{"id":47626,"date":"2024-10-30T11:30:38","date_gmt":"2024-10-30T10:30:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47626"},"modified":"2024-11-20T22:17:06","modified_gmt":"2024-11-20T21:17:06","slug":"jamie-woodcock-od-sf-a-do-revolucije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47626","title":{"rendered":"Jamie Woodcock: Od SF-a do revolucije"},"content":{"rendered":"\n

Jamie Woodcock radi kao profesor digitalne ekonomije na King’s College u Londonu. Doktorirao je sociologiju i predavao na vi\u0161e britanskih sveu\u010dili\u0161ta. Autor je vi\u0161e knjiga – Troublemaking <\/em>(2023.), Employment <\/em>(2023.), The Fight Against Platform Capitalism <\/em>(2021.), The Gig Economy<\/em> (2019.), Marx at the Arcade<\/em> (2019.) i Working the Phones <\/em>(2017.). Najvi\u0161e je fokusiran na teme rada, radni\u010dkog organiziranja, gig ekonomije, platformskog rada i video igara. Dio je uredni\u0161tva \u010dasopisa Notes from Below i Historical Materialism. Osim toga, \u010dlan je uredni\u0161tva magazina Red Futures, koji donosi marksisti\u010dku analizu SF serija.<\/p>\n\n\n\n

Va\u0161a prva knjiga, objavljena 2017. godine, zvala se <\/strong>Working the Phones: Control and Resistance in Call Centres<\/em><\/strong>. U sklopu svog istra\u017eivanja radili ste u call centru. Gledaju\u0107i iz na\u0161eg akademskog konteksta, to je poprili\u010dno neuobi\u010dajena metoda istra\u017eivanja. Kako ste se odlu\u010dili za nju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ni ovdje takva vrsta istra\u017eivanja nije uobi\u010dajena i \u010desto je vrlo te\u0161ko dobiti odobrenje sveu\u010dili\u0161nog eti\u010dkog savjeta za takve metode. Inspirirao me niz razli\u010ditih primjera marksisti\u010dkog promi\u0161ljanja rada, poput teoreti\u010dara Johnson-Forest tendencije u SAD-u, talijanskih operaista i francuske grupe “Socijalizam ili barbarizam”. \u017delio sam uspostaviti kontakt s radnicima i razumjeti taj posao iz njihove perspektive. Svaka agencija kojoj sam se javio pitala me jesam li spreman raditi u call<\/em> centru jer mnogi ljudi ne \u017eele. U call<\/em> centru sam radio oko \u0161est mjeseci, \u0161to se za tu vrstu posla smatra poprili\u010dno dugim periodom. Ve\u0107 prvog dana nau\u010dio sam skoro sve \u0161to mi je bilo potrebno za rad, ali nakon \u0161est mjeseci sam stekao puno dublje razumijevanje tog posla. <\/p>\n\n\n\n

Kako ste se povezali s ostalim radnicima? Jesu li znali da ste tamo zapravo kao istra\u017eiva\u010d?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Radili smo popodnevne i ve\u010dernje smjene jer je tada puno ve\u0107a vjerojatnost da \u0107e\u0161 dobiti na telefon ljude koje zove\u0161, pa smo na putu ku\u0107i obi\u010dno odlazili u pub kako bismo se opustili nakon radnog dana. Nitko od mojih tada\u0161njih kolega nije volio taj posao niti se s njim identificirao. Umjesto kao o \u201dradniku u call<\/em> centru\u201d, svatko bi pri\u010dao o sebi kao o umjetniku, glazbeniku, studentu, \u010dime god da se ve\u0107 bavio. Posao u call<\/em> centru je za njih bio samo sredstvo da mogu raditi te druge stvari. Za mene su znali da sam tamo kao istra\u017eiva\u010d. Bilo im je neobi\u010dno, ali nitko o tome nije puno pri\u010dao jer je to bila samo jedna od stvari kojima smo se svi bavili, ba\u0161 kao umjetnost ili glazba. Kasnije, nakon \u0161to sam oti\u0161ao, sastao sam se s nekoliko njih i ponudio im da pro\u010ditaju poglavlja iz knjige, ali nitko nije htio. Jedan od njih mi je rekao \u2013 za\u0161to bih \u010ditao o radu u call<\/em> centru kad radim u njemu po cijele dane?<\/p>\n\n\n\n

