{"id":47716,"date":"2024-12-09T22:11:40","date_gmt":"2024-12-09T21:11:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47716"},"modified":"2024-12-10T23:49:18","modified_gmt":"2024-12-10T22:49:18","slug":"tijesno-puno-zohara-i-vlage-smjestaj-migrantskih-radnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47716","title":{"rendered":"Tijesno, puno \u017eohara i vlage: smje\u0161taj migrantskih radnika\u00a0"},"content":{"rendered":"\n

Kada otvorimo Nju\u0161kalo i druge online oglasnike, od koli\u010dine oglasa za ku\u0107e i stanove “za radnike” ve\u0107 dobivamo sliku o smje\u0161taju migrantskih radnika: zajedni\u010dke spavaonice s krevetima na kat kao u vojsci, jedna kuhinja i kupaonica na petnaestak osoba, a sve za cijenu “po krevetu” za kakvu se donedavno moglo unajmiti \u010ditavu garsonijeru. Sara Panjkota razgovarala je s radnicima iz Egipta i Nepala koji su anonimno podijelili svoja iskustva \u017eivota u smje\u0161taju za radnike u Zagrebu. <\/p>\n\n\n\n

“Ovo je na\u0161a zemlja, za bijele radnike, za nas! Tamnoputi nisu Britanci!”, govori britanski radnik, lik iz stripa Jacka Danielsa<\/strong> \u017divjela revolucija<\/em>, uz argument da \u0161efovi koriste crnce i strance protiv britanskih radnika. Tako razmi\u0161lja radnik iz stripa koji je ugnjetavan, jedva spaja kraj s krajem i lak\u0161e mu je za lo\u0161e radne uvjete okriviti nesretnog radnika-drugara druge boje ko\u017ee nego poslodavca koji ih je oboje ozbiljno nagazio uglancanom \u010dizmom. Rasizam na\u017ealost nije prisutan samo u ovom stripu, on se s njegovih stranica na isti na\u010din prelijeva na na\u0161e ulice, trgove, firme. Prema zadnjem istra\u017eivanju Val grupe “Nulti kvadrant<\/a>” 90 posto Hrvata ne bi htjelo migrantske radnike kao susjede, samo 2 posto bi prihvatilo migrantskog radnika kao \u010dlana obitelji, a 12 posto bi Nepalce izbacilo iz dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n

U zadnje vrijeme svjedo\u010dimo i brutalnim rasisti\u010dkim ispadima spram migrantskih radnika koji uklju\u010duju ozbiljno fizi\u010dko nasilje. Tako se primjerice u kolovozu dogodilo \u010dak \u0161est napada<\/a> na migrantske radnike u samo tjedan dana u Zagrebu koje su popratili i mainstream <\/em>mediji. Me\u0111utim, ti mediji ne pi\u0161u puno o problemima koje migrantski radnici svakodnevno pro\u017eivljavaju, a to su lo\u0161i uvjeti rada i \u017eivota. Za potrebe ovog teksta razgovarala sam s troje migrantskih radnika koji su anonimno iznijeli u kakvim uvjetima \u017eive i \u0161to misle o njima. Bilo je te\u0161ko na\u0107i sugovornike jer su u stalnom riziku i strahu od otkaza, pa samo rijetki \u017eele razgovarati, i to anonimno, a njihovi iskazi samo su podcrtali da je nehumani treman migrantskih radnika svakodnevna pojava.<\/p>\n\n\n\n

