{"id":47526,"date":"2024-09-26T10:58:14","date_gmt":"2024-09-26T09:58:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47526"},"modified":"2024-09-27T14:40:37","modified_gmt":"2024-09-27T13:40:37","slug":"slucaj-matanic-pet-mjeseci-poslije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=47526","title":{"rendered":"Slu\u010daj Matani\u0107, pet mjeseci poslije"},"content":{"rendered":"\n

Gotovo se ni\u0161ta nije promijenilo u proteklih pet mjeseci. Prisutna je svijest o problemu, ali potpuno se zanemaruju klju\u010dni mehanizmi koji idu na ruku seksualnim predatorima: radna hijerarhija na filmskom setu i navodna posebnost prirode posla u kojoj je granica poslovnog i privatnog zamu\u0107ena.<\/p>\n\n\n\n

U travnju ove godine \u0161ira javnost ostala je zaprepa\u0161tena objavom na Facebooku poznatog filmskog redatelja Dalibora Matani\u0107a kojom je priznao da je maltretirao i seksualno uznemiravao ve\u0107i broj svojih kolegica, uglavnom porukama a ponekad i u\u017eivo. Objava je podijeljena netom prije nego je Ve\u010dernji list objavio \u010dlanak koji iznosi \u010ditav niz informacija o Matani\u0107evom postupcima o kojima je nakon desetlje\u0107a napokon progovoreno. Naravno, nisu svi \u017eivjeli u neznanju pa je jasno kako je velik dio scene za to znao, i Matani\u0107u gledao kroz prste, relativiziraju\u0107i problem u\u010destalim opaskama: “to je samo Dado” i “ma samo se \u0161ali”.<\/p>\n\n\n\n

Produkcijske ku\u0107e s kojima je do tada blisko sura\u0111ivao na nizu projekata prekinule su suradnju ogra\u0111uju\u0107i se od svega, a redatelj se povukao iz javnosti navodnim odlaskom na lije\u010denje kako bi se rije\u0161io problema s alkoholom i drogom koje je u svojoj takozvanoj isprici iskoristio kao djelomi\u010dno opravdanje za svoje pona\u0161anje. Osim produkcijske ku\u0107e, s njim je odnose raskinula i Akademija dramske umjetnosti koja se do tada nije pokazala kao institucija previ\u0161e agilna oko sankcioniranja nasilnih pona\u0161anja svojih nastavnika (s iznimkom Povjerenstva za unutarnju istragu \u010diji su \u010dlanovi zbog samovolje dekana podijeli ostavku<\/a>). Sjetimo se slu\u010daja profesora Ozrena Prohi\u0107a koji, nakon \u0161to je u javnost pu\u0161tena sporna snimka na kojoj urla na svoje studente, na Akademiji jo\u0161 uvijek radi, odnosno ne radi jer mu je zabranjen kontakt sa studentima, ali prima punu pla\u0107u.<\/p>\n\n\n\n

Vikend nakon skandala, na dodjeli nagrade Oktavijan, redatelji Ivan Ramljak i Damir Markovina, primaju\u0107i ovogodi\u0161nje nagrade – istupili su govorom podr\u0161ke \u017ertvama nasilja i komentiranjem kako bi setovi, i op\u0107enito filmska industrija trebali postati sigurnija mjesta za svih, o\u0161tro osu\u0111uju\u0107i (ne)djela kolege Matani\u0107a. Nakon \u0161to je \u0161okantno puno doma\u0107ih radnika s kulturne scene, unato\u010d jasnom priznanju, Matani\u0107u ipak pru\u017eilo podr\u0161ku kroz poruke na dru\u0161tvenim mre\u017eama, hvale\u0107i ga kako je hrabar i po\u0161ten (!), \u0161u\u0161ur se sti\u0161ao i samo tu i tamo bi netko izvukao “taj” slu\u010daj, kao da je iznimka i kao da sistem u kojem (za kojeg) radimo nije i\u0161ao niz dlaku takvom pona\u0161anju.<\/p>\n\n\n\n

