\/strong><\/p>\n

Dana\u0161nji dan, sedamdesetu godi\u0161njicu svojega Oslobo\u0111enja od fa\u0161isti\u010dke okupacije, Osijek do\u010dekuje bez prikladnog obilje\u017eja koje bi podsjetilo bilo na okupatorsko-kolaboracionisti\u010dki teror kojemu su njegove gra\u0111anke i gra\u0111ani bili izlo\u017eeni od 1941. do 1945. bilo na Narodnooslobodila\u010dku borbu koja je taj teror dokinula. \u0160tovi\u0161e, kad ne bi bilo dviju skromnih i te\u0161ko uo\u010dljivih spomen plo\u010da, jedne koja komemorira spaljenu sinagogu u \u017dupanijskoj ulici i druge koja podsje\u0107a na kosturnicu u kojoj su u nekada\u0161njem Parku kulture pokopane \u017ertve fa\u0161isti\u010dkog terora, moglo bi se re\u0107i da Osijek dana\u0161nju obljetnicu do\u010dekuje bez ikakvog obilje\u017eja na to razdoblje.<\/p>\n

Brisanje NOB-a i fa\u0161isti\u010dkog terora iz osje\u010dke kolektivne memorije i svijesti dogodilo se na vi\u0161e na\u010dina. Prije svega, uklonjeni su antifa\u0161isti\u010dki spomenici, zatim je uslijedilo preimenovanje ulica i trgova, da bi naposljetku kulturno-umjetni\u010dkim sredstvima sje\u0107anje na Narodnooslobodila\u010dku borbu bilo ocrnjeno uvo\u0111enjem malogra\u0111anskog narativa o Essekerima<\/em>.<\/p>\n

Prema spoznajama iznesenima u knjizi Ru\u0161enje antifa\u0161isti\u010dkih spomenika u Hrvatskoj 1990.-2000.<\/em>, za socijalizma je na podru\u010dju dana\u0161nje Osje\u010dko-baranjske \u017eupanije podignuto 437 spomen obilje\u017eja Narodnooslobodila\u010dkoj borbi. Od tog broja, izme\u0111u 1990. i 2000. godine devastirana je gotovo polovica, njih 201. 1<\/a><\/sup> Na podru\u010dju biv\u0161e op\u0107ine Osijek, udio sru\u0161enih ili o\u0161te\u0107enih spomen obilje\u017eja jo\u0161 je ve\u0107i, 92 od 142. U samom gradu, kako je pisao Drago Hedl, 2<\/a><\/sup> uklanjanje spomen obilje\u017eja izvr\u0161eno je sistematski po odluci op\u0107inskih vlasti 1992. godine. Tad je predsjednik Izvr\u0161nog vije\u0107a Skup\u0161tine op\u0107ine, Branimir Glava\u0161<\/a>, direktoru gradskog komunalnog poduze\u0107a (Unikom), svojemu bratu Tomislavu, uputio direktivu da se spomen obilje\u017eja uklone pod izlikom slanja na restauraciju. Unikom je direktivu izvr\u0161io te se spomen obilje\u017ejima izgubio svaki trag.<\/p>\n

“Antifa\u0161izam” bez obilje\u017eja<\/strong><\/p>\n

Ipak, jedno spomen obilje\u017eje nije moglo biti uklonjeno prije svega zbog svoje veli\u010dine. Rije\u010d je o spomeniku kipara Nikole Ke\u010danina podignutom u nekada\u0161njem Parku kulture na kosturnici u kojoj je sahranjeno sedamdeset \u010detvero \u017ertava usta\u0161kog re\u017eima strijeljanih 1941. godine, a na koji su bili uklesani stihovi Alekse \u0160anti\u0107a “I kad nam mu\u0161ke uzmete \u017eivote \/ Grobovi na\u0161i bori\u0107e se s vama\u201d. Uz taj, sru\u0161en je i spomenik vi\u0161e od tri tisu\u0107e \u017ertava usta\u0161kog logora u Tenji kao i spomenik na grobu neznanog borca te spomen obilje\u017eja pojedina\u010dnim \u017ertvama fa\u0161isti\u010dkog terora.<\/p>\n

