Liberalna barica <\/h2>\n\n\n\n
U Be\u010d sam do\u0161la \u010duti vreme\u0161nu ameri\u010dku autoricu i kroni\u010darku dru\u0161tvenog \u017eivota New Yorka Fran Lebowitz<\/strong>. Kartu za njenu turneju kupila sam davno, a potrefilo se da je gig u be\u010dkom Gartenbaukinu pao ba\u0161 na dan nakon predsjedni\u010dkih izbora u SAD-u. Dvorana kina je bila dupkom puna, ve\u0107ina publike je s mnogo ozbiljnim izrazima lica furala crnu odje\u0107u, a Lebowitz se na pozornici pojavila to\u010dno u najavljeno vrijeme. \u010cim je iza\u0161ao moderator i nakon predstavljanja zvijezde ve\u010deri publiku upitao: “Kako ste, nakon sino\u0107?”, glasno sam izdahnula, na \u0161to me preko oka pogledala gospo\u0111a koja je sjedila do mene u zadnjim redovima dvorane. Da \u0107e razgovor skrenuti u \u017ealovanje-trumpovanje i jadikovke-trumpovke, pokazalo se \u010dim je Lebowitz otvorila usta.<\/p>\n\n\n\n Ponavljala je i ponavljala kako je “u \u0161oku” zbog pobjede Donalda Trumpa<\/strong>. Kad ju je moderator upitao \u0161to misli koji su razlozi za tu pobjedu, “argumentirala” je da je vi\u0161e od pola Amerike – glupo, da su svi van New Yorka – glupi, da je svatko tko ne sjedi s njom u kulturnja\u010dkom separeu – glup. Sjedila sam i razmi\u0161ljala kako nisam od osnovne \u0161kole \u010dula da netko toliko koristi pridjev glup. Ne\u0161to sam vi\u0161e i druga\u010dije ipak o\u010dekivala od autorice koje je \u010ditav \u017eivot prijateljevala s Toni<\/strong> Morrison<\/strong>, referirala se na Jamesa Baldwina <\/strong>kao uzora u pisanju, dru\u017eila se s Cornelom Westom, <\/strong>itd. Jo\u0161 u njenim knjigama Metropolitan Life<\/em> (1978.) i Social Studies<\/em> (1981.) dalo se primijetiti da su snobov\u0161tina i cinizam kako su\u0161tina tako i ultimativni doseg njene intelektualno-humoristi\u010dke produkcije. Me\u0111utim, jedna je stvar kad se Lebowitz zadr\u017eava na opservacijama poput onih da su ljudi svugdje na svijetu najgore odjeveni na aerodromima i \u201cnikad nisam upoznala nikoga tko nije imao jako pametno dijete, \u0161to se doga\u0111a s tom djecom, pitate se, kad odrastu?\u201d, a druga stvar kad u\u0111e u domenu eksplicitnog politi\u010dkog komentara. Tada se kristalno jasno ispostavi, kao \u0161to se ispostavilo u Be\u010du, da je njen analiti\u010dki aparat plitka liberalna barica, a u nadmenom elitisti\u010dkom klju\u010du izdizanja iznad \u201cglupe raje\u201d ne padne joj na pamet ni zapitati se koliko su tek glupi oni koji ne mogu pobijediti glupe.<\/p>\n\n\n U sat i pol razgovora u kojem je izra\u017eavala \u201csilan \u0161ok oko stanja svijeta\u201d i ameri\u010dke politike, Lebowitz nije niti jednom spomenula genocid u Palestini, ali jest rekla da joj srce paraju (doslovno – \u201cheartbreaking\u201d) objave \u201chrabrog\u201d ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog<\/strong>. Ni jednu rije\u010d nije posvetila siroma\u0161tvu u Americi, izrabljivanim radnicima, rastu\u0107im tro\u0161kovima \u017eivota, ali jest rekla da tko god je glasao za Trumpa \u201csigurno nikad nije pro\u010ditao knjigu\u201d. Be\u010dka publika se hihotala, pljeskala, a tijekom Q&A Lebowitz je me\u0111u ostalim upitana \u201ckako izgleda njen proces pisanja\u201d i \u201c\u0161to jede za doru\u010dak\u201d. Stigla je re\u0107i da pi\u0161e u\u017easno sporo, toliko sporo \u201cda bi mogla pisati vlastitom krvlju i ne ozlijediti se\u201d, kao i ponoviti glasovitu formulu doru\u010dka svih kulera – kava i cigarete. Budu\u0107i da se u Austriji ne pu\u0161i u unutarnjim prostorima, ova je opaska o doru\u010dku omogu\u0107ila autorici da publici prezentira svoj ultimativni oblik politi\u010dke pobune – unato\u010d zabranama, ona i dalje pu\u0161i svugdje! To je valjda jedino za \u0161to u \u017eivotu nije lijena – toliko o \u201clegendarnom\u201d kulturnja\u0161tvu iz velikog New Yorka.<\/p>\n\n\n\n Dok je Lebowitz ostala potpisivati knjige, iz kina sam iza\u0161la u \u0161etnju u hladnu be\u010dku no\u0107, da bi parsto metara dalje ugledala trg nazvan po ocu cionizma Theodoru Herzlu<\/strong>. Tamnoputi \u010dista\u010d pospremao je kantu za sme\u0107e, a ulice su utihnule iako jo\u0161 nije bila ni pono\u0107. Herzla sam uzela kao znak za odlazak na spavanje.