Danas se uvrije\u017eilo sve radnike koji su nam “strani” nazivati Nepalcima, ali se taj izraz koristi i kao sinonim za strane dostavlja\u010de, taksiste i druge strane radnike u uslu\u017enoj industriji. Nekad je u poljoprivredi, naro\u010dito povrtlarstvu ovda\u0161njih prostora, isto vrijedilo i za izraz Bugar. \u201cBugar nije bio samo etni\u010dki pojam, nego se utvrdio me\u0111u stanovni\u0161tvom onovremenog Zagreba kao bugar, tj. \u010dovjek po zanimanju povr\u0107ar, odli\u010dan proizvo\u0111a\u010d povr\u0107a koje se kao dobra hrana svakoga dana na\u0161lo na stolu u ku\u0107ama diljem grada\u201d, navodi se u pogovoru monografije Bugarski vrtlari u Hrvatskoj<\/em> objavljene 2014. godine. U toj knjizi bugarske novinarke Diane Glasnove<\/strong> prikupljeni su vrijedni i raznoliki dokumenti, fotografije i svjedo\u010danstava o desetlje\u0107ima rada i \u017eivota bugarskih vrtlara u Hrvatskoj, ali je na\u017ealost prepuna i usta\u0161ke apologije i veli\u010danja perioda NDH kao posebno sjajnog za bugarske emigrante. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Prve putuju\u0107e bugarske vrtlarske kompanije, neformalne udruge bugarskih vrtlara, formirane su jo\u0161 u 18. stolje\u0107u, a korijeni im se\u017eu u po\u010detak tog stolje\u0107a kada je bila obveza da mladi\u0107i iz tada\u0161njeg bugarskog sela Ljaskovca odlaze na rad u vojne kuhinje u Carigrad i kod carigradskih vrtlara. Ljaskov\u010danin Cani Gin\u010dev<\/strong>, povjesni\u010dar bugarskog putuju\u0107eg povrtlarstva i autor prve monografije posve\u0107ene bugarskom povrtlarstvu, i sam je bio vrtlar. Godine 1846. kao 11-godi\u0161njak je napustio \u0161kolu i oti\u0161ao na rad kod oca koji je u to doba radio kao vrtlar u Bukure\u0161tu. Zabilje\u017eio je me\u0111u ostalim da su bugarski vrtlari u Bukure\u0161tu prvi pokrenuli tzv. suharije (prethodnike rane proizvodnje u staklenicima), manje vrtove na kojima se uzgajalo rano povr\u0107e, ponajvi\u0161e raj\u010dice. Njih su osnivali i u njima radili uglavnom vrtlari iz trnovskog kraja. Od 1848. otac i sin Gin\u010dev vrtlarili su u Beogradu. Sredinom 19. stolje\u0107a u blizini ve\u0107ih gradova u Srbiji bilo je oko 80 bugarskih vrtova, a u to su doba prvi bugarski vrtlari pre\u0161li i na podru\u010dje dana\u0161nje Hrvatske. Prvi vrtovi u kojima su radili bili su u Osijeku i Vukovaru, zatim u Vinkovcima i Slavonskom Brodu. <\/p>\n\n\n\n Na podru\u010dje Bosne i Hercegovine bugarski vrtlari dolaze na rad u Sarajevo, Tuzlu, Travnik. U nekim slu\u010dajevima su tamo doslovno dovedeni, pa tako \u0110evad Kold\u017eo<\/strong> u Tragovima bosanskih had\u017eija<\/em> bilje\u017ei: \u201cHad\u017ei Mehmed Kold\u017eo skupa sa svojom hanumom Razijom obavili su had\u017e koriste\u0107i rutu Sarajevo – Skoplje – Solun – Aleksandrija – Kairo – D\u017eeda – Meka. Na put su krenuli 13. studenog 1874., a vratili se u kasnu jesen 1875. godine. Zanimljivo je da je had\u017ei Mehmed na povratku s had\u017ea iz Bugarske sa sobom doveo i dvojicu vrsnih ba\u0161tovana Bugara koji su godinama poslije obra\u0111ivali njegovo imanje\u201d. <\/p>\n\n\n\n Intenzivnije migracije bugarskih vrtlara odvijaju se u drugoj polovici 19. stolje\u0107a, a masovne razmjere poprimaju po\u010detkom 20. stolje\u0107a, naro\u010dito u periodu izme\u0111u dva svjetska rata. Radnici iz Bugarske pristi\u017eu u periferije svih ve\u0107ih gradova Austro-Ugarske. Vrtovi i polja koja obra\u0111uju postaju poznati kao \u201cbugarije\u201d, a jedan dio be\u010dke tr\u017enice Naschmarkt kolokvijalno se zvao \u201cbugarski stan\u201d. U Bratislavi se 1930-ih osniva Bugarsko vrtlarsko dru\u0161tvo.