{"id":5565,"date":"2015-03-20T08:30:20","date_gmt":"2015-03-20T07:30:20","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=5565"},"modified":"2015-03-20T10:01:00","modified_gmt":"2015-03-20T09:01:00","slug":"bugarska-granica-sa-eu-granica-zivota-i-smrti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=5565","title":{"rendered":"Bugarska: europski zid protiv izbjeglica"},"content":{"rendered":"

Ulaskom u Europsku uniju Bugarskoj je izgleda prije svega namijenjena uloga brane protiv migracija u bogatije zemlje zapadne Europe. \u010ceste smrti i ranjavanja izbjeglica, veliki materijalni i ljudski tro\u0161kovi, stalan politi\u010dki pritisak ve\u0107ih europskih zemalja te neprestano ja\u010danje atmosfere straha od stranaca daleko su od tranzicijskih obe\u0107anja ukidanja granica i slobode kretanja u ujedinjenoj Europi.
\n<\/strong><\/p>\n

Kao i svaka druga vanjska granica Europske unije, i ona bugarska za mnoge zna\u010di \u017eivot. Na tisu\u0107e je ljudi godi\u0161nje poku\u0161ava prije\u0107i u potrazi za boljim \u017eivotom, no za mnoge od njih to zavr\u0161i kobno. U Bugarskoj se rijetko izvje\u0161tava o smrtima tisu\u0107a ljudi koji se poku\u0161avaju domo\u0107i sredozemnih obala Gr\u010dke i Italije. Kad ipak \u010dujemo takve vijesti, prizori stotina mrtvih tijela poslaganih po obalama ovih dr\u017eava ostavljaju nas u stanju \u0161oka. No jedna od granica na kojoj se bilje\u017ei sve ve\u0107a stopa smrtnosti uzrokovanih nedokumentiranim prelascima je upravo ona bugarska. Ono \u0161to je me\u0111utim specifi\u010dno za bugarsku granicu je \u010dinjenica da se smrti ne doga\u0111aju samo pri ulazu u zemlju ve\u0107 i pri izlasku iz zemlje.<\/p>\n

Tako nam vijesti u posljednjih godinu dana na ovu temu nude bogatiji izbor nego bismo o\u010dekivali. Primjerice, 4. srpnja 2014. godine bugarska je grani\u010dna policija upucala i ranila Afganistanca<\/a> dok je poku\u0161avao pobje\u0107i u Srbiju. Potom, 19. studeni 2014.,\u00a0\u010detvoro izbjeglica<\/a> koji su poku\u0161ali prije\u0107i granicu Bugarske i Srbije prona\u0111eni su mrtvi. Uzrok smrti bio je smrzavanje. Devet dana kasnije, 28.studenog tijelo izbjeglice<\/a> prona\u0111eno je smrznuto u blizini tursko-bugarske granice. U medijima je 12. o\u017eujka 2015. objavljeno kako su Mohammed Jawad Kadhim i Dalil Murad Ilyas preminuli<\/a> od ozljeda zadobivenih u \u017eestokom okr\u0161aju sa bugarskom grani\u010dnom policijom.<\/p>\n

Udovi ovih dvaju izbjeglica bili su polomljeni, \u0161to im je onemogu\u0107ilo kretanje zbog \u010dega je uslijedila smrt smrzavanjem. Mohammed i Dalil bili su dio izbjegli\u010dke grupe od 17 ira\u010dkih Jezida koji su se poku\u0161avali domo\u0107i Europske unije gdje su planirali potra\u017eiti za\u0161titu, bje\u017ee\u0107i od progona skupine koja sebe naziva \u201cIslamskom dr\u017eavom\u201d (ISIS). Istovremeno, o toj se skupini u europskim medijima pi\u0161e kao o trenutno najve\u0107em neprijatelju Europe koji o\u0161trom retorikom prijeti uni\u0161tavanjem europske civilizacije. No kad je grupa od 17 izbjeglica u\u0161la u Bugarsku, presrela\u00a0ih je bugarska grani\u010dna policija na \u0161to su prestra\u0161eni ljudi po\u010deli bje\u017eati natrag u Tursku, pritom se raspr\u0161iv\u0161i u bijegu. Neke od njih pokupila je turska \u017eandarmerija. Nekoliko ih je pretrpjelo ozbiljne tjelesne ozljede i odvedeni su u bolnicu u turskom gradu Jedrene. Jedan od njih i dalje je u kriti\u010dnom stanju.<\/p>\n