Manjak institucionalne podr\u0161ke<\/h2>\n\n\n\n

Krajem svibnja ove godine, redateljica Jasna Nanut u prostorijama Dru\u0161tva filmskih redatelja, ugostila je edukativnu radionicu na temu “Seksualno uznemiravanje u radnom okru\u017eenju”, a radionici su prisustvovali filmske radnice i radnici, predsjednica Dru\u0161tva filmskih djelatnika i glumica Ksenija Marinkovi\u0107, direktor HAVC-a Chris Marchic, te njegova zamjenica Maja Vuki\u0107. Edukacijsku radionicu odr\u017eali su pravni savjetnik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Neboj\u0161a Paunovi\u0107 i psihologinja Bruna Nedoklan. Kroz dvosatni susret detaljno su poja\u0161njeni svi temeljni pravni i psiholo\u0161ki pojmovi kada je u pitanju rodno utemeljeno nasilje i seksualno uznemiravanje kao jedan od pojavnih oblika ovog nasilja. Poseban naglasak stavljen je na va\u017enost usvajanja u\u010dinkovitih internih pravnih okvira i protokola postupanja po pritu\u017ebama. Govorilo se i o iskustvima rada sa \u017ertvama ovih prijestupa. Nezaobilazno je bilo dotaknuti se slu\u010daja seksualnog uznemiravanja mladih glumica od strane redatelja Dalibora Matani\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010deno je kako HAVC nema jasan protokol niti pravilnik prema kojem bi se moglo reagirati u slu\u010daju seksualnog uznemiravanju na setu ili drugom poslovnom okru\u017eenju u filmskoj industriji, a kako ni ve\u0107ina produkcijskih ku\u0107a nije sigurna \u0161to napraviti u tom slu\u010daju. HAVC, kao krovna institucija, nema ni mehanizme kojima bi produkcijske ku\u0107e kojima putem javnih natje\u010daja dodjeljuje javan novac prisilio da kontroliraju kako se radnici na setovima pona\u0161aju prema svojim kolegicama, te da se u slu\u010daju bilo kakve prijave mora reagirati. Kao problem je istaknuta prefamilijarna atmosfera na setovima, \u010desta bliskost producenata i redatelja koja proizlazi iz prirode posla, te za\u0161tita koju jedni drugima pru\u017eaju, razumljivi strah \u017ertava za ugled i posao, te relativizacija nasilnog pona\u0161anja kroz desetlje\u0107a u ovim proizvodnim odnosima. Bilo je govora i o tome kako jedine takve “edukacije” kroz koju filmski radnici prolaze jesu one na kojima inzistiraju strane produkcijske ku\u0107e koje sti\u017eu snimati u Hrvatsku (pogotovo ameri\u010dke), te kako se i one \u010desto ismijavaju kao banalne i previ\u0161e stroge.<\/p>\n\n\n\n

Chris Marcich je istaknuo kako je u novom Nacionalnom programu HAVC-a rodna ravnopravnost uvedena kao jedan od strate\u0161kih prioriteta u nadolaze\u0107em razdoblju. Konkretno, kao prvi korak, a u suradnji sa specijaliziranim organizacijama, ustanovama i strukovnim udrugama predlo\u017eit \u0107e da se oformi anonimni pozivni centar smje\u0161ten izvan filmskog sektora, a predvo\u0111en profesionalcima. Plan bi se trebao razraditi do kraja ove godine, a realizirati tijekom 2025. godine. Slo\u017eit \u0107emo se da su ovakve radionice i edukacije od izrazite va\u017enosti jer jo\u0161 uvijek 2024. godine moramo na\u0161im brojnim kolegama (i kolegicama) obja\u0161njavati kako neke \u0161ale nisu smije\u0161ne, kako imamo pravo nositi kratke hla\u010de na setu ako je vru\u0107e bez da slu\u0161amo njihove komentare i opaske, da ako smo raspolo\u017eene i razgovorljive ne zna\u010di da \u017eelimo u krevet s njima, a ako pak nismo da ne zaslu\u017eujemo da nas nazivaju histeri\u010dnima. Jer iako postoji \u010ditav niz \u017ertava ovakvih pona\u0161anja u filmskoj industriji, i dalje nas se uvjerava da se to ne doga\u0111a i da je Matani\u0107ev slu\u010daj \u2013 eksces<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Dva klju\u010dna problema<\/h2>\n\n\n\n