Da bi se stanje moglo promijeniti natuknula je trenutna gradska vlast, predvo\u0111ena gradona\u010delnikom Ivanom Vrki\u0107em, najaviv\u0161i da \u0107e tijekom mandata obnoviti sru\u0161ena spomen obilje\u017eja Narodnooslobodila\u010dkoj borbi. U tu svrhu Gradona\u010delnik je osnovao i “Povjerenstvo za obnovu spomeni\u010dke ba\u0161tine iz Narodnooslobodila\u010dke borbe (NOB-e) u Osijeku”, u koje je uklju\u010dio istaknute intelektualce, umjetnike i povjesni\u010dare umjetnosti te predstavnike udruga<\/a> antifa\u0161isti\u010dkih boraca.<\/p>\n

Me\u0111utim, jedini rezultat rada tog povjerenstva ideja je o izgradnji novog spomenika na kosturnici, ali takvog koji ne\u0107e sadr\u017eavati obilje\u017eja<\/a> Narodnooslobodila\u010dke borbe, bilo zvijezdu petokraku bilo trorogu kapu hrvatskih partizana. Odricanje od obilje\u017eja NOB-a ustupak je koji su navodni antifa\u0161isti, gradona\u010delnik Vrki\u0107 te socijaldemokrati i liberalni demokrati, napravili svojim koalicijskim partnerima: nacionalisti\u010dkom HDZ-u i rehabilitatoru usta\u0161tva, ex-prava\u0161u Anti \u0110api\u0107u, kojeg su \u010dak instalirali za predsjednika Gradskog vije\u0107a.<\/p>\n

Re-ideologizacija toponima<\/strong><\/p>\n

Druga faza ukidanja sje\u0107anja na Narodnooslobodila\u010dku borbu dogodila se 1993. godine preimenovanjem ulica i trgova. Naime, tad je nadle\u017eno povjerenstvo Gradskog vije\u0107a odlu\u010dilo pri\u0107i, kako su to nazvali, “ispravljanju nepravdi” i vra\u0107anju izvornih naziva ulicama. U onim slu\u010dajevima kad to nije bilo mogu\u0107e, povjerenstvo je ulice odlu\u010dilo imenovati tako da izbaci “politi\u010dke i ideolo\u0161ke nazive”, a uvede “kulturne, znanstvene i knji\u017eevne vrijednosti” te da zamijeni “strane nazive gradova, rijeka i sli\u010dnoga s hrvatskim nazivima\u201d.<\/p>\n

Iz popisa preimenovanja, koji je njihov ideolog Stjepan Sr\u0161an predo\u010dio u svojoj knjizi Ulice i trgovi grada Osijeka<\/em>, jasno se vidi da njihov cilj nije bila zamjena “ideologiziranih” naziva kulturnim i znanstvenim vrijednostima, ve\u0107 upravo suprotno \u2013 uspostavljanje, na razini toponimije, hegemonije nacionalisti\u010dkih i kapitalisti\u010dkih vrijednosti. Jer, da je bilo onako kako je proklamirao Sr\u0161an, onda ne bi bilo razloga da se preimenuje ve\u0107 spomenuti Park kulture, k tome po jednom od sredi\u0161njih likova hrvatskog nacionalisti\u010dkog panteona \u2013 kralju Tomislavu, “utemeljitelju hrvatskog kraljevstva\u201d.<\/p>\n

Drugi primjer u kojem je “kulturna vrijednost” zamijenjena nacionalisti\u010dkim toponimom preimenovanje je Ulice Fe\u0111e Mili\u0107a, partizana poznatog po opismenjavanju stanovni\u0161tva na oslobo\u0111enom teritoriju, po mitskom kralju Petru Sva\u010di\u0107u. Nadalje, sredi\u0161nji donjogradski trg, koji se zvao po knji\u017eevniku i predsjedniku ZAVNOH-a Vladimiru Nazoru, preimenovan je po gu\u0161itelju revolucija Josipu Jela\u010di\u0107u, a Nazoru je zauzvrat dano jedno skrajnuto stambeno naselje.<\/p>\n

