Kajzerica je dugo vremena “spavala”, no to ne zna\u010di da nema zanimljivu povijest. Ovdje je bilo \u017eivo i prije razvoja Zagreba ju\u017eno od Save. U 19. stolje\u0107u Habsbur\u0161ka Monarhija je bila prisiljena prepustiti Napoleonu teritorije ju\u017eno od Save. Rijeka Sava je tako postala granica dvaju carstava, a Kajzerica grani\u010dni dio Ilirskih pokrajina \u2013 otuda i njeno ime, prema kajzeru (caru) Napoleonu. Iako je period francuske vladavine trajao kratko, ostavio je traga. Tako danas kada pre\u0111ete Savski most, odmah na ulazu u Kajzericu s lijeve strane mo\u017eete vidjeti francuski miljokaz koji ozna\u010dava biv\u0161u granicu, i oronulu ku\u0107u u pozadini koja je nekad bila Napoleonova stra\u017earnica.<\/p>\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/granica-ilirskih-pokrajina-scaled.jpg\")
<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n<\/p>\n\n\n\n
Nakon Drugog svjetskog rata vlasti kre\u0107u s projektiranjem Novog Zagreba. Po\u010dinje izgradnja Hipodroma, koji je otvoren ve\u0107 1948. godine, popra\u0107ena preseljenjem Velesajma na dana\u0161nju lokaciju i podizanjem naselja kao \u0161to su Trnsko i Siget 1960-ih godina. Dva kvarta povezao je veliki Park mladenaca u kojem su 1970-ih mladi parovi nakon stupanja u brak sadili stabla kao simbol svoje ljubavi. Tih godina jo\u0161 ste na cestama mogli vidjeti “foringa\u0161e”, voza\u010de kola na konjsku zapregu koji su pomagali ljudima tijekom preseljenja tako \u0161to su prevozili namje\u0161taj i ve\u0107i teret. Ubrzo ni\u010du Sopot i Utrine, osnovane su \u0161kole, vrti\u0107i i lokalni nogometni klubovi, a 1971. godine \u2013 u tom mra\u010dnom <\/em>sistemu u kojem nisi smio re\u0107i da si katolik \u2013 po\u010dinje gradnja ogromne Crkve uzvi\u0161enja Svetog Kri\u017ea u Sigetu. U periodu u kojem su po\u010dela prva useljenja u novosagra\u0111ene zgrade Novog Zagreba, Kajzerica je jo\u0161 bila uspavano naselje s nekoliko skromnih ku\u0107ica.<\/p>\n\n\n\n I moja obitelj bila je jedna od mnogih koje su u Trnskom (dodu\u0161e ne\u0161to kasnije, 1990-ih) prona\u0161le idealno okru\u017eenje za \u017eivot i djecu: odrasla sam u tipi\u010dnoj socijalisti\u010dkoj zgradi “tipa Bartoli\u0107”, prema projektu arhitekta Ive Bartoli\u0107a koji se najvi\u0161e bavio stambenom arhitekturom. Pod prozorom na\u0161eg stana prostirao se zeleni park gdje su se djeca igrala na ljulja\u010dkama, klackalicama i drvenom brodu za penjanje, a s druge strane zgrade bio je jo\u0161 jedan park u kojem smo se vje\u0161ali po \u0161ipkama za klofanje tepiha ili preko njih igrali badminton. Nedaleko od parka nalazila se osnovna \u0161kola s dva velika igrali\u0161ta na kojima smo tijekom dana imali tjelesni, nakon \u0161kole s roditeljima u\u010dili voziti bicikl, a u ve\u010dernjim se satima poku\u0161avali skrpati osma\u0161ima koji bi na razglas pu\u0161tali “The Logical Song” od Scootera i ostale hitove.<\/p>\n\n\n\n Pored \u0161kole i igrali\u0161ta bio je veliki vrti\u0107 \u2013 zvali smo ga “veliki” jer je uz njega postojao i manji, smje\u0161ten u jednom privatnom stanu. Kraj vrti\u0107a je podignut dom zdravlja, a slijedili su ga du\u0107ani i kafi\u0107i, velika Nama, Park mladenaca, zgrada Super Andrija u sklopu koje su se nalazile po\u0161ta i banka, tratina na koju su dolazili lunapark i cirkus, mali kvartovski trg za lokalne cugere, pa zatim jo\u0161 jedno udubljeno igrali\u0161te idealno za zimsko sanjkanje. Pored igrali\u0161ta bila je tr\u017enica na kojoj je vladala omiljena akcija: tri \u010dokolade od nugata za 10 kuna, i pored tr\u017enice \u2013 opet na\u0161a zgrada. Krug je time bio skladno zatvoren. Danas vi\u0161e nema Name, \u010dokolada za 10 kuna, ljulja\u010dki u parku, snijega za sanjkanje zimi, a i lunapark sve rje\u0111e dolazi. Na fasadama se vide prolaznost vremena i zapu\u0161tenost. Ipak, u