Je li bilo ikakve sindikalne prisutnosti ili aktivnosti u call centru u kojem ste radili? Kakva je op\u0107enito situacija sa sindikalizirano\u0161\u0107u call centara u Britaniji? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Britaniji postoje dvije vrste call<\/em> centara. Prvo, postoje call <\/em>centri koji su dio drugih organizacija i institucija, poput porezne uprave ili elektrokompanija, ili su im pripojeni. Dio njih je sindikalno organiziran i u njima su radni uvjeti ne\u0161to bolji. Drugi, klasi\u010dni call<\/em> centri rade za klijente, zovu korisnike u njihovo ime. Oni uglavnom nisu sindikalizirani, zapo\u0161ljavaju mla\u0111e radnike i u njima su najgori radni uvjeti. Sindikati se te\u0161ko odlu\u010duju na ulazak u njih jer postoji velik rizik da \u0107e potro\u0161iti vrijeme i novac, a radnici \u0107e naprosto dati otkaze. Fluktuacija radne snage je ogromna. Nekad se promijeni i po 50 posto radnika u mjesec dana. Neki moji kolege bi ustali usred svoje smjene, rekli da vi\u0161e ne\u0107e raditi i jednostavno napustili firmu.<\/p>\n\n\n\n

Zar nije bilo nikakvih radni\u010dkih inicijativa da se stvari u firmi promijene?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dok sam tamo radio, nekoliko nas se pridru\u017eilo sindikatu i po\u010deli smo odr\u017eavati sastanke i razgovarati o stvarima koje treba promijeniti, poput menad\u017eerskog maltretiranja radnika ili niskih pla\u0107a. Ali radnici koji su se \u017eeljeli pridru\u017eiti sindikatu bili su oni najlju\u0107i, dakle ujedno i oni za koje je bila najve\u0107a \u0161ansa da \u0107e dati otkaz. Ipak, mislim da uobi\u010dajene pri\u010de da call<\/em> centre nije mogu\u0107e organizirati ili da u njima nema nikakvih poku\u0161aja otpora ne stoje. U call<\/em> centru u kojem sam radio bilo je puno radni\u010dkog otpora, ali je on \u010desto bio nevidljiv i nije bio vezan za sindikate. Bilo je malih momenata otpora kontroli menad\u017ementa, kao \u0161to je eskiviranje od obavljanja poziva. Ti momenti se nisu nikad organizirali u ne\u0161to ve\u0107e jer bi ljudi dali otkaze. Zapravo su ti otkazi na neki na\u010din bili pomalo poput \u0161trajkova.<\/p>\n\n\n\n

