Sa znatnom dozom politi\u010dke, ali i puke voajeristi\u010dke znati\u017eelje probudila se hrvatska javnost pro\u0161log subotnjeg jutra. Tog se dana, naime, odr\u017eavala dugo i\u0161\u010dekivana skup\u0161tina Domovinskog pokreta. Stupanj znati\u017eelje nije bio nimalo neobi\u010dan znamo li da se, izme\u0111u ostalog, povela i rasprava o politi\u010dko-poslovnoj neutralnosti za\u0161titarske agencije koja je trebala osiguravati skup. Ishod je poznat, struja vukovarskog gradona\u010delnika Ivana Penave osigurala je prevlast, a pri tuma\u010denju tog procesa sam Penava je posegnuo za politi\u010dkim leksikonom iz, kako joj se tepa, “biv\u0161e dr\u017eave”.<\/p>\n\n\n\n
Penava je sukob struja, njegove i one Marija Radi\u0107a, okarakterizirao kao obra\u010dun ideolo\u0161ke i tehnomenad\u017eerske frakcije. Njegova, dakle, predstavlja autenti\u010dni hrvatski nacionalizam, a “radi\u0107evci” su zapravo kvarni poslovni ljudi koji zaslu\u017euju etiketu koja se u posljednja dva desetlje\u0107a socijalisti\u010dke Jugoslavije pripisivala dru\u0161tvenoj klasi direktora i bankara koji su, recimo to pojednostavljeno, “zaboravili” na socijalisti\u010dku narav zemlje u kojoj djeluju. Bio je u optjecaju taj termin i devedesetih u slu\u017ebi uglavnom difamatorskog opisa klasnog i ideolo\u0161kog sastava HDZ-a i zapravo svjedo\u010dio svojevrsnom ekonomskom kontinuitetu izme\u0111u “biv\u0161e dr\u017eave” i one sanjane 1.300 godina. I to ne etatisti\u010dkom u smislu ekonomskih politika ve\u0107 protr\u017ei\u0161nom. No, vratimo se Penavi. Nije stao samo na tehnomenad\u017eerima. Radi\u0107a i njegove pristalice optu\u017eio i za poku\u0161aj jogurt revolucije. Radi se o “metodologiji” micanja s vlasti Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u te 1989. nesklonog vodstva autonomne pokrajine Vojvodine i zapravo dokidanju njene autonomije. I \u010dinilo se da smo tom optu\u017ebom zavr\u0161ili s “TV kalendarom” za taj dan i da se Jugoslaviji ne\u0107emo vi\u0161e vra\u0107ati.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, te je ve\u010deri u Splitu koncert odr\u017ealo Bijelo dugme. Politi\u010dki naizgled sasvim bezazlen doga\u0111aj. Sve dok se na pozornici na splitskim Stinicama “na poluvremenu” nije dogodila zamjena: umjesto Mladena Voji\u010di\u0107a Tife u igru je u\u0161ao Alen Islamovi\u0107. A njega je dopalo da zapjeva “Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo” dok su ga na pozadinskim ekranima pratile zastave “biv\u0161e dr\u017eave”. Prvi su, \u017eeljni skandala i klikova, reagirali splitski portali, sugeriraju\u0107i i navodni bunt publike, a onda se zaka\u010dilo sve \u017eivo i ne\u017eivo i nastala je \u2013 afera. Ne znam je li politologija u potrazi za vlastitom znanstveno\u0161\u0107u koja nadilazi politi\u010dku neutralnost smislila kakvu metriku koja s obzirom na narav i sadr\u017eaj afere govori o stupnju i razvoju politi\u010dke kulture u odre\u0111enoj zajednici, ali ako je, ova afera bi mogla poslu\u017eiti kao ogledni primjer. Bez obzira na svu koli\u010dinu nepotrebnih komentara i izre\u010denih blesavosti, svaka afera, pa i ova, mo\u017ee poslu\u017eiti za dijagnosticiranje odre\u0111enih trendova i simptoma.<\/p>\n\n\n\n
Neizostavni dio afera ili skandala koji se ti\u010du domoljubnih osje\u0107aja su na\u017ealost gnjusne prijetnje. Meta je ovaj put, koliko znamo, bio pjeva\u010d Alen Islamovi\u0107. Na same prijetnje Islamovi\u0107 je odgovorio prili\u010dno indikativno: branio se time da je on samo radnik pjeva\u010d u poduze\u0107u Bijelo dugme \u010diji je vlasnik Goran Bregovi\u0107, sugeriraju\u0107i valjda tako da samoupravljanje kao dio jugoslavenske tradicije vi\u0161e ne postoji i da su same prijetnje i zbog toga proma\u0161ene. Pored nedopustivih prijetnji, javno se zazivala i zabrana ulaska Islamovi\u0107u u Hrvatsku, \u010dije su granice, eto, i dalje avnojevske. Tako\u0111er, pojedine braniteljske udruge i opcije na desnici reakcije su zasnivali na politi\u010dkoj mr\u017enji prema Jugoslaviji i njenom naslje\u0111u, kao \u0161to to obi\u010dno i biva u ovakvim prilikama. No, ovog su puta reakcije imale i dosad ne toliko primjetnu dimenziju kad je bilo kakva javna upotreba jugoslavenstva u bilo kojem obliku posrijedi.<\/p>\n\n\n\n
