{"id":47941,"date":"2025-04-09T23:52:13","date_gmt":"2025-04-09T22:52:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47941"},"modified":"2025-04-16T15:12:31","modified_gmt":"2025-04-16T14:12:31","slug":"kada-je-pjesnik-izmisljao-grad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47941","title":{"rendered":"Kada je pjesnik izmi\u0161ljao grad"},"content":{"rendered":"\n

Danas gotovo zaboravljen, pjesnik Gustav Krklec dao je imena kvartovima Novog Zagreba. Zagrep\u010dani svakodnevno izgovaraju toponime koje je on osmislio, ne znaju\u0107i tko stoji iza njih. I dok njegovi stihovi polako blijede iz kolektivne memorije, Boris Postnikov otkriva kako su poezija i urbanizam zajedno oblikovali lice ju\u017enog Zagreba i kako su sje\u0107anja, i kad su nevidljiva, trajno upisana u tlo.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Sve je lijepo i krasno<\/em><\/p>\n\n\n\n

dok o tebi govore glasno.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Stvar za te postaje gorka<\/em><\/p>\n\n\n\n

tek kad se \u2013 tiho govorka\u2026<\/em><\/p>\n\n\n\n

G. Krklec, Jezi\u010dna nijansa<\/em><\/p>\n\n\n\n

Tko od nas danas uop\u0107e pomi\u0161lja na Gustava Krkleca? Tko ga se sje\u0107a, tko ga \u010dita? Nekada nam je, lak na jeziku i bezopasan u humoru, bio omiljeno ime s popisa \u0161kolske lektire, pod pretpostavkom da nas je lektira zanimala. Kasnije smo otkrivali neke va\u017enije autorice i autore, a Krklecovi stihovi izblijedili bi kao draga, pomalo nejasna uspomena na vlastite \u010ditala\u010dke po\u010detke. Istim putem kojim je pro\u0161ao u malim, li\u010dnim povijestima \u010ditanja zamaknuo je i u velikoj, bezli\u010dnoj povijesti knji\u017eevnosti. Nekada ugledan i zna\u010dajan \u2013 autor Srebrne ceste<\/em>, Darova za bezimenu<\/em>, Telegrafskih basni<\/em> i jo\u0161 dvadesetak uglavnom popularnih naslova, \u010dlan JAZU-a od 1951., predsjednik Matice hrvatske, Dru\u0161tva knji\u017eevnika Hrvatske i Saveza knji\u017eevnika Jugoslavije, dobitnik Vladimira Nazora za \u017eivotno djelo 1968. godine \u2013 danas je manje-vi\u0161e zaboravljen. Na rodnu ku\u0107u postavili su mu spomen-plo\u010du, po njemu se zovu neke ulice i \u0161kole, pjesni\u010dke antologije ne izlaze bez njegovih stihova, ali sve to u osnovi djeluje kao odra\u0111ivanje ne posebno zanimljive obaveze. Gustav Krklec danas u li\u010dnim i u zajedni\u010dkim sje\u0107anjima \u017eivi uglavnom kao uspomena na neka druga\u010dija knji\u017eevna vremena. Pa ipak: malo je pjesnika \u010dije rije\u010di istovremeno svakoga dana izgovaraju deseci hiljada ljudi, oko \u010dijih se rije\u010di grade ne\u010diji \u017eivoti i identiteti, a da oni koji ga svakodnevno citiraju to naj\u010de\u0161\u0107e i ne znaju. Kako bi ostao upam\u0107en, morao je biti zaboravljen: kako bismo razjasnili taj paradoks, morat \u0107emo ispri\u010dati pri\u010du. To je pri\u010da o socijalizmu i modernizmu, o dobu kada su knji\u017eevnost i oni koji je stvaraju zna\u010dili mnogo vi\u0161e nego danas, o eri izgradnje novog dru\u0161tva i novih gradova… Pri\u010da o Novom Zagrebu: ne sasvim neznana, ali ni dovoljno poznata. Ne\u0161to o \u010demu se danas tek tiho govorka<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Kontradikcije i messy situacije<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Velesajam. Primih gosta.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Povedoh ga preko mosta.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Razgledasmo stvari dosta.<\/em><\/p>\n\n\n\n

