Franjo Tu\u0111man, sa svojom fantazijom “tisu\u0107ljetnog sna”, nije bio prvi, nego posljednji predsjednik nezavisne Hrvatske, dr\u017eave koja je samo u okvirima socijalisti\u010dke federacije zapravo u\u017eivala suverenitet. No, pitanje koje nu\u017eno za sobom povla\u010di nemogu\u0107nost ostvarenja tisu\u0107ljetnog sna nije pitanje kako zaista posti\u0107i nacionalni suverenitet, nego je li on u kapitalizmu uop\u0107e mogu\u0107, bitan i potreban.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to je nama na\u0161a borba dala? Dr\u017eavice nastale raspadom Jugoslavije, pa tako i Hrvatska, uveliko su zagazile u \u010detvrtu deceniju svoga \u017eivota. Ve\u0107 su starije od znatnog broja nas, njihovih gra\u0111ana, \u010diju sudbinu dubinski oblikuju samim svojim postojanjem i poretkom koji su uspostavile negdje tamo oko 1991. godine i u godinama koje su joj prethodile i slijedile.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatsku javnu sferu naro\u010dito proganja bauk “biv\u0161e dr\u017eave” \u010dije odavno preminule pipke naokolo zlobno \u0161ire svi od Alena Islamovi\u0107a<\/u><\/a> do, sa\u010duvaj Bo\u017ee, omladine grada Vukovara<\/u><\/a>. No, kada ne liju krokodilske suze oni \u010dija ideologija dr\u017ei dr\u017eavu u \u0161aci posljednje 33 godine, liju suze svi drugi. Hrvatska je, reklo bi se, u stalnoj krizi. U tome je ona ponovno pravilo, a ne izuzetak, ako gledamo na\u0161 kutak planete. Od \u017ealopojki nad HDZ-om, njihovim nikad prestaju\u0107im ali i nikad poraznim aferama, op\u0107ih muka s “korupcijom”, do mladih koji odlaze trbuhom za kruhom, trideset plus godina dr\u017eavnosti je, izgleda, donijelo samo probleme.<\/p>\n\n\n\n Dodu\u0161e, dok o simptomima slu\u0161amo \u010desto (i naj\u010de\u0161\u0107e apstraktno), dijagnoze dobivamo rijetko. Osim ako se ne radi, ponovno, o krivljenju “biv\u0161e dr\u017eave”. Ta dijagnostika djeluje apsurdno svakom s imalo razumijevanja kako politi\u010dkih i ekonomskih, tako i povijesnih procesa. Zamislite, recimo, situaciju u kojoj Tito 1978. godine za probleme u dr\u017eavi (a bilo ih je dosta) krene kriviti Kraljevinu Jugoslaviju? SFRJ je u tom trenutku taman bila “stara” koliko i Hrvatska danas. Ako ni\u0161ta drugo, mogao je kriviti Kraljevinu za jugoslavenski vanjski dug (prije 1941. godine drugi najvi\u0161i u Europi nakon Gr\u010dke<\/u><\/a>), da ilustriramo i jednim konkretnim danas izrazito popularnim primjerom iz \u017eanra tra\u017eenja krivca u dr\u017eavi \u010dije se ime ne izgovara.<\/p>\n\n\n\n Jugoslavija svakako le\u017ei u korijenu problema suvremene Hrvatske, mada se rijetko, ili skoro nikad, postavlja pitanje: je li korijen, ili barem znatan dio, problema bio sam \u010din izlaska iz federacije i, jo\u0161 va\u017enije, restauracija kapitalizma? Jednako rijetko se postavlja pitanje \u0161to uop\u0107e zna\u010di imati “nezavisnu” dr\u017eavu u kapitalisti\u010dkom sistemu, je li tako ne\u0161to mogu\u0107e, i je li tako ne\u0161to dobra stvar samo po sebi.<\/p>\n\n\n\n Pitanje ekonomske zavisnosti sigurno je u top pet najbitnijih pitanja koja se u javnim prostorima dr\u017eava biv\u0161e Jugoslavije rijetko spominju. Dodu\u0161e, stvar je poprili\u010dno o\u010digledna, a i vrlo jednostavna: 157 od 200 najja\u010dih ekonomskih entiteta na planeti<\/u><\/a> nisu dr\u017eave nego privatne kompanije. Uzev\u0161i u obzir da se radi o podacima od prije pandemije, mo\u017ee se pretpostaviti da je odnos u korist korporacija samo porastao. To samo po sebi povla\u010di pitanje koliki manevarski prostor imaju dr\u017eave poput Hrvatske za vo\u0111enje bilo kakve nezavisne politike. Gr\u010dka je na svojoj ko\u017ei sasvim nedavno iskusila nemogu\u0107nost provo\u0111enja nezavisne ekonomske politike. Mnogo ja\u010da i bogatija Francuska je kroz to pro\u0161la jo\u0161 1981. godine<\/u><\/a>, kada socijaldemokratska vlada nije uspjela zaustaviti nadiranje neoliberalizma.