Puno ste pisali i o platformskom radu. Tijekom posljednjih pet, deset godina u Hrvatskoj smo pratili njegov “uspon”, a onda i polagano iznevjeravanje obe\u0107anja da \u0107e donijeti revoluciju na tr\u017ei\u0161tu rada te razotkrivanje njegovih izrabljiva\u010dkih temelja. Mo\u017eete li detektirati neke momente kada su se po\u010dele uru\u0161avati pozitivne iluzije o platformskom radu u Ujedinjenom Kraljevstvu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to sam prestao raditi u call<\/em> centru, pri\u0161ao mi je jedan od mojih studenata i rekao da radi za platformu za dostavu hrane Deliveroo. Nije razumio kako ona funkcionira i \u017eelio je napraviti projekt o tom tipu rada. U tom trenutku smo odjednom posvuda po\u010deli vi\u0111ati oglase za dostavu hrane. Platformski rad je u Britaniji vrlo brzo rastao, ali se vrlo brzo i ta iluzija razbila. U roku od mjesec dana nakon \u0161to smo pokrenuli projekt s tim studentom, u Londonu je izbio veliki \u0161trajk platformskih radnika. To je bilo 2016. godine i bio je u pitanju jedan od prvih ili \u010dak prvi \u0161trajk platformskih dostavlja\u010da hrane u svijetu op\u0107enito. Dogodio se u momentu kada je platforma odlu\u010dila prestati pla\u0107ati po satu, pre\u0161la na pla\u0107anje po dostavi i pritom poru\u010dila dostavlja\u010dima \u2013 uzmi ili ostavi. U tom trenutku su dostavlja\u010di shvatili da je fleksibilnost o kojoj su platforme pri\u010dale mogu\u0107a samo pod njihovim uvjetima i da dostavlja\u010di tu nemaju pravo glasa. Od tada se u Britaniji vodi puno bitki oko njihovog radnog statusa, ali imamo i redovite \u0161trajkove \u2013 nekad sindikalne, nekad naprosto organizirane u okviru lokalne zajednice. Velik dio problema za dostavlja\u010de pritom uzrokuje \u010dinjenica da ne mogu izravno komunicirati s platformom i iskomunicirati joj svoje nezadovoljstvo i probleme. Ako ljudima oduzmete mogu\u0107nost da iskomuniciraju svoj problem, dobivate eksplozije nezadovoljstva kao \u0161to su divlji \u0161trajkovi. Iz sada\u0161nje je pozicije smije\u0161no da su prije deset godina platforme uop\u0107e mogle promovirati taj posao kao fleksibilan i dobro pla\u0107en. Danas je op\u0107epoznata stvar da je platformski rad izrabljiva\u010dki i potpla\u0107en.<\/p>\n\n\n\n

U Hrvatskoj je klju\u010dan problem u tome \u0161to platformski radnici nisu sindikalno organizirani, astruktura platformske radne snage zna\u010dajno se promijenila tijekom posljednje dvije godine. Prije su ju uglavnom \u010dinili mla\u0111i, studenti, nezaposleni, starije osobe, a sada ju velikim dijelom \u010dine strani radnici. Kakva je situacija u Britaniji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dostava hrane i taksi prijevoz u Londonu ve\u0107 se dugo temelje upravo na migrantskoj radnoj snazi, posebice iz ju\u017ene Indije, Banglade\u0161a i Pakistana. Nedavno je tako\u0111er do\u0161lo do velikog porasta migranata iz Brazila, Isto\u010dne Europe, poput Rumunjske i Bugarske, ali i sa sjevera Afrike, recimo Al\u017eiraca. Ako \u017eelite sindikalno organizirati te radnike, morate obratiti pa\u017enju na jezik. Dugo sam bio \u010dlan sindikata \u010diji su organizatori govorili brazilski portugalski, arapski i francuski i koji su mogli razgovarati s radnicima i prevoditi letke na pojedine jezike i dijalekte. Dakle, ako ste ozbiljni oko sindikalnog organiziranja tih radnika, morate ih upoznati i mo\u0107i razgovarati s njima tako da vas razumiju i da se mogu uklju\u010diti.<\/p>\n\n\n\n

Razgovor o eksploataciji skrivenoj iza pri\u010da o fleksibilnosti dovodi nas do jo\u0161 jedne teme kojom se godinama bavite \u2013 industrije video igara. U njoj se, kao i u ostatku kreativnih industrija, prekarnost \u010desto maskira u “strast” prema umjetnosti. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za razliku od dostave hrane ili taksi prijevoza, rad u industriji video igara mo\u017ee biti relativno dobro pla\u0107en. Ako imate profesionalne vje\u0161tine za kojima postoji visoka potra\u017enja, mo\u017eete dobro pro\u0107i, dok \u0107e velik broj ljudi i dalje raditi u lo\u0161im uvjetima. Vjerojatno najbitnija stvar koja se po tom pitanju posljednjih godina doga\u0111a u industriji video igara su gomile otkaza. Puno se firmi me\u0111usobno spaja ili kupuje zadnjih godina i onda obi\u010dno te firme moraju racionalizirati organizaciju posla i rije\u0161iti se dijela radnih mjesta radi “u\u010dinkovitosti”. Osim toga, kad dio firmi krene s otpu\u0161tanjem, to ima pomalo zarazan efekt \u2013 da biste dokazali da ste i vi dobar menad\u017eer i brinete o financijama tvrtke, i vi biste trebali otpustiti svoje ljude. U Britaniji su tisu\u0107e ljudi izgubile poslove u gaming<\/em> industriji, a na me\u0111unarodnoj razini deseci tisu\u0107a i vi\u0161e. Mnogi od tih ljudi sada \u0107e poku\u0161ati frilensati kako bi ostali u industriji. Rije\u010d je o starom triku kapitala da iskoristi \u010dinjenicu da si strastven i voli\u0161 to \u0161to radi\u0161 kako bi te prisilio da prihvati\u0161 lo\u0161ije uvjete samo da bi ostao u polju. <\/p>\n\n\n\n