I, na kraju, \u2013 stvar je prosta \u2013<\/em><\/p>\n\n\n\n

sajam pro\u0111e, a gost \u2013 osta.<\/em><\/p>\n\n\n\n

G. <\/em>Krklec, Short Story<\/em><\/p>\n\n\n\n

Pri\u010da zapo\u010dinje 7. septembra 1956. godine. Na sve\u010danom otvaranju Zagreba\u010dkog velesajma \u2013 arhitektonskog projekta kojim grad prvi put prelazi savske obale, dovode\u0107i na golemo ju\u017eno zemlji\u0161te asfalt, struju, plin i vodu \u2013 Josip Broz Tito govori: \u201c\u0160irite Zagreb preko Save!\u201d Pro\u0161irenje grada narednih godina ostat \u0107e zapam\u0107eno kao zasluga najve\u0107eg me\u0111u zagreba\u010dkim gradona\u010delnicima, Ve\u0107eslava Holjevca, mada \u2013 ako \u0107emo iskreno \u2013 bilo je to doba kolektivnog rada i zajedni\u010dkog zanosa, era oslobo\u0111enog dru\u0161tva koje slo\u017eno gradi slobodnu zemlju. Bilo je to doba nimalo nalik dana\u0161njem kultu individualnih liderskih vizija, pa se vrijedi prisjetiti i da je Holjevac po\u017eurio preko Save tek nakon \u0161to mu je gradska skup\u0161tina, nezadovoljna sporim razvojem projekta, krajem pedesedetih odbila izglasati godi\u0161nji prora\u010dun. To, naravno, ne umanjuje njegove zasluge: s Novim Zagrebom glavni grad Hrvatske dobio je svoju urbanu ekstenziju fascinantnih razmjera, onakvu kakve su tih godina dobivali gradovi \u0161irom Jugoslavije, od Skopja, preko Beograda, Sarajeva, sve do Ljubljane. Izgra\u0111en na principima lecorbusierovskog modernizma, po mjeri novog, socijalisti\u010dkog \u010dovjeka, podignut na rasteru velikih prometnica me\u0111u kojima su onda planski nicale stambene zajednice, uz danas nezamisliv omjer od polovice izgra\u0111enog terena naspram polovice otvorenog javnog prostora, s parkovima, igrali\u0161tima i kvartovskim okupljali\u0161tima, Novi Zagreb ostat \u0107e \u2013 kao, uostalom, i svaki taj Novi Beograd, Novo Sarajevo, Split 3 \u2013 spomenik socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Spomenik koji se, za razliku od tolikih drugih, vi\u0161e ne mo\u017ee sru\u0161iti.<\/p>\n\n\n\n

