{"id":47737,"date":"2024-12-11T01:43:50","date_gmt":"2024-12-11T00:43:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47737"},"modified":"2024-12-14T09:15:03","modified_gmt":"2024-12-14T08:15:03","slug":"radnicki-se-jadran-talasa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47737","title":{"rendered":"Radni\u010dki se Jadran talasa"},"content":{"rendered":"\n

Nekada\u0161nja radni\u010dka klasa sun\u010dala se i jela mesni narezak pored skija\u0161a na vodi, ali barem je imala svojih desetak dana odmora u kojima je njihova bila svaka sun\u010dana zraka, od jutra pa do sumraka, kako ka\u017eu Mucalo i Prava Kotka<\/a>. A danas? Radnici iz drugih jugoslavenskih republika putuju prema hrvatskoj obali da tamo po cijele vrele ljetne dane i no\u0107i rade za si\u0107u. Karla Crn\u010devi\u0107 razgovarala je s dvoje sezonskih radnika iz Makedonije o radnim i \u017eivotnim uvjetima na hrvatskoj obali.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Ove godine sam zahvaljuju\u0107i honorarnom anga\u017emanu imala privilegiju provesti oko mjesec dana u Makedoniji. Do sada sam uvijek bila u prolazu, na kratko. Dio vremena sam provela u regiji Demir Hisar, a dio u Skoplju. Vrijeme boravka mi je dopustilo da s razli\u010ditim ljudima progovorim o raznim aspektima makedonske svakodnevice, a jedan se posebno \u010desto isticao \u2013 niska primanja i potreba mladih i starih da idu na sezonski rad. Ja u Makedoniju, a Makedonci prema hrvatskoj obali. <\/p>\n\n\n\n

Dok sam jednu ve\u010der sjedila u frekventnom \u010dar\u0161ijskom restoranu i pijuckala skopsko pivo, stariji konobar me pitao otkuda sam. Kada sam odgovorila da sam iz okolice Dubrovnika, namr\u0161tio se i rekao da se on od tamo vratio po\u010detkom sezone, malo nakon \u0161to je i oti\u0161ao u nadi da \u0107e zaraditi za zimu ne\u0161to vi\u0161e nego u Skoplju. Nije mi trebalo dugo da zbrojim dva i dva i sjetim se svih horori\u010dnih pri\u010da o smje\u0161taju radnika i radnica na na\u0161oj obali, o lutriji koja odre\u0111uje ho\u0107e li radnici prona\u0107i normalnog poslodavca i raditi za po\u0161tenu pla\u0107u. \u0110ani je uskoro sjedio s nama i detaljno prepri\u010davao svoje iskustvo rada za jednog dubrova\u010dkog poduzetnika.<\/p>\n\n\n\n

\u0110ani je rekao da je radio u jednom poznatom i prometnom restoranu na dubrova\u010dkoj pla\u017ei sv. Jakov, da nije dobio pla\u0107u koja je bila dogovorena, da je radio i do 12 sati na dan. Smje\u0161ten u pretrpanom i derutnom smje\u0161taju, bez imalo po\u0161tovanja za njegov radni sta\u017e i znanje, nakon par sedmica se odlu\u010dio vratiti ku\u0107i. Najvi\u0161e ga je, ka\u017ee, razo\u010daralo \u0161to gazda, unato\u010d nadprosje\u010dno dobrom dnevnom utr\u0161ku, nije htio po\u0161teno platiti svoje radnike. Dodatno ga je rastu\u017eio takav tretman jer je Hrvatsku do\u017eivljavao kao svoju<\/em>; jo\u0161 se sje\u0107a ljetovanja u hrvatskom primorju kao dijete. \u0110ani je naglasio kako se on sre\u0107om imao gdje vratiti i zaposliti te je mogao oti\u0107i s radnog mjesta na kojem ga gaze, ali da je mnogo njegovih kolega, mla\u0111ih radnica i radnika iz sjeverne Makedonije ostalo raditi u Dubrovniku kod istog poslodavca \u2013 u lo\u0161em smje\u0161taju, potpla\u0107eno i svakodnevno izlo\u017eeno lo\u0161em tretmanu.<\/p>\n\n\n\n

Lutrija poslodavaca <\/strong><\/h2>\n\n\n\n

I ptice na grani znaju da je na hrvatskoj obali svake godine sve vi\u0161e stranih radnika. Hrvati ne\u0107e da rade te poslove, barem oni koji imaju apartmane i aute za iznajmljivanje, a oni koji nemaju radije stave put pod noge, pa prema zapadu. Ra\u010dunica kapitalizma je svugdje ista \u2013 oni koji prodati mogu samo svoju radnu snagu migriraju prema mjestima na kojima je mogu prodati za malo vi\u0161e nego kod ku\u0107e, nikad dovoljno ili pravedno – a na njihov ra\u010dun bogate se poduzetnici koje, bar u na\u0161em kontekstu, malo tko ili nitko kontrolira.<\/p>\n\n\n\n

