{"id":536,"date":"2014-04-23T07:00:22","date_gmt":"2014-04-23T06:00:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=536"},"modified":"2021-02-25T11:06:56","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:56","slug":"propadanje-medija-u-makedoniji-farsa-koja-postupno-postaje-tragedijom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=536","title":{"rendered":"Propadanje medija u Makedoniji: Farsa koja postupno postaje tragedijom"},"content":{"rendered":"

Po indeksu slobode tiska kojeg prate Reporteri bez granica Makedonija zauzima zadnje mjesto me\u0111u europskim zemljama. Visoka nezaposlenost, ga\u0161enje radnih mjesta, izlo\u017eenost nemilosrdnosti tr\u017ei\u0161ta, lo\u0161i radni uvjeti, opasnosti po osobni \u017eivot novinara, cenzura i autocenzura problemi su koji poga\u0111aju makedonsku demokraciju.<\/strong><\/p>\n

U posljednje vrijeme Makedonija bilje\u017ei pad rejtinga u svim segmentima funkcionalne demokracije. Posljedica toga su smanjena razina slobode govora i pad novinarskih sloboda. Ova se situacija odrazila i na pad indeksa slobode tiska kojeg bilje\u017ee Reporteri bez granica, a prema kojem je Makedonija zna\u010dajno nazadovala na\u0161av\u0161i se na 124. mjestu, \u0161to je najlo\u0161ija pozicija od svih europskih zemalja.<\/p>\n

\u0160to se doma\u0107ih analiza ti\u010de, Nezavisni sindikat novinara i medijskih radnika proveo je studiju u kojoj su svi problemi makedonskog novinarstva prikupljeni na hrpu. Taj dokument pod nazivom Bijela knjiga objavljen je 2014. godine, a u njemu su zabilje\u017eeni brojni lo\u0161i primjeri niskih profesionalnih standarda i osaka\u0107enih radni\u010dkih prava. Dokument je javno dostupan na slu\u017ebenim stranicama sindikata.<\/p>\n

No, po\u010dnimo s pri\u010dom otpo\u010detka.<\/p>\n

Makedonija je mala zemlja od svega dva milijuna stanovnika na koje dolazi 200 razli\u010ditih medija koji svi me\u0111usobno konkuriraju na malenom i neure\u0111enom tr\u017ei\u0161tu. U takvom malom okru\u017eenju mediji ne mogu financijski opstati bez da se svrstaju uz interese najve\u0107ih ogla\u0161iva\u010da: vlade ili najve\u0107ih korporacija. Mediji kriti\u010dni spram politika vladaju\u0107ih ne mogu dobiti dr\u017eavne reklame i oglase, a bez njih pak ne mogu opstati na tr\u017ei\u0161tu te stoga imaju izra\u017eenu tendenciju ga\u0161enja. Situaciju dodatno pogor\u0161ava i dodavanje onih medija koji su dovoljno veliki i stabilni da pre\u017eive posljedice nepodila\u017eenja vladinim politikama na neformalnu \u201ccrnu listu\u201d, a ako su ba\u0161 jako utjecajni mogu\u0107e je da vlada pod ovim ili onim izgovorom pojedini medij poku\u0161a i zatvoriti. Najpoznatiji takav primjer je slu\u010daj televizije A1, privatne i najpopularnije televizijske ku\u0107e u Makedoniji. U nekom se trenutku A1 okrenula protiv politike vladaju\u0107e stranke nakon \u010dega je medijski mogul Velija Ramkovski zavr\u0161io u zatvoru zbog porezne prevare, a televizijska ku\u0107a A1 potpuno je zatvorena.<\/p>\n

