\u0160to je za Dragojevi\u0107a bio Cvjetni trg me\u0111u zagreba\u010dkim trgovima, to je za nas Vrt “Fran Ku\u0161an\u201c me\u0111u zagreba\u010dkim vrtovima – vrt za kojeg se u\u010dini da ima \u017eelju da izgubi svoje vrtne okove. Uredan je, ali ne i ula\u0161ten – opstaje u njemu ne\u0161to od slobode i proizvoljnosti \u0161ume, mjera nepredvidljivog i neukro\u0107enog, \u010dak i u kontroliranim uvjetima. Duhom je naj\u0161umovitiji od sve zagreba\u010dke vrtne djece.<\/p>\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/bozur-u-klijalistu-scaled-e1746786894658.jpg\")
<\/a>Pionirski rad Frana Ku\u0161ana<\/strong><\/h2>\n\n\n\nDa provjerimo dr\u017ee li na\u0161i dojmovi vodu ili smo samo lirski uljezi u ovoj farmaceutsko-botani\u010dkoj pri\u010di, o Vrtu koji je mnogim gra\u0111anima Zagreba jo\u0161 uvijek nepoznanica (iako je otvoren za posjetitelje i ulaz se ne napla\u0107uje) razgovaramo s prof. dr. sc. \u017deljanom Male\u0161om<\/strong>, predstojnikom Zavoda za farmaceutsku botaniku Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, i voditeljicom vrta Iskrom Kolari\u0107 Miji\u0107<\/strong>, mag. ing. silv. Informiraju nas prvo da je Vrt osnovan 1946. godine, na mjestu nekada\u0161njih podsljemenskih vinograda i vo\u0107njaka. Jedan je od malobrojnih europskih botani\u010dkih vrtova specijaliziranih za uzgoj ljekovitih i otrovnih biljnih vrsta, i u po\u010detku je nosio naziv Botani\u010dki vrt ljekovitog i otrovnog bilja. Godine 1972., kada je umro osniva\u010d vrta, biolog i botani\u010dar prof. dr. sc. Fran Ku\u0161an<\/strong>, naziv je promijenjen njemu u \u010dast.<\/p>\n\n\n\n<\/p>\n\n\n\n
Prije ovog posjeta Vrtu, poku\u0161ali smo prona\u0107i i prolistati neke Ku\u0161anove knjige, ali je primjeraka u zagreba\u010dkim knji\u017enicama izuzetno malo, a u antikvarijatima su rasprodane. Kako se ne bismo pojavili posve neupu\u0107eni pred sugovornicima iz Vrta koji nisi Ku\u0161anovo ime, o njemu i njegovom radu ne\u0161to smo ipak uspjeli doznati zahvaljuju\u0107i diplomskom radu studentice Martine Do\u0161en. <\/strong>Ku\u0161an je ro\u0111en 1902. godine u Vu\u010djoj Luci, na planini Ozren blizu Sarajeva. Zahvaljuju\u0107i stipendiji 1920-ih je do\u0161ao na studij u Zagrebu, gdje je 1926. postao pomo\u0107ni asistent na Botani\u010dkom zavodu. Posebno se zanimao za li\u0161ajeve i ve\u0107 kao student posvetio se sistematici li\u0161ajeva neistra\u017eenih podru\u010dja Hrvatske. \u010cesto je samostalno pohodio nepristupa\u010dne krajeve i detaljno prou\u010davao vegetaciju o kojoj nije postojala literatura. Uvelike je pridonio dana\u0161njem poznavanju li\u0161ajeva podru\u010dja \u0160arsko-pindskog gorja u Makedoniji gdje je boravio 1933. a 1936. prou\u010davao je li\u0161ajeve na Ljubotenu, vrhu \u0160ar planine.