{"id":47830,"date":"2024-12-26T16:39:59","date_gmt":"2024-12-26T15:39:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47830"},"modified":"2024-12-30T09:26:47","modified_gmt":"2024-12-30T08:26:47","slug":"previse-radnika-za-hrvatsku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47830","title":{"rendered":"Previ\u0161e radnika za Hrvatsku"},"content":{"rendered":"\n

Nedavna izjava Nikole Grmoje, saborskog zastupnika Mosta, o \u201cprevelikom\u201d broju stranih radnika pro\u0161la je uglavnom ispod radara, ali vrijedi je razmotriti kao indikativnu za \u0161upljikavost koncepta nacije. Pi\u0161e Marko Kostani\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to \u0107emo s ekonomijom? U odgovorima na to pitanje kriju se klju\u010dne kontradikcije i raskoraci suvremene desnice diljem svijeta. Nekako se pretpostavlja da bi trebalo sve prepustiti nevidljivoj ruci tr\u017ei\u0161ta \u2013 \u010disto da ne bi bilo tragova “socijalizma” \u2013 ali istovremeno bi trebalo za\u0161titi “svoje ljude” od istog tog tr\u017ei\u0161ta, koje se u tom kontekstu uglavnom imenuje kao navodna koalicija liberalnih elita i manjina, pogotovo onih migrantskih. Te politi\u010dko-epistemolo\u0161ke tegobe na desnici nisu ni\u0161ta novo. Odnos prema kapitalizmu i slobodnom tr\u017ei\u0161tu varirao je s obzirom na periode i ideolo\u0161ke struje barem od “slu\u017ebenog” razvoda ekonomskog i politi\u010dkog liberalizma tamo negdje 1848. godine. Pod tim razvodom, pojednostavljeno, mislimo na to da su slobode, koje su liberalizmu dale i ime, zaustavljene na ulazima u tvornice. Desnica je morala pristati na taj razvod prosto kako bi se mogla razlikovati od ljevice, ali taj joj je imperativ predstavljao prepreku pri realizaciji drugog zadatka \u2013 stvaranju nacije. Svi oni koji su gubili autonomiju na ulazu u tvornicu morali su biti i zaslu\u017eni pripadnici nacije. Opet pojednostavljeno, moralo se voziti paralelnim slalomom izme\u0111u klasnih razlika i nacionalnog zajedni\u0161tva. Raznim su se rje\u0161enjima savladavali i poku\u0161avali savladati ti politi\u010dki izazovi, a vjerojatno najrasprostranjeniji i naju\u010dinkovitiji je bio i jo\u0161 jest, onaj najo\u010ditiji: nacionalnom pripadno\u0161\u0107u i jednako\u0161\u0107u kompenzirale su se ekonomske i socijalne razlike.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, iako na apstraktnoj razini recepti zvu\u010de relativno jednostavno, njihova provedivost nije ba\u0161 mehani\u010dke naravi. Ispri\u010davamo se na banalnosti ovog truizma, ali: vremena se mijenjaju. Pod tim mislimo da se na\u010dini proizvodnje nacionalne solidarnosti \u2013 \u010desto zasnovani na mitovima i fikcionalnim obradama stvarnih doga\u0111aja \u2013 sve te\u017ee nose s izazovima globalnog tr\u017ei\u0161ta. Nacija se, dakle, mora stalno prilago\u0111avati kako bi se obranila od izazova svjetske ekonomije i doimala se suvremenom zajednicom koju nije pregazilo vrijeme. Svima najvidljivija dimenzija tih prilagodbi odvija se na tr\u017ei\u0161tu rada. Iako su tr\u017ei\u0161ta rada i dalje nacionalno segmentirana, ona sadr\u017ee u sebi i razli\u010dite razine propusnosti. Pa tako neki mogu slobodno oti\u0107i raditi u drugu zemlju Europske unije kao u drugu \u017eupaniju, a neki drugi se na razli\u010dite na\u010dine dokopavaju radnih mjesta u tim \u017eupanijama. Mijenja se, dakle, sastav stanovni\u0161tva, a samim time mijenjaju se i predod\u017ebe o tome \u0161to ve\u017ee ljude koji ovdje \u017eive. Formula izvedena iz popularne pjesme \u2013 vjera, ljubav i domovina \u2013 o\u010dito vi\u0161e nije dovoljna. A kada pjesnik ne poma\u017ee valja se obratiti matematici. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to je previ\u0161e je previ\u0161e<\/h2>\n\n\n\n

