Prevlavaju\u0107a mantra zapadnih re\u017eima i njegove periferije na kojoj \u017eivimo glasi: ako dovoljno puta ponovimo da su \u201czapadne vrijednosti\u201d jedine ispravne, mo\u017eda mo\u017eemo ignorirati zvuk bombi u pozadini. Ako ipak ne mo\u017eemo, Luka Kosti\u0107 doziva u pomo\u0107 Deleuza i Guattarija, Achillea Mbembea i njihove teorijske koncepte koji poma\u017eu rasvijetliti mra\u010dnu stranu modernih demokracija.<\/p>\n\n\n\n
Hladni rat je zavr\u0161io takozvanom pobjedom takozvanog slobodnog svijeta. Desetak godina kasnije, zavr\u0161ilo je stolje\u0107e sebstva, tijekom kojega smo se u\u010dili spoznati sebe i postati poslu\u0161ni konzumerizmu, dok su liberali progla\u0161avali kraj povijesti na ru\u0161evinama najve\u0107eg i najdugotrajnijeg emancipatorskog politi\u010dkog projekta u povijesti planete. Revolucionarna tradicija nije izgubila bitku samo na geopoliti\u010dkom planu, \u010dinilo se, ve\u0107 i na planu ideja. Historijski revizionizam postao je nova norma u \u0161kolama, TV postajama i novinama \u0161irom Zapada.<\/p>\n\n\n\n
Izme\u0111u raspada SSSR-a i dana\u0161nje konsolidirane ameri\u010dke hegemonije, u kojoj je poraz ljevice postao lajtmotiv filozofa i teoreti\u010dara, pro\u0161la su dva i pol desetlje\u0107a, ali moglo je i samo tjedan dana. Europske liberalne demokracije, zajedno sa svojim imperijalnim upraviteljima u Washingtonu, hrle iz krize u krizu – financijsku, politi\u010dku, ekolo\u0161ku – redovito\u0161\u0107u koja je dovela do toga da se \u010dak i u Washington Postu, New York Timesu i The Economistu neironi\u010dno mo\u017ee pro\u010ditati kako \u017eivimo u dobu vi\u0161estrukih kriza (preciznije: “polikrize”). Normativni diskurs liberalnih demokracija funkcionira u distopijskom dvostrukom \u010dvoru \u2013 istovremeno postuliraju\u0107i tr\u017ei\u0161nu ekonomiju koja je dovela do najve\u0107e ekolo\u0161ke krize u povijesti \u010dovje\u010danstva kao prirodni poredak svijeta i naoru\u017eavaju\u0107i apartheidski kolonijalni re\u017eim koji godinu dana vr\u0161i genocid u Gazi. Ako dovoljno puta ponovimo da su \u201czapadne vrijednosti\u201d jedine ispravne, mo\u017eda mo\u017eemo ignorirati zvuk bombi u pozadini.<\/p>\n\n\n\n
\u010cini se da na svim frontama – politi\u010dkoj, umjetni\u010dkoj, svakodnevnoj – gubimo bitku protiv mobiliziranih snaga kontrarevolucije. Zagreba\u010dka lokalna vlast nominalno je najprogresivnija u dr\u017eavi, ali se nije usudila skrenuti sa zapadne partijske linije kada je u pitanju Palestina. Ultra-reakcionar Trump jo\u0161 jednom je ameri\u010dki predsjednik, uvelike zato \u0161to su njegovi liberalni protivnici bili svjesni suu\u010desnici genocida. Sveto trojstvo politi\u010dkog Zapada: SAD, NATO pakt i Europska unija, izgubili su i ono malo kulturnog i politi\u010dkog kapitala kod Globalnog juga. Svi citiraju Gramscijevu re\u010denicu o interregnumu<\/em> (“Stari svijet odumire, novi se jo\u0161 nije rodio, sada je vrijeme za \u010dudovi\u0161ta”), ali svijet permanentnog rata vitalniji je, \u010dini se, nego ikada.<\/p>\n\n\n\n Kolektivnu histeriju, podivljali militantizam i zbijenost redova kroz cijeli spektar zapadnih demokracija najlak\u0161e je povezati s Freudovom konstatacijom da je “masa netolerantna i prihva\u0107a autoritet. Po\u0161tuje snagu i samo je umjereno pod utjecajem dobroga, koje vidi kao tip slabosti.” Nastavno na takav koncept mase, autor teorije nekropolitike i istoimene knjige Achille Mbembe pi\u0161e: “Sada, vi\u0161e nego ikada, stvaranje mase gotovo pa identi\u010dno je stvaranju horde. Na\u0161a era nije era masa ve\u0107 era virtualnih hordi”. Horde, u