<\/p>\n\n\n\n \u0160utnja oko tog pitanja je naro\u010dito pora\u017eavaju\u0107a ako se uzme u obzir da je jedan od pionira izu\u010davanja ekonomske zavisnosti globalno bio upravo jedan ekonomski povjesni\u010dar iz Jugoslavije, Sergije Dimitrijevi\u0107<\/u><\/a>. Istra\u017euju\u0107i ekonomiju predratne Kraljevine Jugoslavije, Dimitrijevi\u0107 je nai\u0161ao na mnogo odlika koje \u0107e i suvremenim \u010ditateljima biti poznate<\/u><\/a>: ve\u0107ina banaka Kraljevine bila je u stranom vlasni\u0161tvu; strani kapital dominirao je u energetskom sektoru, kao i u ekstraktivnoj industriji; dr\u017eava je slu\u017eila prvenstveno za izvoz jeftinih sirovina u bogatije dr\u017eave Zapadne Europe, koje su joj onda po visokim cijenama prodavale gotove proizvode (\u0161to je u znanstvenoj literaturi sad poznato kao “problem nejednake razmjene”).<\/p>\n\n\n\n Kakva je dana\u0161nja situacija? \u0160to se banaka ti\u010de, najprofitabilnije su, redom:<\/u><\/a> Zagreba\u010dka banka i PBZ (filijale talijanskih UniCredita i Intese Sanpaolo), zatim austrijska Erste banka, ma\u0111arski OTP te na kraju Raiffeisen Bank Austria, \u010diju maticu nije te\u0161ko odgonetnuti iz imena. Top 5 je za dlaku izmaknuo (ve\u0107inski, ne potpuno!) dr\u017eavnoj HPB, ali treba imati na umu i to da je ista nedavno apsorbirala sljednicu nacionalizirane Sberbanke.<\/p>\n\n\n\n INA je u socijalisti\u010dkom periodu bila neprikosnoveni broj 1 u Hrvatskoj, tada u dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu. U intervjuu iz 2006.<\/u><\/a> Petar Flekovi\u0107, nekada\u0161nji predsjednik Izvr\u0161nog vije\u0107a Sabora SR Hrvatske (1978-1982) te potom predsjednik Poslovnog odbora INA-e do 1990. godine, naveo je kako se osje\u0107ao utjecajnijim na \u010delu INA-e nego kao tada\u0161nji ekvivalent premijera Hrvatske. Vra\u0107aju\u0107i nas u dana\u0161njicu, za INA-u kao dioni\u010dko dru\u0161tvo s mje\u0161ovitim udjelom i jo\u0161 uvijek najve\u0107oj dobiti u Hrvatskoj, Stevo \u0110ura\u0161kovi\u0107 iznosi<\/u><\/a> kako je ista svedena na prodajnu filijalu MOL-a, dok je su\u0161tinski posao i razvoj iznesen u Ma\u0111arsku.<\/p>\n\n\n\n Me\u0111u dvadeset najprofitabilnijih tvrtki u RH vlada poprili\u010dno \u0161arenilo. Od poduze\u0107a s mje\u0161ovitim vlasni\u0161tvom u kojima je RH manjinski vlasnik (poput INA-e, Podravke i jednog dijela Kon\u010dara), preko ve\u0107inski dr\u017eavnog JANAF-a do potpuno dr\u017eavnog HEP Elektra d.o.o. Ipak, ono \u0161to im je zajedni\u010dko gotovo svima je da nisu nastali privatnom inicijativom, ve\u0107 privatizacijom dru\u0161tvene svojine. Rijetku biljku nalazimo me\u0111u Plodinama, 11. najprofitabilnijoj kompaniji u RH, koja je od osnutka pa do sada u potpunosti u privatnom doma\u0107em vlasni\u0161tvu.