{"id":48031,"date":"2025-05-30T10:35:53","date_gmt":"2025-05-30T09:35:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=48031"},"modified":"2025-06-15T14:22:35","modified_gmt":"2025-06-15T13:22:35","slug":"legende-o-zagrebackim-ilegalcima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=48031","title":{"rendered":"Legende o zagreba\u010dkim ilegalcima"},"content":{"rendered":"\n

Nedavno je iz tiska iza\u0161lo novo izdanje dnevnika Ivana \u0160ibla “Iz ilegalnog Zagreba: sje\u0107anje na 1941.”, koji bez patetike i glorificiranja o\u017eivljava parolu o Zagrebu kao nepokorenom gradu, donose\u0107i slike iz kvartova poput Kruga, Tre\u0161njevke, Kanala, Sige\u010dice, Svetica ili gornje Ilice, gdje ilegalne trojke hrabro uzmi\u010du usta\u0161kim patrolama. Ipak, zagreba\u010dka publika danas je toliko pokorena da se oslobo\u0111enje u novom izdanju povremeno preimenovalo u “poslije Drugog svjetskog rata”, a vrijednosti antifa\u0161izma za svaki su slu\u010daj na naslovnici uparene s domoljubljem kako bi bile probavljivije.<\/p>\n\n\n\n

Prije koji tjedan zagreba\u010dka izdava\u010dka ku\u0107a MBbooks (Media Bar) reizdala je dnevnik Ivana \u0160ibla<\/strong> \u2013 partizana, politi\u010dara, knji\u017eevnika i narodnog heroja Jugoslavije, koji je bio jedan od istaknutijih sudionika Hrvatskoga prolje\u0107a i pisac memoarske literature o iskustvima iz NOB-a. Dnevnik je objavljen pod naslovom “Iz ilegalnog Zagreba”. Jo\u0161 ranije isti je nakladnik ponovno izdao “Bojovnu planinu” autora Williama Deakina<\/strong> \u2013 \u010dlana britanske vojne misije koji je u maju 1943. padobranom sko\u010dio u Crnu Goru i pridru\u017eio se Titu<\/strong> i Vrhovnom \u0161tabu \u2013 za novo izdanje preimenovano u “Planinu bitaka”. Izgleda da je izdava\u010d Neven Kepeski<\/strong>, biv\u0161i muzi\u010dar, osniva\u010d Psihomodo Popa i novinar, nanju\u0161io lukrativnu ni\u0161u \u2013 partizansku memoaristiku. Tako je Deakinova knjiga pro\u0161le godine, ne bi li se \u0161to bolje plasirala, “lovila” obljetnicu vezanu uz bitku na Sutjesci, a s ovogodi\u0161njim izdavanjem \u0160iblovog dnevnika iz okupiranog Zagreba \u017eurilo se da se stigne 8. svibanj kad je obilje\u017eeno 80 godina od oslobo\u0111enja glavnog grada, kojim povodom je knjiga predstavljena u knji\u017enici Bogdan Ogrizovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Izdava\u010d je napomenuo da izvorni \u0160iblov tekst nije diran, odnosno da “nisu ra\u0111ene sadr\u017eajne i jezi\u010dne intervencije kako bi se sa\u010duvali i duh djela i duh vremena”, te da je novo izdanje jednako onome iz \u0161ezdesetih godina koje je uredio Jozo Lau\u0161i\u0107<\/strong>, a izdao “Naprijed”. Me\u0111utim, toga se nisu dr\u017eali ba\u0161 dosljedno. Ve\u0107 su u naslovu uo\u010dljive razlike. Dok se staro izdanje zove “Iz ilegalnog Zagreba. 1941.”, u ovoj iteraciji drugi dio naslova glasi “Sje\u0107anje na 1941.” To mo\u017ee biti zbunjuju\u0107e jer \u0160ibl doista ima “Sje\u0107anja”, ali ona su izdana osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, a ne \u0161ezdesetih, bitno su obimnija, zapravo su trosve\u0161\u010dana i odnose se na \u0160iblove uspomene na predratno, ratno i poslijeratno vrijeme. Tako\u0111er, ponegdje su “oslobo\u0111enje” dana\u0161nji prire\u0111iva\u010di preimenovali u “poslije Drugog svjetskog rata”, jer, valjda se danas ne mo\u017ee sa sigurno\u0161\u0107u znati na koje se oslobo\u0111enje misli i tko je tu koga oslobodio.<\/p>\n\n\n\n

