{"id":5615,"date":"2015-03-26T08:00:27","date_gmt":"2015-03-26T07:00:27","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=5615"},"modified":"2015-03-26T09:07:33","modified_gmt":"2015-03-26T08:07:33","slug":"in-romania-the-miners-are-back","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=5615","title":{"rendered":"Rumunjska otvara rane vlastite tranzicije"},"content":{"rendered":"

Rumunjski Vrhovni sud ponovno otvara slu\u010daj iz 1990. godine kada su rumunjski rudari vlakovima do\u0161li u Bukure\u0161t i brutalno se obra\u010dunali s antikomunisti\u010dkim intelektualcima. Doga\u0111aj je to za koji mnogi krive tada tek izabranog predsjednika Iona Iliescua \u010dijoj se osudi danas mnogi nadaju. Poku\u0161aj navodnog razja\u0161njenja incidenta od prije \u010devrt stolje\u0107a osobito je va\u017ean s obzirom na presudnu ulogu koju je ovaj doga\u0111aj odigrao u konstrukciji antikomunisti\u010dkog narativa u Rumunjskoj.<\/strong><\/p>\n

Rudari su ponovno aktualna tema u Rumunjskoj, no ovog puta nisu izi\u0161li na ulice, ve\u0107 su se u sredi\u0161tu javne pozornosti na\u0161li stari doga\u0111aji. Naime, rumunjski Vrhovni sud odlu\u010dio je ponovno otvoriti slu\u010daj iz lipnja 1990. godine. Nakon 25 godina zavla\u010denja istrage, tu\u017eitelji su odlu\u010dili da je vrijeme za svje\u017eu perspektivu. U gomili nepoznanica, dvije su stvari jasne. Prvo, odluka o ponovnom otvaranju ovog slu\u010daja ne mo\u017ee se gledati odvojeno od posljednjeg vala uhi\u0107enja koji potresaju<\/a> rumunjsku politi\u010dku klasu. Radi se o nastavku izravnog napada sudstva na postkomunisti\u010dku vladaju\u0107u elitu. Drugo, glavna politi\u010dka figura koja je i cilj ponovnog otvaranja istrage biv\u0161i je predsjednik Ion Iliescu, za kojeg se vjeruje da je bio glavni pokreta\u010d akcija rudara i osoba koja se njima najvi\u0161e okoristila. Odluku o ponovnom otvaranju slu\u010daja treba pozdraviti u nadi da \u0107e se ovoga puta slu\u010daj barem malo rasvijetliti. Ipak, postoji rizik mije\u0161anja sudske i povijesne istine. Kao i uvijek, potonja je mnogo kompliciranija i mnogo vi\u0161e uznemiruju\u0107a.<\/p>\n

U jutro 13. lipnja 1990. godine na Sveu\u010dili\u0161nom trgu (rum. Pia\u0163a Universit\u0103\u0163ii), u centru Bukure\u0161ta i ikoni\u010dkom mjestu odigravanja revolucije iz 1989. godine, oko 200 ljudi prosvjeduje protiv Iona Iliescua i njegove novoizabrane vlade. Prosvjedi su po\u010deli tijekom predizborne kampanje iste godine, no nakon izbora 20. svibnja, na kojima je Iliescu premo\u0107no pobijedio, osvojiv\u0161i vi\u0161e od 80% glasova, na trgu je ostala samo \u0161a\u010dica predanih protivnika nove vlasti. Neki kampiraju, dok drugi no\u0107u odlaze ku\u0107ama da bi se idu\u0107eg dana vratili prosvjedovati. Optu\u017euju Iliescua za kra\u0111u glasova i uspostavu neokomunizma. Zahtijevaju njegovu ostavku i nove izbore. \u010cini se da se prosvjedi suo\u010davaju s potpunim neuspjehom \u2013 prosvjeduje jo\u0161 tek nekoliko antikomunisti\u010dkih intelektualaca. Za mnoge, ovi su prosvjedi vi\u0161e neka neugodnost ili zanimljivost i ne privla\u010de ozbiljan interes. Ipak, ono \u0161to se \u010dinilo kao samo jo\u0161 jedan normalan dan prosvjeda, uskoro \u0107e se pretvoriti u jedan od najspornijih dana u povijesti rumunjske tranzicije.<\/p>\n