Novi klasni simboli<\/strong><\/p>\n

Naposljetku, zatiranje naslje\u0111a NOB-a vidi se i po oduzimanju ulica ubijenim osje\u010dkim revolucionarima i revolucionarkama, primjerice Ignji Batrneku \u2013 Malom, Sari Berti\u0107, Mihajlu Klajnu i Milici Kri\u017ean. No najeklatantniji primjer nacionalisti\u010dkog preimenovanja ipak se dogodio izvan samog grada, u Mjesnom odboru Sarva\u0161 gdje je Ulica 13. travnja, Dana oslobo\u0111enja Sarva\u0161a od fa\u0161izma, preimenovana u \u010dast usta\u0161kog \u010dasnika Lovre Mata\u010di\u0107a, po zanimanju dirigenta.<\/p>\n

Osim \u0161to je brisano sje\u0107anje na konkretne likove i epizode NOB-a, novom toponimijom zatrne su i njezine tekovine poput radni\u010dkog samoupravljanja i za\u0161tite radni\u010dkih prava. To je vidljivo iz preimenovanja Ulice Rade Kon\u010dara po industrijalcu Adamu Reisneru koji se obogatio eksploatacijom dje\u010djeg rada i u \u010dijim se pogonima masovno umiralo od trovanja sumporom, te iz preimenovanja Zadru\u017ene ulice po feudalnom gospodaru Baranje Eugenu Savojskom. Radni\u010dka ulica koja je postojala u MO Brije\u0161\u0107e preimenovana je u Zelenu, dok je Proleterska postala Sljemenska.<\/p>\n

Ideolo\u0161ki vakuum koji je nastao raskidom s jugoslavenskim naslje\u0111em na planu preimenovanja ulica i trgova ispunjen je ranije nazna\u010denim “pohrva\u0107enjem nazivlja\u201d. Na planu spomeni\u010dke ba\u0161tine treba spomenuti da su niknuli novi spomenici, mahom nacionalisti\u010dki, od kojih su najpoznatiji megalomanski spomenik Anti Star\u010devi\u0107u na sredi\u0161njem gradskom trgu te skulptura “Fi\u0107o i tenk” na kri\u017eanju Vukovarske i nekada\u0161nje Klajnove.<\/p>\n

Sitnobur\u017eujska epopeja<\/strong><\/p>\n

Me\u0111utim, zamjenski lokalni narativ o Narodnooslobodila\u010dkoj borbi dobili smo tek nakon puna dva desetlje\u0107a. On je do\u0161ao u obliku romana Unterstadt<\/em> Ivane \u0160ojat-Ku\u010di i istoimene predstave osje\u010dkog HNK u re\u017eiji Zlatka Svibena. O razmjerima uspjeha \u0160ojati\u010dine sage o donjogradskoj folksdoj\u010derskoj obitelji govore \u010dinjenice da su u osje\u010dkim knji\u017enicama svi primjerci knjige konstantno zadu\u017eeni te da je predstava s dviju adresa dobila nagradu za najbolju hrvatsku predstavu godine, a uz to je i redatelj nagra\u0111en za najbolje redateljsko ostvarenje.<\/p>\n

U romanu u kojem je, kako ka\u017ee<\/a> Boris Postnikov, poduzela “zahvat rekonstrukcije novije povijesti\u201d, \u0160ojat-Ku\u010di je ponudila sliku dru\u0161tva i povijesti iz etni\u010dki i klasno odre\u0111ene echte essekerske<\/em> perspektive, koju je, valoriziraju\u0107i povijest pro\u0161log stolje\u0107a, uspostavila kao mjerodavnu. Pritom je, \u0161to uo\u010dava Postnikov, likove pretvorila u glasnike vlastitih “ideolo\u0161ki nasaftanih poruka”.<\/p>\n

