Ako netko prilikom poja\u0161njavanja izjava i stavova posegne za svojevrsnom prevencijom na\u010dina njihova razumijevanja i upozori da ti stavovi nisu ni rasisti\u010dki ni nacionalisti\u010dki, zasigurno treba podi\u0107i stupanj opreznosti pri razumijevanju tih stavova. A ako pritom doda da su takva razumijevanja manipulatorska, onda s prili\u010dnom izvjesno\u0161\u0107u mo\u017eemo ustvrditi i prije provjere da su barem odre\u0111ene doze rasizma i nacionalizma prisutne u tim stavovima. Pritom je mogu\u0107e da je govornik svjestan da je na skliskom terenu i da sam nije siguran sadr\u017ee li njegovi stavovi te doze, a sasvim je mogu\u0107e i da zna da sadr\u017ee, ali ih pravda. Dva su opravdanja mogu\u0107a: ili su kriteriji u procjeni doza prerigidni i preo\u0161tri ili politi\u010dki realizam ne nudi alternativu.<\/p>\n\n\n\n
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanovi\u0107 posegnuo je nekidan za drugim opravdanjem nakon izre\u010denog stava<\/a> po kojem bi trebalo zaustaviti navodno nekontroliranu imigraciju strane radne snage. Milanovi\u0107evo obrazlo\u017eenje je zanimljivo jer sadr\u017ei i kulturne i ekonomske elemente. Preciznije, pro\u017eima ih kao me\u0111uovisne i nudi rje\u0161enje u sklopu optimalne verzije pro\u017eimanja. Spomenuti realizam Milanovi\u0107evih teza sazdan je upravo od ekonomskih elemenata koji su i ina\u010de uvijek tu da odre\u0111enom dru\u0161tveno-politi\u010dkom pitanju priskrbe status realisti\u010dnog i neke varijante hrvatskog prava na samoodre\u0111enje koje vi\u0161e nije ugro\u017eeno imperijalnim pretenzijama ove ili one vrste, ili imaginacijama ove ili one vrste, ve\u0107 dinamikom globalnog tr\u017ei\u0161ta rada i globalne podjele rada. U ne\u0161to politi\u010dki prozai\u010dnijoj varijanti, Milanovi\u0107ev realizam ogleda se u reakciji desnih portala i udruga koji su ga upozorili da su oni isto to govorili 2015. godine kad je on bio premijer i otvorenih ruku do\u010dekivao izbjeglice. Kako bi rekli bra\u0107a Srbi, naravou\u010denije: politi\u010dki realizam ovisi o ideolo\u0161kim odnosima mo\u0107i, a ne o nekakvom vje\u010dnom kompasu koji ga mjeri uvijek istim, neutralnim kriterijima.<\/p>\n\n\n\n Vratimo se na same izjave i krenimo prvo od dna. \u010cim spominje\u0161 tu\u0161iranje u kontekstu razlika izme\u0111u kultura i rasa te\u0161ko da te i\u0161ta mo\u017ee oprati od implicitnog rasizma. Tomislav Klau\u0161ki ve\u0107 je primijetio<\/a> obrazac u Milanovi\u0107evom posezanju za higijenskim standardima u obrazlo\u017eenjima politi\u010dkih i kulturnih razlika, tako da se ovdje nije potrebno iscrpnije time baviti. Usredoto\u010dit \u0107emo se na spomenutu kombinaciju ekonomskih i kulturnih elemenata. Milanovi\u0107, dakle, smatra da su potrebne odre\u0111ene ekonomske promjene kako bi sa\u010duvali hrvatsku kulturu ili na\u0161e pravo na samoodre\u0111enje. Naime, Milanovi\u0107 smatra da su Hrvati u zna\u010dajnoj mjeri sami krivi za opasnost koja nam prijeti. Izgleda da su se razmazili i zamislili da svi zaslu\u017euju klasno avansiranje. Shodno tome, nitko vi\u0161e ne\u0107e da radi podcijenjene manualne poslove i poslodavci su prisiljeni uvoziti radnike iz Azije kojima, eto, to nije ispod \u010dasti.<\/p>\n\n\n\n Optu\u017eba za klasnu razma\u017eenost glasti: “Sla\u017eem se s izjavom koju sam danas ovdje \u010duo da ne trebaju sva na\u0161a djeca biti doktori i in\u017eenjeri. Na\u0161a djeca ili na\u0161i unuci nisu nikakva vi\u0161a bi\u0107a koja ne mogu i ne trebaju raditi one poslove za koje se uvode ljudi iz inozemstva.” Faktografska pozadina ove optu\u017ebe prili\u010dno je klimava. Milanovi\u0107 sugerira da u Hrvatskoj nema klasnih razlika i da si svatko mo\u017ee birati karijeru bez obzira na socijalnu pozadinu. Zanemaruje prostu \u010dinjenicu da nam itekako nedostaje samih doktora, kao i to da na\u0161a djeca u nekom drugom inozemstvu rade te neatraktivne poslove. A i da se nekako uspije usaditi klasna krivnja na\u0161oj omladini i pristanu raditi one poslove za koje su mislili da su ih nadi\u0161li, opet bi nam naprosto nedostajalo ljudi.<\/p>\n\n\n\n No, ostavimo po strani faktografsku pozadinu i pravimo se na\u010das, politi\u010dko-ideolo\u0161kih razloga radi, da je ovaj Milanovi\u0107ev sequel<\/em> nacionalnog samoodre\u0111enja ostvariv. Na raspolaganju su nam dvije opcije. Prvu mo\u017eemo nazvati “maoisti\u010dkom”, preuzimaju\u0107i standardne kli\u0161eje koji idu uz tu etiketu. Rje\u0161enje je, dakle, da mlade prisilno odvojimo od pri\u017eeljkivane pozicije na tr\u017ei\u0161tu rada i koli\u010dine socijalnog kapitala, te ih po\u0161aljemo na rad na gra\u0111evini, u poljoprivredi i gdje ve\u0107 postoji potreba. Dostave hrane bi mogli zabraniti kao bur\u017eujski luksuz. Pored te politi\u010dke, postoji navodno i “ekonomska” opcija, kojoj je, \u010dini se, Milanovi\u0107 ne\u0161to skloniji. Trebalo bi nekako nagovoriti poslodavce da stimuliraju prelazak mladih na neatraktivne poslove tako da zna\u010dajno povise pla\u0107e na tim radnim mjestima. Izgleda da je to nedavno poru\u010dio stranim investitorima. Ne znamo kako priop\u0107iti svu uzaludnost takvog nagovaranja. Posezanje za ekonomskim argumentima kako bi se izbjeglo optu\u017ebe za rasizam uglavnom zaka\u017ee, i na ekonomskoj i na politi\u010dkoj razini.<\/p>\n\n\n\n