{"id":5220,"date":"2015-03-06T08:00:22","date_gmt":"2015-03-06T07:00:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=5220"},"modified":"2015-03-05T20:27:46","modified_gmt":"2015-03-05T19:27:46","slug":"europska-prijestolnica-kulture-izmedu-slike-i-prilike","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=5220","title":{"rendered":"Europska prijestolnica kulture – izme\u0111u slike i prilike"},"content":{"rendered":"

Inflacija kandidatura hrvatskih gradova za predvi\u0111enu titulu Europske kulturne prijestolnice 2020. godine nesumnjivo predstavlja zanimljiv i simptomati\u010dan fenomen. Da bismo sagledali politi\u010dko-ekonomske dimenzije programa kulturnih prijestolnica van sputavaju\u0107ih konotacija “Europe” i “kulture\u201d, nu\u017eno je izlo\u017eiti povijest programa i u\u010dinke koje je postizao u dosada\u0161njim gradovima nositeljima titule, prvenstveno na europskoj periferiji.<\/strong><\/p>\n

Program Europska prijestolnica kulture zakora\u010dio je u tridesete. Jedna od dvije prijestolnice 2020. godine bit \u0107e i jedan od hrvatskih gradova. Kako se pribli\u017eava rok za predaju prijava \u2013 16. travnja 2015. \u2013 broj zainteresiranih gradova raste, a u utrku se kao posljednji priklju\u010dio Zagreb, uz: Dubrovnik, \u0110akovo, Osijek, Pulu, Rijeku, Split, Vara\u017edin i Zadar. Ovaj broj uvelike nadma\u0161uje o\u010dekivanja, \u010dak i eksperata poput Mary McCarthy, voditeljice EPK-a u Irskoj 2005., koja je u intervjuu povodom gostovanja u Muzeju suvremene umjetnosti 2013. godine izjavila kako se iz zemlje veli\u010dine Hrvatske o\u010dekuje 4-5 prijava. Mo\u017eemo li ovaj neo\u010dekivani interes smatrati simptomom \u2013 i \u010dega, i \u0161to EPK reflektira u kulturnom sektoru europske periferne dr\u017eave? No, prije svega valja ukratko izlo\u017eiti njegov historijat, s obzirom na promjene kroz koje je pro\u0161ao u 30 godina postojanja, ne samo stoga \u0161to su elementarne za analizu implementacije programa, ve\u0107 i stoga \u0161to su indikativne za transformaciju kulturnog polja.<\/p>\n

Program Europska prijestolnica kulture, ili kako se u po\u010detku zvao Europski grad<\/em> kulture, utemeljen je 1985. na prijedlog gr\u010dke ministrice kulture, Meline Mercouri, kao titula koju jedan od gradova dr\u017eava \u010dlanica Europske zajednice nosi jednu kalendarsku godinu. U prvih 12 godina programa cirkularno se izmijenilo 12 gradova dr\u017eava \u010dlanica (gradove su imenovale pojedine dr\u017eave), a program je funkcionirao kao me\u0111udr\u017eavni dogovor; odluke su donosili ministri u Vije\u0107u Europe zadu\u017eeni za kulturu. U to vrijeme Europska zajednica nije imala legislativu djelovanja na razini kulturne politike \u2013 fokusiraju\u0107i se na ekonomsku politiku, kulturu je shva\u0107ala kao zasebno podru\u010dje, slobodno od tr\u017ei\u0161nih uvjetovanosti. Od 2004., kad je Europska Unija pro\u0161irena ulaskom \u010dak 10 novih \u010dlanica, titulu EPK-a nose godi\u0161nje dva grada. Legislativa koja podupire kako ovu odluku tako \u2013 jo\u0161 va\u017enije \u2013 sve reguliraniji proces selekcije i nadzor nad pripremom i provedbom programa uvodi se 1999.\u00a0 kad se propisuje obavezna prijava 4 godine unaprijed, dakako uz obavezni monitoring. Me\u0111u selekcijske kriterije eksplicitno se uvodi tzv. europska dimenzija projekta. U istom krugu se i ime programa mijenja u Europska prijestolnica kulture.<\/p>\n