Tako\u0111er ste pisali o igrama koje imaju politi\u010dke teme ili se politika \u010dak odra\u017eava u samoj mehanici igre. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

U knjizi o marksizmu i videoigrama<\/a> poku\u0161ao sam pokazati da postoje dvije vrste politi\u010dkih igara. Prve su igre \u010dija je politi\u010dka tema vrlo o\u010dita. Zovem ih Politi\u010dkim<\/em> igrama, s velikim P. Me\u0111utim, mehanika igre je kod njih \u010desto skroz klasi\u010dna. Te su igre dobre, zabavne, ljudi koji su ve\u0107 politizirani u\u017eivat \u0107e u igranju i to je ok. Me\u0111utim, ono \u0161to me puno vi\u0161e zanima su politi\u010dke<\/em> igre, s malim po\u010detnim slovom \u2013 one koje imaju zanimljivu politi\u010dku mehaniku, druga\u010diju logiku samog igranja. Samo igranje takvih igara u grupi ljudi mo\u017ee biti politi\u010dko iskustvo. U posljednje vrijeme postoji vi\u0161e primjera takvih igara. Puno ljudi bi vjerojatno spomenulo Disco Elysium<\/em>. Ono \u0161to mene brine je to da, dok je desnica gejmersku zajednicu shvatila itekako ozbiljno i uspjela kroz igre radikalizirati jako puno ljudi, dobar dio ljevice igre uop\u0107e ne shva\u0107a ozbiljno. <\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je tome tako?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Mislim da puno ljudi na ljevici misli da je igra op\u0107enito neozbiljna stvar. Vide ju kao skretanje pa\u017enje s “prave politike” \u2013 trebali biste se radije baviti izborima i organiziranjem na radnom mjestu. \u010cini mi se da ti ljudi ne razumiju da je politika puno \u0161ira stvar i da \u0107e se puno ljudi politizirati upravo kroz raspravu s prijateljima o Disco Elysiumu. <\/em>Mislim da to ukazuje na svojevrsnu slabost ljevice \u2013 potrebno je promisliti \u0161to marksizam danas zna\u010di i ponovno promisliti stvari, a to bi bio poprili\u010dan skok, zar ne?<\/p>\n\n\n\n