tom kontekstu, mo\u017eemo pojmiti i doslovno i metafori\u010dki \u2013 sve nas gra\u0111ane (Hrvatske, zemalja EU, pa i \u0161ire, svih dr\u017eava \u010dlanica takozvanog Zapada), u pre\u0161utnom dru\u0161tvenom ugovoru s na\u010delima liberalne demokracije, zaposlenike i radnike, sudionike velike tr\u017ei\u0161ne igre, ali i subjekte jedne generalne povijesti koja od kraja Drugog svjetskog rata, a naro\u010dito od devedesetih, poku\u0161ava kultivirati poslu\u0161ne dr\u017eavljane, potro\u0161a\u010de i glasa\u010de, shva\u0107aju\u0107i svaki napor \u2013 aktivisti\u010dki, politi\u010dki, umjetni\u010dki \u2013 protiv statusa quo<\/em> napadom na same stupove “civiliziranog dru\u0161tva”.<\/p>\n\n\n\n Ako se to \u010dini suvi\u0161no o\u0161trom primjedbom, dovoljno je podsjetiti da ideologija nije ni\u0161ta drugo nego pretvaranje jezi\u010dne u prirodnu zbilju; brkanje povijesti (koja se, dakako, uvijek pi\u0161e) i esencije. Samo takav, par excellence<\/em> ideolo\u0161ki zahvat, mo\u017ee objasniti prevladavaju\u0107e uvjerenje, koje je prije dvije godine gotovo bahato iskreno sa\u017eeo<\/a> tada\u0161nji Visoki predstavnik Europske Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borrell, da je Europa vrt u kojem sve funkcionira i da je ona “najbolja kombinacija politi\u010dke slobode, ekonomskog prosperiteta i socijalne kohezije koju je \u010dovje\u010danstvo ikada izgradilo”. S druge strane, ve\u0107ina ostatka svijeta pripada “d\u017eungli koja mo\u017ee napasti taj vrt”.<\/p>\n\n\n\n Utoliko su i re\u017eimi zapadnog svijeta, kao odgovor na niz vanjskopoliti\u010dkih kriza, od rata u Ukrajini, preko izraelskog genocida u Gazi, cini\u010dnog igranja sa sudbinom sirijskih Kurda u Rojavi pa sve do gra\u0111anskog rata u toj istoj Siriji, sve spremnije posezali za retorikom “nas” i “njih” \u2013 civiliziranih dr\u017eavljana slobodnog svijeta i problemati\u010dnih Drugih. Vrtlara i barbara iz d\u017eungle. Rije\u010d je, tvrdi Mbembe, o “fundamentalnom mehanizmu \u017eivota (\u2026) pod trenutnim uvjetima”. Drugim rije\u010dima, rije\u010d je o vrlo konkretnom setu upravlja\u010dkih praksi, o politici \u017eivota i smrti, o (sve manje i manje) prikrivenoj sjeni modernih demokracija.<\/p>\n\n\n\n Diljem svijeta, zapadna nekropolitika stvara “svjetove smrti” u kojima etni\u010dki, religijski i kulturni Drugi \u010dekaju smrt. Mbembe pi\u0161e: “Trijumf moderne demokracije na Zapadu koincidira s periodom povijesti tijekom kojeg je ta svjetska regija bila uklju\u010dena u dvostruki tijek interne konsolidacije i prekomorske ekspanzije. Povijest moderne demokracije je, u su\u0161tini, povijest dvaju lica, \u010dak dvaju tijela \u2013 s jedne strane solarnog, s druge nokturnog. Glavni emblemi tog nokturnog tijela su kolonijalno carstvo i robovlasni\u010dka dr\u017eava – preciznije planta\u017ea i ka\u017enjeni\u010dka kolonija.” To no\u0107no tijelo zapadne liberalne demokracije ne samo da nije nestalo nego je ja\u010de nego ikada.<\/p>\n\n\n\n Kod ku\u0107e, nekropolitika potencira stare opreke – mi i oni. Pripadnici nacije i njezini izdajnici. Patrioti i neprijatelji, bilo doma\u0107i, bilo strani. Odani dr\u017eavljani i migrantski radnici; dva svijeta, kod ku\u0107e i vani. Svugdje onaj isti fa\u0161izam koji nas tjera da volimo mo\u0107 i dominaciju. Zapad tako i na globalnom jugu i na svojoj periferiji (kojoj pripada i Hrvatska) funkcionira kao farmakon – istovremeno otrov i lijek, stvaraju\u0107i probleme za koje potom nudi rje\u0161enja – genocid i ljudska prava, kazetne bombe i vladavinu prava, koncentracijske logore i demokraciju. Svugdje se reaktiviraju stari