Uklju\u010denost doma\u0107ih politi\u010dkih i civilnodru\u0161tvenih krugova u reakcionarne europske mre\u017ee datira jo\u0161 od po\u010detka devedesetih kad je tada\u0161nji predsjednik Sabora Stipe Mesi\u0107 ugostio Jean Marieja Le Pena. \u0160to se promijenilo u politi\u010dkom \u017eivotu do pro\u0161log tjedna kad se u Zagrebu odr\u017eala konferencija grupe konzervativnih organizacija “Vision Network”?<\/p>\n\n\n\n
U tjednu iza nas u Zagrebu u hotelu Dubrovnik odr\u017eana je vi\u0161ednevna konferencija grupe konzervativnih organizacija koja se nekoliko zadnjih godina odaziva na ime “Vision Network”, dok su ranije bili poznati pod egidom “Agenda Europa”. Iako je i \u010ditateljima ovog portala i ostalima zainteresiranima manje-vi\u0161e poznato o kakvoj se mre\u017ei organizacija radi, ponovimo ukratko za one ostale protiv \u010dega je usmjeren ovaj konzervativni program. \u010cetiri su im glavne teme koje perpetuiraju i prilago\u0111uju lokalnim prilikama \u2013 zabrana abortusa i napadi na druga reproduktivna prava \u017eena, poku\u0161aji deratifikacije Istanbulske konvencije koja regulira nasilje u obitelji i nasilje nad \u017eenama, isklju\u010divo pravo roditelja da odlu\u010de o poha\u0111anju djece satova seksualnog odgoja u \u0161kolama te normativizacija heteroseksualnog braka. Krovni im je pojam “rod” kojeg krive za brisanje me\u0111uspolnih razlika, za naru\u0161avanje prirodnog, \u0161to \u0107e re\u0107i hijerarhijskog poretka u dru\u0161tvu, za promociju sekularizma, a koncept im je kriv jer “razgra\u0111uje antropolo\u0161ki temelj obitelji”, kako je na to u svom obra\u0107anju 2016. godine vjerni\u010dko stado i kler upozorio Papa Franjo. <\/p>\n\n\n\n
Seminari i konferencije “Agende” a sada “Vision Networka” uglavnom su konspirativnog karaktera, Hrvatska u toj mre\u017ei organizacija kotira dosta visoko, a jedna od glavnih akterica cijelog neokonzervativnog pokreta i u nas i vani je \u017deljka Marki\u0107, predsjednica doma\u0107e udruge “U ime obitelji”. Djeluju prema dokumentu kojeg su donijeli prije desetak godina, dakle na po\u010detku svog rada, pod naslovom “Povratak naravnom poretku \u2013 agenda za Europu”, u kojem se, osim gore navedenih stvari, zala\u017eu se jo\u0161 za kriminalizaciju homoseksualnosti, za kazneno gonjenje lije\u010dnika koji vr\u0161e abortus, protive se medicinski potpomognutoj oplodnji jer to dr\u017ee primjerom genetskog in\u017eenjeringa i za zabranu su razvoda, izvanbra\u010dnog seksa i kontracepcije. Ovdje samo da napomenemo kako je nekidan u jednoj televizijskoj emisiji Snje\u017eana Banovi\u0107 simpati\u010dno “denuncirala” Veselka Ten\u017eeru, novinara, komentatora i neupitnog miljenika zagreba\u010dke kreme iz osamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, kao obi\u010dnog mizoginog tipa koji je tvrdio da je “kontracepcija terorizam”.<\/p>\n\n\n\n
Komentatori tvrde da oko ove ultrakonzervativne mre\u017ee koja se sastoji od stotinjak manjih ili ve\u0107ih lokalnih filijala, ne treba imati nikakvih iluzija \u2013 rije\u010d je o ekstremisti\u010dkom pokretu s ciljem potpune rekonfiguracije politike u skladu s kr\u0161\u0107anskom doktrinom, a prirodni zakon zasnovan na kr\u0161\u0107anskim vrijednostima i shva\u0107en kao dio ve\u0107eg bo\u017eanskog plana, a koji zazivaju u svom temeljnom dokumentu, treba zakonski za\u0161tititi. Te organizacije relativno lako sklapaju saveze s politi\u010dkim organizacijama i strankama sli\u010dnih stremljenja i borbu vode na dva fronta \u2013 kao klasi\u010dne grass-roots organizacije slu\u017ee se \u010ditavim instrumentarijem kojim su dotad suvereno baratale brojne liberalne nevladine organizacije, u koji spadaju peticije, referendumi, fundraising kampanje, gra\u0111anske inicijative, digitalni aktivizam i sl, a uz to djeluju i kao lobisti\u010dke grupe koje iniciraju promjene u zakonodavstvima pojedinih zemalja. <\/p>\n\n\n\n
