Mediji jo\u0161 od pandemije pronose glas o digitalnim nomadima koji \u0107e – mladi, bijeli, uspje\u0161ni, fleksibilni i bogati – preplaviti Hrvatsku, zemlju sigurne internetske veze i gostoljubivih ljudi, i u njoj ostavljati po 500 milijuna kuna mjese\u010dno. Podaci pokazuju da je ozakonjenje nomadizma Hrvatskoj dovelo tek \u0161a\u010dicu od najavljivane horde, a njen najve\u0107i dio \u010dine Rusi i Ukrajinci, i to oni koji si mogu priu\u0161titi bijeg od granata. <\/p>\n\n\n\n
\u201cTra\u017eili smo radnike, a do\u0161li su nam ljudi\u201d, opisao je \u0161vicarsko iskustvo s imigrantima jo\u0161 sredinom \u0161ezdesetih pisac Max Frisch, a njegov opis vrijedi i za nas danas. U posljednje \u010detiri godine u Hrvatskoj je izdano preko 400 hiljada radnih dozvola strancima, samo ove godine ve\u0107 150 hiljada. Zato nam i nije trebalo dugo da pre\u0111emo isti onaj put koji su prije nas pre\u0161le druge civilizirane evropske zemlje. Sada imamo predsjednika koji ka\u017ee da nije rasist, ali da se po njegovom mi\u0161ljenju zaposleni imigranti ne tu\u0161iraju, imamo prvog susjeda koji \u0107e u iznajmljeni stan nagurati sedmoricu-osmoricu Nepalaca ne bi li \u0161to vi\u0161e zaradio, a i vi i ja smo \u010duli do ju\u010der pristojne poznanike kako izgovaraju onu neizbje\u017enu re\u010denicu: nemam ni\u0161ta protiv njih, ali ipak je to druga kultura… Da nam nije ove navale potpla\u0107enih azijskih dostavlja\u010da, konobara i gra\u0111evinara, nikada ne bismo saznali koliko je na\u0161im sugra\u0111anima kultura zapravo va\u017ena: ljudi, izgleda, po \u010ditave dane na repeatu vrte kantate Ivana pl. Zajca i \u010ditaju Marka Maruli\u0107a, a mi o tome nismo imali pojma.<\/p>\n\n\n\n
Usred hrvatske kulturne renesanse, me\u0111utim, kao da su u drugi plan pali neki raniji ekonomski imigranti. Oni koje smo prije samo \u010detiri godine, neposredno nakon pandemije, dozivali i o\u010dekivali s odu\u0161evljenjem. E da, samo ti su bili druga\u010diji: obrazovani, bijeli i bogati. Znate ve\u0107 o kome je rije\u010d. Prvo su doputovali na obalu, zatim su do\u0161li u medije, na kraju su u\u0161li u zakone: po\u010detkom 2021. godine Hrvatska je postala tek druga evropska dr\u017eava koja je zakonski regulirala boravak digitalnih nomada. Prije nas, specijalne vize za \u0161vicarske content managere i kanadske programere bila je uvela jedino Estonija. Mo\u017eda zato sada nije lo\u0161 trenutak, dok svuda oko nas kulja dobra stara – dobro, nova – hrvatska ksenofobija, da se prisjetimo kako je to\u010dno i\u0161la jedna nedavna, mnogo ljep\u0161a imigrantska pri\u010da. Ali i da provjerimo kako je to\u010dno zavr\u0161ila.<\/p>\n\n\n\n
Pri\u010da se, pamtimo, odvijala kao po scenariju vla\u017enih snova prosje\u010dnog ekonomskog kolumnista doma\u0107ih mainstream medija. Jan de Jong, agilni nizozemski poduzetnik nastanjen u Splitu, uputio je otvoreno pismo<\/a> Andreju Plenkovi\u0107u u kojem ga poziva da iskoristi jedinstvene prednosti digitalnog nomadizma: svi ti ameri\u010dki copywriteri i britanski dizajneri hrvatskoj bi ekonomiji mogli donijeti i do 500 milijuna kuna mjese\u010dno, najavio je. Premijeru je to bilo dovoljno da ga