Zaista prostrano<\/h2>\n\n\n\n

Ono \u0161to posebno pla\u0161i i obeshrabruje jest \u010dinjenica da prema istra\u017eivanju Val grupe migrantski radnici najvi\u0161e smetaju mladima, u\u010denicima i studentima. Kao pripadnica te skupine nerijetko sam odlazila na stranice Nju\u0161kala i Facebook grupa u potrazi za stanom za najam. Ono \u0161to se uz ogroman porast cijena promijenilo u zadnje dvije godine jest pojava stanova za radnike, \u010diji vlasnici bez srama iznajmljuju premalene stanove za prevelik broj radnika. Tako primjerice na Nju\u0161kalu nalazimo oglas za trosobni stan koji je predvi\u0111en za osam radnika. Zanimljiv je detalj iz jednog od takvih oglasa u kojem pi\u0161e da “dnevni boravak i blagovaona slu\u017ee za opu\u0161tanje i dru\u017eenje stanara”, za koje nam je sad manje jasno gdje \u0107e spavati, ali nebitno, jer znamo gdje \u0107e se dru\u017eiti, i to samo za 200 eura mjese\u010dno po glavi! Idu\u0107a premija od stana sadr\u017ei jednu sobu, odvojeni WC i navodno odvojenu kuhinju koju na fotografijama ipak ne pronalazimo. Ovaj stan, s ipak ne\u0161to manje mjesta za dru\u017eenje, namijenjen je za \u010detiri radnika koji \u0107e ponaosob za ovaj luksuz trebati izdvojiti 160 eura. U Petrinjskoj pronalazimo peterosobni stan od 130-ak kvadrata u koji se mo\u017ee stisnuti \u010dak 14 radnika. Summa summarum,<\/em> jedan radnik \u0107e “svojih” devet kvadrata stana platiti preko 140 eura mjese\u010dno. Idu\u0107i “prostrani” stan, koji ima pet “prostranih” spava\u0107ih soba, “prostranu” kuhinju, “prostranu” terasu koja je “idealna za odlaganje bicikala i drugih stvari” i naravno, prostrane prostorije za zajedni\u010dko dru\u017eenje, namijenjen je za 15 radnika koji \u0107e se za 200 eura po osobi i uz 11 kvadrata “svog prostora” imati prilike dru\u017eiti sa svojim kolegama i u “prostranoj sobi” i “prostranoj zajedni\u010dkoj prostoriji”. <\/p>\n\n\n\n

Jedan u nizu bizarnih slu\u010dajeva za koji sam \u010dula od kolegice novinarke jest taj da je ogromna firma u Hrvatskoj svojih 17 migrantskih radnika smjestila u ku\u0107u od 100 kvadrata u kojoj su primorani dijeliti jedan WC. Preko osobnog kontakta do\u0161la sam i do pri\u010de mladog radnika iz Nepala koji je u Hrvatsku do\u0161ao preko agencije kojoj je platio 10.000 eura da ga dovedu i na\u0111u mu posao. Kada je dolazio nije znao gdje \u0107e \u017eivjeti, ali mu je re\u010deno da \u0107e mu stambeno pitanje rije\u0161iti firma u kojoj radi. Trenutno \u017eivi u hostelu s jo\u0161 \u0161estero ljudi u istoj sobi. U hostelu \u017eivi 33 ljudi, sve su migrantski radnici zaposleni u istoj firmi. Svi oni dijele jednu kuhinju i jedan \u0161tednjak pa se \u010desto treba \u010dekati i po par sati da se do\u0111e na red za kuhanje. Firma mu pla\u0107a smje\u0161taj u hostelu, a bolji smje\u0161taj ne mo\u017ee si priu\u0161titi. <\/p>\n\n\n\n

Deset cimera, \u017eohari i vlaga<\/strong><\/h2>\n\n\n\n

“Uvjeti \u017eivota u kojima \u017eivim mnogo su lo\u0161iji nego u mojoj zemlji. Kada sam do\u0161ao u Hrvatsku, \u017eivio sam s jo\u0161 pet osoba u vrlo maloj jednosobnoj ku\u0107i. Zatim sam se preselio u drugu ku\u0107u s \u010detiri mu\u0161karca i dvije \u017eene. Spavao sam u dnevnom boravku jer nisam imao dovoljno prostora, a onda sam se preselio u tre\u0107u ku\u0107u. Sada u njoj osim mene \u017eivi jo\u0161 pet osoba. Nakon \u0161to sam dugo patio i dogovorio da \u0107u pla\u0107ati vi\u0161e od svih ostalih kako bih dobio odgovaraju\u0107e mjesto ili sobu, makar i malu, napokon sam uspio”, govori nam Alber <\/strong>koji je u Hrvatsku do\u0161ao iz Egipta te trenutno radi kao taksist. Obja\u0161njava nam da sada ima malu sobu i svoj osobni prostor u kojem \u017eivi pod ugovorom o najmu, ali ne zna ni\u0161ta o svojim pravima. U pro\u0161losti je to rezultiralo time da ga je poslodavac koji mu je rje\u0161avao smje\u0161taj prevario, uzimao njegov novac te mu na kraju raskinuo ugovor. “Dok sam radio za osobu zbog koje sam do\u0161ao ovdje, on me prisiljavao da \u017eivim gdje god mi je rekao”, objasnio nam je Alber. On smatra da \u017eivot ovdje nije dobar s obzirom na pla\u0107u, broj radnih sati i ono \u0161to tvrtke tjeraju radnike da pla\u0107aju, uklju\u010duju\u0107i poreze, najam auta, benzin i hranu. Dok je prije \u017eivio u smje\u0161taju koji je pla\u0107ao poslodavac, sada sve pla\u0107a sam, a na kraju mjeseca mu ostane malo novaca od pla\u0107e koju zaradi kao taksist. \u0160to se ti\u010de higijenskih uvjeta, kazao je da se prije suo\u010davao s puno problema s mi\u0161evima i insektima, ali je trenutno na \u010distijem mjestu. <\/p>\n\n\n\n

