{"id":47780,"date":"2024-12-20T01:20:29","date_gmt":"2024-12-20T00:20:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47780"},"modified":"2024-12-23T04:29:47","modified_gmt":"2024-12-23T03:29:47","slug":"preporuka-petkom-nas-tri-shida-bazyar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47780","title":{"rendered":"Preporuka petkom: Nas tri (Shida Bazyar)"},"content":{"rendered":"\n

Ovoga petka preporu\u010dujemo roman Nas tri<\/em> autorice Shide Bazyar, koji prati pri\u010du triju prijateljica migrantkinja koje se suo\u010davaju s rasizmom i diskriminacijom odrastaju\u0107i u suvremenoj Njema\u010dkoj. Kriti\u010dari su ovaj roman iz 2023. opisali kao najve\u0107e knji\u017eevno iznena\u0111enje godine i knjigu-udarac, a mi svakako dijelimo njihovo odu\u0161evljenje. <\/p>\n\n\n\n

Shida Bazyar nagra\u0111ivana je autorica koja se osim spisateljskog rada bavila i pedago\u0161kim radom s mladima. Za prvi roman Nachts ist leise in Teheran<\/em>, objavljen 2016. i preveden na nekoliko jezika, osvaja Nagradu blogera za knji\u017eevnost, nagradu Ulla Hahn i nagradu Uwe Johnson. Drugi roman Nas tri<\/em> kod nas izlazi u Frakturinom izdanju 2023. godine u sjajnom prijevodu Snje\u017eane Bo\u017ein. Kriti\u010dari su ga opisali kao najve\u0107e knji\u017eevno iznena\u0111enje te godine i knjigom-udarcem, a mi svakako dijelimo njihovo odu\u0161evljenje. Bazyar ste u Hrvatskoj mogli \u010duti u\u017eivo pro\u0161le godine kada je nastupila u sklopu Festivala europske kratke pri\u010de \u010dija su tema bili razum i osje\u0107aji.<\/p>\n\n\n\n

U knjigama Shide Bazyar naglasak je na temama identiteta, migracijama i marginaliziranim skupinama, pa tako i u Nas tri<\/em> pratimo pri\u010du triju prijateljica koje su migrantkinje, kao i autorica koja je iranskog podrijetla, a odrasla je u Njema\u010dkoj. Me\u0111utim, njihovu vjeru i to\u010dno podrijetlo njihovih obitelji nikada ne doznajemo u knjizi. Saznajemo samo kako je svaka od njih porijeklom iz razli\u010dite dr\u017eave jer se me\u0111usobno ne mogu razumjeti kada razgovaraju sa svojim roditeljima. Autorica svoj izbor da nam ne otkrije njihovo porijeklo u intervjuu za tportal<\/a> Gei Vlahovi\u0107 opravdava na sljede\u0107i na\u010din: “Kulturolo\u0161ka pozadina ne poma\u017ee razumjeti ni njih ni njihove postupke. Samo nas navika i potreba za klasifikacijama navodi da brkamo znati\u017eelju s nu\u017edom.”<\/p>\n\n\n\n

Lijepo je imati topli dom<\/h2>\n\n\n\n

Nas tri<\/em> prvenstveno je roman o prijateljstvu triju djevojaka – pripovjeda\u010dice Kasih i njezinih dviju prijateljica Saye i Hani. Njih tri kroz \u010ditav se roman suo\u010davaju s rasizmom, ksenofobijom i diskriminacijom u suvremenom njema\u010dkom dru\u0161tvu, a kako to autorica obja\u0161njava, nijedna od njih nema jednu veliku traumu, ve\u0107 mno\u0161tvo malih traumi. Roman po\u010dinje novinskim \u010dlankom koji optu\u017euje Sayu da je izazvala po\u017ear u zgradi zbog kojeg je poginulo nekoliko stanara: “Agresivna i zaslijepljena: Dok se Saya M. iz R. radikalizirala, svijet je gledao”. \u010clanak nalikuje komentarima koje svakodnevno imamo prilike \u010ditati na dru\u0161tvenim mre\u017eama ispod \u010dlanaka o zlo\u010dinima po\u010dinjenima na teritoriju Republike Hrvatske, znali njihovi autori ili ne tko je taj zlo\u010din doista po\u010dinio. Na primjer, objavu u Facebook grupi u kojoj se upozorava na osobu koja se namjerno baca ljudima pod automobile radi od\u0161tete, jedna gospo\u0111a komentira: \u201cU Novom Zagrebu, pogotovo u Dugavama, vec dulje vrijeme migranti rade svasta no o tome u medijima nema nista jer o ne smiju izvjestavati tako da ni ova situacija, nazalost nije neobicna.\u201d <\/em>U Njema\u010dkoj je ve\u0107 desetlje\u0107ima desni\u010darski teror prisutan kroz rasizam, napade na manjine i migrante te propagiranje ksenofobne ideologije \u0161to \u010dini da se manjine ne osje\u0107aju sigurno i ostavlja ih bez za\u0161tite sustava. U Hrvatskoj posljednjih godina s pove\u0107anjem imigranata mo\u017eemo primijetiti sli\u010dno pona\u0161anje – od napada na strane radnike, vrije\u0111anja dostavlja\u010da i sl. pa sve do sramotnih oglasa za smje\u0161taje za radnike u oglasnicima. \u010cini se da po\u010desto zaboravljamo da je, kao \u0161to pi\u0161e na grafitu u centru Zagreba, lijepo imati topli dom.<\/p>\n\n\n\n

