Najavljeni rast cijena plina u hrvatskom je javnom prostoru mahom tretiran kao teren za poteze Andreja Plenkovi\u0107a i budu\u0107nost njegova rejting. Sva ostala geopoliti\u010dka, ekolo\u0161ka, ekonomska, energetska i tehni\u010dka pitanja se preska\u010du, a da ne bi ostala potpuno zapostavljena, pobrinuo se Igor Lasi\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Dramati\u010dne novosti o stanju na tr\u017ei\u0161tu plina i njegovoj regulaciji u Hrvatskoj cure naokolo posljednjih dana fluidno poput, recimo, plina. Da su od \u010dvrste tvari, ve\u0107 bi od navale preskakivale jedna drugu, a ovako se valjda glatko stapaju u jedno. I to bez ikakvih burnijih reakcija u medijskom prostoru, kao da je rije\u010d o kakvom inertnom, tzv. plemenitom fluidu. Prvo je, naime, u javni vidokrug isko\u010dila vijest o dopu\u0161tenju dr\u017eavne regulatorne agencije za rast nabavne cijene plina u komunalnoj opskrbi za enormnih 42 posto. Sad se pak \u010deka odluka vlade o (ne)produ\u017eavanju subvencija u potro\u0161nji energenata za ku\u0107anstva i privredu.<\/p>\n\n\n\n
Sve \u0161to je doma\u0107a analiti\u010dka pamet, naseljena po medijima, iz toga zaklju\u010dila, jest da premijer Andrej Plenkovi\u0107 sprema teren za jo\u0161 jednu figuru spa\u0161avanja nacije. Ako ne bude tako, ako nas ostavi na cjedilu, analiti\u010dari su i na to pripravni: vlada \u0107e ve\u0107 popustiti u ne\u010demu drugom. U pravilu, opet ni za lijek nema sadr\u017eajnije analize onoga \u0161to bi ovdje moralo biti u fokusu, dakle, hrvatske energetske politike.<\/p>\n\n\n\n
A navedene vijesti iz toga sektora nude vi\u0161e nego zanimljiv izbor aktualnih relevantnih momenata za razmatranje. Na primjer, kanadski je Vermilion upravo razglasio otkri\u0107e novog potentnog eksploatacijskog polja blizu Kutine. Ono, imena Sava-07, ve\u0107 po sada\u0161njim projekcijama spada me\u0111u pet najizda\u0161nijih u Hrvatskoj, a jo\u0161 mu se pouzdano ne zna puni obim. Zna se da le\u017ei pod \u010dak trima \u017eupanijama, negdje u trokutu Kutina-Pakrac-Gare\u0161nica, pa otprilike dva i pol kilometra u dubinu zemlje. S kanadskim je koncesionarom u tom unosnom poslu i doma\u0107a, tj. ma\u0111arska Ina, me\u0111utim, u svojstvu manjinskog partnera.<\/p>\n\n\n\n
Nedavno zaokru\u017eena statistika hrvatske energetske proizvodnje za prvih sedam mjeseci ove godine ukazuje pritom na generalni pad. Uzrok je primarno sezonski te klimatski, s obzirom na ustrajnu su\u0161u ovog ljeta, dok se ovda\u0161nja elektroprivreda oslanja ve\u0107inski na hidroenergiju. No to ujedno zna\u010di da su\u0161tinski razlog minusu po\u010diva vi\u0161e u nepovoljnoj strukturi izvora hrvatske energetske proizvodnje.<\/p>\n\n\n\n
Nalik doma\u0107oj ekonomiji op\u0107enito, ona je veoma skromno diversificirana; reklo bi se – monokulturnog tipa. To zna\u010di da debelo prednja\u010de hidroelektrane, njih 28, a gotovo sve su naslije\u0111ene iz SFRJ. Ipak, na drugome mjestu su termoelektrane koje se pogone uglavnom plinom i ugljenom. Proizvodnja je ovog ljeta sko\u010dila samo u solarnim elektranama, ali njih ima premalo, kao i drugih energana s obnovljivim izvorima. S druge strane, plin se tretira kao tranzicijsko gorivo na putu prema ekolo\u0161ki \u010distoj, zelenoj energiji. Posrijedi je uvelike marketin\u0161ka etiketa, jer sistem nekako mora opravdati svako daljnje forsiranje ugljikovodika.<\/p>\n\n\n\n