Osnovna pretpostavka urbanizacijske ekspanzije bila je, naravno, poslijeratna nacionalizacija zemlji\u0161ta, pri \u010demu je daleko najve\u0107i dio teritorija ju\u017eno od Save do kraja Drugog svjetskog rata posjedovala Katoli\u010dka crkva, suradnica endehazijske vlasti. U novoj konstelaciji, jasno, vi\u0161e ne\u0107e biti mjesta za nju. Odluka komunista da sredinom sedamdesetih dozvole izgradnju crkvene zgrade u novozagreba\u010dkom Sigetu tako je, recimo, odjeknula kao senzacija, a sigetska \u0107e gra\u0111evina sve do raspada SFRJ ostati i jedini sakralni objekt Novog Zagreba. Ipak \u2013 kao \u0161to se u ne\u0161to davnijem intervjuu<\/a> prisje\u0107a jedan od va\u017enijih novozagreba\u010dkih arhitekata, danas pokojni Mirko Mareti\u0107 \u2013 \u201cprilikom izrade detaljnih urbanisti\u010dkih planova u centru naselja znala se pre\u0161utno ostaviti koja slobodna, prazna povr\u0161ina za koju nije bila nazna\u010dena namjena. Ili bi se obavezni park predvidio na ne\u0161to ve\u0107oj povr\u0161ini, \u0161to je pre\u0161utno tako\u0111er zna\u010dilo da se u slu\u010daju promjene dru\u0161tvenih okolnosti na tom prostoru mo\u017ee sagraditi crkva.\u201d E, da: usprkos revolucionarnom vremenu radikalnog raskida s pro\u0161lo\u0161\u0107u, stvari nisu bile onako crno-bijele kako ih danas vole prikazivati de\u017eurni revizionisti i stru\u010dnjakinje za maloprodajni asortiman jogurta. Mada je Novi Zagreb izgra\u0111en takore\u0107i ni iz \u010dega, na blatnim pustopoljinama i zapu\u0161tenim livadama, svaka ozbiljnija urbanisti\u010dka monografija podsjetit \u0107e zato da on nije bio zami\u0161ljen u diskontinuitetu sa starim gradom: naprotiv, planiran je kao svojevrsna uve\u0107ana replika Zagreba iz druge polovice 19. vijeka, nastavljaju\u0107i linije i raspored njegovih glavnih ulica. A kao \u0161to, me\u0111u ostalima, podsje\u0107a izvrsna kulturnoantropolo\u0161ka studija posve\u0107ena novozagreba\u010dkim kvartovima, Kvartovska spika<\/em> Valentine Gulin Zrni\u0107, nova su naselja nastajala u stalnoj tenziji planske gradnje i tr\u017ei\u0161ne privrede, specifi\u010dnoj za jugoslavenski izvanblokovski put samoupravnog socijalizma, pa onda jo\u0161 i u tenzijama izme\u0111u autorskog pe\u010data arhitekata i dru\u0161tvenih zahtjeva za funkcionalno\u0161\u0107u. Iz takvih kontradikcija i messy <\/em>situacija nicali su onda, redom, Savski gaj (1957.), Trnsko (1959.), Zapru\u0111e (1962.-1968.), Siget (od 1963. do duboko u sedamdesete), Utrina (1969.-1972.), Sopot (1970.-1973.), Travno (1974.-1978.), Slobo\u0161tina (1978.-1984.), Dugave (krajem sedamdesetih), Sredi\u0161\u0107e (po\u010detkom osamdesetih)… A sve te nove, ni iz \u010dega podignute kvartove nekako je, razumije se, trebalo i nazvati. Na ovom mjestu u pri\u010du ulazi njen glavni lik, koji \u0107e do zavr\u0161etka iz pri\u010de nestati.<\/p>\n\n\n\n

Dokaz uspjeha<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Stru\u010dnjak je u tome<\/em><\/p>\n\n\n\n