U svojevrsnom prequelu<\/em> ovom tekstu ustvrdili <\/a>smo da veliku prepreku novoj rundi zami\u0161ljanja zajednice predstavlja rubni konsenzus o socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji. Drugim rije\u010dima, na\u0161e kapacitete u zami\u0161ljanju (nove) osnove zajednice u prili\u010dnoj mjeri ograni\u010davaju ideje o prirodnosti i neprirodnosti socijalisti\u010dke Jugoslavije kao povijesne tvorevine, kako u (nad)nacionalnom tako i u ekonomskom smislu. Pod neprirodno\u0161\u0107u u (nad)nacionalnom smislu referira se uglavnom izmi\u0161ljenost koncepta bratstva i jedinstva i na prostu povijesnu i politi\u010dku neuskla\u0111enost naroda i narodnosti koji su \u010dinili Jugoslaviju. Ako je to osnovni kriterij neprirodnosti, onda se po logici stvari etni\u010dki homogena zemlja smatra idealom prirodnosti. Budu\u0107i da se prirodnost uspostavlja tako da se odre\u0111eni broj ljudi mora protjerati, nije ba\u0161 najjasnije \u0161to je tu prirodno, ali mora se valjda tu i tamo za\u017emiriti. Me\u0111utim, \u010dini se da su ti ideali i \u010dvrste predod\u017ebe o prirodnosti nacije s obzirom na jugoslavensku, ali i op\u0107enitu etni\u010dku povijest ovih prostora, po\u010deli pomalo popu\u0161tati. Na\u017ealost, ne zato \u0161to smo, da parafraziramo Kanta, iza\u0161li iz faze samoskrivljene iluzije, ve\u0107 zato \u0161to tr\u017ei\u0161te rada naprosto ne trpi ba\u0161 tolike stupnjeve fikcije.<\/p>\n\n\n\n

Naime, prili\u010dno ispod radara pro\u0161la je nedavna izjava Nikole Grmoje, saborskog zastupnika Mosta, o “prevelikom” broju stranih radnika. Po\u010detkom prosinca Most je organizirao konferenciju za novinare povodom peripetija oko biranja sudaca za Ustavni sud. Objasnili su za\u0161to ne\u0107e sudjelovati u toj kombinatorici, a i dodali da \u0107e glasati za opoziv vlade prema prijedlogu SDP-a. Kao glavni razlog glasanju u skladu s tim prijedlogom Grmoja je, kao i uvijek, naveo korupciju, ali nije se tu zaustavio. Tih je dana klju\u010dna tema u medijskom prostoru bila navodna deportacija tisu\u0107a migranata tajnim avionima iz zemalja poput Njema\u010dke. Navodno su, kru\u017eile su pri\u010de i la\u017ei na desnici, Nijemci sebi “izabrali” najbolje, a nama \u0161alju kriminalce i ostale opasne faktore. Posebno se u nagla\u0161avanju tih pri\u010da isticao Mostov kandidat za predsjednika na predstoje\u0107im izborima, sinjski gradona\u010delnik Miro Bulj. Vrlo brzo se objasnilo da se radi o standardnoj proceduri koja se vr\u0161i ve\u0107 godinama i koja uklju\u010duje prili\u010dno zanemariv broj ljudi i da tu nikakve tajne zavjere nema. Me\u0111utim, kad su u pitanju migracije i strani radnici, na desnici nisu ba\u0161 previ\u0161e optere\u0107eni podudaranjem konstrukcija i puke stvarnosti. Pored drugih, zlokobnijih “propusta”, tako \u010desto izjedna\u010duju ljude koji na razli\u010dite na\u010dine migriraju i imaju razli\u010dite pravne statuse. Da ne bi bilo zabune, ne izjedna\u010duju ih kao ljude, ve\u0107 kao oblike prijetnje. Tako je i tom prilikom Grmoja, inspiriran primjerom navodnih tajnih letova koji deportiraju one koje pravni sustav prepoznaje kao ilegalne migrante, pro\u0161irio pri\u010du i na strane radnike u Hrvatskoj \u010diji je pravni status prili\u010dno druk\u010diji. <\/p>\n\n\n\n