Nadzor i standardizacija<\/strong><\/p>\n

Simbolika u promjeni titule iz grada<\/em> u prijestolnicu<\/em> ne zaustavlja se na priznanju kulture kao “krucijalne odrednice europskog identiteta\u201d, ve\u0107 je i jasan pokazatelj sve ve\u0107e centralizacije upravljanja programom i slabljenja uklju\u010denosti i nadle\u017enosti dr\u017eava \u010dlanica, odnosno prijenosa programiranja s dr\u017eavne razine na razinu nadnacionalne organizacije. Recimo, odluku o tome koji \u0107e hrvatski grad ponijeti titulu Europske prijestolnice kulture 2020. donijet \u0107e Povjerenstvo nezavisnih stru\u010dnjaka (tzv. Montoring Panel<\/em> koji odgovara direktno Europskoj Komisiji) koje broji 12 \u010dlanova, od kojih deset \u010dlanova imenuju europske institucije (Europski parlament, Vije\u0107e Europe, Europska komisija i Odbor regija), a dva \u010dlana Ministarstvo kulture RH. Tvr\u0111u regulaciju, u smislu propisa i standardizacije procesa pripreme i provedbe i uklju\u010divanja hordi konzultanata, prati i ekspanzija formalnih monitoringa<\/em> i evaluacija, koje uvijek provode “nezavisni stru\u010dnjaci\u201d. Ono \u0161to je u po\u010detku bio ljetni festival europske kulture, u stupnju standardizacije i u\u010dinaka na lokalne sredine pribli\u017eava se mega-sportskim spektaklima poput Olimpijskih igara.<\/p>\n

Da bismo razumjeli o \u010demu se u EKP-u radi, nije nam potrebna posebna hermeneutika jer se u svim materijalima isti\u010de kako je EPK prilika<\/em> za regeneraciju gradova, njihovo bolje pozicioniranje na internacionalnoj mapi i ja\u010danje turizma. Kako bi se prilika<\/em> ostvarila, potrebno je potaknuti doprinos kulture, njezina je uloga u tim procesima klju\u010dna. Kultura tu vi\u0161e nije zasebno podru\u010dje, ve\u0107 ekstenzija ekonomske politike; ukratko, radi se o komodifikaciji kulture jasno \u010ditljivoj iz tzv. europske dimenzije programa EKP, koja je jedan od klju\u010dnih kriterija, na liniji s Mastri\u0161kim sporazumom, a koja se mo\u017ee sa\u017eeti u sljede\u0107i diktat: profesionalizacija i mobilnost (profesionalaca) i cirkulacija (razmjena) kulturnih proizvoda (roba).<\/p>\n

Zagreba\u010dki kandidacijski coming out <\/em>odr\u017ean je prije dva tjedna u dvorani kina Europa, dvorani simboli\u010dkog imena (naime, isto je kino do 1990-ih nosilo naziv Balkan!) i prikladnih konotacija, “mjestu snova i projekcija\u201d, kako je to, uostalom, utvrdio i Airan Berg, umjetni\u010dki direktor projekta Linz \u2013 Europska prijestolnica kulture 2009. i umjetni\u010dki konzultant zagreba\u010dke kandidature. Ono \u0161to o EKP-u nismo znali, nismo doznali ni tamo \u2013 ponovilo se ono \u0161to se u samoreprezentaciji programa uvijek isti\u010de, a to je “uljep\u0161avanje” slike grada, njegova kulturna renesansa, sve u svrhu poticanje turizma. Prezentacija je bila garnirana s jo\u0161 ne\u0161to ideologema: participativnost, inkluzivnost, kultura za sve, zajedni\u0161tvo, dugoro\u010dna regeneracija i prosperitet grada, inovacije…, a okupljeni politi\u010dari, politi\u010dki savjetnici, dr\u017eavni slu\u017ebenici, konzultanti, kreativci, ujedinjeni u poku\u0161aju da ih ispune smislom, slo\u017eili su se oko magi\u010dne rije\u010di koja \u0107e izmiriti sve postoje\u0107e dru\u0161tvene kontradikcije, izmiriti sve od istoka do zapada, od nezaposlenosti do zaposlenosti. Ta je magi\u010dna rije\u010d: kultura<\/em>. Ili \u0161ire shva\u0107eno: kreativnost<\/em>. I, zaista, ovaj pojam zvu\u010di prihvatljivo za sve uklju\u010dene, pozitivan je, usmjeren u budu\u0107nost i neoptere\u0107en pro\u0161lo\u0161\u0107u i te\u0161kim<\/em> \u010dinjenicama. S njim problema nemaju ni javni ni civilnodru\u0161tveni ni privatni sektor. Njega ne brine hijerarhija ukusa, ni nepravilno raspore\u0111en kulturni kapital jer kultura je ovdje, jednom kona\u010dno, sve i za sve.<\/p>\n

