{"id":5163,"date":"2015-03-04T08:00:35","date_gmt":"2015-03-04T07:00:35","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=5163"},"modified":"2015-03-26T21:51:51","modified_gmt":"2015-03-26T20:51:51","slug":"zivi-zid-tlapnje-ogranicenja-mogucnosti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=5163","title":{"rendered":"\u017divi zid \u2013 mogu\u0107nosti i ograni\u010denja politi\u010dke alternative"},"content":{"rendered":"

Nastala kao aktivisti\u010dki pokret protiv delo\u017eacija zbog bankarskih ovrha nad nekretninama, organizacija pod nazivom \u201c\u017divi zid\u201d posljednjih se mjeseci profilirala, barem prema anketama, u tre\u0107u politi\u010dku opciju u Hrvatskoj. No iako trenutno ima sve izglede da postane neizbje\u017eni politi\u010dki faktor u zemlji, komentatori, bira\u010di pa i sama stranka ne uspijevaju jasno pozicionirati stranku na \u201ctr\u017ei\u0161tu\u201d politi\u010dkih ideja. Njezino kombiniranje teorija zavjere, retorike europske nove ljevice, antisistemskih parola i suverenizma odraz je i proturje\u010dja hrvatske politike u tranziciji.<\/strong><\/p>\n

Dubina i dugotrajnost aktualne kapitalisti\u010dke krize proizvodi dru\u0161tvene u\u010dinke koji se politi\u010dki o\u010dituju kao krajnje nepovjerenje prema vladaju\u0107im elitama i dominantnim institucijama. Ono se ne ra\u0111a na teorijskoj razini i nije rezultat kratkovidnosti ni iracionalne nestrpljivosti masa, ve\u0107 je rezultat \u017eivljenog iskustva kapitalizma i neposrednog iskustvenog razumijevanja nepovoljnih izgleda s kojima se ve\u0107ina u tom sustavu suo\u010dava. Statisti\u010dke apstrakcije \u010dije ritualno i\u0161\u010ditavanje u informativnim emisijama i novinskim prilozima na sebe preuzimaju jednako apstraktni eksperti utjelovljuju se u obliku praznih fri\u017eidera, straha od delo\u017eacije i bezvoljnog tupila dugotrajne nezaposlenosti.<\/p>\n

U politi\u010dkom sustavu poslo\u017eenom tako da primarno opslu\u017euje interese kapitala, to iskustvo odcijepljeno je od mogu\u0107nosti da se na njega efikasno utje\u010de \u010dak i kad voda do\u0111e do grla. Navedeno se nepovjerenje zbog toga kod mnogih pretvara u nezadr\u017eivu potrebu za aktivno\u0161\u0107u, spontani antisistemski revolt, \u010dvrsto uvjerenje da je ne\u0161to potrebno mijenjati. Iako konstruktivan u motivaciji i nesumnjivo to\u010dan u intenciji, ovakav nervozni aktivizam u uvjetima ideolo\u0161ke isklju\u010divosti liberalnog konsenzusa, neizgra\u0111ene kriti\u010dke svijesti o materijalnim uvjetima i politi\u010dkoj dinamici problema te pomanjkanja vidljivih alternativa te\u017ei tome da prebrzo u stranu gurne klju\u010dno pitanje: \u0161to je to, zapravo, \u0161to treba mijenjati? Umjesto toga, \u017eivi na kratki rok, od sirovog afekta otpora, instinktivne solidarnosti, od drugarstva iskovanog u prko\u0161enju nepravdi.<\/p>\n