Naime, Grmoja je sasvim hladno spomenuo tezu o zamjeni stanovni\u0161tva, dodu\u0161e bez spominjanja navodnih konkretnih inicijatora i realizatora te sumanute teze. U podjeli rada na desnici postoje oni koji su zadu\u017eeni za te rizi\u010dnije manevre, poput ideologa-influensera, opskurnijih politi\u010dara i pje\u0161adije na socijalnim mre\u017eama. Dakle, implicira Grmoja, svjedo\u010dimo zamjeni stanovni\u0161tva po kojoj Hrvati odlaze ili se ne ra\u0111aju, a dolaze stranci s istoka koji zauzimaju njihovo mjesto. I ne bi to ni bilo vrijedno naro\u010ditog spomena, takve pri\u010de slu\u0161amo gotovo svakodnevno, da Mostov zastupnik nije odlu\u010dio vrlo neobi\u010dnim kriterijem sugerirati i plasti\u010dno pojasniti koliko je to “previ\u0161e” stranih radnika u Hrvatskoj, kao da se ne radi o potrebama tr\u017ei\u0161ta rada nego matemati\u010dkoj definiciji nacije. Kao \u0161to smo nagovijestili, zami\u0161ljanje i definiranje nacionalne zajednice stalno nailazi na izazove, naprosto ne mo\u017ee stalno dovoljno “pokrivati” stvarnost na teritoriju koji joj valjda prirodno dodijeljen.<\/p>\n\n\n\n