antagonizmi i stvaraju novi. Tamo negdje, daleko, ali i tu, kod nas, kategorije jezi\u010dne zbilje \u2013 Arapi, Palestinci i ukrajinski Rusi, Nepalci, komunisti i homoseksualci, transrodne osobe i revolucionari, Srbi (u hrvatskom slu\u010daju) i Hrvati (u srpskome) \u2013 pretvaraju se u kategorije prirodne zbilje. Samo i letimi\u010dan pogled na doma\u0107e portale otkriva grotesknu sliku; fizi\u010dki napadi na migrantske radnike postali su dio na\u0161e svakodnevice \u2013 samo u Zagrebu je u nekoliko dana tijekom kolovoza napadnuto \u0161estoro stranaca, od kojih je jedan zavr\u0161io u bolnici. Nasilje na ulicama, nesigurnost na poslu te \u017eohari i plijesan u sku\u010denim sobama smje\u0161taja; to su konture<\/a> svijeta kojeg im Hrvatska pru\u017ea.<\/p>\n\n\n\n Rije\u010d je, dakako, ne samo o politi\u010dkom ve\u0107 i prije svega eti\u010dkom problemu. Me\u0111utim, kako se suo\u010diti s eti\u010dkim problemom koji dominantna dru\u0161tveno-politi\u010dka ideologija na\u0161e suvremenosti \u2013 konkretnije, liberalna demokracija u simbiozi sa slobodnim tr\u017ei\u0161tem \u2013 odbija priznati?<\/p>\n\n\n\n Michel Foucault opisao je prije vi\u0161e od pola stolje\u0107a Deleuzovog i Guattarijevog Antiedipa<\/em>, kolosalno djelo teorije, filozofije i radikalne psihoanalize, upravo kao knjigu etike; uvod u \u017eivot bez fa\u0161izma, umije\u0107e \u017eivljenja u o\u0161troj suprotnosti spram ne samo povijesnog fa\u0161izma iz tridesetih i \u010detrdesetih ve\u0107 fa\u0161izma \u201cu svima nama, u na\u0161im glavama i svakodnevnom \u017eivotu, fa\u0161izma koji u nama uzrokuje ljubav spram mo\u0107i, da \u017eudimo upravo za onime \u0161to nad nama dominira i izrabljuje nas.\u201d<\/p>\n\n\n\n Gillesa Deleuzea i F\u00e9lixa Guattarija, autore Antiedipa<\/em> i Tisu\u0107u platoa<\/em>, stoga nasuprot pojmu mase ili horde mo\u017eemo smatrati filozofima mno\u0161tva<\/em> (eng. multitudes) – novih mogu\u0107nosti i novih etika. Njihov poziv na nefa\u0161isti\u010dki \u017eivot jednako je krucijalan danas kao i 1972., diljem Zapada kao i u Hrvatskoj, \u010dije se vladaju\u0107e stranke vi\u0161e od deset godina hvale \u201cpunopravnim\u201d \u010dlanstvom u zapadnoj geopoliti\u010dkoj sferi, ali koja se i dalje nalazi u stanju \u201cpoluoto\u010dnosti\u201d – hibridnoj dvostrukoj poziciji istovremenog nominalnog pripadanja zapadnom politi\u010dkom miljeu (\u010dlanstvo u EU i NATO paktu) i latentnoj (i puno realnijoj, barem u geopoliti\u010dkom smislu) poziciji \u201cprovincije provincije\u201d. Ili, ako \u0107emo biti o\u0161triji, imperijalne pokrajine jedne druge imperijalne pokrajine.<\/p>\n\n\n\n Ta realnost realpolitike u potpunosti je u skladu s Mbembeovom dijagnozom liberalnog svijeta kao autora radikalno neliberalnih politi\u010dkih praksi. Jo\u0161 uvijek se nismo rije\u0161ili traga kolonijalnih i robovskih sustava koji su predstavljali gorki sediment demokracije od 16. stolje\u0107a nadalje. \u0160tovi\u0161e, unato\u010d svim zvjerstvima i hororima kolonijalizma, trgovine robovima, fa\u0161izma, Holokausta, unato\u010d genocidima i masakrima u kojima su, na svim krajevima svijeta i u trajanju od gotovo pola stolje\u0107a, sudjelovale zapadne dr\u017eave koje, kako ka\u017ee Mbembe, “sa svojim crijevima prepunima raznih plinova, i dalje mobiliziraju rasizam (\u2026) u svrhu stvaranja sve glupljih i ubita\u010dnijih povijesti.” Povijesti o zemlji i krvi, o migrantima pred kojima treba zalupiti vratima, o bodljikavim \u017eicama i zonama interesa, o kolateralnim \u017ertvama i neprijateljima civilizacije, o onima koji zaslu\u017euju i ne zaslu\u017euju \u017eivot. O onima koji se moraju boriti za dostojanstvo koje neki drugi uzimaju zdravo za gotovo. “Danas je norma \u017eivjeti od ma\u010da”, dodaje Mbembe.