<\/p>\n\n\n\n Kako god bilo, Hrvatski vanjskotrgovinski balans je deficitaran skoro konstantno<\/u><\/a> od stjecanja “nezavisnosti”. Dakle Hrvatska uvijek vi\u0161e uvozi nego \u0161to izvozi, a taj deficit se obi\u010dno mjeri u milijardama dolara, \u0161to je jedan od najsigurnijih pokazatelja ekonomske zavisnosti jedne dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n No, neki \u0107e se zapitati, sigurno nije cijela stvar u ekonomskoj zavisnosti? Na kraju krajeva, Hrvatska je partitokracija kojom upravlja HDZ, a HDZ je, po rije\u010dima centristi\u010dke politi\u010darke Sandre Ben\u010di\u0107<\/u><\/a>, “prekopirao model biv\u0161e partije iz biv\u0161e dr\u017eave”. Ne bje\u017ee li mladi u Irsku i Njema\u010dku zbog manjka prilika, direktno uzrokovanog modelom HDZ-a, preuzetom od “totalitarnog” Saveza komunista? Ne ba\u0161. Partitokracija na europskoj periferiji nije pogre\u0161ka, nego standard, mnogo stariji i od Saveza komunista Jugoslavije i od HDZ-a.<\/p>\n\n\n\n U Kraljevini Ugarskoj, u \u010dijem sastavu je bila i Hrvatska, na vlasti je, bez prestanka, od prvih post-revolucionarnih izbora 1861. godine pa sve do 1906. godine bila (pod razli\u010ditim imenima) Liberalna partija Ferenca De\u00e1ka, koja ni jednom nije izgubila izbore. Kada je do njenog poraza napokon do\u0161lo, bio je to \u0161ok koji je potpuno pregrupisao ma\u0111arski politi\u010dki \u017eivot. No, ve\u0107 1910. godine njeno mjesto zauzet \u0107e Nacionalna partija rada, koja \u0107e strukturno igrati istu ulogu, a njeni kadrovi bit \u0107e osnova Partije Jedinstvo, koja \u0107e vladati dr\u017eavom kroz skoro cijelu Horthyjevu eru, od 1922. do 1944. godine. Kontinuitet partijske dr\u017eave razbit \u0107e samo u kona\u010dnici neuspje\u0161na komunisti\u010dka revolucija u Ma\u0111arskoj 1919. godine, a potom i ona uspje\u0161na, nakon 1945.<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dno je bilo i u drugim dr\u017eavama Balkana i Srednje Europe. Nacionalna liberalna partija je, sa manjim prekidima, vladala Rumunjskom od 1876. do 1937. godine. Pa\u0161i\u0107evi radikali bit \u0107e manje-vi\u0161e stalno na vlasti u Kraljevini Srbiji\/SHS\/Jugoslaviji, nekad pod malko izmijenjenim brendom, od 1883. do 1941. godine. Narodna stranka u Hrvatskoj bit \u0107e “ma\u0111aronska” i prezrena, ali \u0107e ostati na vlasti kroz najve\u0107i dio Austro-Ugarske vladavine, upravo zbog simbioti\u010dke veze sa Liberalnom partijom u Budimpe\u0161ti. Kako je do\u0161lo do takvog, prakti\u010dno univerzalnog, fenomena u ovom dijelu Evrope?<\/p>\n\n\n\n Kako je pokazao ameri\u010dki sociolog ma\u0111arskog podrijetla, Andrew C. Janos<\/u><\/a>, uzroci, ponovno, le\u017ee u zavisnosti i nejednakom razvoju kapitalizma. Stvar je poprili\u010dno jednostavna. Recimo da ste pripadnik malog sloja stanovni\u0161tva koji se oko 1860. godine u Ma\u0111arskoj ili Hrvatskoj mo\u017ee nazvati gra\u0111anskom klasom. Imate ne\u0161to po\u010detnog kapitala (sigurno ste potomak osiroma\u0161enog sitnog plemstva a ne selja\u010dke ve\u0107ine) i \u017eelite otvoriti tvornicu opeke. U fantaziji “slobodnog tr\u017ei\u0161ta” imali biste sve preduslove za uspjeh. No, u va\u0161em je gradu iste godine tvornicu opeke otvorila francuska kompanija, koja u gra\u0111evinskoj industriji posluje ve\u0107 150 godina. U takvoj situaciji, sitni kapital fantazmagori\u010dnih malih i srednjih poduze\u0107a jednostavno nije i ne mo\u017ee biti kompetitivan na tr\u017ei\u0161tu. Vama, kao obrazovanom pripadniku gra\u0111anske klase u nastajanju, ostaje samo jedan put: vezat \u0107ete svoj privatni biznis za dr\u017eavu, kao jedinu instituciju dovoljno veliku i jaku da se odupre monopolisti\u010dkim tendencijama kapitala iz razvijenijih kapitalisti\u010dkih zemalja. Time, naravno, stvarate ono \u0161to se danas naziva “partitokracija”. Model se odozgo \u0161iri na dolje i uskoro \u010dlanstvo u Stranci sa velikim S postaje nu\u017eni uvjet za zapo\u0161ljavanje u bilo kojem manjem provincijskom mjestu.