{"id":5242,"date":"2015-03-09T08:00:55","date_gmt":"2015-03-09T07:00:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=5242"},"modified":"2019-03-19T08:02:43","modified_gmt":"2019-03-19T07:02:43","slug":"industrija-zabave-i-moci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=5242","title":{"rendered":"Croatia Records: industrija zabave i mo\u0107i"},"content":{"rendered":"

Najve\u0107a hrvatska diskografska ku\u0107a i nasljednica nekada\u0161njeg jugoslavenskog  giganta Jugotona uskoro bi mogla biti prodana jednom od svjetskih velikana zabavne industrije. Kratki pregled tranzicijske povijesti ove tvrtke, \u010diji je utjecaj daleko prelazio sferu popkulture, otkriva nam i ne\u0161to o mehanizmima vladanja u Hrvatskoj posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a.<\/strong><\/p>\n

U velikom kompleksu biv\u0161eg Jugotona u zagreba\u010dkoj Dubravi malo je koja zgrada jo\u0161 u originalnoj upotrebi. Nekada\u0161njih je 550 radnika od sredine \u0161ezdesetih ovdje obavljalo sve faze proizvodnje glazbenih materijala, a unutar kompleksa-parka su uz kazetarne i upravne zgrade bili smje\u0161teni i lije\u010dnik i zubar ove firme, \u010diji je isklju\u010divi zadatak bila briga o zaposlenima. Danas se dio zgrada iznajmljuje za skladi\u0161ne potrebe trgova\u010dkih firmi i po tome je sudbina kompleksa sli\u010dna onoj drugog biv\u0161eg giganta jugoslavenske zabavne industrije \u2013 Jadranfilma. Dva kompleksa smje\u0161tena su jedan do drugoga i, iako je izme\u0111u izgradnje zgrada filmske (1956.) i muzi\u010dke (1964.) kompanije pro\u0161lo osam godina, gradio ih je isti arhitekt Igor Skopin. No dok je Jadran film gotovo nestao i bavi se uglavnom iznajmljivanjem preostale scenografije, Jugoton \u2013 u me\u0111uvremenu preimenovan u Croatia Records \u2013 nastavio je igrati klju\u010dnu ulogu u doma\u0107oj zabavnoj industriji, iako dakako na znatno manjem tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n

Jadranfilm se posljednjih godina uglavnom spominje<\/a> u kontekstu milijunskih dugova prema dr\u017eavi. Nasuprot tome, CROREC je pro\u0161log mjeseca u jednom dnevnom listu predstavljen<\/a> kao po\u017eeljan “partner” velike ameri\u010dko-francuske korporacije Universal Music Group. Kako je listu otkrio \u017delimir Babogredac, predsjednik uprave CROREC-a, pregovori<\/a> o prodaji hrvatske kompanije upravo traju, pa bi svako otkrivanje detalja bilo neprofesionalno. No, sude\u0107i prema \u010dlanku, nije tajna da je Universal zainteresiran za arhiv sa 70.000 snimaka koje su firmi ostale u nasljedstvo od Jugotona. Koliko je multinacionalnoj kompaniji vrijedna ova ku\u0107a na hrvatskom tr\u017ei\u0161tu u situaciji neprestanog pada prodaje fizi\u010dkih “nosa\u010da zvuka” van te arhive ostavljamo na procjenu upu\u0107enijima u suvremeno poslovanje diskografskih ku\u0107a. No sigurno je da je ta arhiva igrala va\u017enu ulogu u dosada\u0161njem poslovanju CROREC-a te mu omogu\u0107avala da ima istaknutu funkciju i izvan svoje osnovne djelatnosti. No krenimo redom.<\/p>\n

Prodaja i preprodaja<\/strong><\/p>\n

Jugoton \u2013 sada preimenovan u Croatia Records \u2013 u procesu pretvorbe 1992. godine postao je dioni\u010dko dru\u0161tvo u kojem je kroz nekoliko godina ve\u0107inski vlasnik postao Ante Glibota. Taj je doga\u0111aj svojevremeno interpretiran<\/a> kao “sukob hrvatskih tajkuna\u201d, no bez potrebe da ulazimo u detalje privatizacije izvr\u0161ene u periodu notornom po inovativnim modelima preuzimanja javne imovine, navedimo da je Gliboti firmu u sije\u010dnju 1998. oduzela Zagreba\u010dka banka radi nepla\u0107anja kredita koji je svojevremeno podigao kod nje za otkup dionica. Ta je banka 2000. prodala<\/a> “zna\u010dajan” dio imovine u Dubravi, a u kolovozu 2001. i cijeli CROREC firmi Autor koja je i danas vlasnik ovog dioni\u010dkog dru\u0161tva. Vlasni\u010dka struktura firme Autor ne\u0161to je manje transparentna. Iz izjava osoba uklju\u010denih u upravljanje diskografskom ku\u0107om jasno je kako firma-vlasnik i sama ima kompleksnu strukturu vlasni\u0161tva s brojnim suvlasnicima me\u0111u kojima su i neka va\u017ena imena hrvatske estrade.<\/p>\n