<\/p>\n\n\n\n Sutradan sam ve\u010dernjim vozom iz Be\u010da krenula za St Anton Am Arlberg. Moja prijateljica iz djetinjstva prije desetak godina je Ravne Kotare zamijenila tirolskim Alpama, pa sam zbog nje tijekom godina stigla naslutiti pone\u0161to o egzistenciji turista i radnika u poznatim austrijskim skijali\u0161tima. St Anton je jedno od tih skijali\u0161ta. Dio je \u0161ireg podru\u010dja skijali\u0161ta Arlberg \u2013 regije koja uklju\u010duje 94 \u017ei\u010dare i ski liftove, 340 kilometara ure\u0111enih staza i 200 kilometara staza u dubokom snijegu.<\/p>\n\n\n\n U vlaku je bila gu\u017eva, dio putnika morao je satima stajati jer nisu rezervirali mjesto. Rezervacija se dodatno pla\u0107a, a ve\u0107ina onih koji su u vlaku stajali nisu bili bijelci. \u017dena koja je stajala pri izlazu iz vagona naslonjena uz vrata WC-a satima je pri\u010dala na mobitelu preko WhatsApp video poziva. Govorila je arapski. U redu pokraj izlaza sjedila je starija Ukrajinka, mazala Niveu po licu, na mobitelu gledala seriju \u010diju radnju su mogli \u010duti i ostali jer nije ukop\u010dala slu\u0161alice. Nakon \u0161to je namazala lice, iz torbe je izvadila pakiranje tosta, sirni namaz i dva pomidora, pa ve\u010derala. Jeli su i Austrijanci, ali iz tapervera. U\u010dinilo mi se da svi obo\u017eavaju tamni kruh sa sjemenkama. Od svega je najsna\u017enije mirisala Nivea.<\/p>\n\n\n\n Vode\u0107i se jezicima kojima su govorili, procijenila sam da su Austrijanci manjina putnika u vozu. Lani je u Austriji slu\u017ebeno bilo zaposleno <\/a>oko 994 tisu\u0107e stranih radnika i radnica, \u0161to bi zna\u010dilo da je svaki \u010detvrti radnik u Austriji stranac. Gledano po kontinentima, ve\u0107ina stranaca koji rade u Austriji je iz Europe (85 posto), zatim iz Azije (11 posto) i Afrike (\u010detiri posto). U top pet zemalja<\/a> iz kojih u Austriju dolaze strani radnici i radnice su Njema\u010dka (127 tisu\u0107a),\u00a0Ma\u0111arska (126 tisu\u0107a), Rumunjska (76 tisu\u0107a), Bosna i Hercegovina (61 tisu\u0107a) te Hrvatska (60 tisu\u0107a). Sektori s najve\u0107im brojem stranih radnika su proizvodnja robe, turizam i ugostiteljstvo, trgovina, odr\u017eavanje i popravak motornih vozila. Najvi\u0161e stranih radnika i radnica radi na podru\u010dju Be\u010da i Tirola. Na podru\u010dju Tirola \u017eivi oko 770 tisu\u0107a ljudi, a glavna ekonomska grana u toj austrijskoj regiji je turizam. U turizmu, kao i ve\u0107ina stranih radnica, radi i moja prijateljica koja me do\u010dekala na kolodvoru. U istoj je gastarbajterskoj bran\u0161i i njen suprug.<\/p>\n\n\n\n Izjutra smo oti\u0161le u \u0111ir po okolnim gradi\u0107ima i selima. Dan je bio hladnjikav, ali sun\u010dan. Nema jo\u0161 snijega u Tirolu. \u0160etale smo uz lijepo malo jezero, pro\u0161le kraj grandioznog hotela koji su prije sankcija dr\u017eali Rusi i u kojem je radila svekrva moje prijateljice. Kad joj nije ispla\u0107ena pla\u0107a, zajedno sa sinom i nevjestom uspje\u0161no je rije\u0161ila problem tako \u0161to su oti\u0161li u radni\u010dko savjetovali\u0161te, \u010dije su usluge i nakon toga koristili u sli\u010dnim situacijama na poslu. Tijekom godina su se radni uvjeti svih njih pobolj\u0161ali, ali uglavnom tako \u0161to su odlazili na druge poslove, mijenjali hotele i restorane dok nisu na\u0161li “korektne” poslodavce. “Doma\u0107ih” radnika na skijali\u0161tima skoro pa i nema, jer se nude niske pla\u0107e, \u010desto za iregularno radno vrijeme. Austrijance \u0107ete sresti na skijama, ne iza \u0161anka.<\/p>\n\n\n\n U jednom od mojih posjeta prija\u0161njih godina, odlu\u010dili smo oti\u0107i me\u0111u skija\u0161e, okusiti vi\u0161e od toga kako je raditi na skijali\u0161tu – biti na jedan dan me\u0111u onima koji skijaju. Problem je bio \u0161to nitko od nas nikad nije skijao, a nismo imali ni (uvijek preskupu) odje\u0107u i obu\u0107u za skijanje. Ohrabrilo nas je \u0161to je postojala velika zasebna staza za sanjkanje, zaklju\u010dili smo da je to aman taman za dvije Dalmatinke i jednog Slavonca. Prijateljica i ja smo u tandemu uvijek osokoljene uspomenama iz djetinjstva, npr. \u201cklizanjem\u201d zimi kad bi u selu poledilo \u0161kolsko igrali\u0161te po kojem bi se onda svi zaletavali s poklopcima od jupola privezanim na patike. \u0160to je za nas jedno austrijsko skijali\u0161te, rezonirale smo.<\/p>\n\n\n![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/IMG_20241120_1206521-scaled-e1732142952840.jpg\")
<\/a>Rosa Parks na WhatsAppu <\/h2>\n\n\n\n
Dan me\u0111u skija\u0161ima <\/h2>\n\n\n\n