Bolji tretman nije imao ni Kabir<\/strong> iz Nepala koji je u Zagrebu donedavno \u017eivio i radio kao taksist. Kabir nam je kazao da su uvjeti za strane radnike u Hrvatskoj prili\u010dno te\u0161ki. “Mo\u017eda je razlog jezik, a mo\u017eda i to \u0161to smo ovdje stranci, pa se ljudi prema nama pona\u0161aju druga\u010dije nego prema doma\u0107im radnicima. To ovisi o ljudima, ali ve\u0107ina nas do\u017eivljava druk\u010diji tretman”, zaklju\u010dio je Kabir. Objasnio je da smje\u0161taj ovisi o poslu koji obavljaju. Primjerice, naveo je da je smje\u0161taj za sezonske radnike dobar i da tada po \u010detvero radnika dijele smje\u0161taj. “Ali u poslovima poput gra\u0111evine, praonica rublja, skladi\u0161ta, voza\u010da dostave ili taksista, smje\u0161taj dijeli mnogo vi\u0161e ljudi \u2013 pet, \u0161est, sedam, deset, a u nekim slu\u010dajevima i po \u010detrnaest osoba”, podcrtao je Kabir. Kabir obja\u0161njava da smje\u0161taji koji imaju dvije sobe, kuhinju i kupaonicu nisu dovoljni za deset osoba. Iz iskustva obja\u0161njava da je te\u0161ko prilagoditi se tako malom smje\u0161taju. “Kad sam radio kao taksist, nas je 13 dijelilo jedan smje\u0161taj. To je bilo jako te\u0161ko jer nije bilo dovoljno prostora. Imali smo samo jednu kupaonicu i jednu kuhinju”, kazao je Kabir. <\/p>\n\n\n\n

Neel<\/strong>, radnik iz Nepala, boravi u sobi u kojoj je razmak izme\u0111u kreveta oko 65 do 75 centimetara. “Mislim da je ovaj smje\u0161taj premalen”, kazao je Neel obja\u0161njavaju\u0107i da \u017eivi s jo\u0161 \u010detvero ljudi u sobi, nema privatnosti te da \u010dak mo\u017ee \u010duti disanje svog cimera. Smatra da bi im se trebao osigurati udobniji prostor jer rade te\u0161ke i iscrpljuju\u0107e fizi\u010dke poslove. Ipak, za uvjete u kojima \u017eivi govori da nije siguran je li ih po\u0161teno nazvati najgorima jer im smje\u0161taj osigurava tvrtka. “Tu\u0161 kabina zna biti neugodna jer u njoj tako\u0111er peremo posu\u0111e. WC je u redu, ali improvizirana kuhinja koju koristimo nije ba\u0161 higijenska jer nema ventilatora za isparavanje, pa su dim i ulje posvuda, a ponekad nam odje\u0107a smrdi na hranu kad je objesimo. Vlasnik je osigurao odvojenu kuhinju u prizemlju, ali to nije prakti\u010dno, pogotovo zimi. Nakon dugog radnog dana, kad smo umorni i gladni, te\u0161ko je iza\u0107i iz sobe i oti\u0107i dolje samo da bismo kuhali. Osim toga, izgradnja bli\u017ee kuhinje pokraj na\u0161e sobe po\u010dela je u sije\u010dnju, ali jo\u0161 uvijek nije zavr\u0161ena”, objasnio je Neel te dodao da ljeti smje\u0161taj nije bio klimatiziran jer, prema izjavama vlasnika, tvrtka nije pokrila tro\u0161kove klimatizacije. Objasnio je da bitku bore i s plijesni jer odje\u0107u su\u0161e unutar smje\u0161taja, a najve\u0107i problem su insekti, posebno \u017eohari. <\/p>\n\n\n\n