Da je vlasnicima Autora stalo do anonimnosti pokazuje i \u010dinjenica da je izjave u nedavnim \u010dlancima o mogu\u0107oj novoj prodaji CROREC-a jedan od suvlasnika pristao dati samo uz skrivanje identiteta. No kako god u detaljima izgledala vlasni\u010dka struktura firme Autor (koja je pak vlasnik firme CROREC) nakon promjene vlasni\u0161tva nad diskografskom ku\u0107om 2001. predsjednik uprave postaje pjeva\u010d i politi\u010dar Miroslav \u0160koro, koji je sredinom devedesetih bio hrvatski generalni konzul u Ma\u0111arskoj, a ranije zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova. Sude\u0107i prema \u0160korinim izjavama<\/a> iz vremena upravljanja CROREC-om, spomenuta arhiva Jugotonovih snimaka igrala je zna\u010dajnu ulogu u strukturi prihoda ku\u0107e. No objavljivanje starih snimki nije pro\u0161lo bez kontroverzi i osporavanja. Naime, \u010dini se<\/a> kako prilikom pretvorbe tvrtke arhiva nije bila ra\u010dunata kao dio imovine, pa u skladu s tim ni CROREC nije vlasnik fonoteke koju komercijalno koristi \u0161to je potaknulo<\/a> pojedine suradnike biv\u0161eg Jugotona na tu\u017ebe Croatia Recordsa.<\/p>\n

Blitzkrieg pop<\/strong><\/p>\n

Kako bilo, kontrola nad unosnom arhivom Jugotona omogu\u0107ila je upravi CROREC-a da se po\u010detkom 2000-ih upusti u ambiciozne produkcijske projekte. U vrijeme kada opozicijska Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ja\u010dala pritisak na prvu liberalnu vladu masovnim prosvjedima poput onog na splitskoj rivi<\/a> i kori\u0161tenjem braniteljskih institucija za militarizaciju politi\u010dkog diskurza, nacionalna diskografska ku\u0107a priprema dva budu\u0107a velika hit-albuma: \u0160korino “Milo moje” i jo\u0161 zna\u010dajniji “E, moj narode” Marka Perkovi\u0107a Thompsona. Uz odre\u0111enu tematsku evoluciju<\/a> pjesama (od prete\u017eno sentimentalno-ljubavnih do dominantno \u201cprotestnih\u201d) Thompsonov novi album razlikuje se od prethodnog (Vjetar s Dinare, 1998.) i po dramati\u010dno skupljoj produkciji. Dapa\u010de, \u010dak je i dio starih pjesama “remasteriran” gotovo do neprepoznatljivosti, a mediteransko-dinarski “soft folk” zamjenjuje mar\u0161 ritam i glam metal koji neodoljivo podsje\u0107a na kasnu fazu Bijelog Dugmeta.<\/p>\n

Muzi\u010dki sastav koji je svega godinu prije nastupao po lokalnim diskotekama<\/a>, sada s pedesetak tisu\u0107a fanova puni<\/a> stadion Poljud. Na njegovim su koncertima istaknuti gosti klju\u010dne figure biv\u0161e (HDZ-ove) vlasti, a klju\u010dni himni\u010dni hitovi su dueti \u0160koro-Thompson koji se jasno referiraju na braniteljsko-ratnopravosudnu tematiku koju hegemonizira opozicijska stranka (\u201cSude mi\u201d, \u201cReci brate moj\u201d) s nimalo uvijenim sugestijama potrebe smjene re\u017eima svim dostupnim sredstvima. Dojam je da kolektivu u \u010dije ime pjevaju CROREC-ovi hit-mejkeri ranih 2000-ih predstoje sudbonosne bitke “koje mo\u017eda nisu oru\u017eane, ali ni takve nisu isklju\u010dene\u201d. Paradoksalno, visokoproducirani pop izravno vezan uz politi\u010dku agendu opozicije postaje neobi\u010dna verzija protestne glazbe koja (izme\u0111u ostalog) socijalno nezadovoljstvo agresivnim privatizacijskim i antisocijalnim politikama liberalne vlade kanalizira prema bizarnoj pseudofeudalnoj fantasy<\/em>-estetici i teorijama zavjere.<\/p>\n

