{"id":47801,"date":"2024-12-23T04:29:32","date_gmt":"2024-12-23T03:29:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47801"},"modified":"2024-12-26T16:40:11","modified_gmt":"2024-12-26T15:40:11","slug":"tko-nam-pece-kestene","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47801","title":{"rendered":"Tko nam pe\u010de kestene?"},"content":{"rendered":"\n

Zagreba\u010dka jesen ne mo\u017ee bez mirisa pe\u010denih kestena, a ni bez uvijek istih pitanja o njihovim cijenama. Ali \u0161to zapravo znamo o ljudima koji stoje iza pe\u0107ica na ulicama? Upoznajte pri\u010de kestenjara \u010diji su o\u010devi, stri\u010devi i djedovi davnih dana oti\u0161li s Kosova i ra\u0161trkani po ve\u0107im gradovima Jugoslavije pokrenuli pucketavi biznis.<\/p>\n\n\n\n

Pucketanje pe\u010denih kestena, dim koji \u0161iklja kad kestenjar digne veliki metalni poklopac, naran\u010dasti komadi u\u017earenog ugljena na dnu pe\u0107i, papirnati tuljci i \u0161arenilo igra\u010daka, balon\u010di\u0107a od sapunice, pakiranja sjemenki i kokica na \u0161tandu \u2013 postojani su dio jesenje uli\u010dne scenografije. Zagreba\u010dka jesen ne mo\u017ee zapo\u010deti bez pojave pe\u010denih kestena na \u0161tandovima uli\u010dnih prodava\u010da. A zadnjih godina jesen ne mo\u017ee zapo\u010deti ni bez nekoliko velikih<\/em> reporta\u017ea u kojima hrabri novinari otkrivaju istinu<\/em> o nabavnim i prodajnim cijenama kestena. Iako im neki kestenjari uvijek velikodu\u0161no poklone vrijeme i informacije o svojim tro\u0161kovima i zaradi, hrabri terenski novinari testiraju njihove tvrdnje tako \u0161to stoje kraj \u0161tandova, broje prodane mjerice kestena po satu, pa procjenjuju profit koji donosi ovaj biznis cjelodnevnog stajanja na cesti. Tako novinarka Jutarnjeg lista 2022. u svojoj velereporta\u017ei<\/a> stvara i infografiku zvanu Ekonomija pe\u010denog kestena<\/em> kako bi nam otkrila jesu li cijene kestenja realnost ili obijest.<\/p>\n\n\n\n

Odgovor nisam doznala jer pristup ostatku \u010dlanka njezin poslodavac napla\u0107uje 6,5 eura, \u0161to mi se u\u010dinilo obijesnim s obzirom na to da Jutarnji list ve\u0107 napla\u0107uje isti sadr\u017eaj u tiskanom izdanju, a sponzoriraju ga i razne velike tvrtke. Osim toga, ne sje\u0107am se kad sam u Jutarnjem ili bilo kojim drugim mainstream<\/em> novinama vidjela sli\u010dnu veliku reporta\u017eu koja sa skepsom uspore\u0111uje tro\u0161kove i zaradu neke od zaista velikih poduzetni\u010dkih riba kakve ih sponzoriraju. Zato sam vo\u0111ena ekonomijom sirovog razuma odlu\u010dila u\u0161tediti 6,5 eura i porazgovarati s kestenjarima o svemu drugome osim o cijenama, jer mi je jasno da su o porastu tro\u0161kova \u017eivota ponajmanje odlu\u010divali na\u0161i sugra\u0111ani \u010diji su o\u010devi, stri\u010devi i djedovi davnih dana oti\u0161li s Kosova i ra\u0161trkani po ve\u0107im gradovima Jugoslavije pokrenuli pucketavi biznis. <\/p>\n\n\n\n

