{"id":4840,"date":"2015-02-19T08:00:02","date_gmt":"2015-02-19T07:00:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=4840"},"modified":"2015-02-19T08:31:51","modified_gmt":"2015-02-19T07:31:51","slug":"petrokemija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=4840","title":{"rendered":"Petrokemija na prekretnici"},"content":{"rendered":"

Neuspjeh tre\u0107eg kruga dokapitalizacije i izostanak strate\u0161kog partnera koji bi jam\u010dio nastavak proizvodnje dovodi kutinsku Petrokemiju i tamo\u0161nje sindikate pred mo\u017eda najsna\u017eniji izazov u turbulentnoj povijesti zadnjih dvadesetak godina. U pripremljenost sindikata i podr\u0161ku zajednice ne treba sumnjati, ali nezavidna pozicija na tr\u017ei\u0161tu uzrokovana kontinuirano destruktivnom dr\u017eavnom politikom i kratkoro\u010dnim interesima uklju\u010denih \u0161pekulanata poluge rje\u0161enja pomi\u010de van dosega lokalnih aktera.<\/strong><\/p>\n

Tvornica<\/a> u kojoj su prilike za optimizam izrazito rijetke do\u010dekala je zavr\u0161etak pro\u0161le, jo\u0161 jedne u nizu turbulentnih godina, s tra\u010dkom nade u pozitivan ishod zavr\u0161nog kruga dokapitalizacije koji je trebao osigurati nastavak proizvodnje.<\/p>\n

Zavr\u0161ni krug je, kako je poznato iz medija, propao, a najnovije vijesti govore da je dr\u017eava spremna prodati svoj ve\u0107inski udio zainteresiranim strate\u0161kim partnerima. O komu je rije\u010d, zasada nije poznato, iako se iz prija\u0161njih izvora naga\u0111alo da su Industrija nafte (INA) i Prvo plinarsko dru\u0161tvo zainteresirani za ulazak u vlasni\u010dku strukturu. Kako god, dr\u017eava se po starom receptu ne odupire pritisku Europske unije koja o\u010dekuje da u dogledno vrijeme stavi na bubanj svu imovinu u kojoj jo\u0161 uvijek dr\u017ei ve\u0107insko vlasni\u0161tvo.<\/p>\n

Niz doga\u0111aja koji slu\u017ee kao uvertira u dokapitalizaciju se\u017eu u 2013. godinu kada ionako uzdrman kurs Petrokemijina poslovanja po\u010dinju ozbiljnije ometati banke preko mirovinskih fondova, vlasnika manjinskog udjela dionica. Iako u formalno subordiniranoj poziciji, banke uspje\u0161no vr\u0161e pritisak na ve\u0107inskog vlasnika Petrokemije, odnosno dr\u017eavu, u namjeri da pripusti njihove predstavnike u upravu tvornice i na \u010delo NO-a s ciljem otpo\u010dinjanja procesa restrukturiranja, odnosno privatizacije. U me\u0111uvremenu je sindikalni pritisak izgurao predstavnike mirovinskih fondova iz Uprave privoljev\u0161i ministra gospodarstva da postavi ljude iz radni\u010dkog kolektiva koji poznaju proces proizvodnje i \u017eele je pod svaku cijenu zadr\u017eati. To se isto ne mo\u017ee re\u0107i za “poslovnjake” koji su upravu vodili u najgoroj kombinaciji \u2013 pokazuju\u0107i izrazitu nekompetentnost i pripremaju\u0107i teren za obrtanje zarade od dionica zbog \u010dega su i 2013. radni\u010dki predstavnici u NO podigli tu\u017ebu HANFA-i.<\/p>\n