Dio ste uredni\u0161tva <\/strong>Red Futures<\/em><\/strong><\/a>, magazina koji donosi politi\u010dko, marksisti\u010dko \u010ditanje poznatih SF serija. Do sada ste se u svojim izdanjima fokusirali na serije <\/strong>The Expanse<\/em><\/strong> i <\/strong>Star Wars Andor<\/em><\/strong>. Odakle Va\u0161a ljubav prema politi\u010dkom SF-u? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 jako dugo \u010ditam znanstvenu fantastiku, volim i dobru i lo\u0161u. Trashy<\/em> SF roman je, recimo, dobra prazni\u010dna aktivnost. S druge strane, nakon rada u call<\/em> centru sam s dijelom svojih drugova pokrenuo projekt Notes from Below<\/em><\/a>. Objavljivali smo radove ljudi koji nisu pisci, u kojima su pisali o svom poslu. Magazin Red Futures <\/em>je na neki na\u010din ro\u0111ak tog projekta. Par prijatelja i ja smo tijekom pandemije imali malu grupu u okviru koje smo pisali o SF-u, upravo o The Expanseu<\/em> i Andoru<\/em>. Te smo tekstove objavili kako bismo pokazali da ne morate biti kriti\u010dar s diplomom knji\u017eevnosti da biste pisali o serijama. Dio ljudi \u010diji su tekstovi objavljeni u Red Futures<\/em> su pisci, ali za dio njih je to bio prvi poku\u0161aj pisanja jo\u0161 od \u0161kolskih dana.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to se isplati usmjeriti toliki fokus na <\/strong>The Expanse <\/em><\/strong>i <\/strong>Andor<\/em><\/strong>? Po \u010demu se te dvije serije toliko razlikuju od prikaza rada ili organiziranog otpora u drugim mainstream SF serijama i filmovima? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pisci Expansea<\/em> nisu marksisti, niti su zapravo dio ljevice. Obi\u010dno se referiraju na Expanse<\/em> kao na dijete Alien<\/em> serijala, a tako i ja gledam na tu seriju. Prva epizoda Expansea<\/em> ima direktnu referencu na Aliena<\/em> \u2013 po\u010dinje pozivom upomo\u0107 i odlaskom u izvidnicu da bi se provjerilo \u0161to se dogodilo. Alien<\/em> i Expanse <\/em>su zapravo o kamiond\u017eijama u svemiru. Rad, radni\u010dke borbe i sindikati trebali bi biti integralni dio takve SF slike budu\u0107nosti. I to je upravo ono \u0161to mi se svi\u0111a kod Expansea<\/em> \u2013 u toj seriji ne postoji samo jedna sindikalna epizoda, nego su rad i sindikati naprosto dio cijelog tog svijeta. Autore serije istinski zanima kako bi rad izgledao u svemiru, odnosno na razli\u010ditim mjestima diljem Sun\u010devog sustava. Expanse<\/em> u tom smislu nije pri\u010da o svemo\u0107nim superzlikovcima i superherojima i mislim da se ljudi zato mogu poprili\u010dno povezati s njom. Isto vrijedi i za Andor<\/em>. <\/p>\n\n\n\n

Po \u010demu je <\/strong>Andor <\/em><\/strong>zanimljiv u odnosu na ostatak fran\u0161ize?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Andor<\/em> je dosta razli\u010dit od ostatka Star Wars<\/em> serijala jednim dijelom jer je Tony Gilroy<\/strong>, jedan od njegovih autora, na tragu velikog uspjeha filma Rogue One<\/em> imao slobodu da napravi seriju kakvu \u017eeli. Puno je \u010ditao o historijskim revolucijama pa je tako recimo plja\u010dka na planetu Aldhani u Andoru<\/em> izravna referenca na jednu plja\u010dku banke tijekom ranog bolj\u0161evi\u010dkog perioda. Gilroy zna re\u0107i da je ve\u0107ina Star Warsa “posh restoran”, s gomilom svjetlosnih ma\u010deva i superheroja, dok je on htio ispri\u010dati pri\u010du o “kuhinji”, odnosno onome \u0161to se doga\u0111a iza kulisa. Mislim da je to stvarno i postigao. U Andoru<\/em> zaista vidite naporni, svakodnevni rad. Ako \u017eelite pri\u010dati pri\u010de o revolucijama koje su utemeljene i u pro\u0161losti i u sada\u0161njosti, u njima radnici moraju imati va\u017enu ulogu. Ne mo\u017eete pri\u010dati pri\u010de o revolucijama, a da ne govorite o obi\u010dnim ljudima. <\/p>\n\n\n\n