<\/p>\n\n\n\n Princip je u biti ostao isti do dan-danas. Ekonomsko “sustizanje” bogatijih zemalja, sa vi\u0161estoljetnim kontinuitetom akumulacije kapitala, ostaje nedosti\u017ean cilj u sustavu koji, dok razvija prosperitet, istovremeno aktivno poti\u010de nejednakost, kako me\u0111u pojedincima, tako i me\u0111u dr\u017eavama, ili \u010dak regionima unutar iste dr\u017eave, jer je potreba za vertikalnom integracijom Zagreba, kao populacijskog i ekonomskog centra, u globalni kapitalisti\u010dki sistem, mnogo ve\u0107a nego potreba za integracijom Slunja ili Iloka.<\/p>\n\n\n\n Sasvim je jasno i kako iz takvog sustava nastaje korupcija, s obzirom da je ve\u0107 u cijelosti izgra\u0111en na kori\u0161tenju osobnih veza formaliziranih kroz politi\u010dke strukture mo\u0107i. No, postoji i daljnja iluzija o tome kako upravo tu ulije\u0107e strani kapital kao spasilac, jer on, koji operira u “slobodnim” i “legalnim” uslovima stranog tr\u017ei\u0161ta, ekonomski razvijenijeg, a onda, pretpostavlja se, i moralno superiornijeg. Kako je portal Poslovni.hr<\/em> nedavno lamentirao<\/u><\/a>, odsustvo stranih investicija zna\u010di “birokraciju, pravnu nesigurnost i sporne procedure”. Dakle, da bi se po\u0161tivao zakon, neophodno je da u dr\u017eavu do\u0111u strani kapitalisti koji \u0107e svoj posao voditi “po\u0161tenije” nego doma\u0107i kapitalisti.<\/p>\n\n\n\n Na stranu o\u010diti problem da se korupcija mjeri percepcijom <\/em>jer je te\u0161ko kvantitativno izmjeriti takav fenomen, mit o “dobrim” stranim investitorima po\u010diva na nekoliko jednostavno neto\u010dnih pretpostavki. Prva je svakako tobo\u017enje odsustvo korupcije u “zapadnim” zemljama, \u0161to pokazuju kod nas namjerno ili slu\u010dajno zanemarivani skandali poput njema\u010dke “Afere maske<\/u><\/a>” iz 2021. godine. Druga pretpostavka je da strani investitori dolaze u periferne dr\u017eave da bi zakon po\u0161tivali, a ne zato \u0161to je na periferiji zakon jo\u0161 lak\u0161e iskriviti nego u dr\u017eavama kapitalisti\u010dkog centra. Ovo odli\u010dno pokazuje i aktualna afera sa Rio Tintom<\/u><\/a> u Srbiji, gdje jedna tobo\u017ee ugledna australsko-britanska kompanija planira, uz pomo\u0107 vladaju\u0107e stranke, uni\u0161titi ekosistem i zalihe pija\u0107e vode radi vlastitog profita, a u procesu ne preza ni od prijetnji smr\u0107u aktivistima i znanstvenicima<\/u><\/a> koji se njihovim ekonomskim planovima protive. Tre\u0107a pretpostavka je sam mit o slobodnom tr\u017ei\u0161tu. Kao \u0161to je pokazala ekonomistica Dorothee Bohle<\/u><\/a>, proces europskih integracija bio je zasnovan na tr\u017ei\u0161noj liberalizaciji isklju\u010divo<\/em> onih industrija u kojima je zapadnoeuropski kapital imao kompetitivnu prednost. Grane gospodarstva u kojima su prevagu mogle odnijeti isto\u010dnoeuropske kompanije – poput industrija \u010delika, tekstila, kemikalija i poljoprivrede – na\u0161le su se pod strogom kontrolom zapadnoeuropskih dr\u017eava s ciljem njihovog sistematskog uni\u0161tenja da bi se osigurala ekspanzija etabliranih kompanija sa Zapada.