Neuspjeh dokapitalizacije<\/strong><\/p>\n

Rezultat aktualne dokapitalizacije je dr\u017eavni udio od 80% vlasni\u0161tva, proporcije koja je posljednji put bila zastupljena 1998. godine. I unato\u010d tomu, klju\u010d Petrokemijina nastavka proizvodnje nalazi se u odabiru strate\u0161kog partnera koji je trebao zaklju\u010diti tre\u0107i, posljednji krug dokapitalizacije. Dojam da u ovom igrokazu glavne konce vuku opet banke, pokazuje njihov stav da bez strate\u0161kog partnera ne\u0107e osigurati kredite bez kojih Petrokemija kao kapitalno-intenzivna industrija ne mo\u017ee opstati.<\/p>\n

Svi ti potezi banaka svakako nisu niti neo\u010dekivani niti proizvoljne naravi. Oni su prije refleksija dugogodi\u0161njih me\u0111uovisnih ekonomsko-politi\u010dkih faktora \u010dija je implementacija postepeno uzrokovala smanjenje vrijednosti temeljnog kapitala Petrokemije. Dr\u017eava je, kao \u0161to znamo, od kraja 1990-ih naovamo krojila teren za izguravanje Petrokemije s doma\u0107eg tr\u017ei\u0161ta. Prva mi\u0161olovka je svakako bio plin, klju\u010dna sirovina za proizvodnju. U dva je navrata dr\u017eava obustavljala dotok plina da bi naposljetku, koriste\u0107i monopol INA-e, firme s kojom je Petrokemija gotovo tri desetlje\u0107a bila u zajedni\u010dkom, koherentno osmi\u0161ljenom tehnolo\u0161ko-proizvodnom sustavu, napla\u0107ivala taj plin po cijeni 15-30% skupljoj nego \u0161to ga dobiva bilo koji proizvo\u0111a\u010d mineralnih gnojiva u Europi. Fleksibilizacija zakonskih regulativa o otkupu plina i liberalizacija njegova tr\u017ei\u0161ta je tek od sredine 2014. i\u0161la na ruku Petrokemiji.<\/p>\n

Naime, otada Petrokemija kupuje plin od Prvog plinarskog dru\u0161tva po ne\u0161to ni\u017eoj cijeni, \u0161to joj kratkoro\u010dno osigurava vjetar u le\u0111a, no \u0161teta je ve\u0107 pozama\u0161na. Dugogodi\u0161nja ovisnost o visokoj cijeni plina koja je slu\u017eila kao ekstraprofit MOL-ovom dirigiranju<\/a> INA-om\u00a0uzrok je najve\u0107ih gubitaka Petrokemije. Visoki tro\u0161kovi proizvodnje nisu se mogli kompenzirati prodajom na doma\u0107em tr\u017ei\u0161tu. Tomu je dakako krivac dr\u017eava koja je poljoprivredu zdu\u0161no prepustila odumiranju, odvojiv\u0161i je od Petrokemije kao oslonca njezina razvoja, a pritom ne nude\u0107i nikakve kompenzacijske mehanizme. U prilog tomu govori podatak da Hrvatska ubire najve\u0107i PDV na mineralna gnojiva u regiji od \u010dak 25% dok isti u Sloveniji iznosi 8, a u ostalim susjednim zemljama 10-15%. Kako je potro\u0161nja mineralnih gnojiva jedan od osnovnih pokazatelja intenzivnosti poljoprivrede, dovoljno je re\u0107i da je ona u kontinuiranom padu. Naime, predratna potro\u0161nja mineralnih gnojiva u Hrvatskoj iznosila je oko 800 tisu\u0107a tona godi\u0161nje da bi danas spala na oko 350 tisu\u0107a.<\/p>\n