Zgrada u plamenu, vikanje na ki\u0161u<\/h2>\n\n\n\n

Pri\u010da o \u017eivotima triju prijateljica koju nam pripovijeda Kasih nije linearna, izmjenjuju se djetinjstvo, sada\u0161njost, srednja \u0161kola i razli\u010dite situacije u kojima one do\u017eivljavaju diskriminaciju: u kafi\u0107u skuplje napla\u0107uju pi\u0107e migrantima, u avionu se boje “zamotanih” \u017eena jer uz njih dolaze mu\u017e i bomba, \u010dudno ih se gleda u javnom prijevozu, ne mogu dobiti posao, prema njihovom fizi\u010dkom izgledu pretpostavlja se da ne znaju njema\u010dki, zatim i fizi\u010dki i verbalni napadi. Prvi put kada djevojke shvate da ne\u0161to nije u redu trenutak je kada se vra\u0107aju s volontiranja prema svome naselju i shvate da su ukinuli autobusnu liniju koja vodi do njih, poku\u0161avaju\u0107i ih u\u010diniti nevidljivima, ote\u017eati im \u017eivot i natjerati ih na iseljavanje iz naselja, \u0161to im na koncu i uspije. Kasih, Saya i Hani na putu prema ku\u0107i bijesne urlaju na ki\u0161u koja pada po njima poku\u0161avaju\u0107i se obra\u010dunati s njom, kad ve\u0107 ne mogu u\u010diniti ni\u0161ta drugo. Vikanje na ki\u0161u dobra je metafora ostalih poku\u0161aja borbe u knjizi – mo\u017eda pucanj u prazno, ali pucanj koji im poma\u017ee pre\u017eivjeti.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Tri prijateljice \u2013 Hani, Kasih i Saya \u2013 prikazane su na naslovnici Klare Rusan kao zgrade koje simboliziraju njihovu stabilnost i zajedni\u0161tvo, dok Saya, koja gori, utjelovljuje opasnosti i traume s kojima se suo\u010davaju. Njihov zagrljaj na naslovnici odra\u017eava njihovu neraskidivu povezanost, snagu i me\u0111usobnu podr\u0161ku usred dru\u0161tvenih prijetnji. Njih su tri karakterno potpuno razli\u010dite osobe, svaka sa svojim manama i vrlinama i svojim malim traumama i tek se zajedno uspijevaju izboriti sa svakim danom.<\/p>\n\n\n\n

Pripovjeda\u010dica Kasih u procesu je tra\u017eenja posla nakon zavr\u0161enog studija sociologije, ali nikako joj ne polazi za rukom dobiti ga unato\u010d trudu i odlasku na savjetovanje u zavod za zapo\u0161ljavanje jednom mjese\u010dno, gdje tako\u0111er do\u017eivljava diskriminaciju. Ona si nakon te\u0161kog prekida veze s bijelcem zapravo priznaje da se bila uljuljkala u nevidljivost koju je imala s njim, mogu\u0107nost da iznajme stan i normalno na\u0111u vrti\u0107 i \u0161kolu za svoje potencijalno dijete. Sada je sama i ponovno suo\u010dena s ote\u017eanim uvjetima, prima potporu od zavoda i poku\u0161ava pomo\u0107i svojim prijateljicama. <\/p>\n\n\n\n

Hani radi kao voditeljica ureda u agenciji koja se bavi za\u0161titom \u017eivotinja, a Hani isto tako ne zna za\u0161tititi sebe. Preuzima na sebe previ\u0161e (tu\u0111eg) posla, radi prekovremeno i boji se zatra\u017eiti povi\u0161icu jer izbjegava sukobe ili potra\u017eiti ne\u0161to novo kao da nije svjesna koliko vrijedi. Saya je naoko najja\u010da od njih, bori se za prava migranata, radi s mladima i svaki dan provodi u istra\u017eivanju desni\u010dara, ponajvi\u0161e nacista \u010dije se su\u0111enje i chat grupa koja je procurila u medije spominju u knjizi. Isto tako, Sayu je zbog prevelike involviranosti i sr\u010danosti lako izbaciti iz takta, voli raspravljati vi\u0161e od svega, a no\u0107u zbog svega ima no\u0107ne terore kada se baca u krevetu i le\u0111ima udara u zid. Ona \u0161titi sve, a zapravo njoj najvi\u0161e treba netko da je za\u0161titi.<\/p>\n\n\n\n