<\/p>\n\n\n\n Povrh svega, “problem” s korupcijom je njena percepcija kao moralne mane<\/u><\/a>, a ne ekonomskog fakta kapitalisti\u010dkog sustava. Upravo je zbog toga korupcija postala toliko bitan prazni ozna\u010ditelj u politi\u010dkim kampanjama. Svi su “protiv korupcije”, naravno. Nitko nije “za korupciju” (mada bi otvoreno pro-korupcijska partija nesumnjivo predstavljala epohalno osvje\u017eenje u dosadnom javnom prostoru stranaka s identi\u010dnim ekonomskim programom). No, nitko tko je “protiv” korupcije se ne bavi njenim strukturalnim uzrocima, a nerijetko izostaje \u010dak i najobi\u010dnije bavljenje posljedicama.<\/p>\n\n\n\n Korupcija kao takva, a naro\u010dito sprega doma\u0107e korupcije sa stranim kapitalom, tako\u0111er ima duboke povijesne korijene. Da uzmemo samo jedan dobro istra\u017eeni primjer, obitelj Thurn und Taxis (od 16. stolje\u0107a pa do dan-danas jedna od najbogatijih obitelji u Njema\u010dkoj) izbjegla je nacionalizaciju svojeg zemlji\u0161ta u Kraljevini SHS, gdje je bila najve\u0107i vlasnik \u0161uma, tako \u0161to su jednostavno podmitili politi\u010dare u Kraljevini, koji su onda smislili izgovor da je Princ Albert dr\u017eavljanin Austrije, a ne Njema\u010dke, i time izuzet od nacionalizacije svojeg veleposjeda. U boga\u0107enju stranog kapitala na eksploataciji perifernih dr\u017eava klju\u010dnu ulogu obi\u010dno igraju lokalni poduzetnici ili politi\u010dari, koji se nazivaju kompradorima ili kompradorskom bur\u017eoazijom (sjetite se, na primjer, uloge Sanadera u prodaji INA-e ma\u0111arskom MOL-u, ili gore pomenute uloge SNS-a u guranju Rio Tintovog projekta Jadar). Ono \u0161to se naziva “nacionalnim interesom”, poput \u010dlanstva u EU i NATO, zapravo je interes doma\u0107ih politi\u010dara i poduzetnika koji poma\u017eu i odr\u017eavaju strukture politi\u010dke i ekonomske zavisnosti. Nije onda nimalo \u010dudno da, osim rada u stranim firmama, sitnosopstveni\u010dkom turizmu, ili dr\u017eavnog posla preko \u010dlanstva u HDZ-u, dr\u017eavljanima Hrvatske danas preostaje malo drugih opcija osim emigracije.<\/p>\n\n\n\n Demografski krah<\/strong><\/p>\n\n\n\n Franjo Tu\u0111man je na I. Op\u0107em saboru HDZ-a 24. velja\u010de 1990.<\/u><\/a> izjavio kako “jedna od najpre\u010dih zada\u0107a pred kojima stoji hrvatsko dru\u0161tvo jest zaustavljanje demografskog nazadovanja”. U duhu ovoga teksta, izuzev “nepovoljne dru\u0161tvene klime” kao nejasnog i idealisti\u010dkog koncepta, kao i “pada morala”, on isti\u010de i stvarne probleme poput nesigurnosti zapo\u0161ljavanja i osiguranja stana, mada ih ostavlja nedore\u010denima, kako \u0161to se ti\u010de dijagnoze, tako i \u0161to se ti\u010de lijeka, uz svoj karakteristi\u010dan “itd.”. Lijek za demografski krah, ili kako ga je pokojni Tu\u0111man nazvao (ili je tada jednostavno bio primjereniji takav naziv), nazadovanje, nalazi u “mjerama koje \u0107e pospje\u0161ivati natalitet”, mada opet ne navodi jasno koje su to mjere.<\/p>\n\n\n\n Temeljem usporedbe broja stanovnika Republike Hrvatske mo\u017ee se vidjeti da (ne)zavisnost koincidira s upravo suprotnom <\/a>pojavom<\/a>, te da stanovi\u0161tvo SR Hrvatske konstantno raste u odnosu na godine prije Drugog svjetskog rata, \u010dak i na prvom poslijeratnom popisu. Svi ostali popisi stanovni\u0161tva prikazuju konstantan porast stanovni\u0161tva, izuzev stagnacije (s jo\u0161 uvijek blago pozitivnom brojkom prirasta) 1991, dok upravo “nezavisni” popisi bilje\u017ee pad stanovni\u0161tva, s vrhuncem (ili dnom) pada ispod 4 milijuna stanovnika na posljednjem popisu iz 2021. godine.