<\/p>\n\n\n\nGodine 1945. izabran je za redovnog profesora Farmaceutske botanike na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a iste te godine osnovan je Zavod za farmaceutsku botaniku. Ku\u0161an je imenovan njegovim prvim predstojnikom, \u0161to je ostao do smrti 1972. godine. Kao nastavnik je bio posve\u0107en i istra\u017eivanju ljekovitog i otrovnog bilja, o \u010demu je napisao tri knjige, Ljekovito bilje: Sistemski prikaz najva\u017enijeg ljekovitog, otrovnog i industrijskog bilja \u010ditavog svijeta<\/em> (1938.), Na\u0161e ljekovito bilje<\/em> (1947.) i Ljekovito i drugo korisno bilje<\/em> (1956.). \u010citav se \u017eivot bavio o\u010duvanjem prirodnih stani\u0161ta rijetkih i endemskih biljaka. Posebno je va\u017ean njegov doprinos u osmi\u0161ljavanju i osnivanju triju botani\u010dkih vrtova \u010dija je svrha prou\u010davanje biljnih vrsta za nastavne, znanstvene i popularizacijske potrebe. Osnovao je planinski botani\u010dki vrt na Medvednici koji je otvoren 1939. godine, a nalazio se na ogra\u0111enoj padini blizu Tomislavova doma. Taj je Vrt danas zatvoren i zapu\u0161ten. Velebitski botani\u010dki vrt, smje\u0161ten u Modri\u0107 dolcu na sjevernom Velebitu, podno obronaka Velikog Zavi\u017eana, na Ku\u0161anov su prijedlog 1967. osnovali Republi\u010dki zavod za za\u0161titu prirode SR Hrvatske u Zagrebu i \u0160umsko gospodarstvo Senj. Taj je Vrt jo\u0161 uvijek otvoren i odr\u017eavan, i danas u njemu raste oko 300 biljnih vrsta od kojih su neke samonikle, a druge donesene s ostalih dijelova Velebita.<\/p>\n\n\n\nJedinstveni vrt na \u0160alati<\/strong><\/h2>\n\n\n\nNa ure\u0111enju Vrta na \u0160alati, zvijezdi ovog \u010dlanka, po\u010delo se raditi 1946. nakon \u0161to je za to dodijeljeno zemlji\u0161te Farmaceutskom fakultetu. Paralelno s ure\u0111enjem vrta 1949. godine zapo\u010dela je i izgradnja vrtlarske zgrade uz Alagovi\u0107evu ulicu. U njoj su se nalazile prostorija za radnike, laboratorij, poslovnica i staklenik. Godine 1953. kraj stabala borova i ginka izgra\u0111ena je natkrivena sjenica, a nedugo kasnije i rasadnik i novi staklenik, tzv. \u201ctopli\u201d staklenik koji je 1980-ih obnovljen.<\/p>\n\n\n\n
Male\u0161 i Kolari\u0107 Miji\u0107 kazuju nam da je Vrt od 1969. godine stavljen pod posebnu za\u0161titu kao \u201cSpomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture \u2013 botani\u010dki vrt)\u201c. Zbog vrijednog vrtno-arhitektonskog rje\u0161enja i specifi\u010dnog biljnog fonda upisan je u posebni registar za\u0161ti\u0107enih objekata i uz male preinake do danas je zadr\u017eao svoj prvobitni izgled. Prvi biljni materijal zasa\u0111en u Vrtu bio je porijeklom iz Pokusne stanice za ljekovito bilje smje\u0161tene na zagreba\u010dkoj Volov\u010dici, zatim iz Botani\u010dkog vrta PMF-a, \u0160umskog vrta \u0160umarskog fakulteta u Zagrebu te iz nekoliko drugih zagreba\u010dkih rasadnika. Dio je pribavljen i od privatnih osoba, a u Vrtu raste vi\u0161e stotina razli\u010ditih vrsta ljekovitog bilja koje su sa svojih istra\u017eiva\u010dkih putovanja donosili suradnici Zavoda, prvenstveno Ku\u0161an i Zlatan Martinis.