Ili tijesno ili nepriu\u0161tivo <\/strong><\/h2>\n\n\n\n

Kabir je objasnio da migrantskim radnicima u pravilu poslodavci osiguravaju smje\u0161taj koji moraju dijeliti s mnogim zaposlenicima. Ako \u017eele \u017eivjeti odvojeno, moraju sami tra\u017eiti smje\u0161taj. “Neke tvrtke pla\u0107aju 50 posto najamnine, dok druge ne pla\u0107aju ni\u0161ta. To ovisi o poslodavcima”, kazao je Kabir. Za stalni posao ugovor traje godinu dana, a za privremeni posao samo sedam mjeseci. Ako \u017eele sami prona\u0107i smje\u0161taj, to je vrlo te\u0161ko jer lokalni ljudi nisu voljni iznajmljivati ku\u0107e strancima. Kabir smatra da je situacija takva zbog predrasuda i dodaje da zbog toga neki ljudi ostaju u hostelima, gdje moraju pla\u0107ati 15-20 eura dnevno bez hrane, \u0161to je skupo. Cijena za najam stana mo\u017ee biti i do 700 eura mjese\u010dno”, rekao je Kabir i predlo\u017eio da, ako tvrtka ve\u0107 osigurava smje\u0161taj, omogu\u0107i po jedan smje\u0161taj za \u010detiri osobe. <\/p>\n\n\n\n

Neel je objasnio da je u prosincu pro\u0161le godine tijekom posljednjeg sastanka s Odjelom za ljudske resurse radnicima ponu\u0111eno 150 eura ako sami prona\u0111u smje\u0161taj. “Me\u0111utim, nakon \u0161to smo istra\u017eili Zagreb, shvatili smo da je najam preskup, a neki od nas imaju obitelji koje moramo uzdr\u017eavati, pa nismo krenuli tra\u017eiti novi stan”, zaklju\u010dio je Neel koji tako\u0111er ima obitelj koju treba uzdr\u017eavati te su mu stanovi u Zagrebu preskupi i nema sredstava za unajmljivanje vlastitog stana. Smatra da bi poslodavci trebali pobolj\u0161ati uvjete stanovanja, ponuditi udobniji smje\u0161taj ili davati ve\u0107i dodatak za smje\u0161taj jer “udobno okru\u017eenje omogu\u0107uje bolji san, \u0161to na kraju poma\u017ee u u\u010dinkovitijem obavljanju posla”.<\/p>\n\n\n\n

Alber nam iz iskustva su\u017eivota s hrvatskim i nepalskim radnicima govori da diskriminacija nije prisutna u smje\u0161taju me\u0111u radnicima-cimerima, ali na ulici itekako jest. “Kada sretnete doma\u0107e ljude, na\u0111e se odre\u0111eni postotak njih koji su vrlo rasisti\u010dki nastrojeni. Ja sam osoba koja voli biti dobra prema svim ljudima, na svim mjestima i u svakom trenutku. Volim se prema svima odnositi na dobar na\u010din\u201c zaklju\u010dio je Alber. Kada bi svi razmi\u0161ljali kao Alber, migrantski radnici ne samo da ne bi trpjeli nasilje, potpla\u0107enost i lo\u0161e radne uvjete, nego bi i \u017eivjeli u pristojnom smje\u0161taju, bez \u017eohara, plijesni i desetak cimera.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kada otvorimo Nju\u0161kalo i druge online oglasnike, od koli\u010dine oglasa za ku\u0107e i stanove “za radnike” ve\u0107 dobivamo sliku o smje\u0161taju migrantskih radnika: zajedni\u010dke spavaonice s krevetima na kat kao u vojsci, jedna kuhinja i kupaonica na petnaestak osoba, a sve za cijenu “po krevetu” za kakvu se donedavno moglo unajmiti \u010ditavu garsonijeru. Sara Panjkota […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":47735,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[840,868,1883,544,786],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[1884],"class_list":["post-47716","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-migranti","tag-migrantski-rad","tag-nepalci","tag-rasizam","tag-stambena-politika","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47716","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47716"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47716\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47736,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47716\/revisions\/47736"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47735"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47716"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47716"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47716"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47716"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47716"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47716"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47716"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}