Prijestolnice kulture u kontekstu deindustrijalizacije<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107 1990., svega 5 godina od lansiranja programa, titulu Europskog grada kulture dobio je Glasgow. Za razliku od prethodnika \u2013 etabliranih kulturnih centara \u2013 ovaj postindustrijski grad pokrenuo je u okvirima programa val “urbanih regeneracija predvo\u0111enih kulturom\u201d. Pri\u010da je poznata: kultura preuzima ulogu “mekog” policajca koji proizvode\u0107i lijepe slike uklju\u010divanja zajednice, sudjelovanja u kulturi koja vi\u0161e nije rezervirana za elitu, hrani iluziju kako \u0107e upravo ona rije\u0161iti sve vrste postindustrijskih neda\u0107a. Kulturni projekti \u0107e dovesti do supstancijalne transformacije urbanog okoli\u0161a, a s njime i dru\u0161tva koje u njemu \u017eivi. No ta “urbana renesansa” zapravo podrazumijeva gentrifikaciju dijelova grada, uklanjanje elemenata bijede iz njegove sad uljep\u0161ane slike.<\/p>\n

Govore\u0107i o uspje\u0161nosti Linza kao Europske prijestolnice kulture 2009. Airan Berg je na spomenutoj prezentaciji istaknuo upravo to da se imid\u017e Linza, nekad sredi\u0161ta kemijske industrije, transformirao “iz temelja\u201d, grad se “o\u010distio od smrada” i tako rije\u0161io industrijskog imid\u017ea da bi izgradio imid\u017e grada kulture. Programiran prije recesije, Linz je jedan od onih gradova koji je u okviru programa izgradio brojnu infrastrukturu: Muzej moderne umjetnosti, Ars Electronica Center, Schlossmuseum, Musiktheater, Wissenstur. No te, i mnoge sli\u010dne, ikoni\u010dke zgrade funkcioniraju kao marketin\u0161ki alati kojima se privla\u010de investicije, turisti, a lokalnom stanovni\u0161tvu di\u017ee osje\u0107aj ponosa kad, kao slike, krenu cirkulirati globalno. Ve\u0107inom su smje\u0161tene u centar grada \u010dija je slika transformirana, dok postindustrijska bijeda ostaje skrivena na gradskim marginama.<\/p>\n

Iako je programski proces standardiziran i provodi se pod vrlo kontroliranim uvjetima, u slu\u010daju neuspjeha, krivica se uvijek lokalizira. “Europska dimenzija” krivice ne mo\u017ee postojati. Ovo najbolje ilustrira primjer Maribora koji je titulu EPK nosio 2012., a \u0161to nas kona\u010dno primi\u010de europskoj periferiji, gdje kriza pokazuje brutalnije lice, pa smje\u0161tanje programa EPK u tranzicijski kontekst nu\u017eno jasnije iznosi i njegove kontradikcije.<\/p>\n