Druga sugovornica, mlada studentica iz Skoplja koja je \u017eeljela ostati anonimna, dijeli da joj je sezona u Podgori kod Makarske bila najgore radno iskustvo u \u017eivotu. Posao je dobila preko posrednika, kojem je prije odlaska platila 150 eura jer joj je “na\u0161ao” posao i dao preporuku. Trebala je prodavati sladoled, ali se to uskoro po dolasku pretvorilo u obavljanje svih poslova za koje poslodavac nije mogao na\u0107i radnike: od konobarenja, rada u \u0161anku, rada na \u0161krinji sa sladoledima do \u010di\u0161\u0107enja lokala nakon zavr\u0161etka radnog dana. Iako je bio dogovor da \u0107e raditi 8 sati, sugovornica se prisje\u0107a da je radila 10, 12, ponekad i vi\u0161e sati, od jutra do mraka \u2013 uvijek uz obe\u0107anje da \u0107e se svi prekovremeni platiti na kraju mjeseca, \u0161to se, naravno, nikad nije dogodilo. Druge radnice i radnici su odlazili zbog lo\u0161ih uvjeta, samo su ona i jo\u0161 jedna kolegica ostale na istom radnom mjestu cijelo ljeto. Ako ne\u0161to ne bi mogla sti\u0107i, primjerice konobariti i prodavati sladoled u isto vrijeme, trpila bi verbalno nasilje i dernjavu poslodavca. Prvo je bila smje\u0161tena u apartmanu s mu\u0161kim kolegama s kojima je morala dijeliti kupaonu, a kada je inzistirala da ju premjeste jer se nije osje\u0107ala ugodno, dobila je sobu u potkrovlju bez prozora. Tu sobu je dijelila s radnicom iz kuhinje, a u njoj su obje lo\u0161e spavale zbog visokih temperatura. Pranje ve\u0161a su joj htjeli naplatiti, pa je ve\u0161 cijelo ljeto prala na ruke. Bila su joj osigurana dva jela u restoranu za koji je radila, ali samo ona najjeftinija (kajgana ili pizza). Za sve odra\u0111ene sate, sa samo jednim slobodnim danom koji je dobila jer je bila bolesna, bila je mjese\u010dno pla\u0107ena 800 eura. \u010cak je i napojnice, kojih nije bilo puno, morala podijeliti s poslodavcem. U razgovoru je vi\u0161e puta napomenula kako su neki njeni prijatelji imali bolja iskustva, a neki jednako lo\u0161a kao ona. Smatra kako ovako lo\u0161i radni uvjeti nisu pravilo, ali mora ti se “posre\u0107iti” da naleti\u0161 na dobrog gazdu.<\/p>\n\n\n\n

Novi zakon<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

U listopadu su se u sabor uputile izmjene zakona o stranim radnicima, upravo zbog velikog porasta potrebe za radnom snagom, kako navode na stranicama vlade. To pokazuju brojke izdanih radnih dozvola u pro\u0161loj godini: 2023. godine u Hrvatskoj je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad, \u0161to je 2,5 puta vi\u0161e nego 2020. godine, kada je izdano 66.655 dozvola. Do 30. rujna ove godine izdano je 158.837 dozvola te se o\u010dekuje da \u0107e do kraja godine broj od pro\u0161le godine biti prema\u0161en. Najve\u0107i broj dozvola do kraja rujna izdan je dr\u017eavljanima BiH, te Nepala, Srbije i Makedonije, a u najve\u0107em broju izdane su za rad u djelatnostima graditeljstva, turizma i ugostiteljstva. U ovom trenutku na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavljeno je, kad govorimo o tre\u0107im zemljama 132.164, a kad govorimo o dr\u017eavama EU skoro 11.000 stranih radnika, ukupno 143.037. <\/p>\n\n\n\n

Novosti koje donose izmjene zakona, po rije\u010dima ministra Bo\u017einovi\u0107a, trebale bi bolje \u0161tititi doma\u0107e i strane radnike, ali i\u0107i u korist i poslodavcima u kontekstu brige da radna snaga koja sti\u017ee ima potrebne kvalifikacije: \u201c\u017delimo otkloniti uo\u010dene nedostatke u provedbi i dodatno za\u0161tititi doma\u0107e radnike, poslodavcima osigurati potrebnu radnu snagu i za\u0161tititi tr\u017ei\u0161te rada, te osigurati da strani radnici budu kvalificirani za poslove za koje im je izdana dozvola za boravak i rad\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Predla\u017ee se produljenje va\u017eenja radnih dozvola s jedne na tri godine te mogu\u0107nost pauze nakon isteka ugovora, u trajanju od 60 dana. Ukoliko u roku od dva mjeseca od gubitka posla strani radnici ne na\u0111u novi posao, radnu dozvolu \u0107e izgubiti. Trenutno stranci mogu do\u0107i u Hrvatsku i raditi isklju\u010divo uz isho\u0111enje jednogodi\u0161nje ili sezonske dozvole za boravak i rad koju im u strogo propisanoj proceduri preko poslodavaca izdaje MUP. Predvi\u0111a se i da bi u budu\u0107nosti odre\u0111en broj dr\u017eavljana tre\u0107ih zemalja mogao dolaziti i bez takvih dozvola jer \u0107e im izmjene Zakona omogu\u0107iti da nakon godine dana rada u Hrvatskoj promijene poslodavca bez isho\u0111enja nove dozvole.  Tako\u0111er, dozvola za boravak i rad stranih radnika ne\u0107e se izdavati poslodavcima kojima je izre\u010dena kaznena sankcija iz podru\u010dja op\u0107e sigurnosti ili podru\u010dja socijalnog osiguranja te za\u0161tite na radu. Uvjet \u0107e biti i visina ostvarenog mjese\u010dnog prometa, a poslodavac ne\u0107e smjeti biti ni na crnoj listi poslodavaca koji radnike nisu prijavljivali. Pravila o smje\u0161taju stranih radnika propisat \u0107e se podzakonskim aktom. <\/p>\n\n\n\n