Ovdje u Hrvatskoj, na periferiji europskog kapitalizma, u najnovijim fazama do neizdr\u017eivosti razvu\u010dene krize, tu vrstu afekta najbolje je iskoristila i ulogu najvidljivije i aktivisti\u010dki najsna\u017enije politi\u010dke snage preuzela inicijativa i stranka \u017divi zid. Koliko su puno pozornosti dobile njene akcije, toliko je malo pa\u017enje pridano politi\u010dkoj platformi na kojoj stranka najavljuje izlazak na idu\u0107e parlamentarne izbore. Dijelom je to posljedica logike spektakla po kojoj se proizvodi medijski sadr\u017eaj, a dijelom i posljedica \u010dinjenice \u0161to je \u017divi zid (odnosno biv\u0161i Savez za promjene) percipiran kao stranka “novih\u201d, koja podr\u0161ku gradi u situaciji potpunog zasi\u0107enja duopolom HDZ-SDP, odnosno kao op\u0107eniti simbol otpora. No kao i gore, o temeljnom pitanju “Otpora \u010demu?” ovise uloga ove snage u dinamici politi\u010dkog procesa te u\u010dinci koje od nje mo\u017eemo o\u010dekivati.<\/p>\n

\u017divi zid izme\u0111u \u201cdobra i zla\u201d<\/strong><\/p>\n

Dvije stvari odmah upadaju u o\u010di kao lajtmotivi javnih istupa stranke pa je prikladno da od njih zapo\u010dnemo analizu: prva je samopercepcija stranke kao “transideolo\u0161ke\u201d, one koja iznad “nametnutih” podjela ujedinjuje “narod” u prirodnom zajedni\u010dkom cilju, a druga kao antisistemske, one koja predstavlja radikalan prekid s nepravdama postoje\u0107ih dru\u0161tvenih odnosa. Oba ova obilje\u017eja proizlaze iz karakteristi\u010dne politi\u010dko-ekonomske analize \u017divog zida u kojoj se kao temeljni dru\u0161tveni antagonizam percipira onaj izme\u0111u “bankara i njihovih slugu” i “ljudi\u201d, odnosno zavjereni\u010dkih upravlja\u010dkih elita i naivnog malog \u010dovjeka. Ovaj antagonizam nije samo ekonomski, ve\u0107 poprima razmjere mitske borbe na \u017eivot i smrt. Kao \u0161to izjavljuje supredsjednik \u017divog zida Damir Trna\u010di\u0107, a stranka objavljuje<\/a> na svojem Facebook profilu: “Ono \u0161to govorimo godinama, da bankama nije u cilju profit ve\u0107 uni\u0161tenje ljudi, sada polako izlazi na vidjelo.”<\/p>\n

Ovakva dramati\u010dna analitika to\u010dna je utoliko \u0161to uo\u010dava elementarnu \u010dinjenicu da u dru\u0161tvu postoje antagonizmi, da ono ne samo da nije homogeno, ve\u0107 je i izrazito asimetri\u010dno: banalna je istina da postoje dru\u0161tvene skupine za koje je ovako postavljen sustav izuzetno povoljan, dok je upravo suprotno za ostale koji su nadmo\u0107ni jedino broj\u010dano. Mo\u017eda je, vrlo oprezno bi se moglo predlo\u017eiti, nakon desetlje\u0107a tragi\u010dnog etnonacionalisti\u010dkog idiotizma koji je naciju predstavljao kao homogeni, konzistentni frape, u ovoj pojednostavljenoj viziji \u010dak mogu\u0107e prepoznati i klicu suvislosti koju ne treba prebrzo ugaziti. No ne treba biti analiti\u010dki genij da bi se do ovakvog zaklju\u010dka stiglo, dovoljno je pogledati oko sebe.<\/p>\n

