Kako se u tramvajima pona\u0161aju u\u010denici, studenti, radnici, zalutali bogata\u0161i i ostali, te koje ih geste odaju – vjerojatno slutite i sami, a na\u0161 pu\u010dki sociolog Marko Kostani\u0107 metodom pomnog dugogodi\u0161njeg promatranja stvorio je nacrt klasno-rodne analize socijalne anksioznosti u zagreba\u010dkim tramvajima.<\/p>\n\n\n\n
Prvi put sam posjetio Zagreb u prolje\u0107e 1997. godine s netom navr\u0161enih 13 godina. Posjet je bio organiziran obiteljski, a i\u0161\u010dekivanja su bila sazdana od znati\u017eelje i \u010diste radosti, \u0161to ne \u010dudi s obzirom na to da mi je to bio prvi posjet tako velikom gradu. Me\u0111utim, postojao je jedan element koji mi je stvarao nelagodu \u2013 vo\u017enja tramvajem. Nakon dolaska u grad, prvih \u0161etnji i obilazaka u kojima sam u\u017eivao, pozadinski je neprestano titrao strah da \u0107e roditelji predlo\u017eiti vo\u017enju tramvajem do \u017eeljene lokacije. Nakon prvog takvog prijedloga non\u0161alantno sam odglumio usputnu repliku: ma mo\u017eemo i pje\u0161ke, nije to daleko.<\/p>\n\n\n\n
Moja replika bila je uva\u017eena jednom ili dvaput, ali izbjegavanje tramvaja nije moglo trajati predugo. Pogotovo uz opasku: ne mo\u017ee\u0161 do\u0107i u Zagreb, a ne provozati se tramvajem. I provozali smo se. Pre\u017eivio sam vo\u017enju bez trauma, ali tada mi nije bio do kraja jasan izvor samog straha. \u010cinilo mi se da je povezan s nekim tipom nepovjerenja u proceduru kupovine i poni\u0161tavanja karata, ali znao sam da se tu ne krije kompletan odgovor. Ne mogu se to\u010dno sjetiti kad sam odgovor uspio artikulirati i zaokru\u017eiti, a ne znam ni u kojoj je mjeri odgovor do kojeg sam do\u0161ao sazdan od naknadne pameti koja samo parazitira na sje\u0107anju. Ali tko mo\u017ee jam\u010diti da je proces kasnije obrade osje\u0107aja i sje\u0107anja iz djetinjstva manje autenti\u010dan od neposrednog sje\u0107anja? Nitko.<\/p>\n\n\n\n
Pored svih drugih razlika izme\u0111u velikih gradova i manjih mjesta, prva koju osjetite ako ste odrasli u potonjima ti\u010de se iskustva anonimnosti mase. Masovniji doga\u0111aji u manjim mjestima uvijek imaju nekakav va\u017ean povod i izlaze iz ritma svakodnevice i zajednice. Tako\u0111er, bez obzira na masovnost, uvijek dovoljan broj ljudi poznajete. U velikim je gradovima masovnost prosta \u010dinjenica, uz koju ide i visoka razina izvjesnosti da nikoga u toj masi ne poznajete. S obzirom na spomenuti strah od tramvaja, postavlja se samorazumljivo pitanje: za\u0161to mi taj strah va\u017ei samo za tramvaj, dok za ostale aspekte gradskog \u017eivota ne igra gotovo nikakvu ulogu? Zato \u0161to se na ulici mo\u017ee\u0161 sakriti, ”glumiti” da si integralni dio dinamike koji ni\u010dim ne odudara. A ulazak u tramvaj ipak iziskuje rutiniziranu koreografiju koja se mora uklopiti u procedure tramvajskog prometa i pogleda drugih. U rutinu spada proces poni\u0161tavanja karte, ustajanje onima kojima je sjedi\u0161te potrebno, pripremu za izlazak na stanici, mimoila\u017eenje s drugim ljudima i brojne druge sitnice koje brzo postanu samorazumljive. Ti pogledi drugih uglavnom su zami\u0161ljeni, ali nisu isklju\u010divo fikcionalni. Vrlo brzo u tramvaju zamijetite nekoga tko je u\u0161ao prvi put ili se dovoljno rijetko vozi da odudara. A kad ima\u0161 trinaest godina, misli\u0161 da svi tvoje eventualne nezgrapnosti pamte. S obzirom na tu vrstu ulaska u svijet tramvaja, ne \u010dudi da mi se kasnije prilikom svakog ulaska u tramvaj aktivira nerv pu\u010dkog sociologa, i da sve nezgrapnosti pamtim. Naravno, ne ljude koji ih \u010dine, nego obrasce koje stvaraju.<\/p>\n\n\n\n
Zagreba\u010dkim tramvajima kontinuirano se vozim ve\u0107 23 godine. Tramvaj mi unato\u010d ni\u017eim cijenama taksija i dalje predstavlja prijevozno uto\u010di\u0161te, ali i poligon za stalne mentalne sociolo\u0161ke eksperimente i hipoteze. Ti su mentalni eksperimenti i hipoteze \u010desto uskra\u0107eni za dokaze, ali mo\u017eda mogu poslu\u017eiti kao orijentir za prepoznavanje dru\u0161tvenih i politi\u010dkih trendova. Ponekad iz prislu\u0161kivanja u\u010deni\u010dkih razgovora mo\u017eete saznati vi\u0161e o generacijskim problemima i specifi\u010dnostima nego iz specijalnih emisija na televiziji, a sli\u010dno vrijedi i za muke umirovljenika.<\/p>\n\n\n\n