odmah, okru\u017een kamerama, ugosti u Banskim dvorima. Rezultat: jedva pola godine nakon de Jongovog otvorenog pisma napisan je, izglasan i slu\u017ebeno progla\u0161en novi Zakon o strancima, a njime su eksplicitno zagarantirana prava digitalnih nomada. Svi gra\u0111ani zemalja izvan Evropske unije od 1. januara 2021. godine mogu se tako prijaviti za posebnu dozvolu i, ako je dobiju, smiju \u017eivjeti u Hrvatskoj najdulje godinu dana, bez pla\u0107anja poreza i bilo kakvih nameta. Uvjet je da rade preko interneta za strane kompanije i da mjese\u010dno zara\u0111uju dvije i po prosje\u010dne hrvatske pla\u0107e – ne\u0161to vi\u0161e od tri hiljada eura – a ukoliko im se kod nas dopadne, nakon pauze od \u0161est mjeseci mogu se prijaviti ponovno. Dozvoljeno im je i da sa sobom dovedu \u010dlanove u\u017ee obitelji koji tako\u0111er ne pla\u0107aju porez. Hrvatska je, drugim rije\u010dima, postala obe\u0107ana destinacija digitalnih nomada. <\/p>\n\n\n\n Raspisali su se o nama tada ugledni strani mediji, raznorazni lonely planeti i cnn-ovi, the mirrori i the independenti. Hrvatska turisti\u010dka zajednica lansirala je kampanju Croatia, your new office<\/a>, zahuktala se lokalna turisti\u010dka ponuda: Dubrovnik je nomadima nudio besplatan boravak<\/a>, kraj Zadra je niknulo omanje naselje<\/a>, Zagreb je pokrenuo ne\u0161to \u0161to se zove Zagreb Digital Nomad Jolly WrapUp<\/a>, \u0160ibenik je otvorio Ured za digitalne nomade<\/a>, Pula organizirala 1st<\/sup> Digital Nomad Meet Up<\/a>, zainteresirani su bili i u Pazinu <\/a>i brojnim drugim gradovima… Native \u010dlanci na portalima i sli\u010dni neskriveni prikriveni oglasi ekspresno su usvojili leksik bliske budu\u0107nosti: svi smo na brzinu nau\u010dili \u0161to su to hubovi, a \u0161to coworking spaceovi, \u0161to je meet up i koje nam sve prednosti donosi remote working lifestyle. <\/p>\n\n\n\n Mediji koji ina\u010de refleksno rigaju po dr\u017eavi zbog birokratske tromosti sada su joj aplaudirali, a na njihovim stranicama nizali su se portreti mladih, uspje\u0161nih i fleksibilnih ljudi koji za svoj privremeni ured na otvorenom biraju upravo Hrvatsku. S vremenom, dobili smo \u010ditavu galeriju. Upoznali smo tako prvu dobitnicu nomadske vize, ameri\u010dku marketin\u0161ku savjetnicu Melissu Paul<\/a> koja privremeno \u017eivi u Labinu i ka\u017ee da Hrvatska ima \u201codli\u010dnu klimu\u201d i \u201cdobar pristup internetu\u201d. Upoznali smo Raxa Suena<\/a>, singapurskog kreativnog direktora i pokreta\u010da start upova, kojem su se posebno svidjeli zagreba\u010dki bureci. Upoznali smo copywritera Stevea Tsentserenskyja<\/a> iz Ohija koji ka\u017ee da mjese\u010dno zaradi \u010detiri i po hiljade dolara, a za \u201clagodan \u017eivot\u201d u Hrvatskoj mu je dovoljna samo tre\u0107ina tog iznosa. Upoznali smo programera Eda Guzmana, simpati\u010dnu britansku blogericu Helenu Bradbury i \u0160panjolca Dipaka Vaderu, a svi su oni jednostavno odu\u0161evljeni<\/a> Istrom. Upoznali smo Annu Mariju Koschansku<\/a>, \u201cPoljakinju avanturisti\u010dkog duha\u201d, project managericu u IT-sektoru. Upoznali smo Rudija Witkowskog<\/a>, ju\u017enoafri\u010dkog financijskog stru\u010dnjaka i