Skromno domoljublje<\/h2>\n\n\n\n

Izdava\u010d je tako\u0111er naslovnicu tretirao na bitno “bogatiji” na\u010din nego \u0161to je to bio slu\u010daj u ranijem izdanju, barem u onom koje smo mi konzultirali iz 1960. Dodao je na naslovnu stranu i svojevrsni blurb na kojem stoji “Mladost, hrabrost i domoljublje protiv okupacijskog terora”. O mladosti doista mo\u017ee biti rije\u010di, jer je sam \u0160ibl u rat u\u0161ao s nepune 24 godine, kao \u0161to se i o hrabrosti brojnih zagreba\u010dkih ilegalki i ilegalaca svakako mo\u017ee govoriti. Me\u0111utim, domoljublje je dvojbeno. Ako ga se shvati na su\u017eeni na\u010din kako se danas uobi\u010dajilo, onda takvog domoljublja u \u0160iblovoj knjizi nema. Patriotizam se spominje, ali kakav? Autor ga navodi onda kad svoju gazdaricu \u2013 kod koje se u Eisenhuthovoj ulici broj 5 (smje\u0161tenoj sjeverno od Kvatri\u0107a uz Ker\u0161ovanijev trg) skriva jedno vrijeme \u2013 opisuje kao patriotkinju, a sve na svoj pomalo obje\u0161enja\u010dko-topli na\u010din. <\/p>\n\n\n\n

Dakle, evo kako izgleda patriotizam u \u0160iblovoj interpretaciji: “Gospo\u0111a Johana Jandri\u0107<\/strong> spava u kuhinji sa svojih pet ma\u010daka. Ni gospo\u0111a nije imala ni\u0161ta protiv na\u0161eg useljenja. Znala je da nas tra\u017ee usta\u0161ko redarstvo i Gestapo, znala je i za\u0161to nas tra\u017ee, a ipak nije imala ni\u0161ta protiv… Usta\u0161e i njema\u010dke fa\u0161iste mrzi. Spremna je u\u010diniti sve \u0161to mo\u017ee da bi pomogla ljudima koji se protiv njih bore. Iako nije osobito zainteresirana za politi\u010dka pitanja i revolucionarnu borbu, protivna je fa\u0161isti\u010dkim zlodjelima i nasiljima i dobra je patriotkinja. Ona zna za\u0161to se Mo\u0161a<\/strong> i ja skrivamo i potpuno je svjesna toga, \u0161to je \u010deka ako se ikada otkrije tko su njeni podstanari, pa ipak dr\u017ei nas neprijavljene i u najve\u0107oj tajnosti od svih sustanara i samoga ku\u0107evlasnika.\u201c \u0160ibl se Johane Jandri\u0107 sjetio i 1969. kad je s njim razgovarao novinar Salih Zvizdi\u0107<\/strong> prave\u0107i za VUS (Vjesnik u srijedu) reporta\u017eu o televizijskoj seriji “Sumorna jesen”, koja je snimana po motivima iz \u0160iblove knjige. Pita novinar:<\/p>\n\n\n\n

\u2014 A \u0161to je s gospo\u0111om Jandri\u0107?<\/p>\n\n\n\n

\u2014 Umrla je 1956. Toga dana, kad je bila njezina sahrana, upravo sam doputovao iz Kine. Ipak, po\u017eurio sam se i stigao na sprovod, i nad rakom izrekao nekoliko toplih rije\u010di zahvalnosti…<\/p>\n\n\n\n

\u2014 Poslije oslobo\u0111enja vi ste bili tajnik Gradskog narodnog odbora. Je li vam g\u0111a Jandri\u0107 do\u0161la kad da zatra\u017ei ne\u0161to?<\/p>\n\n\n\n