Mo\u017eda je i suvi\u0161no kazati da su takve okolnosti primorale Petrokemiju da 70 posto svojih proizvoda izvozi, a na vanjskim tr\u017ei\u0161tima se suo\u010dava s konkurencijom. Svjetski igra\u010di na tr\u017ei\u0161tu mineralnih gnojiva imaju daleko povoljnije tro\u0161kove proizvodnje jer nabavljaju plin po znatno ni\u017eim cijenama pa im niske prodajne cijene gnojiva koje posljednjih godina vladaju tr\u017ei\u0161tem ne generiraju gubitke. Dodatni ironijski kontrapunkt u cijeloj ovoj pri\u010di potkrijepljuje \u010dinjenica da bi Hrvatska 70% potreba za plinom mogla namiriti vlastitom proizvodnjom. Ali, da to \u010dini, vjerojatno bi svi ovi redci bili suvi\u0161ni.<\/p>\n

Planirano nepovoljno poslovno okru\u017eenje<\/strong><\/p>\n

Kad se skupe sve te naslage nepovoljnog poslovnog okru\u017eenja, prije svega cijena otkupa plina, uni\u0161tavanje poljoprivrede, konkurencija s prodava\u010dima gnojiva na svjetskom tr\u017ei\u0161tu i materijalna \u0161teta prouzro\u010dena tehnokratima koji su firmom upravljali klize\u0107i po interesnim linijama konzultanskih firmi i \u0161pekulanata dionica, ne \u010dudi da Petrokemija zaklju\u010duje godi\u0161nja poslovanja s gubicima. Samo je pro\u0161le godine Petrokemija izvozila neznatno manje nego 2013. godine, ali uz znatno manju zaradu. Gubitci se procjenjuju<\/a> na 16% ukupnih prihoda, ali ve\u0107ina proizlazi iz otpremnina koje su bile jedan od uvjeta restrukturiranja, a nakon \u010dega je Petrokemija ostala bez otprilike 23% radnika. Preostalih 1600 \u017eivi u “kontroliranom strahu” \u010dekaju\u0107i strate\u0161kog partnera<\/a> koji \u0107e htjeti nastaviti proizvodnju.\u00a0Ho\u0107e li to doista biti tako, nezahvalno je naga\u0111ati, ali izgledno je da \u0107e svaki od njih kao prioritet postaviti uvjet da im dr\u017eava ustupi Petrokemiju po \u0161to ni\u017eoj cijeni.<\/p>\n

Drugi pak prioritet ima Sto\u017eer za obranu Petrokemije koji \u0107e se nesumnjivo postaviti kao valjana protute\u017ea svim poku\u0161ajima ga\u0161enja proizvodnje. Ve\u0107 je mnogo toga napisano na temu zasluga Sto\u017eera zahvaljuju\u0107i kojem je tvornica opstala do danas. I zaista, o tome tko je sve u posljednjih sedamnaest godina kuhao ka\u0161u oko Petrokemije, javnost je pravovremeno saznavala zahvaljuju\u0107i proaktivnom sindikalnom djelovanju. To, na\u017ealost, nije bio i slu\u010daj s ve\u0107inom drugih firmi u Hrvatskoj pa smo o kronologijama njihove propasti \u010ditali tek kada su odlazile u ste\u010daj. Svi akteri koji su dosada kopali jamu pod Petrokemijom zaustavili su se na Sto\u017eeru. Da im je Sto\u017eer glavni trn u oku znamo po vi\u0161egodi\u0161njim medijskim spinovima po kojima su sindikati glavna prepreka \u0161to Petrokemija dosada nije privatizirana “po dobroj cijeni”.<\/p>\n

Jer neshvatljivo je \u0161to ondje sindikati ja\u010daju poziciju rada spram kapitala i \u0161to socijalni dijalog vr\u0161e ponajprije u suradnji s radni\u010dkom bazom. U tranzicijskim prilikama postsocijalisti\u010dkih zemalja, po de\u017eurnom ekonomskom komentarijatu, takva sindikalna pozicija mo\u017ee biti isklju\u010divo relikt oko\u0161talog socijalisti\u010dkog mentaliteta. Umjesto da apologetski nastoji izbje\u0107i potonje kvalifikacije kao \u0161to znatni dio sindikalne scene \u010dini od pada socijalizma, Sto\u017eeru je glavna zada\u0107a ona inherentno sindikalna\u00a0\u2013 obrana proizvodnje i materijalnih radni\u010dkih prava u kontekstu izrazito deindustrijalizirane zemlje europske periferije. Uspjeh na tom polju neminovno je zasluga strukture sindikalnog organiziranja koja po\u010diva na \u010dvrstim temeljima kapilarne komunikacije izme\u0111u svih organizacijskih razina. Izvr\u0161ni organ sindikata \u010dine predstavnici koji dolaze iz Petrokemijinih sedamnaest proizvodnih pogona.<\/p>\n