“Objektivni” i “istiniti” razlozi<\/strong><\/p>\n

Agresivno zaustavljanje izbjeglica na tursko-bugarskoj granici nije nikakva novost, ve\u0107 stalna pojava<\/a> i koja uklju\u010duje sve, bez obzira na spol ili godine. Takav je slu\u010daj primjerice sa Samirom koju su u travnju 2014. s njezino \u010detvero djece protjerali u Tursku, kao i sa dva brata iz Sirije, koji su samo mjesec dana kasnije vi\u0161e puta isprebijani. Ista obitelj ve\u0107 je pretrpjela sli\u010dnu tragediju svega nekoliko mjeseci ranije kada je jedan od \u010dlanova obitelji poku\u0161ao u\u0107i u Europsku uniju preko Sredozemnog mora. Brutalna protjerivanja izbjeglica s europskih vanjskih granica nisu dakle nikakvi iznimni slu\u010dajevi neposlu\u0161nih grani\u010dara, ve\u0107 politika zatvorene tvr\u0111ave.<\/p>\n

Ranih 2000-ih, europske su granice u velikoj mjeri organizirane na dvije pretpostavke: poku\u0161aj uspostavljanja tobo\u017ee objektivnih pravila prema kojima se razmatraju razlozi imigranata za bijeg iz vlastite zemlje te “objektivni” razlozi za emigrante da ostanu u domicilnoj zemlji. Pritom se “objektivno” definira odgovorom na pitanje radi li se o politi\u010dkoj ili ekonomskoj migraciji. Ovaj kriterij najva\u017eniji je pri definiranju ne\u010dijeg potencijalnog imigrantskog statusa. “Objektivno” dopu\u0161teni razlozi su politi\u010dka ugro\u017eenost osobe, dok se ekonomske emigracije ne smatraju “objektivnim” razlozima dovoljnima za odobravanje azila.<\/p>\n

Prelasci granica odre\u0111eni su zakonima o azilu, viznim sustavima, (ograni\u010denjima) slobode kretanja ljudi i drugim razlozima koji zapravo odre\u0111uju koja je etni\u010dka skupina dovoljno vrijedna da slobodno pre\u0111e neku granicu, a koja to ne zaslu\u017euje. Osim kriterija “objektivnosti”, Europu opsjeda i problem “istinitosti\u201d. On pretpostavlja da se iza motiva za migracijom krije kakva univerzalna istina pa su svi koji prelaze granicu unaprijed osumnji\u010deni da ne ispunjavaju kriterij “istinitosti”. Ova preokupacija diskurzivno se prevodi u fraze poput “la\u017eni tra\u017eitelji azila” za one koji tra\u017ee za\u0161titu, i “la\u017eno zaposleni” za ekonomske imigrante. Kriterij objektivnosti u posljednje vrijeme dodu\u0161e gubi na va\u017enosti, no prvenstveno stoga \u0161to postoji tendencija \u0161irenja zabrane prelaska granice EU.<\/p>\n

Bugarski zid<\/strong><\/p>\n

Posljedice opisane politike sasvim su konkretno vidljive, primjerice u obliku 30 kilometara dugog zida na bugarsko-turskoj granici. Prvotni projekt izgradnje tih 30 kilometara prerastao je u plan nadogradnje zida koji bi pokrivao otprilike 131 km \u0161to je ne\u0161to vi\u0161e od polovice ukupne granice Bugarske i Turske koja iznosi 259 km. Bodljikava \u017eica i beton zaustavit \u0107e pritjecanje izbjeglica, odlu\u010deno je, unato\u010d padu broja prelazaka od 44% u 2014. godini u odnosu na 2013. 1<\/a><\/sup> Ti trendovi dodatnog ote\u017eavanja ulaska u EU, u kombinaciji s kontinuiranim pritiskom Njema\u010dke na Bugarsku po pitanju “ilegalnih imigracija\u201d, pokazuje se, dovoljni su da grani\u010dna policija agresivno sprije\u010di svaki poku\u0161aj nedokumentiranog prijelaza granice.<\/p>\n