\u2014 Jedan jedini put. Do\u0161la je sve\u010dano odjevena, kosu uredila, obukla najbolju haljinu za koju sam i ja znao da postoji. Primio sam je srda\u010dno, dugo smo razgovarali. \u017delio sam da joj pomognem, jer sam znao da \u017eivi veoma skromno, pa sam je upitao da li \u0161to treba. Pogledala me malo za\u010du\u0111eno: “Ah, ne, gospon \u0160ibl, ni\u0161\u00b4 ja ne trebam, meni je dobro, samo sam do\u0161la da vas vidim”. Tako mi je odgovorila.<\/p>\n\n\n\n

U svakom slu\u010daju, izdava\u010d je valjda mislio da bi opise ilegalne borbe trebalo na neki na\u010din zafrejmati u dana\u0161njicu ne bi li knjiga bila prijem\u010divija novoj publici koja se u me\u0111uvremenu jako podomoljubila, naravno, sve s ciljem da se knjiga bolje proda. Vrijednosti antifa\u0161izma u nas su se izgleda toliko srozale da ih obavezno treba upariti s domoljubljem (makar se ono shva\u0107alo i na dana\u0161nji uskogrudni na\u010din), ne bi li kako-tako bile probavljive.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Prva televizija<\/h2>\n\n\n\n

Iako, kad je \u0160ibl u pitanju, njegovo se domoljublje doista ne mora podboltati nikakvim jeftinim blurbovima. Poslije rata \u0160ibl je, me\u0111u ostalim, bio predsjednik NK Dinama, tog najhrvatskijeg kluba u nas i to ba\u0161 u vrijeme kad je u sezoni 1966.\/1967. ovaj postigao svoj najve\u0107i uspjeh, bio pobjednik Kupa velesajamskih gradova. Osim toga, \u0160ibl je uspio u konkurenciji Beograda i Ljubljane upravo Radio Zagreb, kojemu je pedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a bio na \u010delu, nametnuti kao onu sredinu koja je prva osnovala svoju televiziju. Tu vrijedi navesti dio teksta Vesne Dubove\u010dak<\/strong> iz \u010casopisa za suvremenu povijest otprije \u010detiri godine pod naslovom “Prvih deset godina Radiotelevizije Zagreb”, u kojem se opisuje kako je do stvaranja Televizije Zagreb zapravo do\u0161lo: “Prema sje\u0107anju Zlatka Sinobada<\/strong>, prvo spominjanje televizije od nekoga iz politi\u010dkoga vrha bilo je na sastanku Edvarda Kardelja<\/strong> s \u010dlanovima Upravnog odbora Jugoslavenske radio difuzije (JRD) odr\u017eanom po\u010detkom 1955. godine. <\/p>\n\n\n\n

Nakon sastanaka Upravni odbor JRD-a po\u010deo je razgovore o uvo\u0111enju televizije, za \u0161to su uz predstavnike Radija Zagreb bili zainteresirani i predstavnici Radija Beograd i Radija Ljubljana. O tom sastanku Sinobad je odmah obavijestio tada\u0161njega generalnog direktora Radija Zagreb Ivana \u0160ibla i upoznao ga s idejom osnivanja televizije, na \u0161to je on bio vrlo skepti\u010dan. Da bi se \u0160ibla pridobilo za projekt televizije, organizirano je zajedni\u010dko gledanje televizijskog prijenosa jedne nogometne utakmice. Tako je 29. svibnja 1955. u Rijeci, to\u010dnije u Domu kulture na Trsatu, odakle se mogao pratiti program RAI-ja, mala skupina zaposlenika Radija Zagreb (Vojko Trs<\/strong>, Romano Gali\u0107<\/strong>, Zlatko Sinobad i Ivan \u0160ibl) gledala prijenos nogometne utakmice izme\u0111u Jugoslavije i Italije odigrane u Torinu.<\/p>\n\n\n\n