Jedan od najuspje\u0161nijih primjera desnog grass-roots aktivizma je trijumf Marki\u0107kinih “obitelja\u0161a” koji su referendumski postigli da se brak u ustavu definira kao \u017eivotna zajednica isklju\u010divo \u017eene i mu\u0161karca. U \u0161irem smislu u uspjeh im se svakako mo\u017ee ubrojiti i ministarstvo demografije i useljeni\u0161tva koje je pod pritiskom Domovinskog pokreta ove godine formirano u nas. Demografija je, naime, “obitelja\u0161koj” ideologiji jedna od top tema, a u ovdje spomenutom utemeljuju\u0107em dokumentu o populacijskoj se politici govori u kontekstu “demografske zime”, za koju doma\u0107e neokonzervativne snage smatraju da je ve\u0107 zahvatila i Hrvatsku.<\/p>\n\n\n\n
Kad govorimo o konkretnim vezama izme\u0111u politi\u010dkih snaga, organizacija, stranaka i politi\u010dara i ove mre\u017ee kr\u0161\u0107anskih ekstremista, Hrvatska je tu opet dobar primjer. Kad je 2017. godine trebalo usvojiti Istanbulsku konvenciju u Saboru, Ladislav Il\u010di\u0107, jedan od prominentnijih figura pokreta, tada na mjestu savjetnika ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera, izlobirao je prolongiranje ratifikacije tog dokumenta za godinu dana. Dvije godine ranije (2015), jedan “agenda\u0161ki” skup sli\u010dan ovogodi\u0161njem u hotelu Dubrovnik (u organizaciji slova\u010dkih “obitelja\u0161a” zvanih Aliancia za rodinu), odr\u017ean je u Zagrebu pod visokim pokroviteljstvom netom izabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarovi\u0107, a ve\u0107 spomenuti Stier je s mjesta ministra govorio na jednom TradFestu, manifestaciji koju je svojedobno organizirala udruga Vigilare Johna Vice Batarela. Na tom su se festivalu okupljali zagovornici “tradicije i konzervativnih ideja, nasuprot tzv. ‘naprednih’ i militantno-sekularisti\u010dkih ideja i politika koji su na nasilan i revolucionarni na\u010din poku\u0161ali zatomiti, kao \u0161to i danas nastoje uni\u0161titi, izvorne tradicionalne, konzervativne i kr\u0161\u0107anske temelje kulture u Hrvatskoj, Europi i Zapadnom svijetu”, a nazo\u010dnoj publici znali su se obratiti i tada\u0161nji komentatori iz mainstream medija poput Nine Raspudi\u0107a ili Ivice \u0160ole.<\/p>\n\n\n\n
Veze doma\u0107e visoke politike s ekstremisti\u010dkim grupama se\u017eu dosta daleko u pro\u0161lost. Godine 1992. crna se internacionala sastaje u tada\u0161njem zagreba\u010dkom hotelu Intercontinental, a jednog od najva\u017enijih gostiju tog skupa, Jean Marie Le Pena, lidera francuskog “Nacionalnog fronta” i oca francuske ekstremisti\u010dke desnice, u audijenciju prima Stipe Mesi\u0107, tada na mjestu predsjednika Sabora. Danas je Mesi\u0107 sklon zna\u010daj tog doga\u0111aja minimizirati, premda je tada izazvao nemale probleme Hrvatskoj i zastoj na relaciji hrvatsko-francuskih politi\u010dkih veza. One su ionako u to vrijeme bile na vrlo niskim granama, jer je tada\u0161nji francuski predsjednik, socijalist Fran\u00e7ois Mitterrand bio krajnje nenaklonjen me\u0111unarodnom priznaju Hrvatske i tvrd prema Hrvatskoj ostao je sve do kraja svog mandata 1995. Kad ga je na tom mjestu zamijenio degolist Jacques Chirac, stvari su se po\u010dele popravljati. U svakom slu\u010daju Le Penov posjet Mesi\u0107u Mitterrand je uzeo kao samo jo\u0161 jedan dokaz o ja\u010danju naci-fa\u0161isti\u010dkih tendencija u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n
Dosta godina kasnije Hrvatsku su slu\u017ebeno pohodili i \u010dlanovi ma\u0111arske stranke Jobbik, koja otvoreno njeguje sje\u0107anje na hortijevsku kvislin\u0161ku vlast iz Drugog svjetskog rata i jednako se tako otvoreno zala\u017ee za promjenu ma\u0111arskih granica, dakako, nau\u0161trb susjednih zemalja. Pa ipak, velikoma\u0111arski ekspanzionizam nije smetao osje\u010dkoj stranci Branislava Glava\u0161a i tamo\u0161njem manjinskom ma\u0111arskom dru\u0161tvu da jobikovce prije desetak godina prime u audijenciju. Doma\u0107ini s ove strane Drave znali su im biti i minorni H\u010cSP. Godine 2012. poku\u0161ali su organizirati mar\u0161 kroz Zagreb u suradnji s re\u010denom prava\u0161kom minijaturnom strankom, ali je policija skup zabranila, a nas grupa antifa\u0161ista rastjeralo je tom prilikom u Frankopanskoj ulici grupu doma\u0107ih neousta\u0161a i panonskih jobikovih fa\u0161ista.<\/p>\n\n\n\n