Ovaj nas primjer dovodi do problema netransparentnosti medijskog vlasni\u0161tva koje se pokazuje jo\u0161 jednim od klju\u010dnih problema. Postoji ogromna diskrepancija izme\u0111u formalnog i stvarnog vlasni\u0161tva nad medijima u Makedoniji. Korijen tog problema le\u017ei u slaboj implementaciji zakonskih odredbi o transparentnosti vlasni\u0161tva nad medijima, a njegov je vrh fenomen \u201cskrivenog vlasni\u0161tva\u201d. Fenomen je to kojim se opisuje situacija kad su kao formalni vlasnici medija navedeni ro\u0111aci, supru\u017enici, sinovi, k\u0107eri i ostale bli\u017ee ili daljnje osobe od povjerenja i bliski prijatelji pravog vlasnika. U ve\u0107ini slu\u010dajeva ti su vlasnici na razli\u010dite na\u010dine povezani s politi\u010dkim strankama, a vlasni\u0161tvo nad medijima osigurava im mo\u0107 utjecaja na javno mnijenje. U zamjenu za reklame i oglase, oni \u201cprodaju\u201d svoju publiku centrima mo\u0107i. Kako mediji ovise o uspostavi privatnog odnosa s vladom, vi\u0161e je nego jasno da je vlada ta koja vodi \u0161ou.<\/p>\n

Socioekonomski pritisak za stvaranje poslu\u0161nih radnika vjerojatno je najiskori\u0161tavaniji alat za uspostavu kontrole. Ve\u0107 desetlje\u0107ima\u00a0 stopa nezaposlenosti u Makedoniji ve\u0107a je od 30 posto. To je jedan od najva\u017enijih problema s kojim smo suo\u010deni. Problem je to koji navigira radom na\u0161ih institucija, raspolo\u017eenjem na\u0161eg dru\u0161tva i oblikuje zajedni\u010dki koncept slobode i stvaranja normi u na\u0161oj kulturi.\u00a0 Slobodna procjena je da u Makedoniji ima otprilike 1500 novinara. Prema Bijeloj knjizi posljednjih godina zbog o\u0161trih vladinih mjera zatvoreno je otprilike 900 radnih mjesta. Vlasnicima medija je uz to dozvoljeno kori\u0161tenje izgovora \u201cfinancijske krize\u201d kako bi izvr\u0161ili dodatni pritisak na smanjenje nadnica, a tako\u0111er je zabilje\u017een i primjer gdje su novinari bili prisiljeni potpisati nedatirani otkaz koji se mo\u017ee po potrebi aktivirati onda kad vlasnik medija odlu\u010di otpustiti novinara. To novinare dovodi u polo\u017eaj jednostavne zamjenjivosti, a zamjena je uvijek propagandist bez novinarskog obrazovanja i iskustva rada u medijima. Novinari su u Makedoniji tako dovedeni u situaciju u kojoj imaju izbor: ostati zaposlenima i biti poslu\u0161nima ili usprotiviti se i suo\u010diti se sa surovom egzistencijalnom stvarno\u0161\u0107u.<\/p>\n

\u0160to se radni\u010dkih prava ti\u010de, situacija je, o\u010dekivano, izrazito te\u0161ka. Mnogi novinari i medijski radnici rade u nesigurnim (prekarnim) radnim uvjetima, bez ugovora o radu i bez ikakvog oblika socijalne za\u0161tite. Rade prekovremeno, bez mogu\u0107nosti pla\u0107enoga godi\u0161njeg odmora i bez prava na bolovanje. Medijski radnici suo\u010davaju se i s problemom kolektivnih ugovora: ne postoji mogu\u0107nost deliberativnog pregovaranja radnika i poslodavaca. Minimalna pla\u0107a u medijskom sektoru nije regulirana, a u nekim medijima postoji izravna zabrana sindikalnog organiziranja. S obzirom da je Makedonija postala raj za trenutne kapitalisti\u010dke elite, njima nadle\u017ene institucije \u0161ute o svim kr\u0161enjima radni\u010dkih prava osiguranih radnim zakonodavstvom.<\/p>\n