Ono za \u0161to je potrebno vi\u0161e truda jest shvatiti procese koji proizvode tu asimetriju u njihovoj kompleksnosti, me\u0111usobnoj uvjetovanosti i sistemskoj dinamici. “Bankari\u201d, odnosno upravlja\u010dke elite, nisu demonski zavjerenici koji u vlastitom zlom interesu jednosmjerno proizvode sustav, ve\u0107 je sustav taj koji zahtijeva, omogu\u0107uje i proizvodi njihovu strukturnu ulogu. Kako ve\u0107 ka\u017ee stara po\u010detnica: sustav se zove kapitalizam, a kapital koji mu je osnova nije naprosto neutralna ekonomska veli\u010dina, ve\u0107 dru\u0161tveni odnos koji stvara temeljnu podjelu izme\u0111u uloge vlasnika i upravlja\u010da kapitala i radnika koji raspola\u017ee jedino vlastitom radnom snagom koju mora prodavati. Institucionalnim mehanizmima kojima se regulira i odr\u017eava taj dru\u0161tveni odnos na korist kapitalista ime je dr\u017eava, naddr\u017eavna unija, trgovinski sporazum, vojni savez, ali ima i onih koji na razli\u010ditim razinama ovo dovode u pitanje, kao \u0161to su ponekad sindikati, internacionalni radni\u010dki pokreti i sli\u010dno.<\/p>\n

Ekscentri\u010dni reformizam<\/strong><\/p>\n

Nasuprot tome, fantazija o upravlja\u010dima koji stvarno\u0161\u0107u gospodare mehani\u010dki kao \u0161to se gospodari marionetom, banalna je i nedostatna vulgarizacija \u010dija prava opasnost, zapravo, proizlazi iz njezine pozitivne projekcije: ako dru\u0161tvo zami\u0161ljamo isklju\u010divo kao igrali\u0161te demonskih elita i njegovu dinamiku poistovje\u0107ujemo sa zlim namjerama skrivenih mo\u0107nika, logi\u010dan je zaklju\u010dak da \u0107emo uklanjanjem tih mo\u0107nika glatko stvoriti uvjete da “dru\u0161tvo” prodi\u0161e i spontano se korigira u prirodno stanje blagostanja. No problem je u tome \u0161to ako i uklonimo njegove trenutne administratore, kapital kao dru\u0161tveni odnos i dalje je dinami\u010dan, i dalje proizvodi svoja proturje\u010dja, klasnu podjelu, i dalje ostaje dugoro\u010dni neprijatelj demokracije i interesa ve\u0107ine. Stvari se mijenjaju, samo da bi u kona\u010dnici ostale iste.<\/p>\n

Ukoliko ovo ne uo\u010dimo, politi\u010dki nam preostaje ili beskona\u010dni mejnstrim reformizam u kojem se opasniji negativni u\u010dinci sistemske dinamike poku\u0161avaju kontrolirano ubla\u017eiti, kao \u0161to rade dominantne bur\u017eoaske stranke, ili iracionalna vjera u magi\u010dno rje\u0161enje, lijek za sve bolesti kapitalizma, koji tra\u017ei \u017divi zid. I tu dolazimo do onog klju\u010dnog: u osnovnome, \u017divi zid nije antisistemska stranka. Kao i HDZ, kao i SDP, kao i ORaH, HNS, Laburisti, Hrast i svi HSP-ovi, \u017divi zid je prokapitalisti\u010dka stranka. Ono \u0161to ih razlikuje od navedenih specifi\u010dan je i ekscentri\u010dan reformizam zasnovan na teoriji koja klju\u010dnu, ili jedinu bitnu, ulogu u regulaciji (nacionalnog) kapitalizma pridaje monetarnoj politici i monetarnom suverenitetu, odnosno sposobnosti dr\u017eave da po svom naho\u0111enju tiska i u cirkulaciju pu\u0161ta svoju valutu.<\/p>\n