Govorili ste ve\u0107 o tome kada smo pri\u010dali o video igrama, ali mo\u017eda biste na tragu ove pri\u010de o SF-u mogli jo\u0161 malo pojasniti za\u0161to je va\u017eno da ljevica ne diskreditira popularnu kulturu kao potpuno irelevantan front svoje borbe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ma\u0161ta kapitala je vrlo ograni\u010dena. Pokreta\u010dka snaga kreativnih ideja i zanimljive fikcije dolazi od radnika, iz njihovog iskustva. Kapital uzima te pri\u010de, nastoji ih prepakirati i prodati pa uop\u0107e ne \u010dudi da je, recimo, \u010dak i Andor<\/em> u vlasni\u0161tvu Disneya, jedne od najgorih medijskih kompanija. Radikalne pri\u010de mogu se progurati naprosto jer ih ljudi \u017eele gledati i \u010ditati. Tako da je kultura u kapitalizmu uvijek u svojevrsnoj tenziji \u2013 vladaju\u0107e ideje su ideje vladaju\u0107e klase, ali su radikalne ideje one koje stvari guraju naprijed. Kao \u0161to sam ve\u0107 rekao za igre, ljevica \u010desto ne shva\u0107a ozbiljno popularnu kulturu jer mo\u017eda misli da bi to zna\u010dilo odustajanje od borbe u polju rada ili od borbe protiv imperijalizma. Ali meni se \u010dini da kulturu naprosto trebamo tretirati kao jednu od fronti. Ta borba mo\u017ee osna\u017eiti, na primjer, radni\u010dko organiziranje. Mo\u017eda \u0107e ljudima koji gledaju Andor<\/em> i razgovaraju o sindikalizaciji u SF-u biti lak\u0161e zamisliti da sindikat postoji i na njihovom radnom mjestu. <\/p>\n\n\n\n

U svom se radu niste zatvorili u uski akademski diskurs. Povezujete se s radnicima, pi\u0161ete pristupa\u010dnim stilom, a puno je Va\u0161ih knjiga besplatno dostupno online. Za\u0161to ste se odlu\u010dili za takvo djelovanje? Jeste li ikada iskusili da Vas ne do\u017eivljavaju dovoljno ozbiljno unutar akademskog svijeta radi tema, metoda i jezika kojim pi\u0161ete?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, stalno se s tim susre\u0107em. Brine li me to? Ne. Ako me na sveu\u010dili\u0161tu ne do\u017eivljavaju ozbiljno, koga briga? Dugo sam bio \u010dlan jednog malog britanskog sindikata koji je organizirao strane i druge prekarne radnike. \u010cesto pomislim \u2013 ako pi\u0161em o radu, bi li mi bilo neugodno da to poka\u017eem tim radnicima? Bi li oni razumjeli \u0161to sam napisao? Mislim da je pisanje na pristupa\u010dan na\u010din politi\u010dki \u010din. Mislim da je ujedno i te\u017ee od pisanja akademskim diskursom. Ali tako\u0111er mislim da je vrlo va\u017eno i da se isplati. Dio ovog procesa je i to da ono \u0161to pi\u0161emo u\u010dinimo dostupnim. Sve \u0161to objavljujemo kroz Red Futures<\/em> i Notes from Below<\/em> besplatno je dostupno online<\/em>. Radimo i tiskana izdanja koja napla\u0107ujemo prema mogu\u0107nostima, po tri, pet, deset ili dvadeset funti. Na kraju se to prebije, budemo na pozitivnoj nuli. Me\u0111utim, ovo je va\u017eno i za sveu\u010dili\u0161ni rad i nastojim tako\u0111er sve \u0161to radim u\u010diniti besplatno dostupnim jer je ionako pla\u0107eno iz poreza. Izdava\u010di nisu ti koji bi trebali na tome zara\u0111ivati. U\u010diniti akademsko znanje dostupnim svima, a ne samo onima koji si ga mogu priu\u0161titi, tako\u0111er je politi\u010dki \u010din. <\/p>\n\n\n\n

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jamie Woodcock radi kao profesor digitalne ekonomije na King’s College u Londonu. Doktorirao je sociologiju i predavao na vi\u0161e britanskih sveu\u010dili\u0161ta. Autor je vi\u0161e knjiga – Troublemaking (2023.), Employment (2023.), The Fight Against Platform Capitalism (2021.), The Gig Economy (2019.), Marx at the Arcade (2019.) i Working the Phones (2017.). Najvi\u0161e je fokusiran na teme […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":47630,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[868,865,668,1852],"theme":[455],"country":[495],"articleformat":[452],"coauthors":[377],"class_list":["post-47626","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-migrantski-rad","tag-platformski-rad","tag-radnicka-prava","tag-sf","theme-rad","country-europska-unija","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47626","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47626"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47626\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47659,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47626\/revisions\/47659"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47630"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47626"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47626"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47626"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47626"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47626"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47626"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47626"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}