![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2025\/06\/1751840086420-scaled.jpg\")
<\/a>Zrinjevac se zadnjih godina napu\u010dio \u0161eta\u010dima i turistima i prometnuo u \u010desto popri\u0161te festivala, evenata i advenata. Za razliku od ostatka centra grada, ipak je ostao bla\u017eeno li\u0161en terasa kafi\u0107a, pa izme\u0111u takvih doga\u0111aja park i dalje ima mirnu atmosferu, a njegovi travnjaci i klupice koriste se za odmor i dru\u017eenje. U ovom sva\u010dijem dnevnom boravku kao da vlada pre\u0161utni sporazum: nitko se ne obazire na druge, a svatko u njemu zaslu\u017euje svoje mjesto, isto kao i stabla platana i grmovi hortenzija oko paviljona. Najpostojaniji izdanak ovog kolektivnog parkovnog organizma nalazi se na njegovoj sjevernoj strani, blizu meteorolo\u0161kog stupa \u2013 \u0161tand obitelji \u0160emsidini s kestenjem, kukuruzom, kokicama i igra\u010dkama. Kao pouzdano sidro zrinjeva\u010dkog broda, njihov \u0161tand ovdje stoji preko trideset godina, a za njime smo u adventskoj gu\u017evi upoznali veseli par: Mahira \u0160emsidinija i njegovu suprugu \u0110uzidu koja mu je taj dan pravila dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n
Na Mahirov \u0161tand svra\u0107ali smo vi\u0161e puta kroz zimu, prolje\u0107e i po\u010detak ljeta, a on je uvijek bio dobre volje. “Da, oduvijek sam takav, energi\u010dan! Kad vidim da je netko mlad i nema \u017eivota u sebi, \u017eelim ih poticat da se malo probude. Za\u0161to bi bio namrgo\u0111en i imao neki oblak nad glavom, pa to onda utje\u010de i na druge ljude!”, potvr\u0111uje. Na pitanje o tome kako mu je u kestenjarskom poslu ka\u017ee: “Nije to to \u0161ta je bilo, prvo korona pa euro, ne znam kako ljudi izlaze na kraj. Kupi\u0161 ni\u0161ta, a lova ode”. Ipak, na svoju svakodnevicu na poslu se ne \u017eali: “Zadovoljan sam! Nijedan posao nije lak, ali gledajte, ipak ste vi me\u0111u ljudima, nije dosadno, uvijek je nekakav doga\u0111aj. Ima lijepih i ru\u017enih trenutaka, ali kad si na ulici, mora\u0161 o\u010dekivat sve”.<\/p>\n\n\n\n
Open space ured bez slobodnih dana<\/h2>\n\n\n\n
Kao i ostali kestenjari u Zagrebu i drugim gradovima diljem Balkana, Mahir pripada Gorancima, slavenskoj etni\u010dkoj zajednici muslimanske vjeroispovijesti iz Gore, regije smje\u0161tene na obroncima \u0160ar-planine na trome\u0111i Kosova, Albanije i Makedonije. Kako su nam rekli i drugi kestenjari s kojima smo razgovarali<\/a>, i dalje se doga\u0111a <\/a>da im prolaznici upute pogrdan komentar zbog porijekla, a pritom jo\u0161 i pogre\u0161no pretpostavljaju da su kestenjari kosovski Albanci. Mahir se na takve ne obazire, a nagla\u0161ava da ih nema puno: “Uglavnom su ljudi super, simpati\u010dni, i stranci i doma\u0107i”. Njegova djeca, ro\u0111ena u Zagrebu, te\u010dno i svojom voljom govore goranski: “Nemaju razloga da se srame. Nisi ne\u0161to drugo, nego si to \u0161to jesi. Ja kad tebi ka\u017eem kako se zovem, gotova je tu stvar. Mogu ja pri\u010dat njema\u010dki i engleski, ali zna se tko sam. Moje ime je Mahir, ja nikad ne\u0107u bit Marko!”