Nakon odgledane utakmice \u0160ibl je bio odu\u0161evljen televizijom te dao svoju podr\u0161ku projektu osnivanja televizije kao novoga odjela Radija Zagreb. Ljubav prema nogometu kod \u0160ibla ne treba \u010duditi jer je on bio stari tifoz, a u mla\u0111im danima prije rata i aktivni igra\u010d nogometa. Najprije u \u010dakove\u010dkom Gra\u0111anskom \u2013 to dok jo\u0161 nije bio politi\u010dki izgra\u0111en \u2013 a kasnije u zagreba\u010dkom radni\u010dko-\u0161portskom klubu Metalac, gdje je \u010dlanstvo dijelio s drugim \u010dlanovima partije i kasnijim ilegalcima, kao \u0161to su Rade Kon\u010dar<\/strong>, sekretar CK KPH, pa Marjan \u010cavi\u0107<\/strong>, Jo\u017ea Vlahovi\u0107<\/strong> i drugi.<\/p>\n\n\n\n

Kako je \u0160iblova partizanija po\u010dela smetati Tu\u0111manu<\/h2>\n\n\n\n

Tako\u0111er, \u0160ibl je pripadao krugu politi\u010dkih “prolje\u0107ara”, \u0161to je danas jedna od najva\u017enijih domoljubnih legitimacija. Premda, u tom se periodu \u0160ibl, kao ni ostali “prolje\u0107ari”, nije uvijek najbolje snalazio. Pamti se tako epizoda s Desete sjednice CK SKH (slavne, kako za koga), s po\u010detka 1970. godine na kojoj pedesetak \u010dlanova CK, me\u0111u njima i \u0160ibl, tri dana maltretiraju jednog jedinog \u010dlana koji odbija misliti na novoj nacionalisti\u010dkoj liniji, starog dalmatinskog partizana Milo\u0161a \u017danka<\/strong> koji je uporno inzistirao na me\u0111unacionalnom savezni\u0161tvu, dok su ga prolje\u0107ari uvjeravali \u2013 treba re\u0107i, bez uspjeha, jer \u017danko nije popustio \u2013 da napusti svoj, kako se to tada zvalo, a i danas tako\u0111er, unitaristi\u010dki stav, te da se prikloni pobjedni\u010dkim hrvatskim komunistima koji su inzistirali na isklju\u010duju\u0107oj nacionalnoj politici i politici republi\u010dkog zatvaranja.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ibla je ta sjednica, ali i prolje\u0107arska politika op\u0107enito, stajala daljnje karijere. Nakon 1971.\/2. povu\u010den je s partijskih i politi\u010dkih du\u017enosti i u privatnosti svog doma nastavlja sa zapisivanjem svojih sje\u0107anja. Tako\u0111er, dru\u017ei se s ostalim palim politi\u010darima iz 1971., o \u010demu ne\u0161to u svom pogovoru ovom izdanju izvje\u0161tava i Tvrtko Jakovina<\/strong>. Tako opisuje \u0160iblovu smrt: “\u0160ibl je umro jo\u0161 1989., relativno mlad, od sr\u010danog udara. Pozlilo mu je nakon jednog od uobi\u010dajenih subotnjih susreta sa Savkom Dap\u010devi\u0107 Ku\u010dar<\/strong> i Mikom Tripalom<\/strong>. Ru\u010dak je protekao u razgovoru o najavi Franje Tu\u0111mana 28. velja\u010de 1989., da \u0107e osnovati novu politi\u010dku organizaciju.” \u0160ibl je mjesec dana kasnije preminuo, a nama ostalima postalo je, i do dana dana\u0161njeg ostalo, zlo od Tu\u0111manove nove politi\u010dke organizacije, kao da ho\u0107e re\u0107i Jakovina.<\/p>\n\n\n\n