To\u010dan razvoj doga\u0111aja ve\u0107 je sporan sam po sebi. Sve zapo\u010dinje u ranu zoru, kad policijske snage dolaze na trg s ciljem ru\u0161enja \u0161atora i uklanjanja prosvjednika. Mno\u0161tvo \u010dista\u010da ulica \u010deka u pozadini kako bi nakon akcije po\u010distili trg. No, ne\u0161to je po\u0161lo po zlu, o tome \u0161to to\u010dno postoji mno\u0161tvo spekulacija, no sigurno je da u jednom trenutku policijska intervencija postaje nasilna. Prosvjednici uzvra\u0107aju bacaju\u0107i kamenje i Molotovljeve koktele te pale\u0107i policijska i televizijska vozila. Policija se povla\u010di, a prosvjednici pale glavnu policijsku postaju. Do popodneva, centar grada nalazi se pod gustim dimom i situacija je o\u010dito izvan kontrole.<\/p>\n

Formiranje narativa antikomunizma
\n<\/strong><\/p>\n

Tada na scenu stupaju rudari. Nakon govora Iona Iliescua na dr\u017eavnoj televiziji u kojem je osudio napade u Bukure\u0161tu kao poku\u0161aj dr\u017eavnog udara, mase rudara iz doline rijeke \u017diju (rum. Valea Jiului) \u2013 mjesta najve\u0107e koncentracije rudarske industrije u Rumunjskoj \u2013 ukrcavaju se na vlakove za Bukure\u0161t kako bi obranile poredak. Sljede\u0107eg jutra sti\u017eu u Bukure\u0161t naoru\u017eani palicama, a stotine gra\u0111ana do\u010dekuje ih cvije\u0107em. Pusto\u0161e po Sveu\u010dili\u0161nom trgu, prebijaju\u0107i ne samo prosvjednike nego i ljude koji im i najmanje sli\u010de. Razaraju sjedi\u0161te glavne opozicijske stranke i neke zgrade koje pripadaju Bukure\u0161tanskom sveu\u010dili\u0161tu.<\/p>\n

Budu\u0107i da su mnogi prosvjednici bili profesori i studenti sveu\u010dili\u0161ta, sveu\u010dili\u0161te se smatralo jednim od glavnih krivaca za prosvjede. Ubijeno je ukupno osmero ljudi, a vi\u0161e od 700 ozlije\u0111eno. Neki istra\u017eiva\u010di tvrde da se rudari nisu zaustavili u sredi\u0161tu grada i da se nisu zadovoljili prebijanjem intelektualaca (jedan od slogana rudara bio je \u201cSmrt intelektualcima!\u201d). Posjetili su i \u010detvrti u kojima su \u017eivjeli Romi te ih pretukli u rasisti\u010dki motiviranom napadu. Ipak, to\u010dni detalji svih ovih doga\u0111aja obavijeni su maglom. Svaka tvrdnja ima svoju protutvrdnju te su doga\u0111aji okru\u017eeni slojevima i slojevima glasina i urbanih mitova. \u010cinjeni\u010dnu razinu tek treba utvrditi. Nakon \u0161to su rudari izvr\u0161ili svoju misiju u gradu, predsjednik Ion Iliescu im je zahvalio za trud i gra\u0111ansku savjest te im po\u017eelio sretan put ku\u0107i.<\/p>\n