na\u0161 jezi\u010dar mladi<\/em><\/p>\n\n\n\n

da jeziku svome<\/em><\/p>\n\n\n\n

– zdrave zube vadi…<\/em><\/p>\n\n\n\n

G. Krklec, Nadrispec<\/em><\/p>\n\n\n\n

Kada ga je Zdenko Kolacio, onodobni direktor zagreba\u010dkog Urbanisti\u010dkog zavoda, pozvao da smisli imena budu\u0107ih novozagreba\u010dkih kvartova, Krklec zasigurno nije figurirao kao model revolucionarnog, NOB-ovskog, politi\u010dki podobnog pjesnika. U me\u0111ura\u0107u priznat pisac i \u010dinovnik, Drugi svjetski rat proveo je u endehazijskom Zemunu, ure\u0111uju\u0107i propagandni usta\u0161ki tjednik Grani\u010dar<\/em>, ali ga to nije omelo da u novom, socijalisti\u010dkom knji\u017eevnom polju Jugoslavije zadr\u017ei ugled i nani\u017ee sve one istaknute funkcije koje smo nabrojali u uvodu: jo\u0161 jedan znak vremena koje je ipak bilo slobodnije i otvorenije nego \u0161to se danas o njemu pripovijeda. Krklec nije bio ni \u201cozbiljan\u201d, \u201cte\u0161ki\u201d modernisti\u010dki autor kalibra Miroslava Krle\u017ee ili Vladana Desnice, nego boem sklon efemernim knji\u017eevnim oblicima, aforizmima, novinskim feljtonima, stihovanim basnama: ba\u0161 u ono vrijeme okrenuo se bio epigramima, ni\u017eu\u0107i benigne rime poput ovih kakvima smo, evo, pro\u0161arali tekst koji \u010ditate. Naposljetku, Krklec nije bio ni \u201cpravi\u201d zagreba\u010dki autor, jer se u gradu \u2013 izuzme li se kra\u0107a me\u0111uratna epizoda neuspje\u0161nog studija filozofije \u2013 nastanio tek nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata. Svejedno, Kolacio je odabrao upravo njega, a na inicijativu arhitekta Ivana Zemljaka Krklec je dobio zadatak da imena budu\u0107ih kvartova ostanu na neki na\u010din vezana uz tradicionalne toponime prisavskog podru\u010dja: da se jeziku ne vade na silu zdravi zubi<\/em>. U samom imenovanju novozagreba\u010dkih naselja ponovila se tako logika njihove izgradnje: negdje izme\u0111u individualnog autora i \u0161ire dru\u0161tvene namjene, izme\u0111u ne\u010dega \u0161to tek nastaje i tradicije na koju se pritom ipak ne zaboravlja.<\/p>\n\n\n\n

O Krklecovom smi\u0161ljanju imena kvartova \u2013 o tome kako je \u0161etao rije\u010dnim prudovima i travnatim utrinama na kojima \u0107e uskoro niknuti neboderi i trgovi, kako se raspitivao kod lokalnog stanovni\u0161tva i strpljivo prou\u010davao geografske karte \u2013 ne postoji suvi\u0161e pisanih izvora. U Kvartovskoj spici<\/em>, recimo, Gulin Zrni\u0107 epizodu navodi tek usputno. Mirko Mareti\u0107 u onom intervjuu prema vlastitom sje\u0107anju govori ovako: \u201cPredlo\u017eena su i prihva\u0107ena 24 naziva. Kod toga su najvi\u0161e kori\u0161teni podaci sa starih karata i planova. Nastojalo se da predlo\u017eeni nazivi budu \u0161to vjerniji autohtonim toponimima zate\u010denim na detaljnim kartama, a za naselje koje je trebalo biti u sredi\u0161tu toga prostora Krklec je sam smislio ime \u2013 Sredi\u0161\u0107e \u2013 i to ime je, kako znamo, danas u upotrebi.\u201d Ono \u0161to znamo jest i da je, primjerice, Zapru\u0111e dobilo ime po tome \u0161to je nekad ondje bio prostor \u201ciza rije\u010dnih prudova\u201d. Utrina, naravno, po utrtoj livadi. Travno po travnatom terenu. Slobo\u0161tina po tome \u0161to je izgra\u0111ena na zemlji\u0161tu koje i prije rata bilo \u201cslobodno\u201d od posjeda Crkve… Sredi\u0161\u0107e doista jeste jedini naziv kvarta koji je Krklec smislio sam, ali i ono se prema originalnoj ideji zapravo trebalo zvati Sredi\u0161te<\/em>, e da bi s vremenom postalo kajkavizirano Sredi\u0161\u0107e<\/em>: svakodnevni govor preoblikovao je umjetnikovu zamisao i u\u010dinio je prisnijom, naizgled autenti\u010dnijom.  <\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to znamo jest i da su imena kvartova za\u017eivjela, da su njima uokvirena nebrojena iskustva gradskog odrastanja, da je \u0160tuli\u0107 na albumu \u201cKad fazani lete\u201d pjevao o \u201cnebu iznad Trnskog\u201d, da je Ma\u0161a Kolanovi\u0107 u \u201cSlobo\u0161tini Barbie\u201d opisala svoj kvart ratnih godina iz vizure djeteta, da su Zapru\u0111e i Utrine skupa zavr\u0161ili u stihovima Pipsa, da je simbol Travnog, Mamutica, dobila vlastitu TV-seriju… Ono \u0161to znamo jest i da danas naj\u010de\u0161\u0107e ne znamo tko je zaslu\u017ean za sve ovo: \u017eiva imena kvartova prikrivaju sje\u0107anje na Krkleca. \u0160to je, uostalom, valjda najljep\u0161i dokaz pjesnikovog uspjeha.<\/p>\n\n\n\n