Glavni je evangelist ovog monetarnog feti\u0161izma Ivan Pernar, na \u010dije tekstove “Mehanika novca” i “Kako je nastao novac” (pisan u knji\u017eevnoj formi, kao roman) redovito upu\u0107uju aktivisti stranke. Oni predstavljaju poku\u0161aj teorijske razrade ve\u0107 spomenute izvorne fantazme o mitskoj borbi izme\u0111u zlih “banaka” i dobrog “naroda\u201d, tj. neka su vrsta monetarne teorije zavjere, na \u010dijim su temeljima izra\u0111ena i ekonomska rje\u0161enja koja predla\u017ee \u017divi zid. Kao \u0161to u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju navodi<\/a> njen predsjedni\u010dki kandidat, Ivan Vilibor Sin\u010di\u0107: “Protiv kapitalista koji stvaraju nove vrijednosti nemamo ama ba\u0161 ni\u0161ta i striktno ih odvajamo od bankara koje uglavnom smatramo dru\u0161tvenim \u0161teto\u010dinama.”<\/p>\n

Tlapnje i posljedice<\/strong><\/p>\n

Ova pak izjava pokazuje i nerazumijevanje sustava \u010diju se disfunkcionalnost \u017divi zid sprema popraviti uklanjanjem banaka. Naime, usprkos prvolopta\u0161kom antibankarskom sentimentu koji je \u0161irom svijeta oja\u010dao nakon \u0161to je u razdoblju nakon krize postalo jasno kolike su koli\u010dine fiktivnog kapitala u sustavu i koliko je javnog novca utro\u0161eno u sanaciju sustava zbog \u010dinjenice da je taj kapital ostao fiktivan, uloga banaka u kapitalizmu nije izvanjska, one nisu “paraziti” koji izjedaju ina\u010de zdrav sustav proizvodnje roba. Upravo suprotno, uloga banaka za kapitalizam integralna je i presudna: upravo njoj sustav mo\u017ee zahvaliti svoj dinamizam i ekspanzivnost, usprkos tome \u0161to u kona\u010dnici pridonosi i njegovoj nestabilnosti. Bez banaka, odnosno bez mogu\u0107nosti stvaranja i plasmana fiktivnog kapitala, bez kredita kao anticipacije vrijednosti koja tek treba biti proizvedena u budu\u0107nosti, blokira se u kapitalizmu i proizvodnja roba u sada\u0161njosti. Proizvodni i financijski kapital dio su istog procesa akumulacije, a ne suprotstavljena na\u010dela, jedno zdravo, drugo bolesno. Utoliko su planovi \u017divog zida o uni\u0161tenju banaka u svrhu ozdravljenja iskonske, neiskrivljene kapitalisti\u010dke proizvodnje obi\u010dne tlapnje.<\/p>\n

Osim op\u0107e monetarne teorije, \u017divi zid ponudio je i prakti\u010dan model realizacije svog programa prosperiteta manipulacijom valute. On bi pak najvi\u0161e mogao ko\u0161tati upravo one koje obe\u0107ava spasiti: ovo monetarno kona\u010dno rje\u0161enje sastoji se u osnovi od \u0161ok terapije ukidanjem valutne klauzule na kredite i \u0161tednju (\u0161to izaziva pohod \u0161tedi\u0161a na banke i “slom bankarskog sustava\u201d) uz naknadnu devalvaciju kune (\u0161to otvara prostor doma\u0107oj proizvodnji i izvozu) te dr\u017eavni otpis dugova (dr\u017eava prethodno preuzima vlasni\u0161tvo nad privatnim bankama kroz proces njihove sanacije), ili stvaranje jednokratne inflacije koja bi pojela dugove. Najo\u010ditije od mnogih pitanja koja se postavljaju u ovom mehani\u010dki elegantnom i povijesnom realno\u0161\u0107u neoptere\u0107enom rje\u0161enju ono je, recimo, o posljedicama drasti\u010dnog poskupljenja svih uvoznih proizvoda uslijed takve devalvacije (u zemlji u kojoj, poznata je \u017ealopojka, “sve uvozimo\u201d) i mogu\u0107nostima da otvorena i malena ekonomija slabih proizvodnih kapaciteta kakva je hrvatska ovakav \u0161ok pre\u017eivi bez destruktivnog kaosa i, doslovce, gladi. \u0160to se politi\u010dki doga\u0111a u takvim uvjetima, potpuno je otvoreno. No \u0161to je glad prema monetarnom suverenitetu?<\/p>\n