<\/p>\n\n\n\n Zbog iseljavanja doma\u0107eg stanovni\u0161tva i potra\u017enje za jeftinom radnom snagom u poljoprivredi vi\u0161e zemalja tada je uvelo posebne propise za uvoz radne snage. Ministarstvo poljoprivrede Slova\u010dke prvi je takav sporazum s Bugarskom sklopilo jo\u0161 1876. godine. Neke dr\u017eave nisu sklapale sporazume, ali su imale razra\u0111enu zakonsku regulativu o prijemu vrtlara, pa se tako u Srbiji za vrijeme Kraljevine Jugoslavije godi\u0161nje izdavalo pet do \u0161est tisu\u0107a \u201cba\u0161tovanskih paso\u0161a\u201d, a i u Hrvatskoj su se izme\u0111u dvaju svjetskih ratova izdavali privremeni boravi\u0161ni dokumenti za takve radnike, o \u010demu pi\u0161e Jadranka Grbi\u0107 Jakopovi\u0107<\/strong> u radu Bugarski vrtlari: refleksije o povijesti urbanog vrtlarenja u Hrvatskoj<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Zahvaljuju\u0107i radu bugarskih vrtlara izbor povr\u0107a na zagreba\u010dkim tr\u017enicama postao je raznovrsniji, a mnoge od sorti povr\u0107a koje su donijeli sa sobom odr\u017eale su se do danas. Sadili su \u0161pinat, salatu, rotkvice, tikvice, krastavce, patlid\u017ean, raj\u010dice, mrkvu, krumpir, \u010de\u0161njak, poriluk, repu, ciklu, cvjeta\u010du, grah, papriku. Godine 1947. u Jugoslaviji je zapo\u010dela izgradnja \u017eeljezni\u010dke pruge \u0160amac \u2013 Sarajevo, jedan od najve\u0107ih arhitektonsko-gra\u0111evinskih projekata na ovim prostorima. Za potrebe prehranjivanja vi\u0161e tisu\u0107a ljudi koji su radili na izgradnji pruge, preko tisu\u0107u hektara zemlji\u0161ta pretvoreno je u vrtove, a za obra\u0111ivanje tih vrtova anga\u017eirani su i “bugarski ba\u0161tovani”.<\/p>\n\n\n Foto: Ivana Peri\u0107 (\u010crnkove\u010dka ulica) <\/sub><\/p>\n\n\n\n U periodu doseljavanja bugarskih poljoprivrednih radnika sitni novac u nas se prvi put po\u010deo nazivati \u201cbugarima\u201d. Osim \u0161to su radili za male nadnice, bugarski vrtlari na kraju dana su povr\u0107e prodavali za kovanice, si\u0107u. Iz svjedo\u010danstava bugarskih vrtlara koje smo pro\u010de\u0161ljali za ovaj tekst dade se rekonstruirati da je u drugoj polovici 19. te prvoj polovici 20. stolje\u0107a prosje\u010dna bugarska vrtlarska kompanija radila od velja\u010de do listopada. Radnici su se u Bugarskoj unajmljivali tijekom zimskih mjeseci, a gazda kompanije odre\u0111ivao je datum polaska u drugu zemlju. Kako pi\u0161e Glasnova, najpo\u017eeljniji transport su bili parobrodi na Dunavu, ali neke su kompanije putovale i posebnom zapregom, prilago\u0111enom za prijevoz vrtlarskog alata. <\/p>\n\n\n\n Pri dolasku u drugu zemlju, vrtlari su prvo gradili kolibu u kojoj bi skupa \u017eivjeli tijekom perioda rada. Ponekad su od lokalnih trgovaca kupovali razni alat, ali izuzetak je bila bugarska te\u0161ka motika, koju su uvijek donosili sa sobom i bez koje nisu mogu