<\/p>\n\n\n\n Ipak, kada se pogleda posljednje podatke Dr\u017eavnog zavoda za statistiku za prethodnu, mo\u017ee se primijetiti da je nazadovanje vi\u0161estruko. Osim odlaska protjeranih Srba ili prognanih Hrvata koji su sre\u0107u potra\u017eili u tre\u0107im zemljama, jo\u0161 ve\u0107e posljedice je ostavila ekonomska emigracija. Tako 2001. bilje\u017eimo smanjenje stanovni\u0161tva za ne\u0161to manje od 300 000 ljudi. Dok popis iz 2011. ne pokazuje veliku razliku u odnosu na onaj koji mu je prethodio, posljednji popis bilje\u017ei gotovo pola milijuna stanovnika manje u odnosu na posljednji “predunijski” popis.<\/p>\n\n\n\n Proklamirane politike repopulacije \u010desto zaboravljaju vrlo va\u017ena pitanja, poput onoga kako imati djecu ako imamo me\u0111u najvi\u0161im stopama starosti odlaska od roditeljskog doma u EU, odnosno visoke cijene stanarine, kao i izostanak op\u0107enitog ekonomskog blagostanja. Premda se sve vi\u0161e pri\u010da o ekonomskim problemima kao uzroku demografskog kraha (iako uglavnom apstraktno i ponekad sa zaklju\u010dcima poput onoga da treba smanjiti porez na dohodak pa \u0107emo imati ve\u0107e pla\u0107e i \u017eivjeti bolje), prakti\u010dki se ne pri\u010da o rak-rani ekonomske tranzicije – eroziji zdravstvene usluge.<\/p>\n\n\n\n Vjerojatno najve\u0107i tabu demografskog kraha isto\u010dnoeuropskih postsocijalisti\u010dkih zemalja je dramati\u010dan porast stope mortaliteta, odnosno godi\u0161njeg broja umrlih na tisu\u0107u stanovnika. Stanovni\u0161tvo ne opada samo zbog emigracije i niskog prira\u0161taja, nego i zato \u0161to kapitalizam doslovno ubija ljude kroz privatizaciju zdravstva i siroma\u0161tvo. Cambridge Journal of Economics<\/em> tvrdi<\/u><\/a>, pozivaju\u0107i se na ugledni medicinski \u010dasopis Lancet<\/em>, da je bar 7 milijuna ljudi umrlo u Isto\u010dnoj Europi devedesetih od posljedica privatizacije, odnosno da je privatizacija uspjela biti smrtonosnija \u010dak i od Staljinove ozlogla\u0161ene kolektivizacije tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n U 2022. godini, stopa mortaliteta u Hrvatskoj<\/u><\/a> iznosila je 14,8. Stopa mortaliteta na razini cijele Jugoslavije posljednji put<\/u><\/a> bila je toliko visoka 1940. godine, kada je iznosila 15, a u socijalisti\u010dkoj Jugoslaviji iznad 10 je bila samo u prvom poratnom desetlje\u0107u (ina\u010de je standard bio od 8 do 10), dok se u samoj SR Hrvatskoj od \u0161ezdesetih na dalje<\/u><\/a> uglavnom vrtila oko 10. Imaju\u0107i na umu dakako i prosje\u010dnu starost stanovni\u0161tva i njegovo konstantno starenje, ostaje neupitno da je umiranje od lako izlje\u010divih bolesti epidemija o kojoj se ne govori, naro\u010dito dok zdravstvene usluge postaju sve nedostupnije onima slabijeg imovinskog statusa.<\/p>\n\n\n\n Tako, recimo, umirovljenici moraju imati mirovinu manju od mjese\u010dnih primanja koja predstavljaju granicu siroma\u0161tva<\/u><\/a> kako bi ostvarili pravo na besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. Imaju\u0107i na umu da je upravo to populacija s najni\u017eim primanjima, to zna\u010di da su izlo\u017eeni tro\u0161ku dopunskog osiguranja ili jo\u0161 ve\u0107eg tro\u0161ka zdravstvene usluge, dok se usluge i lijekovi i uz dopunsko zdravstveno osiguranje znaju dopla\u0107ivati nezanemarivim svotama. Istovremeno se vrijeme \u010dekanja na pregled \u010desto mjeri velikim brojem mjeseci pa \u0107ete tako za magnetsku rezonancu, ultrazvuk doppler arterija i vena ili ultrazvuk dojke \u010dekati blizu godine dana<\/u><\/a>. Naravno, ako nemate novca. Ako imate, \u010dekate do prvog slobodnog termina u privatnoj poliklinici. U praksi, naravno, ovo sve zna\u010di sve nedostupniju zdravstvenu uslugu.