{"id":47837,"date":"2024-12-27T16:12:19","date_gmt":"2024-12-27T15:12:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47837"},"modified":"2024-12-29T18:21:20","modified_gmt":"2024-12-29T17:21:20","slug":"preporuka-petkom-grad-i-grad-china-mieville","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47837","title":{"rendered":"Preporuka petkom: Grad i Grad (China Mi\u00e9ville)"},"content":{"rendered":"\n

Ovog petka peporu\u010dujemo roman Grad i Grad<\/em> britanskog antropologa i pisca Chine Mi\u00e9villea, koji, iako politi\u010dki anga\u017eiran van knji\u017eevnosti, kategori\u010dki odbija upogoniti svoju fikciju u korist odre\u0111ene jasno definirane, neproblemati\u010dne ideje ili dogme. Grad i Grad<\/em> je roman-paradoks: istovremeno noir<\/em> krimi\u0107 i dekonstrukcija istog, modernisti\u010dki roman i njegova parodija, a oni koji ga \u010ditaju postaju svojevrsni Schr\u00f6dingerovi \u010ditatelji.<\/p>\n\n\n\n

Britanski antropolog, romanopisac, socijalist i esejist China Mi\u00e9ville op\u0107e je mjesto europske knji\u017eevnosti nakon gotovo tri desetlje\u0107a neumornog rada. Objavljivao je, izme\u0111u ostaloga, horor romane, krimi\u0107e, studije, knji\u017eevne kritike, znanstvenu fantastiku, stripove, novele, kratke pri\u010de i publicistiku. Na Cambridgeu je studirao socijalnu antropologiju, a doktorat iz me\u0111unarodnih odnosa obranio je na London School of Economics 2011. Jedno vrijeme bio je, uz Jeffa VanderMeera, lice \u010dudne\/\u010dudnovate fikcije (weird fiction), knji\u017eevnog pravca koji je po\u010detkom 21. stolje\u0107a doveo \u0161und horor iz me\u0111uratnog razdoblja (prije svega, djela H.P. Lovecrafta) u intertekstualni dijalog s modernisti\u010dkom i radikalnom knji\u017eevno\u0161\u0107u, ali je ubrzo kultivirao gotovo pa sistemsku averziju prema \u017eanrovskim ili stilskim proskripcijama. Jedino \u0161to je u njegovom stvarala\u0161tvu konstantno, \u010dini se, njegova su politi\u010dka i eti\u010dka uvjerenja.<\/p>\n\n\n\n

Imaju\u0107i to na umu, vjerojatno je nemogu\u0107e odabrati neki njegov tekst koji ne bi, na ovaj ili onaj na\u010din, predstavljao lo\u0161u po\u010detnu to\u010dku za disekciju njegove politi\u010dke ontologije. Pa ipak, roman Grad i Grad<\/em>, koji je u prijevodu Domagoja \u010cavraka 2022. objavio Hangar 7, u tom kontekstu nudi se kao sasvim logi\u010dan odabir. Roman je originalno objavljen 2009., a osvojio je redom nagrade Hugo, BSFA, Locus, Arthur C. Clarke i World Fantasy. U me\u0111uvremenu je nekoliko puta postavljen na pozornicu, a 2018. je adaptiran u ekranizaciji BBC-a. Roman prati Tyadora Borl\u00faa, detektiva iz Bes\u017aela, neobi\u010dnog, \u010dudnovatog grada koji se nalazi negdje na granici isto\u010dne Europe, koji je zadu\u017een za slu\u010daj ubojstva mlade strane studentice. Kako to obi\u010dno biva, ubojstvo predstavlja samo prvi korak prema ze\u010djoj rupi koja protagonista, zajedno s \u010ditateljem, upoznaje sa drugim Gradom, jednako za\u010dudnim kao i Bes\u017ael. Ali to je sve vi\u0161e-manje konvencionalni okvir jednog kompetentnog trilera, u \u010demu je onda kvaka?<\/p>\n\n\n\n

Spekulativna fikcija koja to nije<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Unato\u010d \u010dinjenici da je Mi\u00e9ville i dalje u knji\u017eevnoj zajednici smatran piscem fantastike i unato\u010d tome \u0161to je Grad i Grad<\/em> pokupio sve najbitnije knji\u017eevne nagrade spekulativne fikcije, pozornije \u010ditanje teksta otvara odre\u0111en set problema koji se nipo\u0161to ne mo\u017ee raskop\u010dati u kontekstu jednog \u017eanra. Prije svega, ovaj roman prema svojoj strukturnoj i fabularnoj logici ne sadr\u017ei gotovo ni jedan nadnaravni ili fantasti\u010dni element, izuzev fiktivnog europskog grada u kojem se (djelomi\u010dno) odvija radnja. Dakle, Grad i Grad<\/em> bi, potrudimo li se svojski ukalupiti ga unutar \u017eanrovskih okvira, vi\u0161e pripadao svijetu Borgesovih, Kafkinih ili, recimo, Bola\u00f1ovih nego Duncanovih, VanderMeerovih ili Jemisininih tekstova.<\/p>\n\n\n\n

