Dok s Hakikom \u010dekam Sadata da stigne i preuzme smjenu, on mi pri\u010da da nisam jedina koja ga se sje\u0107a iz djetinjstva: “Mogu ti re\u0107i da je za mene jedno vreme bilo lo\u0161e, ali sad svako ko pro\u0111e ka\u017ee: ‘Legendo, ti si legenda, mi te svi znamo, od malena sam tu kupovao s tatom, s mamom’\u2026 I tak, puno ljudi me pozna, skoro \u010ditav grad, stalno sam tu”. Ta lokacija privukla je na njegov \u0161tand razne poznate osobe, veli Hakik, a u tom \u010dasu sti\u017ee Sadat i ka\u017ee da je prije koju minutu vidio Lepu Brenu<\/strong> kako ulazi u Oktogon. Hakik nastavlja: “Tu su dolazili svi ovi na\u0161i politi\u010dari, nema koji nije bio \u2013 Plenkovi\u0107<\/strong>, Bandi\u0107<\/strong>, Mesi\u0107<\/strong>, skoro svi. Jedino Toma\u0161evi\u0107<\/strong> jo\u0161 nije”, smijucka se i dodaje da je gradona\u010delniku, tada jo\u0161 aktivistu, \u010duvao liste za skupljanje potpisa protiv gradnje trgova\u010dkog centra na Cvjetnom. <\/p>\n\n\n\n Mo\u017eda Toma\u0161evi\u0107 ne dolazi jer mu je te\u0161ko gledati kako sad nakon svega izgleda Cvjetni, naga\u0111am, a uto blizu nas gordo pro\u0161e\u0107e i Nino Raspudi\u0107<\/strong>. Hakik se nadovezuje sa svojim sje\u0107anjima na sve \u0161to se promijenilo na Cvjetnom trgu otkako je on tamo, od sedamdesetih: “Sad nema nijedan du\u0107an da je isti, tu je bilo kino Zagreb, Znanje je bilo preko, tam se namje\u0161taj prodavao, bila je i birtija, kak se zvala\u2026 Zadar! Pa ovde je bio Elektropromet, tamo je bio \u010dovjek koji popravlja radio i televizore\u2026 Sve su to promijenili. Samo je Kra\u0161 ostao”. Bolji dru\u0161tveni kroni\u010dari Zagreba od kestenjara mogli bi mo\u017eda biti jedino okolni spomenici, crkveni zvonik ili svevide\u0107i sljemenski toranj, kad bi mogli govoriti. <\/p>\n\n\n Hakik je u Zagreb stigao 1968. godine. Prvo je radio na Zvijezdi, pa u Trnju, a od 1972. je na Cvjetnom trgu, na lokaciji gdje je prethodno radio i njegov brat: “Odrastao sam na Kosovu, imao sam osamnaest godina kad sam do\u0161ao. Ja nisam mogao ni\u0161ta drugo radit nego ovaj posao, nisam zavr\u0161io \u0161kolu, nas je bilo osam, ko da mi da novce da se \u0161kolujem? Tu su mi bili stric i brat, i oni su radili ovde ovaj poso”, ka\u017ee 75-godi\u0161nji Hakik koji i dalje radi uz penziju, ali ipak manje nego prije, pa dodaje: “Sin u \u0161koli nije u\u010dio, ja sam ga pitao o\u0107e\u0161 radit ili ne\u0107e\u0161 radit ovo \u0161ta radim ja, on ka\u017ee mo\u017ee, i\u0161li smo potpisati i sad se obrt vodi na njega”. Sadat se ubacuje: “Ko mi je kriv!” <\/p>\n\n\n\n U razgovoru<\/a> s kestenjarom Icom ve\u0107 sam nau\u010dila da zagreba\u010dki kestenjari dolaze iz Vrani\u0161ta, jednog od sela u Gori, planinskom podru\u010dju na trome\u0111i Kosova, Albanije i Makedonije. Sadat mi ka\u017ee da u Zagrebu ima oko 400 Goranaca, od \u010dega ih se jo\u0161 samo tridesetak bavi prodajom kestena. Ve\u0107ina Zagrep\u010dana to ne zna, nego misle da su kestenjari Albanci. Pitam Ibraimije susre\u0107u li se s predrasudama zbog svog porijekla, na \u0161to Hakik odgovara da ljudi nemaju predrasude, a Sadat se ubacuje: “Imaju, imaju, ne daj bo\u017ee da ne\u0161to ka\u017ee\u0161 krivo, odma ti ka\u017eu: ‘Ajde odi na Kosovo, ko je vama dao da tu radite’. Jedan je evo rekao ‘\u0160ta ovi \u0161iptari moraju tu radit, \u0161ta nema na\u0161ih da rade ovaj posao’!” Hakik se ipak sla\u017ee: “A da, toga ima uvijek\u2026”, pa nas pozdravlja i odlazi na ru\u010dak. <\/p>\n\n\n\n Sadata smetaju i \u010desti komentari o tome da se od njihovog posla puno zara\u0111uje, a malo radi. “Ka\u017eu nam da je to poso. Reko buraz, evo, ako je ovo poso, evo ti, evo ti klju\u010devi, sve dobije\u0161, samo stane\u0161 i radi\u0161. I onda bude ‘pa joj, ne mogu sad’ \u2013 reko ajde onda gledaj svoja posla, pusti nas. Pa dve budale moraju tu stajat da naprave taj posao. Stari u deset ujutro otvori, a ja u deset nave\u010der zatvorim, tu smo na hladno\u0107i i na plus \u010detrdeset. Pa ljudi pitaju jel ima posla, jel se zaradi. Ma nemoj, pa nismo ba\u0161 takve budale da na kraju jo\u0161 ni\u0161ta ni ne zaradimo”, Sadat govori, a ispe\u010dene kokice rafalno izlije\u0107u i udaraju o staklo kao da su i one ljute na takve priglupe komentare. <\/p>\n\n\n\n Iz tih anegdota vidi se da je sadr\u017eaj predrasuda s kojima se Goranci susre\u0107u isti kao i u slu\u010daju predrasuda prema Albancima, stara nazadna pri\u010da o klanovskom sustavu i pohlepi za novcem. Upravo ta teorija svake jeseni uspije o\u010darati urednike raznih listova i predstaviti im se kao dobra ideja za veliku jesensku reporta\u017eu. Novinari tada izlaze na teren i skepti\u010dno propituju opravdanost cijena, i to ba\u0161 na primjeru kestena, dok se iza ugla u finim<\/em> buticima spokojno prodaju sun\u010dane nao\u010dale skuplje od prosje\u010dne dnevne zarade kestenjara, a na \u0161pici se ispijaju precijenjena pi\u0107a. Kao \u0161to je Mladen Zobec<\/strong> pisao<\/a> za Bilten, u Jugoslaviji se eventualni financijski uspjeh albanskih privatnika uglavnom interpretirao kroz teoriju zavjere o navodno mafija\u0161kom podrijetlu novca, dok dugo radno vrijeme i te\u0161ke uvjete rada tih migrantskih radnika nitko nije spominjao. Zobec je lijepo objasnio i zbog \u010dega su albanski migranti s Kosova i Makedonije naj\u010de\u0161\u0107e radili u privatnom sektoru, kao i to da im je naslanjanje na obiteljske veze omogu\u0107ilo ostvarivanje bazi\u010dnog \u017eivotnog standarda, u \u010demu je socijalisti\u010dka modernizacija zakazala<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Sve to iz prve ruke i s punokrvnim detaljima potvr\u0111uje Sadat kad ga pitam kako su se Goranci iz Vrani\u0161ta po\u010deli baviti prodajom kestenja, ko\u0161tica i kukuruza: “A za\u0161to \u2013 zato \u0161to se s najmanje ulo\u017eenog moglo brzo zaradit, jer nije bilo kapitala. Ovi na\u0161i su imali one metalne ba\u010dve od jednog barela, to su znali prerezat na pola, to mu neko zavari malo, stavi re\u0161etku, i to ti je ko\u0161talo recimo dana\u0161njih sto, dvjesto eura. Na placu kupi\u0161 kuruzu po jedan euro, jedan dan kupi\u0161 