Western Balkans Records<\/strong><\/p>\n

Dakako, suprotno predizbornoj retorici, nakon promjene vlasti 2003. rad nove HDZ-ove vlade na ka\u017enjavanju ratnih zlo\u010dina se intenzivira zajedno s drugim do ju\u010der “izdajni\u010dkim” politikama. No produkcijski kapaciteti CROREC-a mobiliziraju se samo u pa\u017eljivo biranim trenucima. Thompsonovi koncerti i albumi od tada na dalje uglavnom slijede ritam izbornih ciklusa, sve do posljednjih Thompsonovih koncerata u Zagrebu i Splitu nekoliko dana uo\u010di prvog kruga posljednjih predsjedni\u010dkih izbora krajem pro\u0161le godine. \u0160koro je u me\u0111uvremenu formalno napustio funkciju u CROREC-u da bi postao HDZ-ov saborski zastupnik, a kasnije i (neuspje\u0161ni) kandidat za gradona\u010delnika Osijeka. Thompson je nastavio uspje\u0161nu glazbenu karijeru koju nije omela ni presuda<\/a> biv\u0161em HDZ-ovom premijeru Ivi Sanaderu u kojoj stoji da je novcem ilegalno izvu\u010denim iz dr\u017eavnih tvrtki HDZ platio Thompsonu preko pola milijuna eura, 1<\/a><\/sup> ni redovite salve moralizatorskih osuda sadr\u017eaja njegovih pjesama.<\/p>\n

No planovi<\/a> koje vjerojatni novi vlasnik ima za ovu nacionalnu instituciju (uklapanje u regionalnu kompaniju Universal Music Western Balkans) ocrtavaju aktualne paradokse doma\u0107e politi\u010dke dinamike. Nekada\u0161nja produkcijska perjanica “nacionalisti\u010dke” popkulture postat \u0107e podru\u017enica zapadnobalkanske tvrtke u multinacionalnom vlasni\u0161tvu ilustriraju\u0107i tako i razvojni put<\/a> koja je u proteklih petnaestak godina pro\u0161la tzv. nacionalna bur\u017eoazija. Ho\u0107e li takva transformacija zna\u010diti i prestanak produciranja romanti\u010dko-\u0161ovinisti\u010dkih kulturnih proizvoda? Vjerojatno ne\u0107e, jer tr\u017ei\u0161te koje je CROREC hranio i razvijao proteklih petnaestak godina ima sve uvjete da se odr\u017ei i nastavi rasti. Potrebu za militariziranim etno-patrijarhalnim mitovima ne proizvodi samo bezgrani\u010dni oportunizam vode\u0107e “konzervativne” stranke, on raste iz socijalne katastrofe liberalnih ekonomskih politika \u010diji su provoditelji na opravdano nezadovoljstvo navikli odgovarati samo zazivima “pravnih dr\u017eava” i “europskih vrijednosti\u201d.<\/p>\n

U susretu s elitisti\u010dkim prijezirom i srednjoklasnim nerazumijevanjem dubokog bijesa zbog politi\u010dkih i ekonomskih neuspjeha vladaju\u0107ih klasa posljednjih desetlje\u0107a, “gubitnici tranzicije” se neminovno okre\u0107u barem onim utopijama s kojima se jo\u0161 mogu identificirati, pa \u010dak iako \u2013 redovito i uporno \u2013 protiv vlastitih interesa i pod krivim pretpostavkama. Visokoproducirana reakcionarna mitologija jo\u0161 nije ni blizu potro\u0161ila svoju upotrebljivost u doma\u0107em kapitalizmu.<\/p>\n

  1. U isto vrijeme, HDZ je istim novcem pla\u0107ao Osje\u010dku televiziju, Hrvatski list te druge estradne zvijezde.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    U velikom kompleksu biv\u0161eg Jugotona u zagreba\u010dkoj Dubravi malo je koja zgrada jo\u0161 u originalnoj upotrebi. Nekada\u0161njih je 550 radnika ovdje je obavljalo sve faze proizvodnje glazbenih materijala, a unutar kompleksa-parka su uz kazetarne i upravne zgrade bili smje\u0161teni i lije\u010dnik i zubar…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":5273,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[146,25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[26],"class_list":["post-5242","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-muzika","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5242","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5242"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5242\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":27151,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5242\/revisions\/27151"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5273"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5242"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5242"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5242"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=5242"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=5242"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=5242"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=5242"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}