Ideolo\u0161ke poruke \u0160ojat-Ku\u010di pritom imaju dvije funkcije. Prva je afirmiranje folksdoj\u010derske malogra\u0111an\u0161tine kao uzora gra\u0111anstva, \u0161to nije moglo pro\u0107i bez uspostavljanja opreke prema Slavenima kao Drugima koji su nedostojni grada, a druga je glajh\u0161altovanje<\/em> krivnje za Drugi svjetski rat u svrhu egocentri\u010dnog pranja ruku od odgovornosti.<\/p>\n

Povijesno sje\u0107anje kao oru\u017eje<\/strong><\/p>\n

Prvo je uo\u010dljivo u opreci prehrambenih navika. Naime, dok gra\u0111anstvo jede \u0161nenokle i d\u017eemove, Slaveni koji su nakon rata, po shva\u0107anju autorice, uzurpirali grad, pro\u017ediru krvavice. Autorica ne skriva svoj prezir prema seoskom stanovni\u0161tvu koje naziva \u0161epesavim guzatim piljaricama iz Dalja, Sarva\u0161a ili Bijelog Brda.<\/p>\n

Glajh\u0161altovanje je \u0160ojat-Ku\u010di provela narativom da “Nijemci s onim ludim diktatorom na \u010delu \u010dine zlo\u201d, ali oni \u0161to im se suprotstavljaju “nisu ni\u0161ta bolji” jer “djecu su carevu pobili\u201d. Pritom su njema\u010dki vojnici “zgodni” i “prava gospoda\u201d, za razliku od partizana koji su “banditi\u201d, “drumski razbojnici” i “zvijeri\u201d. Kao vrhunac revizionizma slu\u017ei obrana jednog sporednog lika argumentom kojim se branio Adolf Eichmann: “Pokupili su ga […] u upravi \u017deljeznica […] nikome nije u\u010dinio ni\u0161ta na\u017eao […] samo je radio svoj posao.”<\/p>\n

Opisana revizija historije dovela je do toga da je osje\u010dki javni prostor postao poligon za reprodukciju mitolo\u0161ke svijesti. Naime, dok se u svakodnevnoj komunikaciji orijentiramo prema kne\u017eevima, kraljevima i sli\u010dnim mitskim bi\u0107ima osu\u0111eni smo na to da vjerujemo kako je na nama da “samo radimo svoj posao” i ne propitujemo ono \u0161to nam je dano, dakle da vje\u010dno ostanemo vazali u feudalnom odnosu. Da svijet postaje boljim samo ako se obi\u010dni ljudi odupiru silama koje im ne\u0161to name\u0107u, to su znali oni koji su izbrisani sa plo\u010da s imenima ulica i trgova. Utoliko brisanje njihovog traga iz toponimije nije samo zlo\u010din prema sje\u0107anju, ve\u0107 instrument za nastavljanje lo\u0161e beskona\u010dnosti u kojoj postoji gospodska manjina i ropska ve\u0107ina.<\/p>\n

  1. Juraj Hr\u017eenjak (ur.), Ru\u0161enje antifa\u0161isti\u010dkih spomenika u Hrvatskoj 1990-2000<\/i>, Savez antifa\u0161isti\u010dkih boraca Hrvatske, Zagreb, 2001.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Vidi: Drago Hedl, Glava\u0161: kronika jedne destrukcije<\/em>, Novi liber, Zagreb, 2010.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Dana\u0161nji dan, sedamdesetu godi\u0161njicu svojega Oslobo\u0111enja od fa\u0161isti\u010dke okupacije, Osijek do\u010dekuje bez prikladnog obilje\u017eja koje bi podsjetilo bilo na okupatorsko-kolaboracionisti\u010dki teror kojemu su njegove gra\u0111anke i gra\u0111ani bili izlo\u017eeni od …<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":6132,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[25,144],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[211],"class_list":["post-6101","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-nacionalizam","tag-revizionizam","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6101","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=6101"}],"version-history":[{"count":21,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6101\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":6140,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/6101\/revisions\/6140"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/6132"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=6101"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=6101"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=6101"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=6101"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=6101"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=6101"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=6101"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}