Ako je detektivski noir<\/em> sa svim svojim op\u0107im mjestima samo si\u017eejni okvir na koji je Mi\u00e9ville objesio tematsku sr\u017e romana, onda taj (odsutni) centar pronalazimo u dinami\u010dnom odnosu izme\u0111u dva fiktivna grada, odnosu o kojemu je te\u0161ko pisati bez otkrivanja centralne tematske i metafori\u010dke operacije \u010ditavog romana. Problem, dakle, glasi: kako pisati o radikalnom i emancipatorskom iskustvu \u010ditanja romana kada to otkriva (i istovremeno, kvari) centralni modus operandi samog teksta? U tom smislu, Grad i Grad<\/em> je klasi\u010dni mi\u00e9villeovski tekst; on se otvara kroz bezbroj “citata”, intertekstualnu mre\u017eu njegovih omiljenih knji\u017eevnih tekstova za koju detektivski roman predstavlja samo organizacijski princip. Pisati o Gradu i Gradu<\/em> u principu zna\u010di izdati njegov fundamentalni zahtjev: \u010ditanje. Uostalom, Borges, na koga se Mi\u00e9ville poziva iznova i iznova, tvrdi kako su svi najve\u0107i romani 20. stolje\u0107a zapravo detektivski romani (Kafkin Dvorac<\/em>, Faulknerovo Uto\u010di\u0161te<\/em>, Jamesov Okretaj zavrtnja<\/em>) upravo zato \u0161to je struktura policijske istrage u na\u010delu tehnika modernisti\u010dkog romana – istra\u017eivanje bez teme, kroz najrazli\u010ditiju gra\u0111u, od ispovijedi, preko korespondencije, pripovijedanja u prvom do tre\u0107eg lica.<\/p>\n\n\n\n

Razlika u odnosu na tradicionalni krimi\u0107, dakako, le\u017ei u rezoluciji, u rje\u0161enju slu\u010daja na kraju pripovjednog teksta, u tematskoj katarzi, sretnom zavr\u0161etku. Ili, prema Alain Robbe-Grilletu<\/a>, jednoj od figura uz koje asociramo francuski novi roman: “U tradicionalnom detektivskom romanu postoji solucija, dok u na\u0161em postoji samo princip istrage. Krimi\u0107i su roba za konzumaciju, prodaju se na milijune i stvaraju se na sljede\u0107i na\u010din: postoje tragovi i indicije oko ubojstva, netko komadi\u0107e spoji u cjelinu, istina je otkrivena i sve ima smisla. U na\u0161im romanima nedostaje ‘smisao’. Postoji stalni priziv smisla, ali on ostaje neispunjen jer je sve u pokretu, zna\u010denje je tranzitorno. Dakle, nije bitno otkriti istinu na kraju istrage, bitan je sam proces.”<\/p>\n\n\n\n

Drugim rije\u010dima, Mi\u00e9ville kategori\u010dki odbija upogoniti svoju fikciju u korist odre\u0111ene jasno definirane, neproblemati\u010dne ideje ili dogme, pa makar ona bila, u politi\u010dkom ili ideolo\u0161kom smislu, “ispravna”. Uostalom, ne bi li takav propagandni zahvat doveo pod pitanje sam proces pisanja, pa u kona\u010dnici i \u010ditanja? Ovako<\/a> na to gleda sam autor: “Utopije snova su vrlo va\u017ene, u mnogim slu\u010dajevima upravo zbog svoje apsurdnosti, ali moramo se vra\u0107ati na totalitet. Ako ozbiljno shva\u0107ate dru\u0161tveni totalitet, jedna od tih komponenti, uz Mickeyja Mousea i te\u010dajeve na burzi, ljudski je um. Nismo roboti programirani opresivnim totalitetom, ali jesmo njime uvjetovani i ne mo\u017eemo zapravo misliti van njega. Politika utemeljena na prefiguraciji za mene je kategori\u010dka pogre\u0161ka.”<\/p>\n\n\n\n