deset kuruza, to proda\u0161 pa sutra kupi\u0161 dvadeset, i tak”. Sadat opisuje kako fraza “krenuti od nule” izgleda u praksi: “Moj stari je do\u0161o s jednom vre\u0107icom, unutra je imao potko\u0161ulju, ga\u0107e i \u010darape. Onda mu je stric dao kilu kikirikija, kilu ko\u0161tica, tu su mu bili i brat i deda, pa su ga uputili malo di, \u0161ta, kak. A kad su dolazili ovi na\u0161i prije mog tate, oni su ti spavali na Tre\u0161njevci, tam di su prije dr\u017eali svinje u torovima. S godinama su zabranili da se svinje tamo dr\u017ee, mogle su se onda dr\u017eat na Marku\u0161evcu, Hreli\u0107u jer je ovo bilo ve\u0107 urbanije, i onda su oni morali izbacit te svinje i ostao im je taj tor. I, \u0161ta da rade \u2013 majstori su malo koju dasku zabili, malo lesonita, malo to zaravnali, \u010duda, i kome su to iznajmljivali \u2013 na\u0161oj ekipi”. <\/p>\n\n\n Kao i mom prethodnom sugovorniku<\/a> Ici, Nepalci i Sadatu slu\u017ee kao referentna to\u010dka da bi opisao u kakvim su uvjetima \u017eivjeli njegovi ro\u0111aci koji su prvi stigli u Zagreb: “Zna\u0161 di su se moji starci kupali? U Ilici, tu di je Vespa, unutra je kupali\u0161te, pazi, ni WC nisu imali, WC su obavljali u birtijama. Ovi Nepalci su do\u0161li na wellness prema tome, imaju kupaonu, imaju krevet, a ovi na\u0161i su na daskama znali spavat. Kikiriki su pekli po pekarama, nisu imali ni \u0161paret ni ni\u0161ta. Ovi barem imaju kuhinju, mogu si pripremit hranu, imaju tu\u0161 kabinu\u2026 Onda ti je bilo situacija da te ne\u0107e primit, vide da si s Kosova, pitaju \u0161ta radite, aha kesteni, pa si misle prljavi su, ne\u0107e. Ak je netko dofuro \u017eenu, djecu, ne\u0107e ga primit zato”. Spominje i pri\u010du svoje ro\u0111akinje koja je kao trudnica do\u0161la za mu\u017eem u Zagreb, pa ih je gazdarica izbacila \u010dim je vidjela da je trudna: “Pri\u010da ti ona meni da je tu no\u0107 kad ih je ova potjerala spavala u nekakvoj \u0161upi u tom toru, u \u0161upi s trbuhom do zuba, onda se on negdje na brzinu sna\u0161ao, platio vi\u0161e, pa su dobili neki stan\u010di\u0107 normalan, tak da ono\u2026 Sva\u0161ta su pro\u0161li.”<\/p>\n\n\n\n Hakikovi i Sadatovi ro\u0111aci zavr\u0161ili su u Zagrebu nakon Drugog svjetskog rata, ali Goranci nisu bili prvi kestenjari u Zagrebu, ka\u017ee mi Sadat. Talijani su prvi pokrenuli prodaju kestena izme\u0111u dva rata, a kad su oni oti\u0161li za vrijeme Drugog svjetskog rata, posao su preuzeli Romi. Me\u0111utim, kako ka\u017ee Sadat: “Oni nisu ba\u0161 bili tipovi koji bi stajali ovak tu ko mi, i onda su oni to ostavili oko 1962., pa su ovi na\u0161i Goranci po\u010deli”. Pokazujem Sadatu fotografiju Cvjetnog trga iz Facebook grupe Stari Zagreb<\/em>, navodno iz osamdesetih, na kojoj su dvojica kestenjara, a on ka\u017ee da je lijevo njegov stric, a onaj u plavoj kuti je mladi Hakik koji re\u017ee kestene. Jedna fotografija iz iste grupe navodno je snimljena 1952., a na njoj je drveni kiosk s natpisom Lovranski maroni<\/em>. Sadat ka\u017ee: “U tom kiosku mi je radio deda!”