{"id":5315,"date":"2015-03-11T08:00:28","date_gmt":"2015-03-11T07:00:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=5315"},"modified":"2015-03-10T20:21:10","modified_gmt":"2015-03-10T19:21:10","slug":"mirovinski-sustav","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=5315","title":{"rendered":"Mirovinski fondovi: paravan tr\u017ei\u0161ta i demokracije"},"content":{"rendered":"

U\u010destala je praksa da se u raspravama o problemima pojedinih aspekata javnih financija ili poduze\u0107a kao privilegirani akter njihova rje\u0161enja javljaju mirovinski fondovi. Taj privilegirani status fondovi duguju ste\u010denoj predod\u017ebi o njihovoj navodno neutralnoj tr\u017ei\u0161noj efikasnosti u upravljanju resursima. No ako se sagleda povijest odnosa izme\u0111u fondova i dr\u017eave, jo\u0161 od sanacije banaka koje su im prete\u017eni vlasnici krajem devedesetih, vidljivo je da svoj status prije svega duguju netr\u017ei\u0161nim ustupcima. <\/strong><\/p>\n

Dvije sasvim odvojene nedavne najave iz Vlade RH izravno tematiziraju mirovinske fondove, a te\u0161ko je procijeniti koja je ekonomski opasnija. Prva govori<\/a> o namjeri pove\u0107avanja udjela doprinosa za drugi stup obavezne mirovinske \u0161tednje, onaj kapitalizirani<\/a><\/sup>. Druga se ti\u010de ideje<\/a> da se autoceste ve\u0107inski privatiziraju po modelu kojim bi novi vlasnici postali, tako se ka\u017ee, gra\u0111ani i re\u010deni \u0161tedni fondovi<\/a><\/sup>. Uz to je plasirana napomena da posjed fondova zapravo tako\u0111er pripada gra\u0111anima pa su\u0161tinske promjene u vlasni\u0161tvu ne bi ni bilo. I gotovo da bi se moglo re\u0107i kako je hrvatska vlada smislila ekonomski perpetuum mobile, jer bi se zarada bez obzira na tu \u010dudnovatu su\u0161tinu mjerila u milijardama kuna.<\/p>\n

No konverzije te vrste u ekonomiji, ba\u0161 kao ni u fizici, ne postoje. \u0160tovi\u0161e, one redovito predstavljaju neki oblik podvale s kojom uvijek netko ostane gadno zakinut, a obi\u010dno su to naj\u0161iri dru\u0161tveni slojevi. Kad su posrijedi mirovinski fondovi i aktivnosti koje spadaju pod drugi stup osiguranja, mu\u010dki je podvrgnut \u010ditav radni narod. Svi oni koji dakle stvaraju neku vrijednost i od nje izdvajaju odre\u0111eni dio za penziju. I dok se prvi stup odnosi na klasi\u010dni princip me\u0111ugeneracijske solidarnosti, drugi stup predstavlja onaj dio koji se nastoji oploditi kapitalizacijom unutar nekog biznisa. O tome na\u010delno brigu vode mirovinski fondovi, a oni su dakako u vlasni\u0161tvu banaka i osiguravateljskih ku\u0107a.<\/p>\n

Povla\u0161tena pozicija mirovinskih fondova<\/strong><\/p>\n

Da bismo rastuma\u010dili u \u010demu se to\u010dno sastoji spomenuta podvala, nu\u017eno je osvrnuti se na osnove funkcioniranja tih fondova i drugog stupa op\u0107enito. Tek tada bit \u0107e mogu\u0107e vidjeti \u0161to bi zna\u010dilo pove\u0107anje izdvajanja u njih i \u0161to bi uostalom zna\u010dila prodaja autocesta takvom subjektu. Za po\u010detak treba istaknuti da je rije\u010d o najve\u0107oj pojedina\u010dnoj redovnoj transakciji od pribli\u017eno \u010detiri milijarde kuna godi\u0161nje, odnosno jednoj \u010detvrtini doprinosa mirovinskom osiguranju. Ostale tri \u010detvrtine spadaju u prvi stup i one se kroz dr\u017eavni prora\u010dun ispla\u0107uju aktualnim penzionerima. Prvi stup me\u0111utim nije dovoljan za tu svrhu pa se dr\u017eava zadu\u017euje ne bi li smogla sredstava za teku\u0107e penzije. Vjerovnici su joj dakako banke \u010dijim je mirovinskim fondovima dala onu jednu \u010detvrtinu na upravljanje.<\/p>\n