Kad u\u010denicima pribrojimo i studente, imamo posla s dvije najzastupljenije dru\u0161tvene grupe koje koriste tramvaje. Razlozi su o\u010diti, a generacijska dimenzija najzastupljenijih grupa donekle maskira op\u0107enitu klasnu strukturu putnika. Toj \u0107emo se strukturi vratiti ne\u0161to kasnije. Valja prije istaknuti da u\u010denici i studenti donose posebnu dinamiku u iskustvo vo\u017enje tramvajem. Po logici stvari \u010desto masovno ulaze u tramvaj na stanicama ispred \u0161kola i fakulteta nakon kraja nastave ili predavanja, pa u takvim situacijama zna nastati kaos. Me\u0111utim, svi ti razni ulazi studenata i u\u010denika na raznim stanicama ne mogu konkurirati situaciji koja se zna dogoditi na stanici ispred koncertne dvorane Vatroslav Lisinski izme\u0111u 21 i 22 sata. U ”peticu” zna ponekad u\u0107i i pedesetak vlasnica pretplate za Lisinski, mahom umirovljenica, koje gotovo pa diverzantski u grupama tragaju za slobodnim sjedi\u0161tima. Ako bi morao turistima preporu\u010diti autenti\u010dno iskustvo zagreba\u010dkih tramvaja, bez previ\u0161e oklijevanja bih se odlu\u010dio za pretplatnice u akciji.<\/p>\n\n\n\n
Pored prevladavaju\u0107e generacijske podjele najzastupljenijih dru\u0161tvenih grupa, \u010ditanje klasne dinamike putnika po stanicama donekle ometa i povijest razvoja grada u socijalizmu. U Zagrebu ne postoji ba\u0161 precizna prostorna segregacija po klasnom klju\u010du. Ona postepeno zadobiva jasnije konture prevla\u0161\u0107u takozvanog investitorskog urbanizma, ali i dalje je podlo\u017enija logikama enklava nego potpuno zaokru\u017eenim kvartovima i zonama. Tako da tramvaji \u010desto du\u017e pojedine rute sijeku kroz vrlo razli\u010dite dru\u0161tvene slojeve, \u0161to zadatke pu\u010dkog sociologa \u010dini zahtjevnijim. \u0160to se ti\u010de klasno-prostorne strukture grada, ve\u0107 se godinama kao glavnim orijentirom slu\u017eim mapom Lidlovih du\u0107ana po gradu. Na toj mapi se vrlo lako primijeti da u samom centru grada i po sredi\u0161njoj liniji od sjevera prema jugu tih du\u0107ana nema. Znaju Lidlovi ”sociolozi” grad bolje od nekih kandidata za gradona\u010delnika. Ne mogu pru\u017eiti relevantne dokaze, ali dojma sam da me\u0111u tramvajima ”sedamnaestica” ima najpostojaniju klasnu strukturu putnika na ruti. Ta ruta – Pre\u010dko, Jarun, Kne\u017eija, pa preko centra do Medve\u0161\u0107aka i Borongaja – solidan je pretendent na tu zami\u0161ljenu titulu.<\/p>\n\n\n\n
Da bismo dali malo ”safta” nazna\u010denoj socijalnoj etnografiji tramvajskih putnika provozajmo se koju stanicu. I neka bude popodne. Jutra para ti\u0161ina i previ\u0161e su specifi\u010dna, a no\u0107i nose svoje \u010dari i opasnosti. Izdvojit \u0107emo pritom po dvije socijalne grupe za one koji se tramvajem voze stalno i dvije za one koje se voze izuzetno rijetko. Krenimo sa stalnim putnicima. Opet kao izraz \u010diste slutnje: dojma sam da su radnice u trgovinama i uslu\u017enom sektoru najzastupljenije pripadnice radni\u010dke klase u tramvajima. Pogled nakon odra\u0111ene smjene im je spu\u0161ten, ali ne i posve pognut, na dlanovima koje se dr\u017ee za hvataljke ili \u0161ipke vide se godine rada, a u vre\u0107icama koje nose planovi za naredne ve\u010dere i ru\u010dkove. Ponekad ”motiviran” gu\u017evom, a ponekad mislima, javi se uzdah koji sugerira da se susre\u0107u s nekom te\u0161kom \u017eivotnom enigmom, ali i da znaju da je sve na njima. Djeluju umorno i poti\u0161teno, ali istovremeno kao tihi oslonac dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Drugoj skupini stalnih putnika posljednjih godina pripadaju strani radnici. \u010cesto su u manjim grupama, a stupanj me\u0111usobne komunikacije i opu\u0161tenosti vjerojatno ovisi o tome koliko su dugo ve\u0107 tu i koliko su neugodnih iskustava imali. Ako s njima dijelim put, refleksno se dodatno osvr\u0107em po tramvaju ne bih li primijetio potencijalnu prijetnju, nekoga tko ima problem s njihovim prisustvom. Taj mi se refleks javlja posebno intenzivno kad je radnik sam u tramvaju i preko video-poziva pri\u010da s \u010dlanom obitelji ili prijateljem iz svoje zemlje. Sam je taj \u010din u javnom prijevozu prili\u010dno iritantan, ali mi taj radnik u o\u010dima stekne poseban imunitet jer zna\u0161 da \u0107e mu zbog toga zaprijetiti onaj koji to iz istog razloga ne bi u\u010dinio nekom svom sunarodnjaku.<\/p>\n\n\n\n
