Tisak, prakti\u010dki monopolist u distribuciji novina, sve nakladnike novina 31.10. obavijestio je da od prolje\u0107a sljede\u0107e godine ne\u0107e vi\u0161e distribuirati novine na kioscima, a u postupku je i zatvaranje oko 200 Tiskovih trafika \u0161irom zemlje. O razlozima izgledne smrti papirnatog novinarstva i izostanku reakcija na ove vijesti pi\u0161e Rade Dragojevi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Kad bismo bili paranoici, a nismo, onda bismo mogli pretpostaviti da iza najave Tiska, tog najve\u0107eg distributera novina u Hrvatskoj, da od prolje\u0107a sljede\u0107e godine ne\u0107e vi\u0161e distribuirati novine na kioscima, stoji desna politi\u010dka agenda. Naime, znano je da je od ljetos ve\u0107inski vlasnik Fortenove (preko 90 posto) Pavao Vujnovac, a Tisak plus je dio te poslovne aglomeracije. Ako znamo, a znamo, da je Vujnovac blizak Domovinskom pokretu ili barem jednoj njegovoj frakciji, onoj okupljenoj oko Maria Radi\u0107a, i da su desni\u010dari u nas \u010desto u sukobu s pisanom rije\u010dju, pa onda i onom novinskom, onda bismo mogli zaklju\u010diti da su kona\u010dno na\u0161li na\u010dina kakao da stanu na rep tom uvijek nezgodnom svjedoku njihovih marifetluka. Za ilustraciju potkapacitiranih domovinaca<\/em> kojima su novinari neprijatelji a pisana rije\u010d nepoznanica, najbolje je prisjetiti se nesretnog Ivana Penave, \u0161efa DP-a, koji se na jednoj svojoj presici mu\u010dio s izgovorom, pa nikako da odapne “nemojte mi imputirati”, da bi na kraju nekako krivo promucao “nemojte mi amputirati<\/em>“. Dakle, kako stati na kraj novinarstvu kakvo poznajemo? Pa tako \u0161to se novine jednostavno vi\u0161e ne\u0107e prodavati na trafikama. To bi dovelo do toga da onda i one novine koje jo\u0161 nisu bankrotirale nestanu nekako s prolje\u0107a 2025. godine.<\/p>\n\n\n\n Eh, kad bi barem tako bilo! Naime, kad bi barem iz svega stajale mra\u010dne sile politike. Onda bi se u najmanju ruku poginulo u pravoj borbi \u2013 poraz se ovdje \u010dini dosta izvjesnim jer sve djeluje prili\u010dno neravnopravno, ali bi to barem bila juna\u010dka smrt print novinarstva. Prije pada bi se pru\u017eio otpor, digao bi se glas protiv necivilizacijske odluke, u prvim redovima bili bi ne samo novinari, nego cijela javnost, ili barem ona za koju je, ba\u0161 kao i za Hegela, \u010ditanje dnevne \u0161tampe jutarnja molitva modernog \u010dovjeka. Me\u0111utim, stvar je, kako izgleda, puno banalnija. Vjerojatnije je da je umjesto zakulisnih politi\u010dkih igara odustajanje od distribucije novina rezultat poslovnih rezultata, a oni, ako je vjerovati upravi Tiska, nisu bajni. Dapa\u010de, na prijevozu i prodaji tiskovina Tisak svake godine gubi oko \u010detiri milijuna eura, ove \u0107e godine uknji\u017eiti gubitak od 4,8 milijuna eura na istom poslu, a 2025. godine minusi bi se mogli popeti na 6,4 milijuna eura. U pismu iz kojeg vadimo ove podatke navodi se jo\u0161 i to da su im tro\u0161kovi u sektoru distribucije novina u posljednjih pet godina generirale minuse u iznosu od otprilike 20 milijuna eura. Sve se to, dakle, nalazi u okru\u017enici koju je 31.10.2024. uprava Tiska poslala svim novinskim izdava\u010dima u Hrvatskoj. Tamo jo\u0161 stoji i to da u RH postoji evidentan pad prosje\u010dne godi\u0161nje prodaje tiskovina, koji od 2019. iznosi devet posto. Tisak je nakladnicima novina dao tromjese\u010dni otkazni rok koji isti\u010de 31. sije\u010dnja sljede\u0107e godine, s mogu\u0107no\u0161\u0107u da se on produ\u017ei maksimalno za jo\u0161 tri mjeseca. Da to nije sve govori i to da se Tisak rje\u0161ava i svojih trafika. U postupku je zatvaranje oko 200 trafika \u0161irom zemlje, a ako se zna da Tisak ima u vlasni\u0161tvu nekih 800 kioska, to bi zna\u010dio zna\u010dajan pad broja prodajnih mjesta. Samo da dodamo da je prije petnaestak godina Tisak baratao s nekih 2.000 prodajnih mjesta \u0161irom zemlje.<\/p>\n\n\n\n Povijest Tiska je, na \u017ealost, dobro poznata. U privatizaciji devedesetih godina ta je maloprodajna mre\u017ea poklonjena hadezeovskom pretvorbeno-privatizacijskom hoh\u0161tapleru Miroslavu Kutli. Nakon 2000. godine u vlasni\u0161tvo od hadezeovaca oplja\u010dkanog Tiska ulazi vi\u0161e subjekata, me\u0111u njima i nekoliko novinskih izdava\u010da poput Nine Pavi\u0107a, da bi 2007. godine Ivica Todori\u0107 i njegov Agrokor otkupio ve\u0107inski paket dionica i tako posve zavladao distribucijom novina. O\u010dito mu je taj potez bio potreban za poslovno \u0161irenje, jer je u to vrijeme imati kontrolu nad \u0161tampanim medijima jo\u0161 uvijek imalo nekog smisla i ne\u0161to je zna\u010dilo. Ovdje samo da dodamo da su u ona davna vremena veliki novinski nakladnici imali vlastite maloprodajne mre\u017ee trafika. Tako je u Zagrebu postojao “Vjesnik” sa svojim kioscima, ba\u0161 kao u Splitu mre\u017ea “Slobodne Dalmacije”. Jo\u0161 se ne\u010dega takvoga zadr\u017ealo u Rijeci i Istri, ali, velimo, danas je sve manje-vi\u0161e pokriveno Tiskom.<\/p>\n\n\n\nHrvatska \u2013 zemlja bez novina<\/strong><\/h2>\n\n\n\n