Ina\u010de, Tu\u0111man dosta spominje \u0160ibla u svojim dnevnicima, pogotovo apostrofira njihove zajedni\u010dke odlaske na utakmice Dinama u Maksimir. Kako su se osamdesete pribli\u017eavale kraju tako je i njihovo zajedni\u010dko drukanje bivalo sve rje\u0111e. Naime, \u0160ibl se svojeg partizanovanja nije odricao, dok je Tu\u0111manu ono sve vi\u0161e smetalo. U me\u0111uvremenu je na\u0161ao novu politi\u010dku platformu, nije mu vi\u0161e trebala ona iz \u0160iblovog ilegalnog Zagreba. S dosta prezira Tu\u0111man je u tre\u0107em svesku svojih “Osobnih dnevnika” opisao i \u0160iblov sprovod: “Jo\u017ea (Horvat) govorio u ime DKH (Dru\u0161tvo knji\u017eevnika Hrvatske) i kao ratni suborac i prijatelj. Ostao ratni komunist: kako su zajedno gledali smrti u o\u010di ‘u borbi s neprijateljem’ za Orahovicu. To \u0161to je Orahovica bila uni\u0161tena kao ‘usta\u0161ko’ gnijezdo \u2013 to jo\u0161 nije doprlo do njegove povijesne svijesti… Sli\u010dno je (pri\u010da mi Ankica) govorio i Marko Belini\u0107<\/strong>: herojstvo \u0160ibla u ubijanju neprijatelja\u2026” Tu\u0111man je tu ve\u0107 arogantni hadezenjara, pa neempati\u010dnost prema starom partizanskom drugu ne \u010dudi. <\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

\u0160ibl ina\u010de pripada onoj maloj ali va\u017enoj folksdoj\u010derskoj grupi partizana, ilegalaca i komunista koja je osvjetlala obraz ovda\u0161njim Nijemcima. Uz njega partizanskom su se pokretu iz te narodnosne skupine pridru\u017eili i Pero Pirker<\/strong>, kasniji zagreba\u010dki gradona\u010delnik, pa Marjan Badel<\/strong>, zatim sve\u0107enik Svetozar Rittig<\/strong>, pa umjetnik Vjenceslav Richter<\/strong>, zatim Franjo Knebl<\/strong>, pa Norbert Veber<\/strong>, koji je kasnije uspje\u0161no vodio sisa\u010dku \u017eeljezaru, i drugi.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ibl i Kon\u010dar<\/h2>\n\n\n\n

Dobro, ali o \u010demu se uop\u0107e radi u knjizi? Mi samo kritiziramo i pametujemo, a ni\u0161ta ne opisujemo. Dakle, \u0160ibl otpo\u010dinje dnevnik u ljeto 1941. godine, a zavr\u0161ava ga u februaru 1942. kad odlazi u partizane na Baniju. Te je doga\u0111aje opisao u dvosve\u0161\u010danom “Partizanskom dnevniku”, jednako uzbudljivom kao \u0161to je i ovaj dokument o ilegalnom Zagrebu. \u0160ibl, dakle, u zagreba\u010dkim sje\u0107anjima najprije konstatira tada\u0161nje stanje, nepovezanost udarnih grupa i po\u010detak organiziranijeg otpora. On sam u\u010destvuje u jednoj od poznatijih akcija \u2013 napad na trojicu njema\u010dkih avijati\u010dara u Zvonimirovoj ulici. Uz \u0160ibla u akciji su u\u010destvovali jo\u0161 i Nikola Perkovi\u0107<\/strong> i Lazo Vra\u010dari\u0107<\/strong>, koji je pre\u017eivio rat i 1961. godine imao zanimljivu aferu u vezi s tim. Naime, prilikom prelaska njema\u010dke granice uhapsile su ga tamo\u0161nje vlasti pod optu\u017ebom da je likvidirao njema\u010dke vojnike. I jest, ali u sklopu narodnooslobodila\u010dke borbe, \u0161to se utvrdilo tek nakon tri dana koje je Vra\u010dari\u0107 proveo u njema\u010dkom pritvoru. <\/p>\n\n\n\n

Na potjernici iz rata (na temelju koje su djelovali i novi njema\u010dki policajci) uz Vra\u010dari\u0107evo je bilo i \u0160iblovo ime, ali kako mu je ono jo\u0161 od rata bilo transkribirano po na\u0161ki, njema\u010dka ga policija, ma koliko god pedantna bila, nije detektirala pa onda ni reagirala. \u0160ibl u devetom mjesecu 1941. sudjeluje i u likvidaciji usta\u0161kog agenta Ivana Majerholda<\/strong>, a septembar je i ina\u010de bio plodan mjesec za udarne grupe: “U mjesecu septembru na\u0161a je aktivnost bila velika. Likvidacija Majerholda (7. IX), napad na njema\u010dki autobus (12.IX), diverzija na glavnoj po\u0161ti (14. IX), napad na usta\u0161ku formaciju u Vrbani\u0107evoj ulici (14.IX) i napad na njema\u010dke avijati\u010dare u Zvonimirovoj ulici (30. IX).” <\/p>\n\n\n\n