<\/p>\n\n\n\n Mahir pripada \u010detvrtoj generaciji kestenjara u svojoj obitelji \u2013 njegov \u0161ukundjed prvi se krenuo baviti kestenjarskim poslom, a na \u010crnomercu je jo\u0161 vidljiva betonska plo\u010da na kojoj je stajao njegov kiosk. Mahir je po\u010deo raditi ranih devedesetih, kad je jo\u0161 kao u\u010denik vikendima pomagao roditeljima, a kasnije je preuzeo posao. I dalje za \u0161tandom ponekad mo\u017eemo zate\u0107i i njegove roditelje Zulfikara i \u0160eriju, koje Mahir u \u0161ali naziva ministrom rada i ministricom financija. “Ne mijenjaju se oni, oni su old school tandem. Nau\u010dili su da rade i ne\u0107e se to mijenjati, tako \u0107e biti dok budu mogli”. Dana\u0161nju formu \u0161tanda s kestenjem koju je naslijedio od roditelja naziva “open space” modelom, za razliku od nekada\u0161njih zatvorenih kioska na kojima se sezonski prodavalo kestenje po centru Zagreba.<\/p>\n\n\n Ako nema ki\u0161e, kestenjari rade sve dane u tjednu od jutra do mraka da bi im se posao isplatio: “Ovaj poso moraju radit dvojica. Bez obzira koliko si mlad i u naponu snage, uvijek jedan mora usko\u010dit kad po\u010dne sezona s kuruzom i kestenom, dan je dug, \u0161teta bi bilo da ga ne iskoristite. Kao \u0161to je ve\u0107ini ljudi normalno osam sati na dan, za kestenjara je dvanaest sati normala. Ne odmaramo vikendom, za nas ne postoje dani u tjednu, ti mora\u0161 biti ovdje.” Osim dugih smjena na ulici, tu su i dodatni radni sati za pripremu, jer osim nabave materijala u ve\u0107im koli\u010dinama, svaki kesten treba ru\u010dno zarezati prije pe\u010denja, slo\u017eiti papirnate tuljce i ambala\u017ee za kokice. <\/p>\n\n\n\n Ipak, postoji iznimka kad kestenjari zatvaraju \u0161tandove ne razmi\u0161ljaju\u0107i o gubitku zarade, a to je proslava \u0110ur\u0111evdana u rodnom kraju. Ve\u0107ina Goranaca iselila je iz Gore \u2013 na Kosovu je prema pro\u0161logodi\u0161njem popisu stanovni\u0161tva registrirano 9.140 Goranaca, a procjenjuje se da ih vi\u0161e od 30.000 \u017eivi u drugim dr\u017eavama. Gdje god \u017eivjeli, Goranci se po\u010detkom svibnja tradicionalno okupljaju u Gori na vi\u0161ednevnom slavlju, a otud i goranska uzre\u010dica: “Ke da si da si \u2013 doma za \u0110uren da si.”<\/p>\n\n\n\n Na proslavu \u0110ur\u0111evdana u Goru sti\u017ee se odasvuda: kako iz Beograda i drugih ve\u0107ih gradova Jugoslavije u koje su Goranci kroz 20. stolje\u0107e migrirali \u2013 prvo kao sezonski radnici, a od 1980-ih trajno \u2013 tako i iz zemalja zapadne Europe, u koje su po\u010deli intenzivnije iseljavati 1990-ih i po\u010detkom 2000-ih. \u0110ur\u0111evdan se slavi 6. svibnja, a slavlje traje nekoliko dana: “Onaj ko to njeguje, ko je nostalgi\u010dar, komu je to va\u017eno, neva\u017eno je kojim poslom se bavi, tad dolazi doma. Poanta cijele pri\u010de je da se proslavi ra\u0111anje prolje\u0107a i da se mladi okupe”, ka\u017ee Mahir, pa nam pokazuje snimke s ovogodi\u0161njeg \u0110urena na kojima se uz tupane i zurle ple\u0161e kolo, a djevojke na sebi imaju tradicionalnu goransku no\u0161nju: “Uz stari ritam ima i ovaj novi, br\u017ei, za to mora\u0161 biti malo fit.”