Tako je njema\u010dki ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier u govoru<\/a> koji je odr\u017eao u Sofiji 10. o\u017eujka ove godine najavio tjesniju suradnju Njema\u010dke i Bugarske po pitanju nedokumentiranih migracija. Kazao je kako \u0107e njegova zemlja pove\u0107ati opseg investicija u kapacitete svog klju\u010dnog partnera u borbi protiv nedokumentiranih migracija. Poruka Njema\u010dke nije mogla biti jasnija. Steinmeier je govorio o va\u017enosti Bugarske u za\u0161titi vanjske granice EU i njezinoj ulozi tampon zone koja ima sprje\u010davati prodor imigranata iz Bugarske na putu prema Njema\u010dkoj. Drugim rije\u010dima, na Bugarsku se vr\u0161i politi\u010dki pritisak da \u0161to \u010dvr\u0161\u0107e kontrolira i svoje unutarnje i vanjske EU granice. Stoga je Bugarska jedinstven slu\u010daj kao zemlja s velikim brojem smrti na obje svoje granice jer agresivnim zaustavljanjem izlazaka iz zemlje zapravo ve\u0107 “\u010duva” granice Njema\u010dke.<\/p>\n

\u017deljezna zavjesa
\n<\/strong><\/p>\n

Koliko Njema\u010dka brine o svim aspektima bugarske granice bilo je vidljivo i na nedavno otvorenoj izlo\u017ebi u Nacionalnoj knji\u017enici u Sofiji \u0161to ju je organizirala fondacija Konrad Adenauer povezana s njema\u010dkom Kr\u0161\u0107ansko-demokratskom unijom (CDU). Izlo\u017eba<\/a> pod nazivom \u017deljezna zavjesa jedan je u nizu doga\u0111aja koji kojima se diljem zemlje obilje\u017eava “25 godina slobodne Bugarske\u201d. Izlo\u017eba se bavi nedavnom komunisti\u010dkom pro\u0161losti kroz pitanja otvorenosti odnosno zatvorenosti granica i slobode odnosno neslobode kretanja ljudi. S tom su svrhom izlo\u017eene slike bodljikave \u017eice, tijela ljudi umrlih u poku\u0161aju nedozvoljenog prelaska granice u periodu 1945.-1990. te isti\u010de razli\u010dite mehanizme sprje\u010davanja prelazaka granice.<\/p>\n

Tekst izlo\u017ebe nagla\u0161ava kako za razliku od funkcije bugarske granice u pro\u0161losti, danas ona ima ulogu “stabilne unutarnje i vanjske granice ujedinjene Europe”, te dodaje kako “tema bugarskih granica kao \u017eeljezne zavjese nije jasno prepoznata u bugarskom dru\u0161tvu u kontekstu represije, ograni\u010denja i naru\u0161avanja temeljnih ljudskih prava u vrijeme totalitarnog re\u017eima”, zbog \u010dega su autori izlo\u017ebe smatrali potrebnim “otkriti istinu o \u017eeljeznoj zavjesi i njenoj ulozi u izolaciji bugarskog dru\u0161tva od vrijednosti slobodnog i demokratskog svijeta, \u0161to je korak na putu ka razumijevanju vlastite pro\u0161losti”.<\/p>\n

S ovim se tuma\u010denjem sla\u017ee i bugarski predsjednik Rosen Plevneliev \u010diji je predstavnik na otvaranju izlo\u017ebe pro\u010ditao predsjednikovo priop\u0107enje u kojem su nagla\u0161ena pro\u0161la zla bugarskih granica u dva smisla: prvo u smislu izolaciju Bugarske od “slobodnog svijeta”, a drugo, kao prepreku onima koji su u poku\u0161ali prije\u0107i u taj isti svijet. Oni su, prema predsjednikovim rije\u010dima, istinska “potvrda nehumane naravi totalitarnog re\u017eima\u201d. Njema\u010dka ambasada tako\u0111er nije propustila priliku da istakne “nehumano lice totalitarnog re\u017eima\u201d, i sa zadovoljstvom je poduprla organizaciju izlo\u017ebe.<\/p>\n