Snaga \u017divog zida<\/strong><\/p>\n

Bez namjere da kritiku \u017divog zida upu\u0107ujem kao polemi\u010dki izazov, mislim da je analiti\u010dki i politi\u010dki presudno postaviti pitanje kako je ovakav, usprkos svojoj unutra\u0161njoj koherenciji ipak upadljivo ekscentri\u010dan program (dakle ne “originalan\u201d, ne “druga\u010diji\u201d, ne “revolucionaran\u201d) uspio osvojiti gotovo 300.000 glasova na predsjedni\u010dkim izborima 1<\/a><\/sup> i dogurati do podr\u0161ke od 15% bira\u010da manje od godinu dana prije parlamentarnih. Odgovor na to pitanje kompleksan je i izuzetno va\u017ean za razumijevanje dru\u0161tvenih procesa kojima svjedo\u010dimo. Osim toga, iskustvo \u017divog zida i lekcije koje se od njih mogu nau\u010diti, mogli bi se pokazati presudnima i za poku\u0161aje konsolidacije koherentne antisistemske politi\u010dke alternative.<\/p>\n

Evo nekoliko polazi\u0161nih to\u010daka o kojima vrijedi razmisliti: prvo, \u017divi zid je uspio nezadovoljstvo dru\u0161tvenim posljedicama kapitalizma na periferiji, problematiku demokratskog deficita u ekonomskoj sferi i nedostatka suvereniteta zajednice artikulirati kroz uvijek aktivne nacionalisti\u010dke ideologeme. Snovi o autonomnom nacional-kapitalizmu i organskoj zajednici kapitala i rada zasnovanoj na \u010destitosti, drugarstvu i narodnja\u010dkoj solidarnosti, pogotovo u uvjetima globaliziranog kapitalizma i podjele rada u 21. stolje\u0107u, nisu, naravno, ni\u0161ta drugo nego snovi: sentimentalni i opasno udaljeni od povijesne realnosti.<\/p>\n

No sna\u017ena potreba za njihovim ostvarenjem simptom je realnih dru\u0161tvenih proturje\u010dja, politi\u010dkog otu\u0111enja, prekarizacije, rasta nejednakosti, kao i signal da je nacionalisti\u010dki populizam i dalje najsna\u017eniji faktor mobilizacije. (Ovo uo\u010davaju i s tom kartom oprezno ra\u010dunaju i eksplicitno lijeve platforme u dana\u0161njoj Europi, kako Siriza, tako i Podemos.) Suverenitet je i dalje zamisliv samo u nacionalnom okviru. No inovacija \u017divog zida, moglo bi se opet vrlo, vrlo oprezno predlo\u017eiti, sastoji se od toga \u0161to nacionalizam uspijeva mobilizirati mimo njegove etni\u010dke komponente i krvavih etni\u010dkih fantazija koje ba\u0161tinimo iz raspada jugoslavenskog socijalizma i nikako da ih se otarasimo.<\/p>\n

Prakti\u010dna solidarizacija
\n<\/strong><\/p>\n

Tako\u0111er, politi\u010dka platforma \u017divog zida sadr\u017ei niz progresivnih i demokratskih elemenata koji lako pronalaze podr\u0161ku: od oja\u010davanja sustava javnog zdravstva do ideje dru\u0161tvenih stanova i borbe protiv eksploatacije jadranske nafte. Usprkos \u010dinjenici \u0161to, u\u010di nas povijest uspona i pada socijalne dr\u017eave, ovakve programe nije mogu\u0107e dugoro\u010dno stabilizirati i provoditi u uvjetima kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih odnosa, pojava ovakvih prijedloga u javnom diskurzu od paralize postoje\u0107eg konsenzusa odudara barem simboli\u010dki.<\/p>\n