Jakov Kolak iz Regionalnog industrijskog sindikata komentira kako su predlo\u017eene izmjene zakona u kontekstu doma\u0107e i strane radne snage va\u017ene, ali da uvijek postoji zabrinutost o tome kako se zakon provodi i kako se kontrolira poslodavce: “Doma\u0107i radnici su u lo\u0161oj poziciji spram poslodavca, migrantski su u jo\u0161 goroj, i to nije ni\u0161ta novo. Poslodavcima je godinama de facto bilo omogu\u0107eno da se prema stranim radnicima pona\u0161aju kako god po\u017eele \u2013 svjedo\u010dili smo ve\u0107 ogromnom brojku kr\u0161enja njihovih, ionako manjkavih, bazi\u010dnih prava. Da na tr\u017ei\u0161tu vlada ogroman ‘nered’ iz kojeg najdeblji kraj izvla\u010de strani radnici priznalo je \u010dak i Ministarstvo, navode\u0107i to kao jedan od razloga za\u0161to se ide u izmjene zakona. Tako da, naravno da pozdravljamo pozitivne pomake – mogu\u0107nost da se radna dozvola izda na tri godine, mogu\u0107nost da se nakon godine dana prona\u0111e novi poslodavac, reguliranje uvjeta smje\u0161taja, dozvoljeni period nezaposlenosti od 60 dana\u2026\u00a0 Svaka promjena koja pobolj\u0161ava poziciju migrantskog radnika prema poslodavcu je pozitivna. Generalno treba raditi na tome da u pogledu prava izme\u0111u doma\u0107eg i stranog radnika ne postoje razlike kako poslodavci ne bi mogli iskori\u0161tavanjem lo\u0161ije pozicije migrantskog radnika potkopavati radni\u010dka prava svih. Ono \u0161to najvi\u0161e brine jest kako \u0107e se zakon provoditi u praksi kad znamo da se zakoni olako kr\u0161e i onda kada su u pitanju doma\u0107i radnici, a inspekcije same ka\u017eu da su podkapacitirane.”<\/p>\n\n\n\n

I dok se ljetna sezona po novome raste\u017ee do studenog, a onda jo\u0161 neko vrijeme odjekuje zbrajanje nov\u010di\u0107a i no\u0107enja, pod utiskom sve ve\u0107ih razlika izme\u0111u stanovnika biv\u0161ih jugoslovenskih republika, razgovaram s prijateljicom iz Skoplja koja mi pri\u010da kako se sje\u0107a svojih ljetovanja s bakom i djedom u radni\u010dkom odmarali\u0161tu u Kuparima. Od silnih odmarali\u0161ta koja su primala radnike iz svih jugoslavenskih republika nije ostalo mnogo. Memorija na njih tek se tu i tamo reflektira u nekom umjetni\u010dkom ili istra\u017eiva\u010dkom projektu, izvadi se arhiva iz naftalina, komparira sa sada\u0161njim stanjem, pa vra\u0107a u zaborav. Nekada\u0161nja radni\u010dka klasa sun\u010dala se i jela mesni narezak pored skija\u0161a na vodi, ali barem je imala sedmicu ipo odmora u kojima je njihova bila svaka sun\u010dana zraka, od jutra pa do sumraka, kako ka\u017eu Mucalo i Prava kotka<\/a>. A nakon toga: <\/p>\n\n\n\n

Plavi se Jadran talasa i sad<\/em>
<\/em>vra\u0107a se radni\u010dka klasa na rad<\/em>
<\/em>sve ih je osvje\u017eilo more i sad<\/em>
<\/em>u radne \u0107e pobjede nove, pa da!<\/em><\/a><\/p>\n\n\n\n

A danas? Makedonski i drugi radnici i dalje putuju prema hrvatskoj obali da tamo po cijele vrele ljetne dane i no\u0107i rade za si\u0107u, za hrvatski turizam, nadaju\u0107i se da \u0107e im se posre\u0107iti dobar poslodavac i po\u0161teni radni uvjeti. Pa da. <\/p>\n\n\n\n

\n