Najve\u0107e banke u Hrvatskoj su na opisani na\u010din u proteklih desetlje\u0107e i pol funkcioniranja drugog stupa prikupile oko 51 milijardu kuna. Dvije tre\u0107ine novca utro\u0161eno je na kupnju dr\u017eavnih obveznica koje nisu ni\u0161ta doli specifi\u010dna varijanta zadu\u017eivanja dr\u017eave. Drugim rije\u010dima, dr\u017eava povjerava bankama prihod koji je ranije bio dijelom prora\u010duna i tretiran je kao dana\u0161nji prvi stup, a zatim joj banke odmah vra\u0107aju dvije tre\u0107ine iznosa natrag i zara\u010dunavaju na nj kamate. Biv\u0161i potpredsjednik Vlade RH Radimir \u010ca\u010di\u0107 jednom je prilikom, valjda u naletu spontane iskrenosti, izjavio da bi obavezni minimalni prinos bankovnog poslovanja s mirovinskom \u0161tednjom, onaj koji se pribraja imovini fonda, morao biti makar jednak kamatama koje dr\u017eava pla\u0107a na svoje obveznice.<\/p>\n

To ipak nije tako, jer \u010dak i sam ukupni tro\u0161ak koji uklju\u010duje kamate, ulazne naknade i cijenu sredi\u0161njeg registra osiguranika, prema\u0161uje dosada\u0161nji prinos fondova od oko 15 i pol milijardi kuna. Jednostavna ra\u010dunica pokazuje da bi kudikamo uputnije bilo ovjeriti taj iznos \u0161tednje u bankama, negoli im ga po va\u017ee\u0107em aran\u017emanu prepustiti na upravljanje. Ovako pak izvjesno je ve\u0107 odavno da \u0107e mirovine \u0161tedi\u0161a u drugom stupu biti manje negoli se obe\u0107avalo pri njegovu uvo\u0111enju. No praksa pokazuje jo\u0161 i da u ovakvoj igri nipo\u0161to nisu svi na gubitku, budu\u0107i da banke ra\u010dunaju s daljnjim benefitima, ne tek s onima vezanim uz kamate na obveznice i fondovske naknade. Petinom \u0161tednje otkupljene su naime dionice biranih poduze\u0107a na burzi, ali to je u nizu afera razotkriveno kao \u010desto te izda\u0161no pogodovanje onim ku\u0107ama koje ve\u0107 koriste kredite istih banaka. Otkupom su te adrese prote\u017eirane i zadr\u017eane u vi\u0161oj kreditnoj sposobnosti, e da bi banke mogle ra\u010dunati sa sigurnijim povratom duga.<\/p>\n

“Tranzicijski tro\u0161ak”<\/strong><\/p>\n

Doma\u0107a politika \u0161titi taj model i tepa mu nerijetko kao zama\u0161njaku doma\u0107e privrede i garantu \u017eivog prosperiteta same burze, s kojom se argumentacijom nastupa i pri najavi pove\u0107anog izdvajanja u drugi stup. Nadle\u017ena regulatorna agencija HANFA dosljedno zatvara o\u010di pred evidentnim takvim makinacijama jer ona u biti i nije tu da bi providjela nesklad, no sve postaje jo\u0161 vi\u0161e cini\u010dno znamo li da ni tu nije kraj bankovnom komforu s novcem \u0161tedi\u0161a za mirovine. Dodatna dimenzija grube realnosti ukazat \u0107e nam se kad prvi osiguranici drugog stupa dospiju u mirovinu, a njihova se \u0161tednja prebaci u tako\u0111er bankovna mirovinsko-osiguravaju\u0107a dru\u0161tva koja se tek u novije vrijeme po\u010dinju osnivati.<\/p>\n

Ona \u0107e tom \u0161tednjom raspolagati kao depozitom a vista<\/i>, dakle bez obaveze da \u0161tedi\u0161ama ispla\u0107uje kamatu, ispla\u0107uju\u0107i penzije tek u vidu anuiteta izra\u010dunatog po nerealno visoko procijenjenom \u017eivotnom vijeku, bez njihova prava na isplatu ukupnog iznosa ili na prenos te \u0161tednje nasljednicima u slu\u010daju smrti osiguranika. Pritom upada u oko \u010dinjenica da je i MOD-ovima i bankama-skrbnicama, koje prenose redovne mjese\u010dne uplate fondovima za drugi stup, na lagani na\u010din osiguran dotok jeftinog novca i ekstralikvidnost. Ba\u0161 tim institucijama koje dakle inzistiraju na tobo\u017ee prirodnom, samoreguliranom tr\u017ei\u0161tu svega, tako i novca. Op\u0107enito, mnogo je toga u poslovanju oko drugog stupa \u0161to njegovi obveznici, radnici u Hrvatskoj, te\u0161ko mogu razumjeti ili barem saznati.<\/p>\n

