Uz pokoju iznimku, mahom reaktivnu i “pristojnu”, hrvatska politi\u010dka scena horor u Gazi prati u maniru stalo\u017eenog aritmeti\u010dara kojem je zahtjevno prona\u0107i zlatnu sredinu, bez obzira na rast broja mrtvih. Neki su tu ulogu prihvatili zbog duga Izraelu, a neki jer su stava da im razlo\u017eeni uvid u kompliciranost jam\u010di auru ozbiljnog politi\u010dara.<\/p>\n\n\n\n
Nedugo za izlaganjem Benjamina Netanjahua u petak na Op\u0107oj skup\u0161tini Ujedinjenih naroda, gledateljima Hrvatske radiotelevizije ukazao se ispred njujor\u0161ke centrale te organizacije i Andrej Plenkovi\u0107, predsjednik Vlade RH. Nastupio je i on ve\u0107 bio unutra, isti dan kao i njegov izraelski kolega, ali to je sad manje va\u017eno. Ono \u0161to nam je privuklo znatno ve\u0107u pa\u017enju bila je tema na koju ga je skrenula HRT-ova ameri\u010dka dopisnica Branka Slavica: “Moram vas pitati, sada kada stojimo ovdje ispred sjedi\u0161ta UN-a, za\u0161to je Hrvatska ostala suzdr\u017eana kada je Op\u0107a skup\u0161tina glasovala o primanju Palestine u \u010dlanstvo UN-a?”<\/p>\n\n\n\n
Na\u017ealost, ova dr\u017eava nije se suzdr\u017eala od glasanja o Palestini samo tad, nego i u ostalim navratima kroz proteklih gotovo godinu dana otkako izraelska vojska razara Gazu i ubija njezino stanovni\u0161tvo. Ili nije ba\u0161 tako na\u017ealost, jer se u prvoj od tih prigoda ipak eksponirala svojim izri\u010ditim glasom – protiv hitnog primirja na tome komadi\u0107u mediteranske obale.<\/p>\n\n\n\n
Ukupno gledaju\u0107i, posljednje hrvatsko izja\u0161njavanje nije bilo u New Yorku, nego u Zagrebu, gdje je parlament nedavno ve\u0107inski odbacio inicijativu zastupnika Mo\u017eema o priznanju dr\u017eave Palestine i provedbi odluke Me\u0111unarodnog suda pravde o nezakonitoj kolonizaciji i okupaciji palestinske teritorije. No hrvatski premijer nije na gornje pitanje odgovorio izravno, onako kako je specificirano. Umjesto toga, sva je ta pozicioniranja Hrvatske sa\u017eeo pod jedno, iako nije isto je li posrijedi glasanje o primirju ili o prijemu u punopravno \u010dlanstvo UN-a ili o priznavanju dr\u017eave Palestine u Hrvatskom saboru.<\/p>\n\n\n\n
S razlogom je Plenkovi\u0107 uzeo sve zajedni\u010dki, imamo li u vidu fakti\u010dno bespogovorno pristajanje RH uz Izrael i glavnog mu partnera, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, ali i polutansko izmotavanje u obliku suzdr\u017eanosti od glasanja, izuzev\u0161i ono prvotno servilno istr\u010davanje. Zato je i premijeru uvijek, na po\u010detku svakog obrazlo\u017eenja, a tako i pred sjedi\u0161tem UN-a, stajala osu\u0111uju\u0107a kvalifikacija Hamasa.<\/p>\n\n\n\n
Slijedi uobi\u010dajeno krokodilsko \u017ealjenje nad “ne\u017eeljenim civilnim \u017ertvama” u Gazi, zatim favoriziranje nemogu\u0107e opcije tzv. dvije dr\u017eave, pa apel da se situaciji pristupi kroz politi\u010dki sporazum, dok stanje zahtijeva “puno vi\u0161e mudrosti i opreznosti”, itd. Tome je Andrej Plenkovi\u0107 ovaj put pridodao izliku: “Mi nismo vidjeli koga bi se u ovom trenutku priznalo.” Kao, nitko vi\u0161e ne predstavlja \u017eivalj Palestine, jer je Hamas “prakti\u010dki eliminiran”, pri \u010demu Fatah “uop\u0107e ne kontrolira” Zapadnu obalu. I dok Plenkovi\u0107a tobo\u017ee mu\u010di enigma tko je tamo na vlasti, uskoro bi nevidljiv mogao postati \u010ditav palestinski narod.<\/p>\n\n\n\n