fitness trenera koji putuje svijetom sa svojom djevojkom Victorijom, a u Hrvatskoj mu se posebno svi\u0111aju hrana i lokalci koji su \u201copu\u0161teni i topli\u201d. Upoznaju\u0107i sve njih, upoznali smo i neku druga\u010diju, privla\u010dniju i ljep\u0161u Hrvatsku: zemlju prirodnih ljepota, gostoljubivih ljudi, ma\u0161tovite lokalne kuhinje i uvijek pouzdane internetske veze. <\/p>\n\n\n\n I ba\u0161 kao obi\u010dno, onda kada se kolektivnim naporima slika ovako idili\u010dna slika dosta je toga ostalo nevidljivo. To \u0161to je dr\u017eava, recimo, problem stranaca koji kod nas rade mimo zakona i pritom ne pla\u0107aju poreze rije\u0161ila tako \u0161to \u0107e stranci i dalje raditi bez pla\u0107anja poreza, ali od sada u okviru zakona. Ili to \u0161to im je pritom ustupila svu onu infrastrukturu – prometnice i pla\u017ee, policajce i vatrogasce – koju mi ostali pla\u0107amo. Ili to \u0161to je privla\u010denjem ne\u0161to bogatijih privremenih sugra\u0111ana odlu\u010dila dodatno poticati gentrifikaciju. Ili to \u0161to smo po putu bili prisiljeni slu\u0161ati argumente u korist digitalnih nomada koji su pristizali s one strane zdravog razuma. Kao kada je, recimo, agilni de Jong tuma\u010dio <\/a>da \u0107e priljev stranih nomada zaustaviti odljev doma\u0107ih mozgova tako \u0161to \u0107e \u201cnadahnuti na\u0161e najmla\u0111e generacije\u201d da ubudu\u0107e iz Hrvatske rade za strane kompanije. Ili kada je tada\u0161nja ministrica turizma, a dana\u0161nja evroparlamentarka Nikolina Brnjac sasvim ozbiljno izjavila da \u0107e za 10 godina svijetom tumarati oko milijardu digitalnih nomada, pri \u010demu ne morate biti IT-stru\u010dnjak ni uspje\u0161an programer da biste u dva klika saznali tko je lansirao tu sumanutu prognozu, ni\u010dim obja\u0161njenu niti potkrijepljenu. Bio je to izvjesni<\/a> Pieter Levels, vlasnik servisa Nomadlist.com: \u010dovjek kojem se, dakle, posao sastoji u stalnom pumpanju digitalnog balona. A provjerite li u idu\u0107a dva klika bilo koji koliko-toliko pouzdan izvor, doznat \u0107ete da ukupan broj radnika u globalnom IT-sektoru – ne samo digitalnih nomada – iznosi tek oko 70 milijuna. <\/p>\n\n\n\n Sve je ovo bilo mogu\u0107e zato \u0161to zapravo nema konkretnih podataka o digitalnim nomadima, koji su do ju\u010der veselo putovali sivom zonom izme\u0111u turizma i nereguliranog rada: ne znamo ni tko su, ni koliko ih ima, ni koliko ustvari kod nas tro\u0161e. Pa onda Jan de Jong mo\u017ee na temelju anketa s portala Nomadlist.com na\u0161eg pouzdanog Pietera Levelsa naga\u0111ati o desetak hiljada nomada u Hrvatskoj, bezbri\u017eno najavljivati onih 500 milijuna kuna mjese\u010dnih prihoda ovda\u0161nje ekonomije i ovako opisivati dobrodo\u0161log digitalnog gosta: \u201cU prosjeku su to bijelci, prosje\u010dne starosti oko 33 godine, a gotovo polovica njih su dr\u017eavljani SAD-a. \u010cesto su samci, imaju visoko obrazovanje i zara\u0111uju oko 85 tisu\u0107a dolara godi\u0161nje. Oni su \u010desto progresivni pojedinci koji kroz razne dobrotvorne akcije uzvra\u0107aju lokalnim zajednicama njihovo gostoprimstvo.\u201d<\/p>\n\n\n\nDobrodo\u0161li, bogatiji bjegunci\u00a0<\/strong><\/h2>\n\n\n\n