U Makedoniji se tako\u0111er ustalila i praksa da politi\u010dari tu\u017ee novinare. Posljednji je takav slu\u010daj onaj u kojem su glavna urednica oporbenog tjednika \u201cFokus\u201d Jadranka Kostova i novinar Vlado Apostolov morali platiti 9.000 eura globe radi objavljivanja pri\u010de koja se ticala Sa\u0161e Mijalkova, ravnatelja tajne policije i prvog ro\u0111aka makedonskog premijera Nikole Gruevskog. Novi je zakon postro\u017eio globe: prema tom zakonu, u slu\u010daju pozitivnog razrje\u0161enja tu\u017ebe, medij koji je pri\u010du objavio mora platiti globu od 15.000 eura, glavni urednik 10.000 eura, a novinar\/ka 2.000 eura. Ovako stroge kazne dovoljne su da sprije\u010de daljnji nastavak rada tu\u017eenog medija, odnosno da dovedu do njegovog ga\u0161enja.<\/p>\n

Jo\u0161 jedan slu\u010daj koji dobro ilustrira stanje u makedonskim medijima i koji je dobio zna\u010dajnu pa\u017enju me\u0111unarodne publike bio je slu\u010daj Tomislava Kezarovskog. To je eklatantan primjer naru\u0161avanja temeljnog ljudskog prava na slobodno izra\u017eavanje. Kezarvoski je naime osu\u0111en na 4 i pol godine zatvorske kazne zbog otkrivanja identiteta svjedoka ubojstva. Dr\u017eavno odvjetni\u0161tvo tvrdilo je da je Kezarovski ometao istragu, dok je u stvari otkrio javnu tajnu o radu makedonskog sudstva i Ministarstva unutarnjih poslova. Nakon pritiska doma\u0107e i me\u0111unarodne zajednice, Kezarovskom je dopu\u0161teno da kaznu izdr\u017eava u ku\u0107nom pritvoru.<\/p>\n

Svi ovi primjeri jasno odgovaraju na pitanje za\u0161to u Makedoniji postoji niz primjera u kojima urednici i novinari pristaju na cenzuru i autocenzuru. Bijela knjiga sadr\u017ei brojne primjere osobnih iskustava prikupljenih anketnim upitnikom: na pitanje jeste li ikad bili cenzurirani, od ukupno 300 ispitanika, 196 novinara je odgovorilo da su bili izravno cenzurirani. Na pitanje, da li se autocenzurirate, od 300 ispitanih novinara, njih 158 odgovorilo je potvrdno. Iako se ove brojke mogu \u010dinit malenima, zapravo su zna\u010dajan indikator nedemokratskog okru\u017eenja kojeg su nametnule politi\u010dke elite.<\/p>\n

Ako bismo htjeli ukratko sa\u017eeti situaciju u makedonskim medijima, mogli bismo re\u0107i da je makedonska plutokracija akumulirala toliko mo\u0107i nad javnom sferom da su jedine poruke koje prolaze do naj\u0161ire javnosti isklju\u010divo poruke elita, pri \u010demu interesi i poruke onih dijelova dru\u0161tva bez politi\u010dke mo\u0107i ostaju izolirani i ne uspijevaju se probiti do \u0161ire javnosti. Manjina koja se jo\u0161 opire nedemokratskom razvoju svoje ideje razmjenjuje u mra\u010dnim kutevima, alternativnim medijima ili na raznim civilnodru\u0161tvenim konferencijama gdje njihovi glasovi ostaju vrlo ograni\u010denog dosega. U periodu koji dolazi, Makedonija se mora suo\u010diti sa izazovima koji su pred njom kako bi sa\u010duvala makar minimalne demokratske dosege na kojima bismo trebali graditi svoje budu\u0107e dru\u0161tvene odnose. Situacija postaje sve napetijom kako makedonskoj stvarnosti polagano prijeti opasnost da iz farse pre\u0111e u tragediju. Jedino \u0161to nama trenutno preostaje je biti glasom razuma, \u010dak i ako nemamo medij koji bi taj glas artikulirao.<\/p>\n

S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U posljednje vrijeme Makedonija bilje\u017ei pad rejtinga u svim segmentima funkcionalne demokracije…<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":537,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[28],"theme":[458],"country":[24],"articleformat":[450],"coauthors":[71,72],"class_list":["post-536","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-mediji","theme-drustvo","country-makedonija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/536","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=536"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/536\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":570,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/536\/revisions\/570"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/537"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=536"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=536"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=536"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=536"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=536"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=536"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=536"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}