Nakon likvidacije zrakoplovaca \u0160iblova trojka je provaljena i na\u0161 se junak sljede\u0107a \u010detiri mjeseca potuca od nemila do nedraga, sve \u010dekaju\u0107i prebacivanje u partizane. Najprije neko vrijeme spava po \u0161talama i sjenicima Rakitja, Svete Nedelje i Novaka, da bi kasnije opet u Zagrebu \u010dekao vezu za “\u0161umu”, najdu\u017ee borave\u0107i kod ve\u0107 spomenute gospo\u0111e Jandri\u0107. Veza kona\u010dno sti\u017ee i on se vlakom preko Siska i Capraga prebacuje do Blinjskog Kuta i nakon niza peripetija dokopa se slobodnog teritorija i pridru\u017euje se banijskim partizanima. Dnevnik je otpo\u010deo susretom s Radom Kon\u010darom na zagreba\u010dkim ulicama, a zavr\u0161io stiskanjem revolvera kojeg mu je Kon\u010dar poklonio.<\/p>\n\n\n\n

Za kraj jo\u0161 tri stvari. Za ono vrijeme kad se knjiga pojavila \u0160iblova depatetizirana pri\u010da iz okupiranog Zagreba predstavljala je pravu malu senzaciju, jer je odudarala od tada dominantno glorifikatorskog pristupa ratnim temama. Drugo, \u010dak i tako nepretenciozan dnevnik doimao se nestvarno. Naime, prire\u0111iva\u010d u nepotpisanom tekstu (knjige su nekada izgledale bitno manje razmetljive nego dana\u0161nje) u izdanju iz 1960. ka\u017ee “danas nam djelo zagreba\u010dkih ilegalaca izgleda kao legenda”. Ako je njima tada, samo petnaestak godina nakon zavr\u0161etka rata, ta borba izgledala nevjerojatna, kako tek fantasti\u010dno izgleda ta borba nama dana\u0161njima. I tre\u0107e, prire\u0111iva\u010d pi\u0161e jo\u0161 i ovo: “Ova knjiga Ivana \u0160ibla svjedo\u010di da su u toku minulog rata postojala zapravo dva Zagreba: onaj okupirani i okupatorski i onaj slobodarski.” <\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to se pro\u010dita jedna ovakva knjiga neki se zagreba\u010dki kvartovi poput Kruga, Tre\u0161njevke, Kanala, Sige\u010dice, Svetica ili gornje Ilice, barem na trenutak po\u010dnu do\u017eivljavati druk\u010dije, kad zna\u0161 da su njima ilegalne trojke drsko i hrabro izmicale usta\u0161kim patrolama. Nekako se nada\u0161 da ona danas jo\u0161 uvijek postoje\u0107a parola o Zagrebu kao nepokorenom gradu ipak ima neko upori\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedavno je iz tiska iza\u0161lo novo izdanje dnevnika Ivana \u0160ibla “Iz ilegalnog Zagreba: sje\u0107anje na 1941.”, koji bez patetike i glorificiranja o\u017eivljava parolu o Zagrebu kao nepokorenom gradu, donose\u0107i slike iz kvartova poput Kruga, Tre\u0161njevke, Kanala, Sige\u010dice, Svetica ili gornje Ilice, gdje ilegalne trojke hrabro uzmi\u010du usta\u0161kim patrolama. Ipak, zagreba\u010dka publika danas je toliko pokorena […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":48042,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[808,1900,801],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-48031","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-antifasizam","tag-sibl","tag-zagreb","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48031","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=48031"}],"version-history":[{"count":26,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48031\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":48064,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48031\/revisions\/48064"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/48042"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=48031"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=48031"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=48031"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=48031"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=48031"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=48031"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=48031"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}