<\/p>\n\n\n\n Za nekih desetak godina, Republika Hrvatska \u0107e, ako je u tome ne zaustave neki ozbiljniji globalni politi\u010dki potresi, postojati koliko je postojala i sama socijalisti\u010dka Jugoslavija. Bit \u0107e zanimljivo vidjeti kako se (i dalje) nosi s endemskim problemima i gdje \u0107e se nalaziti. Jedino na \u0161to mo\u017eemo ra\u010dunati s odre\u0111enom sigurno\u0161\u0107u jeste da \u0107e za aktualne probleme najvjerojatnije i dalje kriviti Jugoslaviju.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je u Saboru, dok je tamo jo\u0161 postojala lijeva opcija, ponavljala Katarina Peovi\u0107, upravo je Radni\u010dka fronta suverenisti\u010dka opcija, a ne raznorazni “suverenisti” kojima je ideja suvereniteta da se kme\u010di oko zastava i pjesama dok se dr\u017eavna poduze\u0107a uni\u0161tavaju i prodaju stranom kapitalu. Analiza Peovi\u0107 se opet pretjerano oslanjala na tra\u017eenje problema u jednoj partiji i dr\u017eavi, ovoga puta HDZ na \u010delu “nezavisne” Hrvatske, entiteta koji je okupiran i \u010dijim bi “osloba\u0111anjem” nakon uspje\u0161ne parlamentarne borbe do\u0161lo do blagostanja. Tako\u0111er je pokazana i zarobljenost u pro\u0161losti, naravno ne tobo\u017enjom “zaglavljeno\u0161\u0107u u komunizmu” koju su joj ostra\u0161\u0107eni mediji pripisivali, ve\u0107 predlaganjem smanjivanja ve\u0107 restriktivnih kvota za strane radnike. Ovim je Radni\u010dka fronta, usprkos dobrim namjerama, nerealno poku\u0161avala poni\u0161titi pedesetak godina slabljenja nacionalne dr\u017eave blagostanja te zaustaviti globalni kapitalizam, pritom se nedovoljno ogra\u0111uju\u0107i od ksenofobije prema gostuju\u0107im radnicima, a previ\u0161e oslanjaju\u0107i na ideal mogu\u0107nosti ostvarivanja nekakvog novog, demokratsko-socijalisti\u010dkog suvereniteta. Njeni liberalni kriti\u010dari svakako nisu u krivu kada propituju je li takva kontrola radne snage danas mogu\u0107a i po\u017eeljna, iako ni oni, naravno, ne\u0107e dirnuti u kritiku logike postojanja Republike Hrvatske kao “nezavisne” dr\u017eave.<\/p>\n\n\n\n Franjo Tu\u0111man, sa svojom fantazijom “tisu\u0107ljetnog sna”, nije bio prvi, nego posljednji predsjednik nezavisne Hrvatske, dr\u017eave koja je samo u okvirima socijalisti\u010dke federacije zapravo u\u017eivala suverenitet i relevantnost. Od jednog od dva glavna partnera me\u0111unarodno bitne federacije, svedena je na me\u0111unarodno nebitan objekt globalnih tokova. No, pitanje koje nu\u017eno za sobom povla\u010di nemogu\u0107nost ostvarenja tisu\u0107ljetnog sna nije pitanje kako zaista posti\u0107i nacionalni suverenitet, nego je li on u kapitalizmu uop\u0107e mogu\u0107, bitan i potreban.<\/p>\n\n\n\n Dejan Jovi\u0107 je, hereti\u010dno za ovdje dominantni primordijalni nacionalizam koji sve svoje konstrukte smatra prirodnima i uro\u0111enima, istaknuo kako htijenje naroda za dr\u017eavom nije ni\u0161ta prirodno niti priro\u0111eno<\/u><\/a>, \u0161to je i potkrijepio odba\u010denim kvebe\u010dkim i \u0161kotskim referendumima. Tako\u0111er se opse\u017eno bavio i stavovima u SR Hrvatskoj prema nezavisnosti iste prije intenziviranja sukoba rukovodstava, \u010dega se dotaknuo i koautor ovoga teksta na ovome portalu<\/u><\/a>, kao i dubiozama tri referenduma provedenih tokom raspada SFR Jugoslavije.