Zemlje u ratu ionako su omiljeno lovi\u0161te za ovakve i sli\u010dne ekstremisti\u010dke organizacije, posebno one koje su revizionisti\u010dki nastrojene prema europskoj pro\u0161losti nakon Drugog svjetskog rata. Spomenuti Le Pen va\u017ena je figura na europskoj novoj desnici, pogotovo nakon \u0161to je 1972. osnovao “Nacionalnu frontu” i u koaliciji s talijanskim profa\u0161isti\u010dkim MSI-ijem (Talijanski socijalni pokret), ne\u0161to kasnije po\u010deo postizati prve izborne uspjehe. Ne treba ni re\u0107i da su inspirirani naci-fa\u0161isti\u010dkom idejom novog \u010dovjeka u novoj Europi oslobo\u0111enoj me\u0111unarodnog \u017didovstva. Kao glavni propagator tih ideja pojavljuje se Alain de Benoist, utemeljitelj La Nouvelle Droite (Nove desnice).<\/p>\n\n\n\n
Ratna Hrvatska je tada bila primamljiva i drugim pobornicima Nove Europe, me\u0111u ostalima i onima s umjetni\u010dkog polja. U jesen 1992. potpisnik ovih redaka poku\u0161ao je u\u0107i u tada\u0161nji klub Jabuka na koncert britanskog neo-folk banda “Death in June”. Od gu\u017eve na ulazu nije se dalo pri\u0107i vratima, pa sam tako ostao bez iskustva muzi\u010dkog uzdizanja bijele rase, iako sam band nije tipi\u010dni skinjarski, nego o revitalizaciji bijele i kr\u0161\u0107anske Europe pjeva vi\u0161e nekako elegi\u010dno i liri\u010dno. Nastup britanskih “nacibolj\u0161evika” (ime im dolazi od datuma \/30. jun\/ kad je Hitler 1934. likvidirao Ernsta R\u00f6hma i njegovo lijevo krilo unutar naci-partije), bio je prije svega humanitarnog karaktera, ali kasnije \u0107e sam lider banda re\u0107i da se nije radilo o “\u010disto humanitarnoj gesti. Bila je ona i kulturna i socio-euro politi\u010dka.”<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, Hrvatska je u smislu implementacije takve ideologije jo\u0161 pro\u0161la i relativno dobro, pogotovo u usporedbi kako danas po tom pitanju prolazi jedna druga ratom poharana zemlja, Ukrajina. Dodu\u0161e, imala je Hrvatska u to vrijeme dovoljno i vlastitog ekstremisti\u010dkog materijala, pa joj i nije trebao neki uvoz sa strane. Ukrajina je zbog rata i jo\u0161 ranije okupacije Krima od strane Rusije, doslovno preplavljena pro-life manifestacijama, pro-obiteljskim pokretima koji bez prestanka organiziraju festivale, uli\u010dne mar\u0161eve i poti\u010du razne obrazovne inicijative sve s ciljem da se ljudi ujedine oko ciljeva kao \u0161to su promicanje jake obitelji, vjerske slobode i milosr\u0111a.<\/p>\n\n\n\n
Do 1990. godine desne civilne scene, kakvu danas poznajemo, nije bilo. Desne ideje prije svega su u to vrijeme bile reprezentirane preko politi\u010dkih stranaka. S nestankom blokovske podjele svijet promijenila se i paradigma konzervativnih organizacija. Danas je to jedan konzervativni end\u017eioovski provizorij s nizom ideja koje se kre\u0107u od zagovaranja bijelog supremacionizma, nacionalizma, kr\u0161\u0107anske desnice, anti-imigracijskih pokreta, pro-life pokreta, preko nativizma, desnog populizma i antikomunizma do militarizma i nekolonijalizma.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Uklju\u010denost doma\u0107ih politi\u010dkih i civilnodru\u0161tvenih krugova u reakcionarne europske mre\u017ee datira jo\u0161 od po\u010detka devedesetih kad je tada\u0161nji predsjednik Sabora Stipe Mesi\u0107 ugostio Jean Marieja Le Pena. \u0160to se promijenilo u politi\u010dkom \u017eivotu do pro\u0161log tjedna kad se u Zagrebu odr\u017eala konferencija grupe konzervativnih organizacija “Vision Network”? U tjednu iza nas u Zagrebu u hotelu […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47548,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-47545","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47545","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47545"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47545\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47567,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47545\/revisions\/47567"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47548"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47545"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47545"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47545"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47545"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47545"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47545"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47545"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}