Kestenjar prvo gleda prognozu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Ne \u010dudi da moj prvi sugovornik zbog prija\u0161njih iskustava s novinarima \u017eeli ostati anoniman, iako ka\u017ee da \u0107e mi rado ispri\u010dati \u0161to me zanima ako \u0107u ga u tekstu oslovljavati nadimkom Ico<\/strong>, a za lokaciju na kojoj prodaje napisati samo da je van centra. Ico radi na istoj lokaciji skoro trideset godina, \u0161to se vidi i po brojnim pozdravima prolaznika. “Ima prednosti ulica, ali ima i mana, vi ste izlo\u017eeni svemu. Ujutro krenem, malo-malo pa sjednem, krene umor, i\u0161ijas, kri\u017ea, iako nemam ja puno godina, pedeset plus. Ali kad ste izlo\u017eeni cesti, to vam ve\u0107 po\u010dne. Jako je te\u0161ko po ljeti, a i po zimi s hladnim vjetrovima, gde ima\u0161, \u0161ta ja znam, minus dva, a ovaj vjetar sjeverac kad pu\u0161e, to je meni tako najgore ne\u0161to, osjetim da je minus 25. Utopli\u0161 se, na sebi nema \u0161ta nema\u0161 osim pancirke, ali ni\u0161ta ne poma\u017ee zato \u0161ta si stacioniran i stoji\u0161 i \u010deka\u0161. Grije\u0161 malo ru\u010dice, ali nije stvar u rukama, stvar je u cijelom tijelu, a vjetar je najgori, svake godine je sve gori”, ka\u017ee Ico i usput odzdravlja prolaznicima.<\/p>\n\n\n\n

“Ujutro se probudim, i normalno, ritual umivanja, tu\u0161iranja, i onda mobitel i prvo na prognozu. Kestenjar gleda prvo prognozu, dnevnu i tjednu. Ako bude u redu, niko sretniji. Eto lepote, lepog vremena, bit \u0107u do devet i pol, deset. Kolko je sad? Devet. A da je ve\u0107 zima, ve\u0107 bi ja sad digo sidro i pi\u010di. Doma, pi\u010di, \u0161ta \u0107e\u0161!”, obja\u0161njava mi veseli Ico te relativno tople ve\u010deri. Ulica osim vremenskih donosi i ljudske prilike i neprilike: “Ti si tu izlo\u017een, i dolaze vam svakakvi ljudi. Vi komunicirate s novinarom, s pravnicom, s premijerom, s kriminalcima, tako da ih nazovem, oni se ne odaju, ali se po postupcima vidi. Vi stvorite jedno iskustvo prepoznavanja ljudi na prvu. Vi jednostavno zbog svoje sigurnosti morate da budete fin i procjenu radite kako \u0107ete se postavit kupcu ili prolazniku. Ve\u0107inom ljudi u prolazu pogledaju cijenu, dobacuju, komentiraju nepotrebno. A ti se vratila iz Spara i tamo potro\u0161ila 50, 60 eura, i sad tu na moju cijenu se i\u017eivljava\u0161, to nije lijepo, to nije po\u0161teno! Ali to mora\u0161 isto slu\u0161at jer si, velim, na otvorenom. Svega ima\u201c, ka\u017ee Ico, a meni u sje\u0107anje dolazi Ekonomija pe\u010denog kestena<\/em> iz Jutarnjeg. Ljudi se danas pona\u0161aju kao da kestenjar ni\u0161ta ne radi i zara\u0111uje ogromne pare, iako nitko ne stoji u redu za taj posao, ka\u017ee Ico koji to obja\u0161njava ekonomskom krizom: “Jer kako je situacija ekonomska sve te\u017ea, onda ljude procenu rade na tu\u0111im poslovima i u tu\u0111em dvori\u0161tu, u tu\u0111im \u017eivotima, tako da – njemu je uvijek ljep\u0161e. Ja ka\u017eem: O, \u0161to je Mirjani lijepo, novinarka, znate, ooo, a Mirjana ka\u017ee: O, \u0161to je ovom kestenjaru lijepo, fino sjedi tu, zara\u0111uje pare”.<\/p>\n\n\n\n