<\/p>\n\n\n\n Na kraju se postavlja pitanje, \u0161to onda? Ne valja ako maknemo HDZ, ne mo\u017eemo postati \u0160vedska, a ni vratiti se u pro\u0161lost koje vi\u0161e nema. Ne mo\u017eemo se ne zapitati \u0161to se zapravo \u017eeli u\u010diniti, kakva je to emancipacija kakvu \u017eelimo vidjeti na djelu, odnosno koji je preduvjet za istinsku slobodu i nezavisnost pojedinca koji je ostvaruje kroz slobodan i nezavisan kolektiv? Koliko je do te slobode za \u010dekati i kako je ostvariti, autori teksta na\u017ealost nemaju sa\u017eet i lagan odgovor, ali ako se nekada moglo zastupati socijalizam u jednoj zemlji ili jaku nacionalnu dr\u017eavu blagostanja kao realne opcije, u dana\u0161njoj globaliziranoj ekonomiji je jedino rje\u0161enje ispisano velikim crvenim slovima i zna\u010di ru\u0161enje dosada\u0161njeg poretka te izgradnje novog na osnovama beskompromisnog komunisti\u010dkog internacionalizma. Taj odgovor ne podrazumijeva negativne slobode liberalizma, kao ni rodnu, rasnu ili “tre\u0107esvjeta\u0161ku” emancipaciju bez internacionalizma zasnovanog na borbi radni\u0161tva. Ne podrazumijeva ni malogra\u0111ansko zgra\u017eavanje nad imigracijom, nestankom nacije ili prestankom dominacije nuklearne obitelji, \u0161to su ionako stvari koje kapitalizam spontano ostvaruje bez nas. Jedina politika koja vodi do istinske nezavisnosti i slobode jeste politika ukidanja klasnih razlika, odnosno komunizam koji se ne ograni\u010dava nepravilnim crtama na mapama, a \u010diji nositelj moraju biti svi oni koji \u017eive isklju\u010divo od svog rada.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Franjo Tu\u0111man, sa svojom fantazijom “tisu\u0107ljetnog sna”, nije bio prvi, nego posljednji predsjednik nezavisne Hrvatske, dr\u017eave koja je samo u okvirima socijalisti\u010dke federacije zapravo u\u017eivala suverenitet. No, pitanje koje nu\u017eno za sobom povla\u010di nemogu\u0107nost ostvarenja tisu\u0107ljetnog sna nije pitanje kako zaista posti\u0107i nacionalni suverenitet, nego je li on u kapitalizmu uop\u0107e mogu\u0107, bitan i potreban. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47510,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[629],"theme":[458],"country":[38,11],"articleformat":[450],"coauthors":[782,1797],"class_list":["post-47506","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-jugoslavija","theme-drustvo","country-hrvatska","country-srbija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47506","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47506"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47506\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47511,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47506\/revisions\/47511"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47510"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47506"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47506"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47506"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47506"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47506"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47506"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47506"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Zavisnost<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Partitokracija<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Korupcija<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Mo\u017eda je “nezavisnost” precijenjena?<\/strong><\/h2>\n\n\n\n