Mariborski scenarij<\/strong><\/p>\n

Jednako kao i Linz, i Maribor je postindustrijski grad, po nekima i paradigmatski slu\u010daj<\/a> socijalisti\u010dke industrijalizacije i njezine krize\u00a0u luku od 1980-ih do 2012. godine kad je nosio titulu EPK-a i kad su u njemu izbili prosvjedi. Bud\u017eet mariborske verzije Europske prijestolnice kulture iznosio je 20 milijuna eura, \u0161to je najve\u0107e ulaganje u kulturu od osamostaljenja Slovenije, ali unato\u010d tome misija EPK-a \u2013 da posljedice deindustrijalizacije zavije u fino urbano ruho \u2013 nije uspjela. Krivica je preba\u010dena na korumpiranu lokalnu upravu, a narcisoidnost EPK-ovog tima je u trenutku pobune i\u0161la tako daleko da je zasluge za ustanak pripisala jednom od svojih strate\u0161kih ciljeva: aktiviranju gra\u0111ana i gra\u0111enju osje\u0107aja ponosa i pripadnosti vlastitom gradu! Mariboru je od EPK-a na kraju malo toga ostalo: nikakva infrastruktura, nikakva proizvodnja, nikakva radna mjesta, samo rastu\u0107a nezaposlenost i daljnja eksploatacija u projektnim uvjetima.<\/p>\n

U trenutku kad hrvatski gradovi, \u010dak devet njih, apliciraju za titulu EPK, i sam program prolazi kroz novi val promjena koje i kre\u0107u upravo s 2020., a trenutno nisu definirane. No iz onoga \u0161to je dostupno<\/a> mo\u017eemo vidjeti da \u0107e nove procedure implementacije programa od 2020. do 2033. obavezivati na vlastitu evaluaciju i poja\u010dani monitoring koji gradovi moraju uklju\u010diti ve\u0107 u svoje natje\u010dajne planove (dakle, i u financijski plan), zajedno s diseminacijom tih podataka. Profesionalizacija kakvu standardizacija programa zahtijeva ve\u0107 pokazuje visok stupanj menad\u017eerijalizacije, pa je ovo jo\u0161 jedna od mjera kojom se menad\u017eerske kulturne elite brinu za o\u010duvanje svojih pozicija. Ovo u praksi zna\u010di poja\u010danu mobilnost profesionalaca, konzultanata i biv\u0161ih voditelja programa, koji \u0107e svoju (kratkoro\u010dnu) ulogu (dugoro\u010dno) reproducirati u formi konzultacija, na liniji preporu\u010denog i nedostatnog transfera znanja i iskustava.<\/p>\n

Ono o \u010demu se u slu\u010daju hrvatske kandidature naj\u010de\u0161\u0107e govori, pa i isti\u010de, kao jedinstvena prilika<\/em>, jest nu\u017enost uskla\u0111ivanja predlo\u017eenog programa s gradskim kulturnim strategijama. \u0160to zna\u010di da \u0107e u izradi programa, koji prema smjernicama koje inzistiraju na participaciji i inkluzivnosti \u0161to ve\u0107eg broja aktera, uz politi\u010dare i dr\u017eavne slu\u017ebenike sudjelovati i kreativci. Me\u0111utim, ovu priliku<\/em> ne mo\u017eemo promatrati izvan \u0161ire slike<\/em> i politike programa EPK-a, njegove poja\u010dane centralizacije i upravljanja iz institucija EU-a, kulture kao podru\u010dja ekspanzije ekonomskih politika, posebno na podlozi lokalnih transformacija.<\/p>\n