Takvi lo\u0161i primjeri ostavljaju gorak okus pa se i dulje pamte, ali uskoro se pokazuje da Ico ima puno lijepih poznanstava sa susjedstvom: “Evo, upravo sam sad razgovarao sa susedom, ona sad ima trideset i ne\u0161to, ja nju poznajem 25 godina, znam ju kao curicu koja je tek krenula u \u0161kolu. Znam puno njih dok su bili djeca, a sad imaju svoju djecu. Mo\u017ee vam suseda potvrdit \u2013 jel la\u017eem, da te se sje\u0107am ko curicu?”, Ico pita susjedu koja se vratila po drugu turu kestena, ka\u017ee da je pojela prvu na putu do doma i da su ovo najbolji kesteni u gradu. Ico nastavlja: “Poznam joj mater, brata, \u0107a\u0107u pokojnog, toliko je godina pro\u0161lo da su se generacije menjale, a ja i dalje ostajem tu. Mada ljudi dodu\u0161e ne povezuju me sa poslom, ne vode neku evidenciju, kad me vide da dolazim, pa vele: ‘Gdje ste, zabrinuli smo se!’, a ne razmi\u0161ljaju da sezona kestena i kukuruza nije cijele godine”. Nekad je sezona bila kra\u0107a, ali sad se vijek kestena produ\u017eio i ima ga sve do tre\u0107eg mjeseca, pou\u010dava me Ico, koji izme\u0111u sezone kestena i po\u010detka ljetne sezone kukuruza u sedmom mjesecu radi druge poslove.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Goranci dr\u017ee kestene u Zagrebu<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Kad sam pitala Icu poznaje li ostale kestenjare u gradu, razgovor nas je brzo doveo do otkrivenja: svi zagreba\u010dki kestenjari dolaze s juga Kosova, a ako bismo prema njihovim imenima zaklju\u010dili da su Albanci, bili bismo u krivu, jer oni su \u2013 Goranci. “Mi se svi poznamo, ve\u0107inom smo svi iz istog mjesta. Mogu vam re\u0107i kojeg, ali ne znam o\u0107ete li to znat \u2013 mi smo Goranci porijeklom. Gora se nalazi na trome\u0111u Kosova, Albanije i Makedonije, sad smo trenutno pod dr\u017eavom Kosovo, dole na jugu. Goranci dr\u017ee kestene u Zagrebu”, ka\u017ee mi Ico. \u010cula sam za Goru, goransku no\u0161nju i znam neke goranske pjesme, ka\u017eem mu, ali kao i velika ve\u0107ina Zagrep\u010dana nisam pojma imala da su ba\u0161 na\u0161i kestenjari Goranci. Dok Ico pretra\u017euje galeriju fotografija da mi poka\u017ee svoje rodno selo Vrani\u0161te, poskrive\u010dki guglam i ponavljam svoje slabo znanje o Gori: Goranci su slavenska etni\u010dka zajednica muslimanske vjere s podru\u010dja Gore, odnosno sjevernih obronaka \u0160ar-planine, a govore goranskim jezikom koji \u0107e negoranskom uhu zvu\u010dati najsli\u010dnije makedonskom.<\/p>\n\n\n\n