Uvoz Srba? <\/h2>\n\n\n\n

O \u010demu se radi? Dakle, da bi dokazao da je broj stranih radnika narastao preko granice podno\u0161ljivog Grmoja je odlu\u010dio javno podastrijeti koliko u Hrvatskoj ima pripadnika najbrojnije manjine. Grmoja ka\u017ee da pripadnika te manjine, Srba, ako ste slu\u010dajno bili u nedoumici, ima prema slu\u017ebenim podacima oko 130.000, i da stranih radnika ima vi\u0161e nego Srba. Iako je o\u010dito poru\u010dio, bez eksplikacije, da ih je previ\u0161e, nije razlo\u017eio za\u0161to je ba\u0161 taj, prili\u010dno interesantan kriterij izabrao. Budu\u0107i da smo ostali uskra\u0107eni za razloge, poku\u0161ajmo sami razmotriti implikacije tog kriterija. Za po\u010detak, jasno je da misli da stranih radnika \u2013 a tu se prvenstveno misli na ljude druge boje ko\u017ee iz Azije i Afrike, da ne bi bilo zabune \u2013 ne bi trebalo biti vi\u0161e od najbrojnije manjine. I samim tim misli da Srbi po dru\u0161tvenoj hijerarhiji koja bi trebala biti na snazi u Republici Hrvatskoj vi\u0161e vrijede nego strani radnici. Ili da ih barem nacija kao zajednica mo\u017ee vi\u0161e podnijeti da bi ostala nacija. Vrti li se i vama pokoje pitanje po glavi? Na primjer, za\u0161to bi Srbi zauvijek trebali biti najbrojnija manjina? Za\u0161to ih ne smiju nadma\u0161iti Nepalci ili Indijci? Zbog boje ko\u017ee ili jezika koji je, eto, kad netko drugi do\u0111e, isti? Da je Srba kojim slu\u010dajem vi\u0161e, da ih se nije protjeralo u Oluji ili barem povratak \u010dinilo kompliciranijim, bi li i stranih radnika smjelo biti vi\u0161e? Ili bi onda Srbi i strani radnici zajedno \u010dinili prevelik broj koji nacija ne bi mogla podnijeti? Glasi li politi\u010dki zaklju\u010dak da bi anti-srpskim politikama trebalo smanjivati broj Srba, a samim tim i kriterij za broj prihvatljivih stranih radnika? Ili mo\u017eda “uvoziti” Srbe umjesto stranih radnika jer su nacionalno podno\u0161ljiviji? Jesmo li se kao nacija previ\u0161e bavili Srbima kao klju\u010dnom nacionalnom distinkcijom i sad nemamo alate za suo\u010davanje s drugim problemom? Ali kako sve to izra\u010dunati kad nam samo prosto nedostaje radnika?<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda da se vratimo na po\u010detak pri\u010de. I to u godinu 1992. U ljeto te ratne godine, to\u010dnije 2. kolovoza, odr\u017eavao se skup Socijaldemokratske stranke Hrvatske (SDSH) koja \u0107e se dvije godine kasnije ujediniti sa SDP-om. S tog je skupa sa\u010duvana prili\u010dno indikativna i danas poznata fotografija. A na njoj se nalazi \u017deljka Antunovi\u0107 za govornicom, a iza nje dva mu\u0161karca nejasnih uloga \u2013 mogu biti i strana\u010dki kolege i konobari i muzi\u010dari \u2013 te plakat sa sloganom: “I RADNICI SU HRVATI”. Tim se nespretnim sloganom \u017eeljelo poru\u010diti i da su radni\u010dka pitanja politi\u010dka pitanja, a drugog na\u010dina stjecanja politi\u010dkog statusa osim nacionalnog u to vrijeme nije bilo. Tada, prije tridesetak godina, radni\u0161tvu se odricala bilo kakva politi\u010dka dimenzija, a doslovno se i izmislila nova rije\u010d \u2013 djelatnici. Sve kako bi se potencijalni unutra\u0161nji sukobi neutralizirali i napokon realizirala nacija koja se mogla realizirati jedino u razlici prema Srbima. I mislilo se: kad to napravimo, mirni smo za sva vremena. Jesmo \u010dekali od stolje\u0107a sedmog, ali sad smo mirni, mo\u017eda ne ba\u0161 za sva vremena, ali barem do stolje\u0107a dvadesetsedmog. Me\u0111utim, onim radnicima nije pomoglo \u0161to su postali Hrvati, pa su u zna\u010dajnom broju emigrirali i tako se poku\u0161ali izboriti za vi\u0161i radni\u010dki standard. A na njihova mjesta je netko morao do\u0107i, \u010disto da mo\u017eemo funkcionirati, i nacionalnim ideolozima stvoriti novi problem. I to takav da “rije\u0161enim problemom” \u2013 brojem Srba u Hrvatskoj \u2013 poku\u0161avaju rije\u0161iti “problem” broja stranih radnika. Ako se nacija ne redefinira, o\u010dito nam mogu slijediti samo bizarniji poku\u0161aji. <\/p>\n\n\n\n

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nedavna izjava Nikole Grmoje, saborskog zastupnika Mosta, o \u201cprevelikom\u201d broju stranih radnika pro\u0161la je uglavnom ispod radara, ali vrijedi je razmotriti kao indikativnu za \u0161upljikavost koncepta nacije. Pi\u0161e Marko Kostani\u0107. \u0160to \u0107emo s ekonomijom? U odgovorima na to pitanje kriju se klju\u010dne kontradikcije i raskoraci suvremene desnice diljem svijeta. Nekako se pretpostavlja da bi trebalo […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47833,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1892,840,868,25,1891],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-47830","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-grmoja","tag-migranti","tag-migrantski-rad","tag-nacionalizam","tag-strani-radnici","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47830","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47830"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47830\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47854,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47830\/revisions\/47854"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47833"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47830"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47830"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47830"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47830"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47830"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47830"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47830"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}