<\/p>\n\n\n\n Foucault nas je 1972. pozivao da \u010ditamo Deleuzea i Guattarija i u\u010dimo \u017eivjeti nefa\u0161isti\u010dki \u017eivot, ali \u010dini se da sporo u\u010dimo. Jo\u0161 smo daleko od toga da “dekonstruiramo rad sna\u017enih dr\u017eava-nacija s mo\u0107nim imigracijskim politikama, retoriku nacionalizma, politiku mjesta, metafiziku rodne zemlje i jezika”, daleko od “neke nove svjetske politike, politike koja se vi\u0161e ne\u0107e bazirati na razlikama nego na ideji srodnosti i zajedni\u010dkog dobra”, daleko od “demokracije-koja-\u0107e do\u0107i”, daleko od toga da “razoru\u017eamo bombe identiteta koje nacije-dr\u017eave grade ne bi li se obranile od nepoznatih, od \u017didova, Arapa i imigranata”.<\/p>\n\n\n\n Upravo zato kritika povijesnog i suvremenog nasilja liberalnog politi\u010dkog poretka ne mo\u017ee i ne smije biti samoj sebi svrha; ili, kao \u0161to su Phillipe Lacoue-Labarthe i Jean-Luc Nancy upozorili u svojoj studiji o nacisti\u010dkim mitovima: “Analiza nacizma ne smije nikad biti zami\u0161ljena kao obi\u010dan dosje optu\u017eaba, nego kao dio op\u0107e dekonstrukcije povijesti iz koje dolazimo.” Nije rije\u010d samo o povijesnom ili politi\u010dkom, \u010dak ni polemi\u010dkom imperativu, ve\u0107 imperativu humanisti\u010dke etike. Drugim rije\u010dima, jedini koji mo\u017eemo rje\u0161avati eti\u010dke probleme upravo smo mi sami. Ideje Deleuzea, Derride i Mbembea, stoga su manifestne u svakom na\u0161em malenom \u010dinu koji odbija zakon ma\u010da; koji je odgovoran ne samo sebi ve\u0107 i onome koga ne poznaje, koji zna da \u0107e ovdje kad-tad \u017eeti ono \u0161to je “tamo negdje” sijao.<\/p>\n\n\n\n Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prevlavaju\u0107a mantra zapadnih re\u017eima i njegove periferije na kojoj \u017eivimo glasi: ako dovoljno puta ponovimo da su \u201czapadne vrijednosti\u201d jedine ispravne, mo\u017eda mo\u017eemo ignorirati zvuk bombi u pozadini. Ako ipak ne mo\u017eemo, Luka Kosti\u0107 doziva u pomo\u0107 Deleuza i Guattarija, Achillea Mbembea i njihove teorijske koncepte koji poma\u017eu rasvijetliti mra\u010dnu stranu modernih demokracija. Hladni rat […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":47775,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1887,1693,144,1888],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[1854],"class_list":["post-47770","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-deleuze-i-guattari","tag-genocid","tag-revizionizam","tag-teorija","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47770","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47770"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47770\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47777,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47770\/revisions\/47777"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47775"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47770"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47770"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47770"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47770"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47770"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47770"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47770"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Politika smrti<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
\u010citajte Deleuza i Guattarija<\/strong><\/h2>\n\n\n\n