Razgovor koji je uslijedio nakon edukacije izvukao je na povr\u0161inu dva bitna problema kojih se ne doti\u010demo previ\u0161e kada govorimo o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu, u ovom slu\u010daju specifi\u010dno na setu: s jedne strane previ\u0111anje sna\u017ene hijerarhije, kapitalisti\u010dke logike i odnosa mo\u0107i na setu koja utje\u010du na odabir \u017ertve, a s druge strane relativizacija uznemiruju\u0107ih pona\u0161anja zbog “specifi\u010dnosti” na\u0161eg posla u kojem su granice pone\u0161to pomjerene.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107ina #metoo<\/em> pokreta, te mobilizacije protiv predatora u filmskom svijetu krenula je iz odnosa glumica \u2013 redatelj; glumica-producent, te je bez direktne namjere pone\u0161to zamra\u010dila probleme koji se doga\u0111aju i u drugim sektorima, na ne\u0161to prekarnijim i nevidljivijim “\u017eenskim” pozicijama. Na koji na\u010din na probleme seksualnog nasilja direktan utjecaj ima (kapitalisti\u010dka) hijerarhija u kojoj proizvodimo, i koliko se na\u0161e nesigurne pozicije unutar filmske proizvodnje razlikuju, kad govorimo o prijavama i reakcijama na njih?<\/p>\n\n\n\n

Malo ljudi zna da je izraz metoo<\/em>, koji je postao viralan 2017. kada ga je upotrijebila glumica Alyssa Milano, skovala ameri\u010dka crna aktivistkinja Tarana Burke 2006., dovoljno govori o pozicijama mo\u0107i i vidljivosti, te snazi adresiranja problema seksualnog nasilja. Nakon \u0161to je srpska glumica Milena Radulovi\u0107 svojom hrabro\u0161\u0107u mobilizirala glumice i filmske radnice u Srbiji oko prvog metoo<\/em> pokreta na Balkanu, i u na\u0161em kontekstu po\u010delo se govoriti o strahu, ne samo od srama i stigme nego i od gubitka anga\u017emana, posla i ugleda. Tko \u017eeli biti zapam\u0107en kao \u017ertva, umjesto kao naslovna uloga? Tko si mo\u017ee priu\u0161titi ne raditi? Koga \u0107e se \u010duti i posljedi\u010dno za\u0161tititi (ako ikoga?), a tko \u0107e ostati u sjeni?<\/p>\n\n\n\n