. <\/p>\n\n\n Danas su uvjeti \u017eivota bolji nego u vrijeme kad su tek stigli u Zagreb, ali s obzirom na radno vrijeme i izlo\u017eenost raznim vremenskim uvjetima koje kestenjarski posao donosi, nije \u010dudo da mla\u0111e generacije Goranaca radije rade druge poslove ili odlaze u inozemstvo. Sadat nema namjeru oti\u0107i van jer ovdje ima obitelj, ali ka\u017ee da ne razumije neke kestenjare kojima su djeca u inozemstvu, a oni i dalje tu stoje po cijele dane na \u0161tandu: “Zna\u010di, recimo ti i \u017eena da radite po deset sati ko \u0161to radite tu, negdje u Njema\u010dkoj imali bi tri puta ve\u0107u pla\u0107u, a imali bi i subotu i nedjelju\u2026” <\/p>\n\n\n\n U \u010dlancima i knjigama o Gorancima isti\u010de se da se tradicionalno ljeti okupljaju u Gori, gdje god \u017eivjeli. Tako i Sadatovi roditelji provode ljetne praznike u Vrani\u0161tu svake godine, ali on ve\u0107 neko vrijeme radije ljetuje na moru. Njegovo obja\u0161njenje djeluje kao skica za reperski hit o dru\u0161tvenim promjenama na Gori od sedamdesetih do danas: “Mi smo se ko djeca sanjkali, grudali, meni su nokti otpadali, imali smo one obi\u010dne crne Borovo \u010dizme, unutra \u010darape i tr\u010di\u0161, ovo, ono, ba\u0161 te briga, smo\u010di\u0161 se, baka te skine i sve stvari stavi na onaj stari drveni \u0161paret, osu\u0161i se, ja na sebe \u010dizme, i za pol sata idemo ispo\u010detka. Dvije \u0161alice mlijeka popije\u0161, i tr\u010di, to je bio \u017eivot. Po ljeti krast jagode, tre\u0161nje, \u010duda. A sad ovi iz Njema\u010dke, Francuske majstori do\u0111u s bemveima, pa se glupiraju po selu, brrrrm, a do ju\u010der smo bili sirotinja. U Prizrenu ima\u0161 sve la\u017enjake, ko Arizona kod Br\u010dkog, sve \u0161ta po\u017eeli\u0161, onda se nakrcaju u Prizrenu, opa, Moncler, ovo, ono, onda do\u0111u tri dana na more, pocrvene ko rakovi, od jutra do nave\u010der tri dana su na pla\u017ei, sjednu u auto, pa u Beograd kod ro\u0111aka, pa ide Beograd na vodi, slikaju se, klopa, ovo, ono, i onda im ostane jo\u0161 tjedan dana godi\u0161njeg pa do\u0111u u Goru, pa di smo bili, \u010duj, Makarska, Selce, zna\u0161 kak je bilo super”.<\/p>\n\n\n\n O\u010dito ni Cvjetni trg ni Gora nisu \u0161to su nekad bili, ali goranski jezik i identitet Sadatu su jednako va\u017eni kao i uvijek. Od goranske muzike preporu\u010da mi bra\u0107u<\/strong> Mu\u0161ka<\/strong><\/a>, pjeva\u010da Rustema Karanfilovi\u0107a<\/strong><\/a>, ka\u017ee da pogledam dokumentarac Goransko prolje\u0107e<\/em>. Navodi mi poznate goranske sporta\u0161e, kao i sela iz kojih dolaze: Fahrudin Jusufi<\/strong> bio je iz Zlipotoka, Zufer Avdija<\/strong> je iz Globo\u010dice, Miralem Sulejmani<\/strong> porijeklom je iz Mlika, a Veldin Hod\u017ea<\/strong> iz Restelice. Razgovor nam redovito prekidaju kupci gladni kestena, a osim doma\u0107ih tu su turisti iz Turske, Italije, Engleske. Prilazi nam jedna grupica dvadesetogodi\u0161njaka i Sadat na obostrano veselje otkriva da su de\u010dki i cure “od Ohrid”. Kad ga pitaju otkud je on, Sadat odgovara: “Ja sam od drugata strana, Mavrovo, pa gore, ro\u0111en sum od