Kona\u010dno, predsjednik Vlade RH zaokru\u017eio je stajali\u0161te zaklju\u010dkom koji otkupljuje svaki vi\u0161ak politi\u010dke i historijske odgovornosti: “Sve ove inicijative za unilateralnim priznanjem Palestine, koje vidim da su prisutne u nekim zemljama Europske unije, \u010dak i u nekim politi\u010dkim raspravama u Hrvatskoj, nisu promijenile ni\u0161ta.” Drugim rije\u010dima, nemamo se zbog \u010dega ni anga\u017eirati ni \u017eivcirati; svejedno je.<\/p>\n\n\n\n
Sre\u0107om, nije tako, nego i na Zapadu postoje zemlje koje \u010dine razliku, bilo u glasanjima opisanog tipa ili u npr. odlukama da prestanu sa svakom trgovinom oru\u017ejem s Izraelom koji ina\u010de spada u svjetski top-10 izvoznika tih artikala, kao i me\u0111u u\u017ei krug uvoznika iz svake zapadne dr\u017eave koja na prodaju nudi makar ne\u0161to baruta. Nema veze to \u0161to SAD dr\u017ei 68 posto tog uvoza, ra\u010dunaju\u0107i 3,8 milijardi dolara bespovratne pomo\u0107i u oru\u017eju svake godine, a Njema\u010dka sudjeluje s daljnjih 30 posto. Preostala dva postotka raspore\u0111ena su na desetke ostalih zemalja, \u010dak i Hrvatsku, s udjelom skromnim, ali politi\u010dki bitnim.<\/p>\n\n\n\n
Na sve to, a posebno na ono saborsko glasanje, reagirao je prije nekoliko dana predsjednik RH Zoran Milanovi\u0107, jedini nezavisan ovda\u0161nji visokopoliti\u010dki faktor – ako govorimo o minimumu kontinuiteta \u2013 kad je ova tema u pitanju. Tu mo\u017eda treba napomenuti: stranka Mo\u017eemo se vi\u0161e puta kriti\u010dki osvrnula na izraelsku politiku, ali uvijek s odgo\u0111enim djelovanjem te vi\u0161e formalno, paze\u0107i da se odvi\u0161e ne umo\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Ili, mo\u017ee se i tako re\u0107i, djelovali su u osjetnoj mjeri na tragu plenkovi\u0107evske sugestije o mudrosti i opreznosti. A nema pritom smisla ni Milanovi\u0107a ina\u010de honorirati olako, dok je odnos prema ovom predmetu zacijelo najbolji dio njegove politike, u hrpi kojekakvih drugih, vi\u0161e nego problemati\u010dnih stavova. Uglavnom, hrvatski predsjednik je u programu televizije N1, na upit novinara Hrvoja Kre\u0161i\u0107a o rezonu priznanja dr\u017eave Palestine, uzvratio protupitanjem: “A za\u0161to ne priznati?” Zavr\u0161io je pak nekom vrstom retori\u010dkog pitanja o tome je li Hrvatska mo\u017eda ne\u0161to du\u017ena Izraelu.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska mo\u017eda i nije, kad ve\u0107 aktualni predsjednik to pita, ali jest Izraelu na odre\u0111eni na\u010din du\u017ena Hrvatska demokratska zajednica, ili je bar u tijesnom odnosu s njim. Preciznije, upletena je u kompleksnu, ne ba\u0161 transparentnu suradnju i posredstvom Dragana Primorca, svog kandidata za idu\u0107e predsjedni\u010dke izbore, a Plenkovi\u0107u je pritom o\u010dajni\u010dki stalo do Milanovi\u0107eva poraza.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to se o Primorcu u tom kontekstu mo\u017ee spomenuti, recimo, lanjska je njegova najava mnogostruke mu nove – iako nije otkrivao detalje \u2013 poslovne suradnje s Izraelom, odnosno izvjesnim tamo\u0161njim kompanijama. Primorac, znanstvenik i poduzetnik, a ne samo politi\u010dar, osim toga je osniva\u010d te dugogodi\u0161nji predsjednik Hrvatsko-izraelskog poslovnog kluba. Javno se razme\u0107e svojim poznanstvom s Netanjahuom, isti\u010de da je “Izrael prirodni saveznik Hrvatske”. O sada\u0161njem izraelskom odnosu spram Palestine izjasnio se pro\u0161li mjesec: “(…)Izrael ima pravo na samoobranu, pogotovo kad se radi o teroristi\u010dkim napadima.”<\/p>\n\n\n\n
“(…)Ja sam u Izraelu godinama i vidio sam uvijek patriotizam, nikad nacionalizam”, poantira HDZ-ov kandidat za predsjednika RH o dr\u017eavi konstituiranoj kao ekskluzivno \u017eidovskoj, a koja je Palestinu i Palestince izvrgla okupaciji i kolonizaciji i teroru i aparthejdu i genocidu. HDZ bi fakat grubo naudio i sebi i njemu da sad Hrvatska nekim \u010dudom prizna dr\u017eavu Palestinu.<\/p>\n\n\n\n