Unutarnji i vanjski neprijatelj<\/strong><\/p>\n

I predstavnik Fondacije Konrad Adenauer i bugarski liberalni patriot nakon njega, tuma\u010dili su neliberalnu narav granica iz komunisti\u010dkog perioda, granicu orijentiranu ne nu\u017eno prema neprijateljima, nego protiv svojih ljudi. “Oni koji su umrli u poku\u0161aju da se domognu slobodnog svijeta nisu izdajnici domovine… Doprinijeli su oslobo\u0111enju svoje domovine… Bje\u017eali su kako bi sudjelovali u zajedni\u010dkim oslobodila\u010dkim pokretima porobljenih europskih naroda”.<\/p>\n

Nasilje na granici, prema ovim govornicima, bilo je usmjereno na one koji su ostali u zato\u010deni\u0161tvu re\u017eima iza \u017eeljezne zavjese. Ovo, naravno, implicira da su suvremene europske granice, liberalne granice, orijentirane prema neprijatelju. Stavimo li na stranu vrlo naivnu kritiku socijalisti\u010dkog “stanja nepokretnosti” i odlu\u010dimo li ostati unutar granica ovih pretpostavki, izlo\u017eba je vrijedna spomena samo utoliko \u0161to analizira grani\u010dne tehnike koje se i danas primjenjuju za dr\u017eanje “neprijatelja” na sigurnoj distanci. Sli\u010dnost izme\u0111u dr\u017eavnog socijalizma pro\u0161log re\u017eima i liberalnih demokracija u gornjem narativu ne mo\u017ee biti jasnija. Kao da su dr\u017eavne granice iza \u017eeljezne zavjese slu\u017eile kao prototip za ono \u0161to danas nazivamo Tvr\u0111ava Europa.<\/p>\n

Pro\u0161logodi\u0161nja “izbjegli\u010dka kriza<\/a>” trajala je u periodu izme\u0111u studenog 2013. i lipnja 2014. Toliko je dugo otprilike trajala i briga me\u0111unarodnih nevladinih organizacija i njema\u010dkih stranaka u predizbornoj godini o protjerivanjima, besku\u0107ni\u0161tvu, nedostatku medicinske njege i rasisti\u010dkim napadima usmjerenim na izbjeglice u Bugarskoj. U me\u0111uvremenu se ni\u0161ta nije promijenilo, samo je broj ljudi koji poku\u0161avaju pobje\u0107i od socijalne bijede porastao. Nije tajna da tra\u017eitelji azila i nositelji tog statusa odlaze iz Bugarske kako bi do\u0161li do Njema\u010dke. Samo je pro\u0161le godine Njema\u010dka u Bugarsku namjeravala deportirati 4405 ljudi u skladu s Dablinskim sporazumom. Mo\u017eemo o\u010dekivati da \u0107e se zbog posljednjeg protjerivanja s tursko-bugarske granice kakofonija medijske pozornosti i me\u0111unarodnih aktivista koji preplavljuju zemlju pove\u0107ati. U me\u0111uvremenu,\u00a0ni najmanja naznaka promjene europske politike nije na vidiku.<\/p>\n

S engleskog prevela: Milena Ostoji\u0107<\/p>\n

  1. Ovo opadanje u najve\u0107oj je mjeri posljedica taktika zastra\u0161ivanja. Za detaljni izvje\u0161taj o protjerivanjima koja su se dogodila 2013. i u prvih \u0161est mjeseci 2014. te op\u0107enito situaciju izbjeglica u Bugarskoj, vidjeti: Hristova, Apostolova, Deneva i Fiedler. (2014.) Trapped in Europe\u2019s Quagmire: the situation of asylum-seekers and refugees in Bulgaria<\/a>. Sofia.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    U medijima je 12. o\u017eujka 2015. objavljeno kako su Mohammed Jawad Kadhim i Dalil Murad Ilyas preminuli od ozljeda zadobivenih u \u017eestokom okr\u0161aju sa bugarskom grani\u010dnom policijom…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":5569,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[161,46],"theme":[458],"country":[48],"articleformat":[450],"coauthors":[22],"class_list":["post-5565","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ljudska-prava","tag-migracije","theme-drustvo","country-bugarska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5565","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5565"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5565\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5588,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5565\/revisions\/5588"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5569"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5565"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5565"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5565"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=5565"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=5565"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=5565"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=5565"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}