<\/strong><\/p>\n\n\n\nDanas u Vrtu postoji preko 1.300 razli\u010ditih biljnih vrsta, od kojih je njih oko 800 ljekovito i\/ili otrovno. Prvi dio Vrta je sistematski ure\u0111en prema razvojnom slijedu – pri samom ulazu nalaze se evolucijski najstarije biljke, poput preslica, papratnja\u010da i ginka, a zatim se redaju mla\u0111e vrste koje jo\u0161 stvaraju nove oblike, poput vrsta porodica \u0161titarki i glavo\u010dika. U Vrtu se mogu na\u0107i poznate doma\u0107e biljne vrste poput bosiljka, kamilice, mrazovca i timijana, ali i za ove krajeve egzoti\u010dne vrste poput kavovca i banane. Posebnost je Botani\u010dkog vrta i ta \u0161to je oko tre\u0107ine biljnih vrsta oblikovano kao \u0161umski predjel, pa osim ljekovitih i otrovnih biljaka, u vrtu prili\u010dno slobodno rastu \u0161ume graba, hrasta i crnog bora.<\/p>\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Prije ovog posjeta Vrtu, poku\u0161ali smo prona\u0107i i prolistati neke Ku\u0161anove knjige, ali je primjeraka u zagreba\u010dkim knji\u017enicama izuzetno malo, a u antikvarijatima su rasprodane. Kako se ne bismo pojavili posve neupu\u0107eni pred sugovornicima iz Vrta koji nisi Ku\u0161anovo ime, o njemu i njegovom radu ne\u0161to smo ipak uspjeli doznati zahvaljuju\u0107i diplomskom radu studentice Martine Do\u0161en. <\/strong>Ku\u0161an je ro\u0111en 1902. godine u Vu\u010djoj Luci, na planini Ozren blizu Sarajeva. Zahvaljuju\u0107i stipendiji 1920-ih je do\u0161ao na studij u Zagrebu, gdje je 1926. postao pomo\u0107ni asistent na Botani\u010dkom zavodu. Posebno se zanimao za li\u0161ajeve i ve\u0107 kao student posvetio se sistematici li\u0161ajeva neistra\u017eenih podru\u010dja Hrvatske. \u010cesto je samostalno pohodio nepristupa\u010dne krajeve i detaljno prou\u010davao vegetaciju o kojoj nije postojala literatura. Uvelike je pridonio dana\u0161njem poznavanju li\u0161ajeva podru\u010dja \u0160arsko-pindskog gorja u Makedoniji gdje je boravio 1933. a 1936. prou\u010davao je li\u0161ajeve na Ljubotenu, vrhu \u0160ar planine.<\/p>\n\n\n\n Godine 1945. izabran je za redovnog profesora Farmaceutske botanike na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, a iste te godine osnovan je Zavod za farmaceutsku botaniku. Ku\u0161an je imenovan njegovim prvim predstojnikom, \u0161to je ostao do smrti 1972. godine. Kao nastavnik je bio posve\u0107en i istra\u017eivanju ljekovitog i otrovnog bilja, o \u010demu je napisao tri knjige, Ljekovito bilje: Sistemski prikaz najva\u017enijeg ljekovitog, otrovnog i industrijskog bilja \u010ditavog svijeta<\/em> (1938.), Na\u0161e ljekovito bilje<\/em> (1947.) i Ljekovito i drugo korisno bilje<\/em> (1956.). \u010citav se \u017eivot bavio o\u010duvanjem prirodnih stani\u0161ta rijetkih i endemskih biljaka. Posebno je va\u017ean njegov doprinos u osmi\u0161ljavanju i osnivanju triju botani\u010dkih vrtova \u010dija je svrha prou\u010davanje biljnih vrsta za nastavne, znanstvene i popularizacijske potrebe. Osnovao je planinski botani\u010dki vrt na Medvednici koji je otvoren 1939. godine, a