mom sje\u0107anju Trnsko je ostalo kao svijet u malom. No, za\u0161to sad pri\u010dam o Trnskom kad je tema Kajzerica? \u0160to bi se reklo na sudu: “I have a point, Your Honor. I\u2019ll get to it.” <\/p>\n\n\n\n Osnovnu \u0161kolu Trnsko poha\u0111ala su i djeca s Kajzerice. Kajzerica tada nije imala ni osnovnu \u0161kolu, ni vrti\u0107, pa su klinci s Kajzerice svakog dana morali pje\u0161a\u010diti dvadesetak minuta do \u0161kole preko nekoliko prometnica. Mi iz Trnskog \u017eivjeli smo u zgradama oko \u0161kole pa roditelji nisu ni trebali dolaziti po nas. Znali su da se sigurno vra\u0107amo ku\u0107i u grupicama. U na\u0161oj dje\u010djoj imaginaciji Kajzerica je bila poput Divljeg zapada \u2013 a sada, gledaju\u0107i unatrag, vidimo da je to zaista bilo tako. Kvart koji se gradio bez ikakvog plana i reda pa je (pogotovo spram Trnskog i Sigeta, jedinih mjesta koje smo poznavali) izgledao \u010dudno i blatnjavo, kao mjesto u kojem \u017eivi\u0161 jer te \u017eivot natjerao.<\/p>\n\n\n\n Na Kajzericu smo odlazili kad smo htjeli \u0161etati po nasipu, vidjeti konje s Hipodroma ili se smucati po kineskim du\u0107anima u kojima se prodavalo sve od A do \u017d, po cijenama prihvatljivim za na\u0161 dje\u010dji d\u017eeparac. Da bismo do\u0161li tamo, trebali smo pro\u0107i pothodnik ispod Avenije Dubrovnik i izbiti na drugu stranu. Tada je preko puta Velesajma, na mjestu dana\u0161nje SEECEL zgrade, stajala samo prazna povr\u0161ina kori\u0161tena za parking kamiona i auta.<\/p>\n\n\n\n Ulicom Radoslava Cimermana prolazili smo pored velike upe\u010datljive sivo-crne ku\u0107e s prostranim i lijepim dvori\u0161tem. U na\u0161im malim glavama to je bila ukleta vila s mra\u010dnom energijom: ne samo jer je bila u tamnim bojama, ve\u0107 jer je stajala sama usred ni\u010dega i nikad nismo vidjeli nekoga tko tamo \u017eivi. Tko bi podigao tako rasko\u0161nu ku\u0107u usred blatnih puteva? Vjerojatno se htio pokazati jer je stajala u centru pozornosti \u2013 prva u redu kraj ceste i prva u nizu svih silnih zgrada i ku\u0107a koje su tada po\u010dele nicati iza njenih le\u0111a, a \u010dije \u0107e je sjene uskoro progutati.<\/p>\n\n\n\n Danas se iznad “mra\u010dne vile” nadvijaju trokatnice i Konzum, pa izgleda kao da jedva di\u0161e, a izdaleka ju vi\u0161e nije lako spaziti kao nekad. Ista je sudbina zadesila i brojne druge rezidencije (koje su dodu\u0161e bile skromnije). Naselje u kojem su se nekad nalazile ku\u0107ice s dvori\u0161tima tijekom 2000-ih po\u010delo je radikalno mijenjati svoje lice, i ve\u0107 je tada bilo jasno u kojem smjeru ide. Smje\u0161tena u Novom Zagrebu, s povoljnim cijenama kvadrata i blizu javnog prijevoza, Kajzerica je privla\u010dila mnoge, a naro\u010dito mlade obitelji s djecom.<\/p>\n\n\n\n No, kako su od 1990-ih urbanisti\u010dki planovi pu\u0161teni niz vodu da bi se pogodovalo privatnom kapitalu i interesima ro\u0111aka-investitora, tako su i novija zagreba\u010dka naselja promijenila lice grada: od zaokru\u017eenih cjelina podignutih oko ideje javnog interesa i u korist lokalne zajednice do divljih kvartova i nereguliranog tr\u017ei\u0161ta nekretnina u kojima svatko gradi za sebe, bez dugoro\u010dne urbanisti\u010dke vizije. To je rezultiralo betonskim kaosom, trokatnim zgradama i ku\u0107icama stisnutim jedne uz druge kao sardine, prometnim zagu\u0161enjem, nedostatkom nogostupa (ako postoje, preko njih su parkirani auti), sadr\u017eaja i zelenila, te op\u0107enito naru\u0161avanjem kvalitete \u017eivota. Znate onaj meme<\/em> kad netko pita “Ima li \u0161to depresivnije od socijalisti\u010dke arhitekture?” pa drugi odgovara: “Da, besku\u0107ni\u0161tvo”? Kategoriji depresivnijeg mogli bismo pridru\u017eiti i ove plodove kaubojskog urbanizma.<\/p>\n\n\nKlinci s Trnskog i Kajzerice<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Dolazak novih kajzera<\/strong><\/h2>\n\n\n\n