<\/p>\n\n\n Budu\u0107i da je Gora uglavnom raseljena, razni obi\u010daji su nestali ili se promijenili. To nije uvijek lo\u0161a stvar, ka\u017ee Mahir: “Prije se \u017eenu zvalo po mu\u017eevom imenu, smatralo se da je \u017eeni mjesto u ku\u0107i i sli\u010dno, a mladi danas takve stvari ne trpe. Svi \u017eive vani, pa pokupe tu kulturu i obi\u010daje. Danas je sve to druk\u010dije, mladi bi prije pobjegli od krave nego ju pomuzli.” Zato obi\u010daji vezani uz slavlje \u0110ur\u0111evdana ne samo da opstaju, nego se odr\u017eavaju s veseljem. Brojne djevojke su i dalje u tradicionalnoj goranskoj no\u0161nji na proslavi, mladi ple\u0161u kolo i sudjeluju u \u0161etnjama gdje se me\u0111usobno upoznaju \u2013 ne\u0161to kao Tinder na otvorenom. Mahir opisuje proceduru: “Nakon plesova po\u010dinje ta \u0161etnja, mladi ostanu, stariji se povla\u010de. To se doga\u0111a par dana uzastopce, svaki dan repriza na drugom mjestu. To se zove korzo, cure idu grupno, po dvije, tri, \u010detiri. Hoda se u jednom smjeru, pa se vra\u0107aju nazad, dok de\u010dki stoje sa strane, i onda kad neki skupi hrabrost, zaustavi tu grupu cura, pa po\u010dne razgovor.”<\/p>\n\n\n\n A \u0161to se dogodi ako ne skupi hrabrost, pitamo. “Pa onda ako cura vidi da je doti\u010dni mladi\u0107 srame\u017eljiv, i ako osjeti da mu se svi\u0111a, onda ona ka\u017ee oprosti, zdravo, ja sam ta i ta, ona pokrene neki korak. I to je normalno, prirodno, mora se nekako zapo\u010deti!” Ako se par koji se upoznao na \u0110ur\u0111evdan nastavi vi\u0111ati, taj dan pamte kao dan kad je pala simpatija, ka\u017ee Mahir. “To je striktno za simpatiju, pa se za dalje oni dogovore. Na \u0110uren ljudi dolaze iz svih zemalja u Europi, na primjer de\u010dko \u017eivi u Njema\u010dkoj, cura u Ljubljani, do\u0161li oni taj dan dolje i upoznali se, pala je simpatija, a sad, da li \u0107e od toga bit ne\u0161to, to oni najbolje znaju. Ali doga\u0111a se da postanu par, kako ne!”<\/p>\n\n\n Kad stariji ljudi vide da mladi njeguju tradiciju, srce im je “ko ku\u0107a”, ka\u017ee Mahir. Priliku za to imaju samo dvaput godi\u0161nje: na \u0110ur\u0111evdan i na ljeto kad Goranci dolaze doma na godi\u0161nji odmor, od sredine sedmog do sredine osmog mjeseca, a tada se odr\u017eavaju i vjen\u010danja. Ostatak godine Gora je pusta: osim du\u0107ana koji kroz godinu radi dvokratno, kafi\u0107a i d\u017eamije, nema puno sadr\u017eaja, mo\u017ee\u0161 samo i\u0107i \u0161etati u prirodu i to je to, ka\u017ee Mahir. Doktora u goranskim selima nema, kao ni javnog prijevoza: “Mora se i\u0107i u Draga\u0161, do tamo vozi neki taksi, a ako je ne dao bog te\u017eak slu\u010daj, onda se ide u Prizren ili dalje.”