U ovo drugo spada i povijest drugog stupa o kojoj se nerado govori ili se to \u010dini nevjerodostojno. Njegovo zasnivanje poklapa se s privatizacijom gotovo svih hrvatskih banaka, \u0161to su konsenzualno izvr\u0161ile najve\u0107e hrvatske politi\u010dke stranke, naime, na prelazu iz 20. u 21. stolje\u0107e, i to za cijenu ni\u017eu od javnog tro\u0161ka prethodne sanacije tih banaka. Drugim stupom, kao \u0161to smo opisali, zagarantirana im je potom izuzetna netr\u017ei\u0161na korist, a taj oblik biznisa odr\u017eat \u0107e se u Hrvatskoj natprosje\u010dno dugo ako ga usporedimo s prilikama u ostalim biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama kojima je paralelno bio nametan od me\u0111unarodnih financijskih ustanova, prvenstveno Svjetske banke. \u0160tovi\u0161e, u pripadaju\u0107em miljeu uvrije\u017eio se za navedeno zadu\u017eenje dr\u017eave radi pokrivanja popratnog bud\u017eetskog gubitka i krajnje rje\u010dit naziv – tranzicijski tro\u0161ak.<\/p>\n

Izli\u0161nost drugog mirovinskog stupa<\/strong><\/p>\n

Sve se pak odigralo u silovitoj ekspanziji financijske industrije nakon notornog Washingtonskog sporazuma. Uslijed neizvjesnosti, niskih razina povrata i dugotrajnosti procesa valorizacije koje sa sobom nose investicije u proizvodnju, kapital se okrenuo financijskim tr\u017ei\u0161tima u potrazi za br\u017eim i sigurnijim prinosima. Tehnikom sekuritizacije<\/a> pridonijelo se \u0161irenju novih financijskih produkata kojih nije ostalo li\u0161eno ni globalno osiguravateljsko tr\u017ei\u0161te, mada su se europske zemlje restauriranog kapitalizma na razli\u010dite na\u010dine odnosile prema tom nadasve \u0161pekulativnom novumu. Slovenija, \u010ce\u0161ka i Srbija otprve su izbjegle uvo\u0111enje drugog stupa, dok su ga Poljska, Slova\u010dka i Ma\u0111arska naknadno ukinule ili prepustile dobrovoljnom izboru \u0161tedi\u0161a, a Bugarska<\/a> jo\u0161 podnosi okolnosti sli\u010dne hrvatskim.<\/p>\n

Sve ukazuje na zaklju\u010dak da je vrijeme eksperimenta s drugim stupom pro\u0161lo, no to bi morala ustvrditi i hrvatska vlada. Banke su se u me\u0111uvremenu itekako namirile, a dr\u017eavnim bi vlastima pri odluci za ukidanje obavezne kapitalizirane mirovinske \u0161tednje moglo pomo\u0107i sve te\u017ee iznala\u017eenje na\u010dina za saniranje prora\u010dunskih minusa. I premda iz vlade i dalje dopiru najave pove\u0107anja izdvajanja u tu vrstu osiguranja nau\u0161trb prvog stupa, te\u0161ko da ekonomsko-liberalna zadrtost ili ovisnost o kanibalskom bankarskom zagrljaju mo\u017ee hrvatske ministre jo\u0161 dugo dr\u017eati neosjetljivima na fakat da je drugi stup ponajve\u0107i generator bud\u017eetskog deficita. Jasno, nemogu\u0107e je pore\u0107i da njegovim ukidanjem ne\u0107e biti rije\u0161eni svi problemi mirovinskog sustava, no makar ne bi na isti kardinalni na\u010din bili produbljivani u interesu privatne financijske industrije.<\/p>\n

Ostaje me\u0111utim bojazan da prije toga ne otkli\u017eu k posve\u0107enim mirovinskim fondovima i autoceste kao novi joj ekskluzivni plijen. Treba primijetiti, uz ve\u0107 re\u010deno, da nikako nije to\u010dna teza kako bi one nakon prodaje fondovima i gra\u0111anima ostale narodnom imovinom samo zato \u0161to su doti\u010dni gra\u0111ani ustvari taj isti narod. Nego bi bile raspar\u010dane na puno malenih dijelova \u010diji bi tek pojedina\u010dni vlasnici postali izlo\u017eeni onom tko bi u nekom trenutku od njih neminovno otkupio sve za jedan privatni portfelj. A ba\u0161 negdje u tom izvjesnom epilogu le\u017ei meritum nimalo bezazlene politi\u010dke distinkcije izme\u0111u gra\u0111anskog i narodnog te njihovih socijalnih domena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dvije sasvim odvojene nedavne najave iz Vlade RH izravno tematiziraju mirovinske fondove, a te\u0161ko je procijeniti koja je ekonomski opasnija…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":5333,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[213],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-5315","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-financije","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5315","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5315"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5315\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5336,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5315\/revisions\/5336"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5333"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5315"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5315"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5315"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=5315"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=5315"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=5315"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=5315"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}