Svejedno, eksploatacija plina u RH stagnira jo\u0161 s po\u010detka teku\u0107eg stolje\u0107a te milenija. U paru s takvim odnosom ide i kriminalno ispu\u0161tanje vlasni\u0161tva nad Inom iz ruku doma\u0107e vlasti. \u0160to se ti\u010de napose plinsko-energetske politike, istaknuto je i dr\u017eavno o\u0161te\u0107ivanje Petrokemije, drugog najve\u0107eg potro\u0161a\u010da plina u RH. Njoj su sve vlade u protekla dva i pol desetlje\u0107a nametale ulogu podre\u0111enog kupca, a u korist Ine.<\/p>\n\n\n\n
Prvi najve\u0107i potro\u0161a\u010d, Hrvatska elektroprivreda, proslavila se lanjskom aferom s bagatelnom preprodajom svojih plinskih zaliha tajkunu Pavlu Vujnovcu. No vratimo se aktualijama, gdje sljede\u0107a vijest javlja o imenovanju dvojice novih funkcionera u Savjet za pregovore s Molom o otkupu dionica Ine. To su Damir Habijan i Ante \u0160u\u0161njar; prvi je donedavni ministar gospodarstva i odnedavni pravosu\u0111a, a potonji je novi ministar gospodarstva RH. Obojica su pravnici po izobrazbi, i pitanje je koliko su kompetentni za ovu im povjerenu zada\u0107u. Jo\u0161 i ve\u0107e je ono u vezi s ozbiljno\u0161\u0107u hrvatske dr\u017eave u pothvatu Inina povrata.<\/p>\n\n\n\n
Posjed nad Inom nije problematika samo pravne naravi, pa ni trgova\u010dke ili diplomatske, nego energetsko-tehni\u010dke. Ina danas vi\u0161e nije \u0161to je bila, niti su joj aktivne perspektive iste, pa nemojmo zami\u0161ljati vra\u0107anje na pozicije otprije desetlje\u0107e i pol, kad je izru\u010dena Molu. A u stru\u010dnim raspravama koje su na margini javne scene u me\u0111uvremenu vo\u0111ene o \u0161ansama za povrat Ine, iskristaliziralo se jo\u0161 pone\u0161to bitno.<\/p>\n\n\n\n
Prije svega, dojam je kako se nema smisla iscrpljivati na poku\u0161aju vra\u0107anja u hrvatski ve\u0107inski posjed cjelovite Ine. Ma\u0111are ovdje navodno zanima prvenstveno transport i prodaja derivata, iliti midstream<\/em> i downstream<\/em> \u2013 kazano rje\u010dnikom nafta\u0161a. Hrvatska bi svoj najve\u0107i interes morala zato potra\u017eiti u preuzimanju natrag onog segmenta kojim se nadziru doma\u0107e zalihe fosilnih goriva. To\u010dnije, njihovo istra\u017eivanje i komercijalna eksploatacija, a to se ina\u010de naziva upstream<\/em>. Ako se RH pored toga ikad za\u017eeli i prerade, eno joj pridavljena Inina rafinerija u Sisku, jer Ma\u0111ari s njom o\u010dito ne znaju \u0161to bi \u010dinili.<\/p>\n\n\n\n Proces ne bi smio na strate\u0161kom pozicioniranju zapeti samo zato \u0161to je Plenkovi\u0107 vi\u0161e puta obe\u0107avao vra\u0107anje Ine u doma\u0107e ruke. Nijednom otad nije poduzeto ni\u0161ta u tom smjeru, pa \u0107e jo\u0161 manje sre\u0107e biti uz poduzimanje bez uspjeha. U svemu tome, rastu\u0107a cijena plina je rezultat sve neizvjesnije me\u0111unarodne politi\u010dke i ekonomske situacije. Usmjerimo pa\u017enju na\u010das i prema tom kontekstu, bar zbog vijesti kojima je zapo\u010det ovaj tekst.<\/p>\n\n\n\n Jedna tako navodi da je Rusija s prvim polugodi\u0161tem \u201924. opet presko\u010dila Ameriku na top-listi glavnih snabdjeva\u010da Europske unije plinom. Na prvome se mjestu stabilizirala Norve\u0161ka, ali rat u Ukrajini zapo\u010det je i vodi se ipak u najtje\u0161njoj vezi s trgovinom ruskim energentima na europskom tr\u017ei\u0161tu. Dodatna, jo\u0161 svje\u017eija novost potje\u010de od izjave ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog koji je najavio skoru totalnu obustavu transporta ruskih petroenergenata kroz Ukrajinu. Pustimo sad njegove i mnogo\u010dije kalkulacije iza te ispred toga, suo\u010dimo se sa zrelom mogu\u0107no\u0161\u0107u osude na puno skuplji neruski plin i naftu.