Tre\u0107e i mo\u017eda najva\u017enije, \u017divi zid uspio je mobilizirati afekt gra\u0111ana u vi\u0161e ili manje sustavnom i dosljednom aktivisti\u010dkom radu s bazom. Vrijednosti ovoga i sami su svjesni \u2013 na web stranici<\/a> stranke na istaknutom mjestu stoje fakti koji upu\u0107uju upravo na taj rad (\u201c100 sprije\u010denih delo\u017eacija \u2013 10.000 sati razgovora \u2013 300 prekr\u0161ajnih prijava \u2013 11.000 podijeljenih knjiga\u201d), a i patroniziraju\u0107a kritika Vilibora Sin\u010di\u0107a upu\u0107ena Radni\u010dkoj fronti 2<\/a><\/sup> (\u201cAko budu imali kakvih konkretnih rezultata \u2013 a pod tim mislim na rad na terenu s ljudima, a ne samo na dru\u0161tvenim mre\u017eama \u2013 mi smo otvoreni za razgovore o partnerstvu.\u201d) oslanja se upravo na snagu i javnu prepoznatljivost tog rada.<\/p>\n

Iza floskule “ljudi su to prepoznali” kriju se dugotrajni procesi izgradnje mre\u017ea, agitacije i obrazovanja, kao i prakti\u010dne solidarizacije izme\u0111u aktivista i baze u situacijama koje nisu ni le\u017eerni izleti, ni adrenalinske avanture, ve\u0107 mu\u010dni i opasni rizici, fizi\u010dko suprotstavljanje represivnim aparatima dr\u017eave. Otuda i rastu\u0107a popularnost \u017divog zida: ovo niti je stranka nevidljivih idealista, niti stranka odijela i kravata koje ugojeno dociraju s ve\u010dernjeg Dnevnika. U ovom trenutku (mo\u017eda tek privremeno, ali u svakom slu\u010daju upadljivo) ovo je tre\u0107a stranka u dr\u017eavi kojoj podr\u0161ka raste usprkos zjape\u0107im programskim i ostalim deficitima. Neminovno je, me\u0111utim, da se u konfuziji i slo\u017eenosti povijesne realnosti suo\u010di s neodr\u017eivo\u0161\u0107u svojih kontradiktornih pozicija. To u praksi mo\u017ee zna\u010diti ili kompromise koji ubijaju vitalnost, ili radikalizaciju koja bi u slu\u010daju ove stranke i njene metafizike dobra i zla mogla voditi u sekta\u0161ku psihozu. Utoliko, obe\u0107anje \u017divog zida ve\u0107 je sada mrtvo obe\u0107anje. Stvarne alternative jo\u0161 uvijek su u dolasku.<\/p>\n

  1. Uspon ove stranke zapo\u010deo je nakon \u0161to se njezin predstavnik Ivan Vilibor Sin\u010di\u0107 uspio kandidirati bez potpore ijednog od etabliranih aktera na sceni i u konkurenciji s troje poznatih politi\u010dara dogurao do tre\u0107eg mjesta s iznena\u0111uju\u0107ih 16,4% glasova, op. ur.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Inicijativa za osnivanje politi\u010dke stranke po uzoru na Sirizu i Podemos u Hrvatskoj, op. ur.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Dubina i dugotrajnost aktualne kapitalisti\u010dke krize proizvodi dru\u0161tvene u\u010dinke koji se politi\u010dki o\u010dituju kao krajnje nepovjerenje prema vladaju\u0107im elitama i dominantnim institucijama. Ono se ne ra\u0111a na teorijskoj razini i nije rezultat kratkovidnosti i iracionalne nestrpljivosti masa…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":5167,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[103,12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[186],"class_list":["post-5163","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-ideologija","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5163","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=5163"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5163\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5213,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/5163\/revisions\/5213"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/5167"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=5163"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=5163"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=5163"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=5163"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=5163"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=5163"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=5163"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}