Ovaj je trenutak bitno obilje\u017eio postkomunisti\u010dku karijeru predsjednika Iliescua i postavio temelje za glavnu ideolo\u0161ku preokupaciju rumunjske tranzicije \u2013 temu borbe izme\u0111u retrogradnih, konzervativnih, brutalnih neokomunisti\u010dkih snaga i progresivnih, europskih, intelektualisti\u010dkih antikomunisti\u010dkih grupa. Dominacija te teme je jedan od razloga za\u0161to je antikomunizam bio tako mo\u0107no politi\u010dko, intelektualno i ideolo\u0161ko oru\u0111e tijekom rumunjskog postsocijalizma, kojem je za rukom po\u0161lo da predstavi druge socijalne borbe kao zaka\u0161njelu bitku protiv komunizma. U tom smislu, rumunjska se revolucija shva\u0107a kao narodna pobuna koju su “prisvojile” neokomunisti\u010dke snage predvo\u0111ene Iliescuom \u2013 \u0161to rudarska akcija 13.-15. lipnja 1990. godine tobo\u017ee samo surovo potvr\u0111uje.<\/p>\n

Konstruiranjem rumunjske tranzicije kao djela neokomunista \u2013 zapravo kao posljedice neuspje\u0161ne antikomunisti\u010dke revolucije \u2013 antikomunisti\u010dke tranzicijske snage uspjele su monopolizirati diskurs o pravdi i promjeni. Tranzicijska pravda podrazumijevala je ka\u017enjavanje po\u010dinitelja komunisti\u010dkih i neokomunisti\u010dkih zlo\u010dina izvo\u0111enjem pred sud (na taj na\u010din odbacuju\u0107i diskurs o nepravdama tranzicije). Sli\u010dno tome, reforme su bile usmjerene ka dokidanju politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i komunista i neokomunista. Dakle, neoliberalne transformacije u tranziciji pod okriljem antikomunizma tako\u0111er su zadobile moralni karakter, kao ne samo ekonomske i politi\u010dke reforme u skladu s Washingtonskim konsenzusom, ve\u0107 i kao moralna du\u017enost kako bi se nacija oslobodila komunizma. Trenutna antikorupcijska kampanja svoje inicijalne korijene tako\u0111er ima u ovakvom na\u010dinu razmi\u0161ljanja: smatra se da su neokomunisti bili ti koji su naciju korumpirali ekonomski (osiguravaju\u0107i klju\u010dne pozicije nakon 1989. godine), politi\u010dki i moralno.<\/p>\n

Iliescuov uspon na vlast<\/strong><\/p>\n

Uistinu, Ion Iliescu je tipi\u010dni komunisti\u010dki aparat\u010dik. Partiji se pridru\u017eio kao tinejd\u017eer. Njegovog oca, tako\u0111er predanog komunista, u rani su grob otjerali njegovi vlastiti drugovi za vrijeme unutarpartijskih borbi \u010detrdesetih godina. Ovo nije sprije\u010dilo Ionovu zapanjuju\u0107e uspje\u0161nu karijeru u Komunisti\u010dkoj partiji, tako da je do ranih sedamdesetih godina bio smatran klju\u010dnom nedogmatskom figurom, umjerenom, prozapadnom orijentiranom li\u010dnosti re\u017eima. To je prouzro\u010dilo bijes predsjednika Nicolae Ceau\u0219escua zbog \u010dega je tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina Iliescu bio degradiran na niske pozicije. Ipak, ovo je samo pove\u0107alo njegovu popularnost me\u0111u kako u Rumunjskoj tako i u inozemstvu. Radio Slobodna Europa u drugoj polovini osamdesetih ozna\u010dio ga je najpo\u017eeljnijom zamjenom za ostarjelog Ceau\u0219escua. Kao blagi zagovornik Gorba\u010dovljevih reformi, Iliescu nikada nije postao otvoreni protivnik rumunjskog diktatora. U prikrajku je \u010dekao pravi trenutak za djelovanje. Taj je trenutak nastupio u vrijeme revolucije iz 1989. godine kada je Iliescu, usred kaosa prouzro\u010denog Ceau\u0219escuovim bijegom, koriste\u0107i uravnote\u017eenost i znanje starog aparat\u010dika, preuzeo vlast.<\/p>\n