<\/p>\n\n\n\n Znali o tome i\u0161ta ili buljili mimo elementarnog razumijevanja, trebali bismo se valjda slo\u017eiti da je krajnji \u010das za akcijsko unapre\u0111enje energetske neovisnosti. Ne odnosi se to samo na Hrvatsku, nego bi se budu\u0107nost svijeta morala bazirati u \u0161to ve\u0107oj lokalnoj proizvodnji energije. To neopozivo zadaju klimatski i ekolo\u0161ki prioriteti, uostalom, s naglaskom na obnovljive izvore, ali i s navodnom tranzicijom pomo\u0107u plina.<\/p>\n\n\n\n Forsiranje trgovine ukapljenim plinom ostavlja za sobom kudikamo ve\u0107i uglji\u010dni otisak negoli promet njegovom prirodnom, gasolikom varijantom. A zbog emisije ugljika sve ovo smo i zapo\u010deli, pa uslijed profiterskih sukobljenih interesa stali, iako znamo da kako-tako i kad-tad moramo nastaviti dalje, ili nas ne\u0107e biti. Ljudske vrste, dakle, a ne Hrvatske ili Ma\u0111arske, te \u010dak Rusije ili Amerike. S plinom je jasno da se mora iskoristiti makar ovo \u0161to je pri ruci, i to s najve\u0107om mogu\u0107om koristi za lokalnu zajednicu. Paralelno, imperativ je \u0161irenje potencijala za kori\u0161tenje energije sunca, kao najmanje zahtijevan cilj.<\/p>\n\n\n\n No u Hrvatskoj je u\u010dinjeno sve da se ote\u017ea npr. zadru\u017eno ugra\u0111ivanje solara na obiteljske ku\u0107e i ulaz produkcijskog im vi\u0161ka u distribucijsku mre\u017eu. Na poduzetim tranzicijskim etapama, vjetroenergetskoj i biomasenoenergetskoj, prosperirali su tek privatni investitori i \u0161pekulanti. Zna\u010di, fali nam i ugljikovodi\u010dne proizvodnje i one iz obnovljivaca, ali jo\u0161 i vi\u0161e energetsko-politi\u010dka strategija te demokratizacija.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Najavljeni rast cijena plina u hrvatskom je javnom prostoru mahom tretiran kao teren za poteze Andreja Plenkovi\u0107a i budu\u0107nost njegova rejting. Sva ostala geopoliti\u010dka, ekolo\u0161ka, ekonomska, energetska i tehni\u010dka pitanja se preska\u010du, a da ne bi ostala potpuno zapostavljena, pobrinuo se Igor Lasi\u0107. Dramati\u010dne novosti o stanju na tr\u017ei\u0161tu plina i njegovoj regulaciji u Hrvatskoj […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47445,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[128,532],"theme":[457],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-47442","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-energetika","tag-plin","theme-klima","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47442","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47442"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47442\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47449,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47442\/revisions\/47449"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47445"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47442"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47442"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47442"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47442"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47442"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47442"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47442"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Krajnji \u010das<\/h2>\n\n\n\n