Pitanja, a ne smisao<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

U kona\u010dnici, Grad i Grad<\/em>, kao i \u010ditav Mi\u00e9villeov opus, predstavljaju \u010dvrst argument u korist teze autonomije knji\u017eevnosti, koju je na sljede\u0107i na\u010din objasnio Tomislav Brlek: “Autonomija knji\u017eevnosti ne izdvaja je iz povijesti i politike, nego joj upravo omogu\u0107uje dru\u0161tveno i politi\u010dko djelovanje. Podredi li se knji\u017eevnost moralu, kako ho\u0107e ideolo\u0161ka kritika bilo koje fele, ili je reguliraju izdava\u010di ili cehovi, \u0161to u krajnjoj liniji zna\u010di tr\u017ei\u0161te, onda te mogu\u0107nosti o\u010digledno nema. To je objasnio Ranci\u00e8re. Autonomija knji\u017eevnosti zna\u010di da djelo nije svodivo ni na pisca, ni na sadr\u017eaj, nego se ti\u010de na\u010dina na koji od \u010ditatelja tra\u017ei da sudjeluju u proizvodnji smisla. Svi koji \u017eele da im netko drugi \u2013 institucije ili pojedinci \u2013 ka\u017ee \u0161to da misle, nalaze se u stanju koje je Kant nazvao samoskrivljena nezrelost”. Mi\u00e9villeovi tekstovi na neki na\u010din predstavljaju skepti\u010dni pogled upravo prema svim tim institucijama i pojedincima.<\/p>\n\n\n\n

Grad i Grad<\/em> konstruira svoj svijet na istom principu kao i Mievilleovi romani Stanica Perdido<\/em>, The Scar<\/em> ili Embassytown<\/em>, ali to ne zna\u010di da taj roman pripada \u017eanru SF-a ili krimi\u0107a, ve\u0107 da je radikalno svoj, u o\u0161troj suprotnosti s bilo kakvim propisanim pravilima \u017eanra. Njegovi junaci nisu junaci, njegova rje\u0161enja nisu rje\u0161enja, a smisao nije smisao nego samo otvara prostor za nova pitanja i novu skepsu. Borl\u00faova istraga otkriva me\u0111unarodnu politi\u010dku zavjeru povezanu uz mladu studenticu arheologije, izgubljenu knjigu ezoteri\u010dnog znanja i korumpirano vodstvo socijaldemokratske politi\u010dke koalicije grada (detalj koji Mi\u00e9ville, kao socijalist, zasigurno ne bira slu\u010dajno), ali ni\u0161ta od toga ne poma\u017ee na\u0161em protagonistu prona\u0107i spokoj. Samo kada, na samom kraju romana, na\u0161 detektiv odbije osnovni i najbitniji zakon koji upravlja odnosom dvaju gradova, dobivamo ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee nazvati rezolucijom ili katarzom. Tyador Borl\u00fa osloba\u0111a se tiranije osobne pro\u0161losti samo odbijaju\u0107i status quo.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Drugim rije\u010dima, Grad i Grad<\/em> postoji kao paradoks – istovremeno kao noir<\/em> krimi\u0107 i dekonstrukcija istog, modernisti\u010dki roman i njegova parodija. Oni koji ga \u010ditaju postaju svojevrsni Schr\u00f6dingerovi \u010ditatelji, u jednakoj mjeri razumijevaju\u0107i i odbijaju\u0107i ga razumjeti. Kao i odnos izme\u0111u dva grada – odnos koji je definiran paradoksom gledanja i negledanja (unseeing<\/em>), grani\u010denja i udaljenosti – kao i odnos izme\u0111u teksta i \u010ditatelja, omogu\u0107en jedino i isklju\u010divo \u010dinom \u010ditanja, Mi\u00e9villeov tekst i sam se nalazi u konstantnoj poziciji potrage za smislom, zna\u010denjem koje izmi\u010de iznova i iznova. Jedino o \u010ditatelju\/icu ovisi ho\u0107e li je prona\u0107i na kraju samoga teksta.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovog petka peporu\u010dujemo roman Grad i Grad britanskog antropologa i pisca Chine Mi\u00e9villea, koji, iako politi\u010dki anga\u017eiran van knji\u017eevnosti, kategori\u010dki odbija upogoniti svoju fikciju u korist odre\u0111ene jasno definirane, neproblemati\u010dne ideje ili dogme. Grad i Grad je roman-paradoks: istovremeno noir krimi\u0107 i dekonstrukcija istog, modernisti\u010dki roman i njegova parodija, a oni koji ga \u010ditaju postaju […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":47841,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1110,1859],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[1854],"class_list":["post-47837","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-knjizevnost","tag-preporuka-petkom","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47837","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47837"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47837\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47843,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47837\/revisions\/47843"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47841"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47837"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47837"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47837"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47837"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47837"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47837"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47837"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}