No, ako se \u010dinilo da je Iliescu u usporedbi s Ceau\u0219escuom svje\u017ee lice, pokazalo se da ba\u0161 i nije tako. Umjesto da ispuni obe\u0107anje novog svijeta, postao je jamac toga da \u0107e stari svijet nestajati vrlo polagano. Ovo nije samo stilska figura, ve\u0107 je predstavljalo Iliescuovu politi\u010dku strategiju i stup njegove vladavine. U po\u010detku, Iliescu je pogre\u0161no shvatio korijene rumunjske revolucije i njenu povijesnu va\u017enost. Zapo\u010deo je s ciljem implementacije programa reformi sli\u010dnog Perestrojki. No nemogu\u0107e je izlije\u010diti mrtvog pacijenta. Socijalisti\u010dki je sustav propao i nije bilo mogu\u0107nosti povratka. Promjena je bila neminovna. Zbog toga je, umjesto da nije\u010de ovu jasnu \u010dinjenicu, Iliescu odlu\u010dio biti perjanicom promjene. Njegov je bazi\u010dni impuls bilo domo\u0107i se vlasti i zadr\u017eati je. Ako je ukupna putanja promjene bila izvan njegove mo\u0107i, mogao je barem za sebe zadr\u017eati politi\u010dku mo\u0107.<\/p>\n

Ne \u017eelim preuveli\u010davati djela jednog pojedinca u onome \u0161to je bio trenutak promjene sa strukturnim uzrocima i posljedicama. Ali u rumunjskom kontekstu Iliescu je va\u017ean zato \u0161to je taj trenutak uspio iskoristiti za vlastiti boljitak i boljitak svojih saveznika. Kako bi osigurao politi\u010dku vlast nad dr\u017eavom, Iliescu je upotrijebio dvije strategije. Kao prvo, osna\u017eio je klju\u010dne figure biv\u0161eg re\u017eima tako \u0161to im je kroz proces privatizacije omogu\u0107io da postanu lokalni vlasnici kapitala. Ovo je povezalo njihov poslovni interes s interesom dr\u017eave i s politi\u010dkom vla\u0161\u0107u koja kontrolira dr\u017eavu.<\/p>\n

Kao drugo, Iliescu se potrudio osigurati da ne otu\u0111i dru\u0161tvenu bazu Komunisti\u010dke partije (industrijsku radni\u010dku klasu i njihovih obitelji) i pobrinuo se da ona postane zagovornikom novog re\u017eima. Ovo je, naravno, od po\u010detka bila kontradiktorna pozicija (privatizacija dr\u017eavnih tvrtki najgore \u0107e pogoditi radni\u010dku klasu), no ta se kontradikcija ostvarivala postupno. Umjesto \u0161ok terapija karakteristi\u010dnih za ostale zemlje biv\u0161eg Isto\u010dnog bloka, Rumunjska je razvila niz paternalisti\u010dkih odnosa koji su doveli do stvaranje lokalne klase vlasnika kapitala koji su se pokroviteljski pona\u0161ali prema radni\u010dkoj klasi. Ovaj je aran\u017eman trajao barem do 1996. godine, kada je Iliescu prvi puta izgubio izbore, no poku\u0161aj sljede\u0107e vlasti da ga dovede u pitanje samo je pridonio Iliescovom povratku na vlast 2000. godine.<\/p>\n

“Rudarijade”<\/strong><\/p>\n

Dolazak rudara u Bukure\u0161t u lipnju 1990. godine nije bila ni prva ni posljednja takva akcija. Ukupno se odigralo \u0161est nasilnih intervencija rudara ili “rudarijada”, kako ih nazivaju u Rumunjskoj (rum. mineriad\u0103). Dolazak rudara 1991. godine doveo je do ostavke tada\u0161njeg premijera, najva\u017enijeg Iliescuovog oponenta. Doga\u0111aji iz lipnja 1990. bili su ipak najnasilniji i odvijali su se uz najve\u0107u medijsku pozornost. Ta \u010dinjenica danas tako\u0111er pridonosi \u017eelji za njihovom istragom. Danas je jasno (a bilo je mo\u017eda i tada) da su ovi doga\u0111aji bili dio strategije re\u017eima da konsolidira svoju mo\u0107 zastra\u0161ivanjem opozicije i orkestriranjem klasne borbe. Rudari odnosno radni\u010dka klasa suprotstavljeni su srednjoj klasi, bukure\u0161tanskim prosvjednicima \u2013 urbanim intelektualcima. Ovo je bio jasan znak odanosti re\u017eima u klasnom smislu. Re\u017eim je uspio manipulirati strahovima \u0161ire populacije tako da su, uz nekoliko iznimaka, akcije rudara bile podr\u017eavane diljem zemlje.<\/p>\n