Transformacija kulturnih institucija<\/strong><\/p>\n

Pod pritiskom me\u0111unarodnih institucija \u2013 i zapravo doktrinom \u0161oka \u2013 kulturne institucije upravo prolaze duboku transformaciju, paralelno s reformama tr\u017ei\u0161ta rada. Smjer transformacije otkriva Nacrt zakona o muzejima koji je sredinom velja\u010de ove godine poslan na raspravu i usvajanje u Sabor, a \u010dija se novina sastoji u zahtjevu za uklju\u010divanjem ekonomske djelatnosti u svrhu financijskog osamostaljivanja (i kona\u010dnog skidanja s dr\u017eavne sise) i menad\u017eerijalizacijom muzejske djelatnosti, uvo\u0111enjem zanimanja nu\u017enih za upravljanje, kao \u0161to su marketin\u0161ki i PR-stru\u010dnjaci. Nadalje, omek\u0161avaju se i uvjeti za obavljanje muzejske djelatnosti, pa \u0107e je tako ubudu\u0107e mo\u0107i obavljati razne ustanove, pa \u010dak i d.o.o., samo ako na tr\u017ei\u0161tu ponude usluge koje \u0107e tako zvati. Projekti planirani za zagreba\u010dku kanidaturu o kojima se u medijima govori \u2013 Gredelj kao klaster kreativnih industrija i nova scena HNK, Paromlin kao gradska knji\u017enica i Badel kao muzej filma i kinoteka \u2013 u novim institucionalnim okvirima \u0161irom otvaraju vrata kreativnim industrijama. EPK je tu, \u010dak i ako ga ne bude, barem ako je suditi prema izjavi zamjenice gradona\u010delnika zadu\u017eene za kulturu, Vesne Kusin, koja ka\u017ee: “s titulom ili bez nje \u017eelimo da Grad Zagreb bude EU prijestolnicom kulture.”<\/p>\n

Jedna od prilika<\/em> koju nudi projekcija prijestolnice kulture jest rje\u0161avanje nezaposlenosti, posebno me\u0111u mladima. Njezina je brojka u Hrvatskoj prema\u0161ila 50%, \u010dime je jedna od najve\u0107ih u Europi. No, koliko ljudi EPK realno mo\u017ee zaposliti, na kojim mjestima i pod kojim uvjetim? I, na \u0161to se uop\u0107e misli kad se ka\u017ee \u2013 zaposliti? Naime, njegova retorika isti\u010de aktivnu participaciju, ali je odmah izjedna\u010dava s volontiranjem; broj volontera je, navodi se na vi\u0161e mjesta, jedan od klju\u010dnih indikatora pristupa\u010dnosti i participacije u kulturi. \u010cak i ako (na projektnoj osnovi i kratkoro\u010dno) zapo\u0161ljava odre\u0111en broj ljudi, EPK se \u2013 o\u010dito \u2013 oslanja na rezervnu armiju nezaposlenih, obrazovanih mladih ljudi. Kao i na, s druge strane, proizvo\u0111a\u010de s nezavisne scene koji (jo\u0161 uvijek) proizvode ve\u0107inom uz silnu samoeksploataciju i dosta volonterskog aktivizma.<\/p>\n

EPK bi nas, dakle, trebao uvjeriti u to kako \u0107e biti prilika<\/em> za rje\u0161avanje svih neda\u0107a, pa i onih koje i sam izaziva ili barem reproducira. Duljina i stupanj regulacije predprocesa, kao i stupanj kontrole koji provode europske institucije ukazuju na vrlo centraliziranu politiku i demokratski deficit koji te\u0161ko da mogu predstavljati institucionalni okvir za ekonomski i kulturni iskorak u interesu zajednice. Unato\u010d retorici programa koja ne prestaje bajati o participaciji i uklju\u010divanju gra\u0111ana, kao aktivnih sudionika u kreiranju (slike) grada jer o slici se i radi. Slici obojenoj \u017eeljama i projekcijama i o\u010di\u0161\u0107enoj od potreba.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Program Europska prijestolnica kulture zakora\u010dio je u tridesete. Jedna od dvije prijestolnice 2020. godine bit \u0107e i jedan od hrvatskih gradova. Kako se pribli\u017eava rok za predaju prijava \u2013 16. travnja 2015. \u2013 broj zainteresiranih gradova raste, a u utrku se kao posljednji priklju\u010dio Zagreb…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":5223,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[243,74],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[62],"class_list":["post-5220","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-eu","tag-kultura","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5220","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5220"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5220\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5252,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5220\/revisions\/5252"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5223"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5220"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5220"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5220"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=5220"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=5220"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=5220"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=5220"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}