<\/p>\n\n\n\n Dok Gora ve\u0107inu godine miruje, Mahirov \u0161tand u Zagrebu neprekidno je uklju\u010den u gradski kalendar doga\u0111anja koji s godinama postaje sve gu\u0161\u0107i. Takva doga\u0111anja donose bolji promet, ali takozvani razvoj nekad je i poguban za kestenjarski posao. Njegov otac dio je zadnje generacije kestenjara koji su prodavali kokice i kikiriki ispred kina, pri\u010da nam Mahir: “To se radilo paralelno s ovim poslom na mangalu, kako mi zovemo ovu na\u0161u pe\u0107icu, to vam je turska rije\u010d za ro\u0161tilj. Tata je i\u0161ao ispred kina prodavat ko\u0161tice i kikiriki, dok je mama bila tu. To su bila ona stara kina: Triglav, Mosor, Kosmaj, Kozara, Lika, Central\u2026” Mahiru se ne svi\u0111aju Cinestar i drugi lanci koji su uni\u0161tili manja lokalna kina, a zajedno s njima i prodaju kokica ispred njih. Cinestar je posjetio samo jednom, zbog sina dok je bio mali: “To je ta industrijska traka, ajde kupi tu kokice, sjedi tu, ne smije\u0161 ovo, ne smije\u0161 ono. Ne znaju ovi iz dana\u0161nje generacije uop\u0107e \u0161ta je to bilo, kad stoji\u0161 u redu ispred kina, netko prodaje kikiriki, pa kupi\u0161 kartu, cvika\u0161\u2026 A ovo danas, nije to to, nema to du\u0161u.”<\/p>\n\n\n\n Prisje\u0107amo se \u0161to se jo\u0161 unazad tridesetak godina promijenilo na Zrinjevcu: vi\u0161e nema kultne kavane Splendid (kasnije Lenuci) i antikvarijata Tin Ujevi\u0107, nema niske zelene metalne ograde oko travnjaka koju je bilo zabranjeno prekora\u010diti ni \u010duvara koji je odr\u017eavao red, a nema ni stare tramvajske stanice. Dolazimo i na ratne godine i prizor izbjeglica iz Bosne koji spavaju na klupicama pod dekicama i slu\u0161aju vijesti s tranzistora. Mahir pokazuje prema zgradi Vrhovnog suda gdje je bilo poginulih tijekom bombardiranja, a zatim na zgradu preko puta \u0161tanda koja se trenutno renovira: “Tu je bio kafi\u0107, ako ga se sje\u0107a\u0161, ovdje unutra, tu se sklonio moj tata kad su zvon\u010di\u0107i pali na Zrinjevac. Ja nisam bio tu, bio sam doma ili u \u0161koli, ne sje\u0107am se”.<\/p>\n\n\n\n Danas se na Zrinjevcu spava i le\u017ei na dekicama iz drugih razloga: “Ljudi si donesu dekicu, hranu, puste muziku. Nemam ni\u0161ta protiv, neka ljudi sjede i zabavljaju se. Nekad i turisti legnu na travu, desi se i da si odspavaju\u201c, ka\u017ee Mahir, a \u0161tandu prilaze stranci koji \u017eele kuhani kukuruz. “Do you want salt or chilli?”, pita ih Mahir, pa nam obja\u0161njava: “Kad do\u0111u Meksikanci i Brazilci, oni se ba\u0161 razvesele, to je njihovo jelo. Kad vide da se ovdje isto prodaje kuruza, oni ne mogu vjerovat, pro\u0161li su pola svijeta i naletili na svoje, pa se slikaju sa mnom, \u010dak nekad i zovu svoje doma na video poziv da im poka\u017eu!” Pitamo ga kako to da se u ponudi pored soli na\u0161ao i \u010dili. “Taj \u010dili imam zbog stranaca, otkad su do\u0161li Nepalci i Indijci kao radna snaga, oni ti to ho\u0107e, i da je vru\u0107e \u2013 mo\u017ee vani biti plus 35, samo da bude vru\u0107e!”<\/p>\n\n\n<\/a>Gora \u017eivi dvaput godi\u0161nje<\/h2>\n\n\n\n
<\/a><\/a>Jedan kuhani s \u010dilijem<\/h2>\n\n\n\n