Ipak, ako pogledamo u pro\u0161lost iz dana\u0161nje perspektive, pravi gubitnici, ili bolje re\u010deno prave \u017ertve tranzicije nisu bili oni koji su pretu\u010deni na Sveu\u010dili\u0161nom trgu, nego rudari i op\u0107enitije radni\u010dka klasa na kojoj je politi\u010dka mo\u0107 Iliescua navodno po\u010divala. Rudari su do\u0161li u konflikt s dr\u017eavom ve\u0107 sredinom sedamdesetih godina zato \u0161to je komunisti\u010dka vlast, kao i na drugim mjestima diljem neoliberalne Europe, poku\u0161avala zatvoriti rudnike. Prvi zna\u010dajni prosvjedi protiv Ceau\u0219escua dogodili su se u dolini rijeke \u017diju 1977. godine. Unato\u010d \u017eestokoj represiji koja je uslijedila, buntovni duh rudara nikada nije ugu\u0161en, niti je njihova dru\u0161tvena situacija pobolj\u0161ana. Kao dio radni\u010dke klase bili su osu\u0111eni na nestajanje. Ovo ih je u\u010dinilo ranjivim subjektima manipulacije koju je provodila politi\u010dka vlast, ali i lokalni politi\u010dari koji su osjetili da je do\u0161lo pravo vrijeme da ostvare svoje ambicije, kao \u0161to je bio slu\u010daj s Mironom Cozmom, vo\u0111om rudara. Prije nego \u0161to je zavr\u0161io u zatvoru, Cozma je u\u017eivao imid\u017e popularnog politi\u010dara.<\/p>\n

Nakon doga\u0111aja iz lipnja 1990. godine, rudari su postali utjelovljenje brutalnosti radni\u010dke klase, nazadnosti i komunizma. Ova je perspektiva anestezirala javnost za socijalnu katastrofu koja se dogodila u dolini rijeke \u017diju jednom kada su rudnici zatvoreni i kada politi\u010dkoj vlasti vi\u0161e nije bila potrebna snaga rudara. Tijekom perioda tranzicije nestala je \u010ditava populacija i nije se \u010dinilo da itko mari ni da je tko za to imalo zainteresiran. Sada kada je slu\u010daj ponovno otvoren, sud \u0107e mo\u017eda optu\u017eiti neke pojedince koji su bili odgovorni za doga\u0111aje u pitanju. Mo\u017eda \u0107e optu\u017enica biti podignuta i protiv Iona Iliescua, \u0161to je ne\u0161to \u0161to, \u010dini se, o\u010dekuje i pri\u017eeljkuje \u010ditava nacija. Ali jedna je stvar sigurna: ni jedan sud nikada ne\u0107e re\u0107i ni\u0161ta o, kamoli optu\u017eiti nekoga za, tragediju rudara u tranziciji i tragediju radni\u010dke klase op\u0107enito. Za to imamo samo povijesnu istinu.<\/p>\n

S engleskog prevela Lahorka Nikolovski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rudari su ponovno aktualna tema u Rumunjskoj, no ovog puta nisu izi\u0161li na ulice, ve\u0107 su se stari doga\u0111aji na\u0161li u sredi\u0161te javne pozornosti…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":5710,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,85],"theme":[456,455],"country":[99],"articleformat":[450],"coauthors":[98],"class_list":["post-5615","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-radnicki-pokret","theme-politika","theme-rad","country-rumunjska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5615","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5615"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5615\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5724,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5615\/revisions\/5724"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5710"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5615"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5615"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5615"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=5615"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=5615"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=5615"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=5615"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}