“Slu\u0161ajte ovo”, Ico uzima mobitel i pokazuje mi snimku<\/a> s YouTubea: “Gledajte ovo, to je Chicago, slu\u0161ajte kako oni to pjevaju!”. Na ekranu je ogroman \u010dika\u0161ki dje\u010dji zbor, a voditeljica obja\u0161njava da \u0107e sada pjevati pjesmu za koju dugo nisu mogli shvatiti otkud dolazi, jer i Makedonci i Hrvati i Srbi i drugi ka\u017eu da je njihova, a onda je otkrila da je pjesma na goranskom jeziku, dolazi iz regije zvane Gora u kojoj \u017eive muslimanski Slaveni koji imaju prekrasnu vokalnu tradiciju. Djeca kre\u0107u pjevati: Vrbice, vrbo zelena, vrbo zelena, \u0110ur\u0111ev-denova, \u0160to si se rano razvila, ne li si gajle imala, ne li te majka karala, aiiii<\/em>! I ja pjevam uz snimku jer, eto slu\u010dajnosti, tu pjesmu pjeva i moj zagreba\u010dki zbor ZborXop. Icu veseli vidjeti da znam tekst, ali jo\u0161 je vi\u0161e odu\u0161evljen savr\u0161enim izgovorom malih Amerikanaca. “Tu nema fulanja u dijalektu, ja znam jer sam odozdo, to je fascinantno! Otkud je to do\u0161lo tamo!”, \u010dudi se. Pitam ga ide li kada u Vrani\u0161te, a on mi ka\u017ee da svake godine za godi\u0161nji ide u Goru, kao i ve\u0107ina Goranaca. “To je takva lepota, na dvije tisu\u0107e i ne\u0161to ove godine sam i\u0161ao, planinarski kombi nas je vozio, nijedan moderan auto to ne mo\u017ee. Vidi\u0161 kako je to sve planina \u010dista, lepota, jezero. Kombi vas dopela gore i onda hodate”, Ico mi govori i pokazuje slike sa \u0160ar-planine. Poznato je da slike ni izbliza ne prenose prirodne ljepote, ali slike koje mi je Ico pokazao i ljubazno ustupio za reporta\u017eu bile su dovoljne da idu\u0107i godi\u0161nji odlu\u010dim provesti u Gori.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Ico (\u0160ar-planina) <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Na pitanje susre\u0107e li se s predrasudama zbog svog porijekla, Ico odgovara bez oklijevanja: “Ma kako ne. Pa kad bi mjerili Nepalce i nas, vjerujte da ne bi bilo iznena\u0111uju\u0107e kad bi rekli da su Hrvatima dra\u017ei Nepalci, Indijci, \u0161ta god, nego mi. Imaju gori stav prema nama, a nekad smo imali istu dr\u017eavu i isto smo se zvali”, ka\u017ee Ico. “Kad sam ja do\u0161ao tu 1980., to je bila jedna dr\u017eava. Nekad mi ka\u017eu ‘ma, i vi, \u0161ta ste tu do\u0161li’. Pa ja sam iz iste dr\u017eave do\u0161ao, nisam ja od ne znam kud! Uvijek si, kao, \u010dudan, pogotovo kad se predstavljate. Nekad vas i po tri puta pitaju: Kako? Molim, kako? Kako? Stvorili smo i naviku da se nadimkom predstavimo, samo da ne bi bilo: Ko? Kako? Znate, da ja sad s vama do\u0111em, verujte da bi bilo: \u0161ta je to, kud s njim, di ga je ova na\u0161la, verujte da bi to bilo tako i da me sad vi upoznajete s kolegama”.<\/p>\n\n\n\n

Kao da \u017eeli dati primjer za sve \u0161to je Ico govorio, za \u0161tandom se zaustavlja mu\u0161karac, ispituje za cijene i mr\u0161ti se. “Po\u0161to su vam kesteni?”, pita Icu, a ovaj odgovara: “Imamo za tri i za pet”. “Za tri i za pet eura?”, kupcu nikako da sjedne. Na kraju ipak kupuje veliku mjericu, ali ne propu\u0161ta mimikom i mrmljanjem naglasiti svoje nezadovoljstvo. Mu\u0161karac odlazi, a Ico u maniri sportskog komentatora prenosi: “A \u010duj, on je \u010dovjek koji je mislio da \u0107e za pet eura dobit kilu kestena, nezadovoljan je bio\u2026 Ali \u2013 odlu\u010dio se, po\u010dastio”.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Ico (\u0160ar-planina) <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Poslije Goranaca, Nepalci<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Kad su prvi goranski kestenjari za vrijeme Jugoslavije dolazili u Zagreb, radili su kao sezonski radnici u te\u0161kim uvjetima, ka\u017ee mi Ico: “Moj otac se bavio ovim poslom, na drugoj lokaciji. Ja sam tu do\u0161ao posle osnovne \u0161kole, tata mi je tu bio sam, onda smo mama, ja i brat do\u0161li osamdesete godine tu, spojili smo obitelj. Ja sam ko de\u010dki\u0107 dolazio i tako ga zamenjivao u poslu, meni je to izgledalo okej, bilo je i novaca, i tako sam na tom poslu ostao. Pri\u010dam unatrag 25, 30 godina. Moj otac je do\u0161ao mlad, ko dijete je fakti\u010dki do\u0161ao u Zagreb, i onda su njih \u0161est u jednoj sobi \u017eivjeli, ko sad ovi Nepalci, samo \u0161to je njima danas modernije. Oni su \u017eivjeli po dvoje u jednom krevetu, u podrumima su ve\u0107inom stanovali. Ovi danas bar imaju nekakvu udobnost, zna\u010di stanovi, ku\u0107e sre\u0111ene, grijanje i takve osnovne stvari. A oni su se ba\u0161 mu\u010dili, bile su onda zime du\u017ee i ranije su po\u010dinjale. Radili su do nove godine s ovim poslom, ali su se smrzavali, bili su bez grijanja, bez toplog doma, bez toplog obroka\u2026 Ve\u0107inom su sami bili. Dolazili su, to bi se po goranskom reklo u pe\u010dalbi, da bi zaradili i odneli ne\u0161to novaca ku\u0107i. I tako bi oni zimu odradili, i onda produ\u017eili tamo gdje im je bila obitelj, u Goru. A mi ne, mi smo generacije koje su tu s obiteljima, s ku\u0107ama, s obrtom, svaki kestenjar je sad obrtnik”.<\/p>\n\n\n\n