nalazio se na ogra\u0111enoj padini blizu Tomislavova doma. Taj je Vrt danas zatvoren i zapu\u0161ten. Velebitski botani\u010dki vrt, smje\u0161ten u Modri\u0107 dolcu na sjevernom Velebitu, podno obronaka Velikog Zavi\u017eana, na Ku\u0161anov su prijedlog 1967. osnovali Republi\u010dki zavod za za\u0161titu prirode SR Hrvatske u Zagrebu i \u0160umsko gospodarstvo Senj. Taj je Vrt jo\u0161 uvijek otvoren i odr\u017eavan, i danas u njemu raste oko 300 biljnih vrsta od kojih su neke samonikle, a druge donesene s ostalih dijelova Velebita.<\/p>\n\n\n\n Na ure\u0111enju Vrta na \u0160alati, zvijezdi ovog \u010dlanka, po\u010delo se raditi 1946. nakon \u0161to je za to dodijeljeno zemlji\u0161te Farmaceutskom fakultetu. Paralelno s ure\u0111enjem vrta 1949. godine zapo\u010dela je i izgradnja vrtlarske zgrade uz Alagovi\u0107evu ulicu. U njoj su se nalazile prostorija za radnike, laboratorij, poslovnica i staklenik. Godine 1953. kraj stabala borova i ginka izgra\u0111ena je natkrivena sjenica, a nedugo kasnije i rasadnik i novi staklenik, tzv. \u201ctopli\u201d staklenik koji je 1980-ih obnovljen.<\/p>\n\n\n\n Male\u0161 i Kolari\u0107 Miji\u0107 kazuju nam da je Vrt od 1969. godine stavljen pod posebnu za\u0161titu kao \u201cSpomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture \u2013 botani\u010dki vrt)\u201c. Zbog vrijednog vrtno-arhitektonskog rje\u0161enja i specifi\u010dnog biljnog fonda upisan je u posebni registar za\u0161ti\u0107enih objekata i uz male preinake do danas je zadr\u017eao svoj prvobitni izgled. Prvi biljni materijal zasa\u0111en u Vrtu bio je porijeklom iz Pokusne stanice za ljekovito bilje smje\u0161tene na zagreba\u010dkoj Volov\u010dici, zatim iz Botani\u010dkog vrta PMF-a, \u0160umskog vrta \u0160umarskog fakulteta u Zagrebu te iz nekoliko drugih zagreba\u010dkih rasadnika. Dio je pribavljen i od privatnih osoba, a u Vrtu raste vi\u0161e stotina razli\u010ditih vrsta ljekovitog bilja koje su sa svojih istra\u017eiva\u010dkih putovanja donosili suradnici Zavoda, prvenstveno Ku\u0161an i Zlatan Martinis.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Danas u Vrtu postoji preko 1.300 razli\u010ditih biljnih vrsta, od kojih je njih oko 800 ljekovito i\/ili otrovno. Prvi dio Vrta je sistematski ure\u0111en prema razvojnom slijedu – pri samom ulazu nalaze se evolucijski najstarije biljke, poput preslica, papratnja\u010da i ginka, a zatim se redaju mla\u0111e vrste koje jo\u0161 stvaraju nove oblike, poput vrsta porodica \u0161titarki i glavo\u010dika. U Vrtu se mogu na\u0107i poznate doma\u0107e biljne vrste poput bosiljka, kamilice, mrazovca i timijana, ali i za ove krajeve egzoti\u010dne vrste poput kavovca i banane. Posebnost je Botani\u010dkog vrta i ta \u0161to je oko tre\u0107ine biljnih vrsta oblikovano kao \u0161umski predjel, pa osim ljekovitih i otrovnih biljaka, u vrtu prili\u010dno slobodno rastu \u0161ume graba, hrasta i crnog bora.<\/p>\n\n\nJedinstveni vrt na \u0160alati<\/strong><\/h2>\n\n\n\n