Udarci u zid<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Svi nazna\u010deni problemi eskaliraju prema kraju knjige – skupljaju se poni\u017eenje za poni\u017eenjem, male traume se mno\u017ee i Saya polako po\u010dinje pucati. Pripovjeda\u010dica se \u010desto direktno obra\u0107a \u010ditateljima i uzima svjesnu ulogu zapisiva\u010dice \u017eivota svojih prijateljica, ali i svoga \u017eivota dok \u010deka da Sayu puste iz pritvora. Ona ne mo\u017ee spavati, razmi\u0161lja, pu\u0161i i pije i samo pi\u0161e, pi\u0161e, u poku\u0161aju da zapi\u0161e njihovu povijest. Kasih ne daje samo kritiku njihovih zlostavlja\u010da, ona kritizira i njih same, a i svoje \u010ditatelje – nitko nije po\u0161te\u0111en. Navodi brojne situacije iz njihovih \u017eivota u kojima su do\u017eivjele nepravdu, preispituje svaku situaciju i o\u0161tro kritizira svaku diskriminaciju. Poku\u0161ava pomo\u0107i svojim prijateljicama iako ne zna kako, a najmanje mo\u017ee pomo\u0107i samoj sebi. Ona napada i nas, \u010ditatelje, izazivaju\u0107i \u010desti osje\u0107aj gri\u017enje savjesti, preispitivanja svojih postupaka, razmi\u0161ljanja, a i tjera na razmi\u0161ljanje o svakodnevnim izazovima migranata, i prema kraju knjige sve ja\u010de na svojoj ko\u017ei osje\u0107amo Sayine udarce u zid. Neki dan sam u Hrvatskom narodnom kazali\u0161tu gledala predstavu Antonele To\u0161i\u0107 Bolna djeca u cvije\u0107u<\/em> koja svoju publiku zapita: “Kad si zadnji put bila lo\u0161a feministkinja?” <\/em>i zaklju\u010duje kako ne postoje dobre i lo\u0161e feministkinje nego samo “ljudi u progresu”. U tom trenutku sjetila sam se i ove knjige i nekako sebi oprostila sve \u0161to sam si zamjerala \u010ditaju\u0107i je, s mi\u0161lju da sam i ja u progresu.<\/p>\n\n\n

\n
\"\"<\/a>
Shida Bazyar (Foto: WikiMedia Commons) <\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n

Kasih je sveznaju\u0107a pripovjeda\u010dica, ali i pripovjeda\u010dica koja nam stalno la\u017ee – ona izmi\u0161lja situacije kako bi bolje prikazala neku poantu ili odnos prema migrantima u Njema\u010dkoj ili na kraju krajeva samoj sebi olak\u0161ala svakodnevnu borbu. Ne \u017eelim nikome pokvariti \u010ditanje knjige, tako da ne\u0107u otkriti \u0161to joj mo\u017eemo, a \u0161to joj ne mo\u017eemo vjerovati.<\/p>\n\n\n\n

Bri\u017eni rasisti<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Roman Nas tri<\/em> sjajan je primjer suvremenog teksta koji se obra\u010dunava s nepravdama, diskriminacijom, rasizmom i ksenofobijom, kao i upozorenje koliko su ti problemi i danas duboko ukorijenjeni u dru\u0161tvu. Ovo je aktualna i bolno relevantna tema, a emotivna i vehementna proza kojom je opisana tjera nas da okre\u0107emo stranicu za stranicom, \u017eude\u0107i za odgovorima. Bez obzira na to koliko (mislimo da) smo otvoreni i liberalni, ovaj roman nas podsje\u0107a da nitko nije imun na predrasude, ili rije\u010dima Kasih: “Jasno, vi niste takvi, vi to uop\u0107e ne zami\u0161ljate jer vi ste ipak neko vrijeme pomagali u razvrstavanju odje\u0107e i podjeli pli\u0161anaca, vi vi\u0161e nemate takvih predrasuda. Jer vi ste u svojim akcijama za pomo\u0107 bili ljubazni prema svima, pa i prema onim ljudima kojih ste se malo bojali, bili ste vrlo hrabro bri\u017eni, \u010dak i onda kada ste se pitali ima li terorista me\u0111u onima kojima poma\u017eete, tada ste dodu\u0161e i dalje bili bri\u017eni, ali ste bili i rasisti, bri\u017eni rasisti.” <\/p>\n\n\n\n

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ovoga petka preporu\u010dujemo roman Nas tri autorice Shide Bazyar, koji prati pri\u010du triju prijateljica migrantkinja koje se suo\u010davaju s rasizmom i diskriminacijom odrastaju\u0107i u suvremenoj Njema\u010dkoj. Kriti\u010dari su ovaj roman iz 2023. opisali kao najve\u0107e knji\u017eevno iznena\u0111enje godine i knjigu-udarac, a mi svakako dijelimo njihovo odu\u0161evljenje. Shida Bazyar nagra\u0111ivana je autorica koja se osim spisateljskog […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":47779,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1110,840],"theme":[458],"country":[495],"articleformat":[450],"coauthors":[1889],"class_list":["post-47780","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-knjizevnost","tag-migranti","theme-drustvo","country-europska-unija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47780","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47780"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47780\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47796,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47780\/revisions\/47796"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47779"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47780"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47780"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47780"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47780"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47780"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47780"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47780"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}