\u010cak i kod onih koji su reagirali striktno politi\u010dki, a pogotovo kod onih ne\u0161to manje ostra\u0161\u0107enih, negodovonje je u izda\u0161noj mjeri bilo zasnovano na kulturnom kriteriju. Naime, Jugoslaviji, njenoj simbolici i naslje\u0111u, pristupilo se kao nekoj vrsti kulturnog \u0161unda. Tako je, na primjer, ministar unutarnjih poslova Davor Bo\u017einovi\u0107 izvedbu pjesme proglasio degutantnom, a biv\u0161i splitski gradona\u010delnik Andro Opara, poku\u0161avaju\u0107i imitirati retori\u010dku manufakturu Velimira Bujaneca, posegnuo je izrazom “\u0161ugoslavija”. Naizgled trezveniji kulturni i glazbeni akteri su nastup Bijelog dugmeta ocijenili arogantnim i bahatim, a nisu izostale ni optu\u017ebe za provokaciju, popra\u0107ene naputkom da su mogli komotno i bez te pjesme. Pjesma o Jugoslaviji, \u010diji su stihovi u najmanju ruku ambivalentni kad se radi o politi\u010dkom procjenjivanju te zemlje, i sama Jugoslavija tretirani su kao navodno kontroverzni nastupi Desingerice koji “krsti” publiku patikom i renda nad njima sir. Dakle, radi se o nekoj vrsti malogra\u0111anske zabrinutosti za kvarenje omladine. Ili, kako je to bilo precizno sro\u010deno u nekoliko reakcija: Thompson vam je usta\u0161ki dernek, a Bijelo dugme i Jugoslavija su vam kultura.<\/p>\n\n\n\n
Upravo se u toj formulaciji krije tajna te (privremene) kulturalizacije jugoslavenskog naslje\u0111a. Ne radi se tu o depolitizaciji Jugoslavije ve\u0107 o depolitizaciji usta\u0161kog naslje\u0111a i NDH. Politi\u010dku lukrativnost afere desnica prvenstveno vidi u prilici koju je otvorila za neutralizaciju i legitimaciju onoga \u0161to se zbivalo u Imotskom prije mjesec dana. Ako se u prili\u010dno akrobatskom manevru izvedba jedne benigne pjesme na Stinicama izjedna\u010di s pjesmom o usta\u0161kim kolja\u010dima na imotskom trgu i popratnom ikonografijom i evakuira u sferu kulture, onda se sve optu\u017ebe za nedopustivu politi\u010dku dimenziju doga\u0111aja u Imotskom naprosto neutraliziraju. A usta\u0161ka ikonografija i pjesme postanu naprosto dio kulturne ba\u0161tine i mladena\u010dke (sub)kulture i ni\u0161ta politi\u010dki maligno, nekakva kombinacija nove kolekcije u Zari i obiteljske tradicije. Ako zaziv Jugoslavije svedemo na proma\u0161eni kulturni proizvod, onda su i evokacije usta\u0161tva kulturno pitanje li\u0161eno politi\u010dke dimenzije koje se nekome mo\u017ee, a i ne mora svidjeti. Ovisno o kulturnom ukusu, a ne politi\u010dkom stavu.<\/p>\n\n\n\n
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sa znatnom dozom politi\u010dke, ali i puke voajeristi\u010dke znati\u017eelje probudila se hrvatska javnost pro\u0161log subotnjeg jutra. Tog se dana, naime, odr\u017eavala dugo i\u0161\u010dekivana skup\u0161tina Domovinskog pokreta. Stupanj znati\u017eelje nije bio nimalo neobi\u010dan znamo li da se, izme\u0111u ostalog, povela i rasprava o politi\u010dko-poslovnoj neutralnosti za\u0161titarske agencije koja je trebala osiguravati skup. Ishod je poznat, struja […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47459,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[629,25],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-47457","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-jugoslavija","tag-nacionalizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47457","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47457"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47457\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47705,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47457\/revisions\/47705"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47459"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47457"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47457"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47457"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47457"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47457"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47457"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47457"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}