Mla\u0111e generacije Goranaca ne \u017eele nastaviti obiteljski posao, Ico ka\u017ee i navodi nekoliko lokacija koje su sada prazne jer su kestenjari umrli, a nije bilo nikoga da preuzme posao: kod biv\u0161eg kina Europa, na okreti\u0161tu Borongaj, na Ma\u017eurancu\u2026 “Moji sinovi ne\u0107e to da rade, vidim da nisu zainteresirani. \u0160teta, ne\u0107e ni da saznaju kako se to pe\u010de, \u0161to nije lo\u0161e da sazna\u0161. O\u0107u vam re\u0107i da najmla\u0111i kestenjar ima pedeset i dve, tri godine. Vi\u0161e nitko ne\u0107e to da radi. O\u010digledno da posle Goranaca Nepalci nastupaju! A za\u0161to ne, bo\u017ee moj”, zaklju\u010duje Ico.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Foto: Dora Leva\u010di\u0107 (prazan kestenjarski \u0161tand, ju\u017eni ulaz u Mirogoj)<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Par dana nakon \u0161to sam prvi put razgovarala s Icom oti\u0161la sam na Mirogoj za Sisvete, a kad tamo – eto njega. Oko ulaza utaborili su se svi zagreba\u010dki kestenjari, visoko kod kupola nebo je bilo sivo od dima iz njihovih pe\u0107i. S Icom su tom prilikom radili i \u010dlanovi obitelji i prijatelji, jer to je najprometniji dan u godini za kestenjare. Kad je \u010duo da namjeravam razgovarati s jo\u0161 kestenjara, rekao mi je da im ka\u017eem kad im pri\u0111em: “Zdravo, a ima\u0161 maonke?” Moji idu\u0107i sugovornici \u2013 Sadat i Hakik sa Cvjetnog trga, i Mahir i \u0110uzida sa Zrinjevca \u2013 bili su vidno razdragani jer ih netko nepoznat pita na njihovom jeziku imaju li kukuruz. Njihove pri\u010de \u010ditajte u idu\u0107im nastavcima reporta\u017ee, koju bismo po uzoru na Jutarnji mogli nazvati Etnologijom pe\u010denog kestena u Zagrebu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zagreba\u010dka jesen ne mo\u017ee bez mirisa pe\u010denih kestena, a ni bez uvijek istih pitanja o njihovim cijenama. Ali \u0161to zapravo znamo o ljudima koji stoje iza pe\u0107ica na ulicama? Upoznajte pri\u010de kestenjara \u010diji su o\u010devi, stri\u010devi i djedovi davnih dana oti\u0161li s Kosova i ra\u0161trkani po ve\u0107im gradovima Jugoslavije pokrenuli pucketavi biznis. Pucketanje pe\u010denih kestena, […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":47810,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1890,497,868,668],"theme":[458,455],"country":[38,124],"articleformat":[450],"coauthors":[241],"class_list":["post-47801","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-goranci","tag-kosovo","tag-migrantski-rad","tag-radnicka-prava","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","country-kosovo","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47801","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47801"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47801\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47828,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47801\/revisions\/47828"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47810"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47801"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47801"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47801"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47801"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47801"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47801"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47801"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}