Da ponovimo, u filmskoj industriji \u017eene rade na \u010ditavom nizu prekarnih i lo\u0161e pla\u0107enih poslova, one su eksploatirane na razli\u010dite na\u010dine, njihovi prekovremeni nisu pla\u0107eni, njih se ne \u010duje na obila\u017eenjima terena i sastancima. One su zamjenjive i nevidljive, njih se \u010desto zove “mala” jer im se ne zna ime. Osim glumica, to su runnerice<\/em>, kuharice, \u010dista\u010dice, garderobijerke, \u0161minkerice, administratorice, pomo\u0107nice producenata, sekretarice, asistentice. Ve\u0107ina tih \u017eena do\u017eivjela je neki oblik seksualnog uznemiravanja na filmskom setu, nelagodnih situacija koje se nekako pregaze, crvenih obraza, progutanih suza \u2013 s mi\u0161lju o tome kako je ovo projektni posao koji \u0107e zavr\u0161iti, i kako tu<\/em> osobu vi\u0161e ne\u0107e\u0161 morat vidjeti kad se snimanje zavr\u0161i. \u010cinjenica je na\u017ealost druga\u010dija \u2013 tu<\/em> osobu \u0107e\u0161 vi\u0111ati i osje\u0107ati stalno, u razli\u010ditim oblicima, razli\u010diti mu\u0161karci zauzimat \u0107e tu ulogu. U kojoj \u0107e te posramljivati samo zato \u0161to si \u017eena i, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, radi\u0161 na ni\u017eoj poziciji od njih, zato \u0161to mogu. Mogu jer ti nikad ne\u0107e\u0161 oti\u0107i producentu koji \u0107e ti se nasmijati u facu i re\u0107i da ima va\u017enijih problema, mogu jer \u0107e re\u0107i da su se \u0161alili, a ti jednostavno ne razumije\u0161 \u0161alu, mogu jer ih nitko ne\u0107e zaustaviti, mogu jer su va\u017eniji i korisniji od tebe i za tebe nikoga nije briga \u2013 do\u0107i \u0107e netko drugi na tvoje mjesto.<\/p>\n\n\n\n

Sugovornica, runnerica<\/em> na jednoj poznatoj doma\u0107oj produkciji ka\u017ee: “Kad sam tek po\u010dela raditi na setu, nadre\u0111eni me svako jutro do\u010dekivao s re\u010denicom ho\u0107e\u0161 mi popu\u0161it k***?\u201d Nisam se smijala, pa mi je govorio da sam mutava. Moji ostali mu\u0161ki kolege na to su se smijali. Taj isti nadre\u0111eni je prema producentici koja ga je zaposlila bio izrazito pristojan i pun po\u0161tovanja, nikad joj nije uputio krivu rije\u010d ili pogled. Uvijek ju je \u0161titio i govorio o njoj sve najbolje.” Druga sugovornica, asistentica u sektoru re\u017eije, ispri\u010dala je da se, iako je od strane produkcije bila ohrabrena da prijavi verbalno nasilje koje je do\u017eivjela od doma\u0107eg filmskog radnika, nije usudila izvr\u0161iti prijavu jer ju je bilo strah da vi\u0161e nikad ne\u0107e dobiti posao u produkciji. “Stranci se spakiraju i odu, a ti ostaje\u0161 ovdje, i tvoj poslodavac je uvijek hrvatska produkcija!”<\/p>\n\n\n\n

Nimalo ne umanjuju\u0107i hrabrost i iznimnu va\u017enost istupanja svih \u017ertava seksualnog uznemiravanja i nasilja u filmskoj industriji i smatraju\u0107i ju prvim korakom prema pravednijim radnim odnosima, va\u017eno je razumjeti da su neki glasovi s obzirom na hijerarhiju glasniji, i pred poslodavcima \u2013 producentima, i pred \u0161irom javnosti. Upravo zbog toga je va\u017eno inzistirati na protokolima i procedurama koji \u0107e jednako \u0161tititi svaku \u017ertvu, te pru\u017eati osje\u0107aj sigurnosti ne dovode\u0107i u rizik ni\u010dije daljnje anga\u017emane, te po\u010dinitelje sankcionirati \u0161to br\u017ee i u\u010dinkovitije.<\/p>\n\n\n\n

Druga olakotna okolonost za predatore, naravno, priroda je na\u0161eg posla. Kada se o tome govori, misli se na “umjetni\u010dke slobode i vizije”, \u017ertvovanje za genijalnu ideju te gledanje kroz prste umjetnicima, “koji su napravili puno za kulturu ove zemlje”. Priroda na\u0161eg posla svedena je zapravo na \u010dinjenicu da se poslovi dobijaju po “preporuci”, pa se \u010desto zapo\u0161ljavaju frendovi, sinovi, de\u010dki od k\u0107eri i tako dalje. A onda se po toj liniji i \u0161tite. Radni dan \u010desto traje vi\u0161e od 12 sati, i podrazumijeva snimanja na terenu, konstantnu kompetitivnost, iscrpljenost i stres, smje\u0161taj u istom hotelu s cijelom ekipom, te\u0161ko povla\u010denje linije izme\u0111u radnih sati i slobodnog vremena\u2026 \u010cesto se stvara dojam da ne postoji\u0161 kada si na projektu (film, reklama, serija). Nema te za vanjski svijet, a i poslodavci \u010desto misle da imaju potpuno pravo kontrolirati sve vezano za tvoj \u017eivot u tom periodu.<\/p>\n\n\n\n