Draga\u0161, Prizren, na Kosovo”. Tempo razgovora se ubrzava, spominje se \u0160ar-Planina, hotel Tino, Ohrid, Bitola, mnogu ubavo, zdravo, \u0107ao. Kada odu pitam Sadata je li govorio ba\u0161 na makedonskom, jer djelovalo je kao da se savr\u0161eno razumiju, a on ka\u017ee da je to bio goranski. “Ja s mamom i tatom ne znam druga\u010dije pri\u010dat nego goranski, bilo tko kad tu do\u0111e na kestene, Milanovi\u0107, Plenkovi\u0107, tko god, ako imam potrebu ne\u0161to tati re\u0107i, ne mogu mu re\u0107 druga\u010dije nego na goranskom”. Sadat je o\u017eenjen za Hrvaticu koja je nau\u010dila goranski, a \u010dak i njihova djeca me\u0111usobno govore i sva\u0111aju se na goranskom. <\/p>\n\n\n\n Neki Goranci koje Sadat poznaje vi\u0161e ne znaju goranski, ka\u017ee mi, a neki su mijenjali prezimena tako \u0161to bi dodavali na kraj -i\u0107. “Ja bi onda trebao bit Ibrahimovi\u0107, ma bezveze. Moj brati\u0107 \u017eivi u Beogradu, i veli on meni da je bila nekakva frka na utakmici, Srbi su \u0161vercali karte, a ovi na\u0161i ko i ovdje tam prodaju kikiriki, ko\u0161tice ispred stadiona. I kak je uletila murija i sve pohapsila, netko je iz udruge Goranaca nazvao i rekao da \u0161ta su njih hapsili, pa to su Goranci. I ka\u017eu iz murije dobro ajde, Goranci mogu. I sad ti ide Abdil, Sadat, ovaj, onaj, i dolazi na red nekakav Dean Milovanovi\u0107. Policajac veli pa koji si bre ti, a ovaj ka\u017ee pa ja sam Goranac, ali sam mijenjao ime. Kad mu je ovaj \u0161amar zavalio, da ti si Goranac, paf, okrenuo se dvadeset puta oko sebe”. <\/p>\n\n\n\n I Sadatu se jedini poku\u0161aj promjene imena obio o glavu, iako na ne\u0161to nje\u017eniji na\u010din. U mladosti je vidio da ljudi lo\u0161e reagiraju kad \u010duju goranska imena, pa su se on i ro\u0111ak u jednom od izlazaka u nekada\u0161nji Kulu\u0161i\u0107 predstavili hrvatskim imenima. Sadat je zapo\u010deo razgovor s nekom djevojkom kojoj se predstavio kao Nikola. Uskoro je do\u0161lo do obrata: “U jednom trenu dere se ovaj meni: ‘Sadat idemo, ajde!’. I sad \u017eenska stoji, gleda njega, gleda mene i ka\u017ee: ‘Kaj nisi ti Nikola?’ A reko sre\u0107o, kaj da ti ka\u017eem, ne znam ni ja vi\u0161e ko sam. I onda sam si reko: Ja sam Sadat Ibraimi, ko me \u017eeli i ho\u0107e sa mnom imat posla, to je to, ko ne \u017eeli, fala dovi\u0111enja, uop\u0107e mi on ne treba, on meni, ne ja njemu! I od tad se vi\u0161e nikad nisam predstavio nekim drugim imenom.”<\/p>\n\n\n\n Mu\u0161terije dolaze po kestene, a Sadat je zaboravio ispe\u0107i novu turu koliko smo se zapri\u010dali, pa moraju malo pri\u010dekati. Vrijeme je da odem. Od Sadatovih zabavnih pri\u010da i anegdota nisam ni primijetila da se ve\u0107 skoro smra\u010dilo ni da sam se po\u010dela tresti od hladno\u0107e nakon samo dva sata stajanja na mjestu na kojem Hakik i Sadat stoje po deset-dvanaest sati dnevno. Ma to ti je poso! <\/p>\n\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2025\/01\/a-1982-Zaggreppcanke-fb.jpg\")
<\/a>Od 10 do 22 na cesti <\/strong><\/h2>\n\n\n\n
<\/a><\/a>Ponosni Goranci<\/strong><\/h2>\n\n\n\n