raditi. Po zavr\u0161etku sezone, krajem listopada, zarada bi se dijelila i vrtlari su se uglavnom vra\u0107ali nazad u Bugarsku, iako se dio s vremenom odlu\u010dio trajno nastaniti u inozemstvu. <\/p>\n\n\n\n Radnici zaradu nisu ravnomjerno dijelili, u vrtlarskoj kompaniji je postojala jasna hijerarhija – gazda, komandar, prodava\u010di, kuhar, poljeva\u010di, kirija\u0161i i \u0161egrti. Radni dan na zemlji trajao je \u010desto i po 16, \u010dak i 20 radnih sati, od rane zore do sumraka. Uve\u010der se povr\u0107e pralo, razvrstavalo i pripremalo za odvo\u017eenje na tr\u017enice. \u201cVeliku konkurentnost bugarski vrtlari posti\u017eu zahvaljuju\u0107i svom izuzetnom radu, vrlo skromnom na\u010dinu \u017eivota i poslovi\u010dnoj \u0161tedljivosti. Radni dan u vrtu ponekad je trajao 20 sati. Nije slu\u010dajno nastala sljede\u0107a anegdota: Kada radnici idu na spavanje, objese opanke na zid i zanji\u0161u ih. Kada se probude, opanci se jo\u0161 nji\u0161u. Tako dugo su spavali\u201d, citira u monografiji Glasnova. <\/p>\n\n\n\n U Zagrebu su se bugarski vrtlari po\u010deli trajnije naseljavati u prvoj polovici 20. stolje\u0107a, kada ih je ovdje \u017eivjelo vi\u0161e stotina. Obra\u0111ivali su vrtove i polja na podru\u010dju Maksimira, \u010crnomerca, \u017ditnjaka, Trnja, Savice, Svetica, Remetinca, Savske Opatovine, \u0160panskog, Pre\u010dkog, Podsuseda. U gradskoj kronici Ilustrovanog lista iz 1917. godine stoji: \u201cKad stanovita zelenja u nikoga nema, Bugari \u0107e ga donijeti na trg. A njihove su plodine ljep\u0161e i obilnije od doma\u0107ih, jer su Bugari na glasu vrtljari i zaista ula\u017eu sav svoj trud i muku u gospodarstvu\u201d. Spominje se i \u0161ator na Jela\u010di\u0107evom trgu, gdje su ranim jutrom na bugarskim stolovima bila naslagana \u010ditava brda zelenja. <\/p>\n\n\n\n Brojni su bugarski vrtovi bili na podru\u010dju Savice, \u017ditnjaka i Pe\u0161\u010denice. Tragovima tih vrtova u \u0161etnju smo krenuli i mi, prvo kroz \u010crnkove\u010dku ulicu. U toj je ulici 1940-ih vrt obra\u0111ivao Petar Djankov<\/strong>, koji je povr\u0107e prodavao na Kvatri\u0107u. Vi\u0161e je bugarskih vrtlara tu radilo na zemlji, a kasnije je na mjestu njihovih vrtova otvoren vrtlarski kombinat \u017ditnjak. <\/p>\n\n\n\n U subotnje popodne u \u010crnkove\u010dkoj se \u010duje tek lave\u017e njema\u010dkih ov\u010dara koji se naviruju uz ograde skladi\u0161ta firmi koje \u010duvaju. Ne\u0161to sekundi kasnije, gu\u010du im guske koje \u017eive par uli\u010dnih brojeva ni\u017ee. Uz male obiteljske ku\u0107e zasa\u0111ena su stabla banane, sve \u010de\u0161\u0107i prizor zagreba\u010dkih oku\u0107nica. Bokove ulice jo\u0161 obljubljuju polja i vrtovi, ali ve\u0107i dio je slabije odr\u017eavan, kao da se ovdje u najboljem slu\u010daju neredovito uzgaja povr\u0107e. Pro\u0161irenja u zavojima ceste iskori\u0161tena su za odlaganje otpada, na drvenoj plo\u010di postavljenoj uz put netko je bijelom bojom ispisao \u201cznak\u201d. <\/p>\n\n\nSitan novac, krupan rad<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2024\/10\/IMG_20241020_122213-scaled-e1729524688908.jpg\")
<\/a><\/figure>\n<\/div>\n\n\n\u201cKad smo i\u0161li na Savicu na kupanje krali smo im zelje\u201d<\/strong><\/h2>\n\n\n\n