Podcrtavanjem posebnosti proizvodnih uvjeta u kojima filmovi (i ostalo) nastaju stvara se ideja da je to ne\u0161to prirodno, ne\u0161to \u0161to je tako jer ne mo\u017ee biti druga\u010dije. A stvarnost je zapravo druga\u010dija \u2013 sve to proizlazi iz labavih i nikakvih regulacija radnog polja, pa nepostojanje radni\u010dkih prava, ovisnost istih o volji pojedinog poslodavca omogu\u0107uje, izme\u0111u ostalog, i seksualno uznemiravanje (bez sankcija po zlostavlja\u010da) na radnom mjestu.<\/p>\n\n\n\n

\u010cinjenica kojoj ne mo\u017eemo pobje\u0107i je da \u017eene iz radni\u010dke klase do\u017eivljavaju daleko vi\u0161e seksualnog nasilja, a mu\u0161karci koji ih zlostavljaju snose mnogo manje posljedica za svoja djela. Zato \u0161to je \u017eenski rad izrazito podcijenjen, pa i na setu, a mu\u0161karci na polo\u017eajima mo\u0107i se do\u017eivljavaju kao jedinstveno talentirani i nezamjenjivi, dok su njihove \u017ertve smatrane potro\u0161nima. Slabljenje radni\u010dkih prava pove\u0107ava rizike za \u017eene na radnom mjestu i omogu\u0107uju da nasilje ostane neka\u017enjeno godinama. Iako je iznimno va\u017eno da pojedini slu\u010dajevi izlaze na vidjelo, i da se po\u010dinitelji sankcioniraju i udaljavaju od procesa proizvodnje, ne smijemo zaboraviti da Matani\u0107ev slu\u010daj nije eksces, da strukture proizvodnje podr\u017eavaju nasilne odnose (uklju\u010duju\u0107i i seksualno nasilje) u kojima se na solidarnost i empatiju gleda kao na slabosti i mane, te da se ono ciljano provodi nad \u017eenama koje su na ni\u017eim pozicijama mo\u0107i ili su mlade.<\/p>\n\n\n\n

Na\u017ealost, u zadnjih pet mjeseci gotovo se ni\u0161ta nije promijenilo u smislu procesuiranja seksualnog nasilja \u2013 protokol i dalje ne postoji, kao ni bilo koji drugi mehanizam koji uvjetuje sigurnija radna mjesta za sve. Za ono \u0161to se promijenilo na bolje mo\u017eemo zahvaliti isklju\u010divo na\u0161im hrabrim kolegicama koje su istupile dijele\u0107i svoje te\u0161ke pri\u010de, a nikako ne sustavu koji i dalje radi za zlostavlja\u010de.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Gotovo se ni\u0161ta nije promijenilo u proteklih pet mjeseci. Prisutna je svijest o problemu, ali potpuno se zanemaruju klju\u010dni mehanizmi koji idu na ruku seksualnim predatorima: radna hijerarhija na filmskom setu i navodna posebnost prirode posla u kojoj je granica poslovnog i privatnog zamu\u0107ena. U travnju ove godine \u0161ira javnost ostala je zaprepa\u0161tena objavom na […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47539,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1513],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[974],"class_list":["post-47526","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-film","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47526","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47526"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47526\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47544,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47526\/revisions\/47544"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47539"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47526"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47526"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47526"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47526"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47526"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47526"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47526"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}