Tetovirano u tlu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Reci mi \u0161ta je ki\u010d, pa \u0107u ti re\u0107i tko si!<\/em><\/p>\n\n\n\n

G. Krklec, Umjesto li\u010dne karte<\/em><\/p>\n\n\n\n

Da je Novi Zagreb kojim slu\u010dajem samostalan grad, danas bi sa svojih 120 hiljada stanovnika bio tre\u0107i po veli\u010dini u Hrvatskoj: otprilike za \u010detvrtinu manji od Splita, a neznatno ve\u0107i od Rijeke. Bio bi to, dodu\u0161e, \u010dudan grad: mo\u017eda vi\u0161e nije isklju\u010divo \u201cspavaonica\u201d kao \u0161to je bio donedavno, ali svejedno, turistifikacija Zagreba posljednjih godina skoro da ga nije okrznula, ondje nema ve\u0107ih institucija, nedostaju brojni urbani sadr\u017eaji… Kroz pro\u0161le tri i po decenije, dodu\u0161e, Katoli\u010dka crkva je udarni\u010dki nadokna\u0111ivala sve \u0161to je propustila u socijalizmu, pa nove crkve ni\u010du i nicat \u0107e na parcelama koje su joj nekada\u0161nji planeri, prema svjedo\u010denju Mirka Mareti\u0107a, ionako pre\u0161utno namijenili. Osim crkava, prazne prostore osvajaju veliki stambeno-poslovni projekti, supermarketi i \u0161oping centri. Na zapadnim rubovima Novog Zagreba izgra\u0111ena je Arena, neka vrsta spomenika eri Sanderove korupcije: danas, na u\u017eas nacionalno osvije\u0161tenog dijela publike, dvoranu pune zvijezde iz Bosne i Srbije. Zgrada Muzeja suvremene umjetnosti u Sredi\u0161\u0107u vjerojatno je jedini ve\u0107i projekt novog vremena koji arhitektonski ne\u0161to vrijedi. Ukratko: obrisi grada podignutog po mjeri socijalisti\u010dkog \u010dovjeka gube se, a o principu polovice izgra\u0111enog terena naspram polovice javnog prostora vi\u0161e nitko ne razmi\u0161lja. Prostor je danas prvenstveno privatna investicija.<\/p>\n\n\n\n

Pa ipak, Novi Zagreb ne mo\u017ee biti uni\u0161ten, tek donekle naru\u0161en. Ostaju pravilni rasteri prometnica, ostaju betonska naselja podignuta ni iz \u010dega, ostaju parkovi i kvartovi neobi\u010dnih imena. Ostaje sje\u0107anje tetovirano u tlu, tramvajskom prugom, asfaltom i infrastrukturom. Sje\u0107anje na pri\u010du o socijalizmu i modernizmu, o dobu kada su knji\u017eevnost i oni koji je stvaraju zna\u010dili mnogo vi\u0161e nego danas, o eri izgradnje novog dru\u0161tva i novih gradova. Sje\u0107anje na vrijeme napretka, sje\u0107anje na vrijeme pjesnika.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Danas gotovo zaboravljen, pjesnik Gustav Krklec dao je imena kvartovima Novog Zagreba. Zagrep\u010dani svakodnevno izgovaraju toponime koje je on osmislio, ne znaju\u0107i tko stoji iza njih. I dok njegovi stihovi polako blijede iz kolektivne memorije, Boris Postnikov otkriva kako su poezija i urbanizam zajedno oblikovali lice ju\u017enog Zagreba i kako su sje\u0107anja, i kad su […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":47945,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[629,801],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-47941","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-jugoslavija","tag-zagreb","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47941","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47941"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47941\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47944,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47941\/revisions\/47944"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47945"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47941"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47941"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47941"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47941"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47941"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47941"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47941"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}