Kad je rije\u010d o grupama koje se voze jako rijetko, dajmo prednost onim najbogatijima. Oni se stvarno rijetko pojave, uglavnom su to kratke relacije po centru grada, a \u010dim zakora\u010de u tramvaj, scena se odmah namjesti. Nitko ne mora ni\u0161ta re\u0107i. Me\u0111u ostalim putnicima automatski se javi nekakav tip klasne solidarnosti u obliku premre\u017eenih me\u0111usobnih ajkontakata, bez obzira na me\u0111usobne razlike. A te poglede osje\u0107aju i bur\u017euji na izletu u tramvaju. Ona se zagleda u mobitel i u sebi broji raskri\u017eja do stanice na kojoj treba iza\u0107i. I sasvim je razvidno da osje\u0107a silnu nelagodu, \u0161to svi primje\u0107uju i u sebi se zlobno smijuckaju. A on se malo poku\u0161ava prilagoditi, ali svi ti poku\u0161aji ispadaju jalovi. Ima\u0161 osje\u0107aj da bi najradije platio voza\u010du da u\u0111e s njim u kabinu. I proklinje tu odluku ili okolnost koja ga je natjerala na egzotiku javnog prijevoza. Te\u0161ko da u Hrvatskoj postoji jasnija scenografija klasnih razlika od izleta onih s vrha socijalne piramide u javni prijevoz.<\/p>\n\n\n\n
U drugu pak skupinu rijetkih putnika spadaju oni pripadnici srednje klase, kao i ni\u017ee srednje klase i radni\u0161tva \u2013 tu dominiraju mu\u0161karci \u2013 koji su ovisni o automobilu kao poslovnoj nu\u017edi, ali i socijalnoj i rodnoj insigniji. Kad njih sudbina natjera u tramvaj, dojma si kao da pogledom tra\u017ee konobara kako bi svima platili pi\u0107e, udoma\u0107ili se i tako otklonili eventualne opasnosti po svoju mu\u0161kost za koju misle da je ugro\u017eena ulaskom u tramvaj. Primjetljivo je i da im geste i replike prilikom kupnje karte neodoljivo podsje\u0107aju na pla\u0107anje cestarine na naplatnim ku\u0107icama. A posebnu im nervozu zna stvoriti situacija u kojoj su sa \u017eenom i djecom u tramvaju, kojima se u velikom broju slu\u010dajeva ne\u0107e obratiti do stanice na kojoj trebaju iza\u0107i. Ti slu\u010dajevi uglavnom vrijede za one koji su do\u0161li iz drugih dijelova Hrvatske. <\/p>\n\n\n\n
Postoje i druge skupine i podskupine koje se daju primijetiti u vo\u017enjama tramvajem, ali ni\u0161ta ne mo\u017ee nadma\u0161iti u\u017eivanje u klasnom i rodnom sramu slu\u010dajnih putnika. Jednom kad se priklonite tom ”hobiju”, vrijeme provedeno u javnom prijevozu postane puno zabavnije. Najtoplije preporuke.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kako se u tramvajima pona\u0161aju u\u010denici, studenti, radnici, zalutali bogata\u0161i i ostali, te koje ih geste odaju – vjerojatno slutite i sami, a na\u0161 pu\u010dki sociolog Marko Kostani\u0107 metodom pomnog dugogodi\u0161njeg promatranja stvorio je nacrt klasno-rodne analize socijalne anksioznosti u zagreba\u010dkim tramvajima. Prvi put sam posjetio Zagreb u prolje\u0107e 1997. godine s netom navr\u0161enih 13 […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":48021,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1728,1208,801],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[50],"class_list":["post-48019","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-javni-prijevoz","tag-klasna-stratifikacija","tag-zagreb","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48019","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=48019"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48019\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":48028,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/48019\/revisions\/48028"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/48021"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=48019"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=48019"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=48019"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=48019"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=48019"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=48019"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=48019"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}