I kad smo ve\u0107 kod predsjedni\u010dkih kandidata, o palestinskoj se temi o\u010ditovala i Marija Selak Raspudi\u0107, jasno, kriti\u010dki prema Milanovi\u0107u. No doslovno ka\u017ee jo\u0161 i to da za priznanje doti\u010dne dr\u017eave ne postoji validan argument, pa to nije ni onaj po kojem bi taj me\u0111unarodnopravni \u010din doveo do kraja “ovog sukoba”. Nadalje, “situacija nije jasna”, \u0161to zna\u010di da “treba nastaviti pa\u017eljivo motriti situaciju”, ali pritom “davati maksimalnu mogu\u0107u humanitarnu pomo\u0107”. Naposljetku, tvrdi kako “Hrvatska nije ta koja \u0107e tu voditi trendove”, kao da ne govorimo o suprostavljanju trendu istrebljivanja jednog naroda.<\/p>\n\n\n\n
No tako na djelu imamo upravo dragulj od zazivanih puno vi\u0161e mudrosti i opreznosti, s kojima je Andrej Plenkovi\u0107 u pravu kad cini\u010dno izjavljuje da inicijative za izmjenu kursa “nisu promijenile ni\u0161ta”. To ho\u0107e re\u0107i da se genocid odvija nesmetano, i uskoro \u0107emo obilje\u017eiti godinu dana njegova paklenski intenzivnog trajanja. I dalje \u0161irokom podr\u0161kom osokoljeni Izrael povrh svega odnedavno \u017eari i pali po Libanonu.<\/p>\n\n\n\n
S takvim ukupnim efektom, nemogu\u0107e je tek slegnuti ramenima i zaklju\u010diti da se hrvatska vanjska politika ionako svodi na otpravak poslova, bilo to u vezi s Palestinom ili \u0161ire. Ne samo dr\u017eavna, HDZ-ova politika, nego i opozicijska, od povla\u0111ivanja dominantnijim silnicima do alibi-osuda nasilja. Pa i vanparlamentarna, nestrana\u010dka, udruga\u0161ka ili kakva ve\u0107 ljevica, tj. sve ono \u0161to se takvim naziva, relativno je letargi\u010dna, su\u0161tinski prete\u017eno pasivna u odnosu na stradanje Palestine, s izuzetkom pojedinih novonastalih inicijativa koje u biti jedine ovdje aktivno djeluju kontra vode\u0107ih globalnih silnika.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Uz pokoju iznimku, mahom reaktivnu i “pristojnu”, hrvatska politi\u010dka scena horor u Gazi prati u maniru stalo\u017eenog aritmeti\u010dara kojem je zahtjevno prona\u0107i zlatnu sredinu, bez obzira na rast broja mrtvih. Neki su tu ulogu prihvatili zbog duga Izraelu, a neki jer su stava da im razlo\u017eeni uvid u kompliciranost jam\u010di auru ozbiljnog politi\u010dara. Nedugo za […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47554,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1818],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-47551","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-palestina","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47551","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47551"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47551\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47553,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47551\/revisions\/47553"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47554"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47551"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47551"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47551"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47551"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47551"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47551"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47551"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}