Sindikalni kapaciteti i sustavna rje\u0161enja<\/strong><\/p>\n

Ovakva postava omogu\u0107uje strukturiranu podjelu zada\u0107a i odgovornosti, od kojih je najva\u017enija pravovremena i direktna komunikacija s \u010dlanstvom preko glavnog i ostalih sindikalnih povjerenika. Sindikalna gusto\u0107a je na zavidnoj razini \u2013 \u010dak je 97% radnika u sindikatima od kojih jedan pripada Hrvatskoj udruzi radni\u010dkih sindikata (HURS), a drugi Savezu samostalnih sindikata (SSSH). Dok se interesna polja ovih dviju sindikalnih centrala u drugim okolnostima mo\u017eda ne bi ukr\u0161tavala, u Petrokemiji je situacija druga\u010dija. Predstavnici obiju centrala istupaju na zajedni\u010dkoj listi za radni\u010dko vije\u0107e. To je iznimno bitno jer facilitira zajedni\u010dku frontu te\u0161ko prijem\u010dljivu za interese kapitala i politi\u010dkih stranaka dok istovremeno poslodavcu su\u017eava manevarski prostor u te\u017enji da kontrolira radni\u010dko vije\u0107e. Interna ujedna\u010denost sindikalnog djelovanja pospje\u0161uje njezinu izvanjsku legitimaciju pa se o\u010dekuje da \u0107e potpora lokalnog stanovni\u0161tva tvornici biti velika.<\/p>\n

Me\u0111utim, ovdje nije ideja romantizirati lokalno prepoznavanje organizacijskih u\u010dinaka klju\u010dnog industrijskog subjekta neke dru\u0161tvene sredine niti tvrditi da je ono samo po sebi razumljivo. Sindikati u Petrokemiji imaju svoje \u010dlanstvo i izvan tvornice, organiziraju\u0107i radnike u vrti\u0107ima, \u0161kolama, kulturno-sportskim centrima i javnoj upravi.<\/p>\n

U okolnostima demonta\u017ee socijalne uloge dr\u017eave, rijetkost je da sindikati koriste \u010dlanarine i kao mehanizam nadoknade za pojedine socijalne usluge osiguravaju\u0107i stipendije za fakultete, prekvalifikacije te besplatne ud\u017ebenike za materijalno ugro\u017eene obitelji. To se upravo doga\u0111a u Petrokemiji pa stoga nije ni \u010dudno da lokalna zajednica prepoznaje va\u017enost organskog tipa sindikalnog organiziranja jer i sama ima korist od njega. Naposljetku, to je i novi zalog za optimizam. Ako ni\u0161ta, za jo\u0161 jedan solidaran istup protiv ga\u0161enja industrije u Kutini makar i kratkoro\u010dnog dometa jer sustavna rje\u0161enja za opstanak Petrokemije treba tra\u017eiti na adresama izvan grada Kutine.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tvornica u kojoj su prilike za optimizam izrazito rijetke, do\u010dekala je zavr\u0161etak pro\u0161le, jo\u0161 jedne u nizu turbulentnih godina…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":4848,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[199,85],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[52],"class_list":["post-4840","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-industrija","tag-radnicki-pokret","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4840","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4840"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4840\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4879,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4840\/revisions\/4879"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4848"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4840"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4840"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4840"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=4840"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=4840"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=4840"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=4840"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}