Gaming<\/em> industrija jedna je od najbr\u017ee rastu\u0107ih na svijetu, a njen ni\u0161ni presti\u017e i imperativ konstantnog sadr\u017eaja koji treba proizvoditi stavlja ogroman pritisak na zaposlenike, kako u ovim najve\u0107im tvrtkama \u2013 nerijetko tek fran\u0161izama internacionalnih megakorporacija poput Universala ili DreamWorksa \u2013 tako i u malim, nezavisnim studijima koji \u017eele do\u017eivjeti svoj san i etablirati se na lukrativnom tr\u017ei\u0161tu.<\/p>\n\n\n\nJedan od studija takvog profila je i Arrowhead Game Studios, nezavisni studio baziran u Stockholmu koji su 2008. godine osnovali kolege i prijatelji s Tehni\u010dkog fakulteta u Lulei. Iako se radilo prakti\u010dki o ku\u0107nom studiju njihov prvi projekt, Magicka<\/em>, osvojio je te 2008. i nagradu za \u0161vedsku videoigru godine. To ih je potaknulo na daljnji razvoj, pa su \u2013 nakon jo\u0161 dvije izdane igre s pozitivnom recepcijom \u2013 2015. razvili i Helldivers<\/em>, primjer tzv. top down shooter<\/em> \u017eanra kojeg je odlikovala jednostavna grafi\u010dka realizacija, ali visoka igrivost. Ona je privukla pa\u017enju velikih igra\u010da, vje\u010dno u potrazi za ba\u0161 takvim nezavisnim projektima koje bi uz malo rizika, a s visokim potencijalom, mogli dobro unov\u010diti i otvoriti ulaz na neka nova tr\u017ei\u0161ta. Arrowhead je tako prihvatio ponudu Sony Computer Entertainmenta s kojim su sklopili ugovor o izdava\u0161tvu i distribuciji. Preko \u010detiri milijuna prodanih primjeraka oboma je donijelo ono \u0161to su i od istog o\u010dekivali: jednima potencijal rasta, drugima priliku za iskori\u0161tavanje tog rasta.<\/p>\n\n\n\nNeo\u010dekivani hit<\/h2>\n\n\n\n
A on je do\u0161ao ove godine u vidu nastavka naslova iz 2015., Helldivers 2<\/em>. Igra, lansirana nakon \u010detverogodi\u0161njeg razvoja u velja\u010di, gotovo je instantno postala hit\u010dina me\u0111u gejmerima; tolika da su prva dva tjedna od izbacivanja protekla u kalibriranju servera koji naprosto nisu mogli prihvatiti toliku koli\u010dinu prometa, neo\u010dekivanu \u010dak i za sam Sony ali i za Steam<\/em>, PC platformu na kojoj je igra plasirana za stolna ra\u010dunala. U roku od tri tjedna igru je kupilo preko 700.000 igra\u010da, a svi relevantni gejming mediji \u0161irili su rije\u010d o proizvodu koji je do\u0161ao prakti\u010dki niotkud, a koji je ve\u0107 u velja\u010di okarakteriziran kao legitimni kandidat za globalnu videoigru godine. Ono \u0161to posebice fascinira jest \u010dinjenica da igra ne nudi, barem na prvi pogled, neki revolucionarni koncept koji bi objasnio takvu maniju me\u0111u igra\u010dima. Grafi\u010dki je ona uredna i u korak s aktualnim trendovima, ali daleko od toga da je u pitanju koketiranje s nekim najnovijim, next gen engine <\/em>grafi\u010dkim standardima poput eto, Unreal Engine 5<\/em>. Ne, ono \u0161to u toj jednostavnosti odska\u010de upravo je njena visoka igrivost, ali i pozadinska pri\u010da netipi\u010dna za dominantni multiplayer<\/em> narativ.<\/p>\n\n\n\nU Helldivers<\/em> 2 tematska premisa tako\u0111er je jednostavna, ali isto tako i jako subverzivna. Traje Drugi galakti\u010dki rat, kojeg Superzemlja\u0161i vode protiv dviju preostalih dominantnih galakti\u010dkih rasa: tzv. Terminida, rase insektoida koja je vidljivo direktno preuzeta iz popularne filmske fran\u0161ize Starship Troopers<\/em>, na \u010diji popkulturalni utjecaj se i ina\u010de Helldiversi sna\u017eno naslanjaju. S druge strane su tu Automatons, populacija odmetnutih kiborga koji su pak sna\u017eno izgra\u0111eni na Terminator fran\u0161izi. Helldiversi su pak elitne ljudske jedinice koje se oda\u0161ilju po galaksiji u misiju osloba\u0111anja planeta od tih dviju ugroza. Svaki igra\u010d predstavlja jednog Helldivera, a server oda\u0161ilje nova boji\u0161ta i nove planete koje treba osvajati ili braniti, ovisno o dinamici sukoba koji se mijenja u stvarnom vremenu. Te bitke vodite zajedno s drugim Helldiversima u multiplayer<\/em> sustavu. I u redu, re\u0107i \u0107ete opet, ali \u0161to je tu onda posebno?<\/p>\n\n\n\nZa po\u010detak: mehanika igre. Videoigre dana\u0161njice odgovaraju nalozima individualisti\u010dki orijentirane industrije. Sve sli\u010dne multiplayer<\/em> fran\u0161ize obi\u010dno svoj uspjeh temelje na dinami\u010dnom okru\u017eenju borbe po klju\u010du “moj spas za mene”. Va\u017eni ste isklju\u010divo vi i va\u0161a sudbina protiv ostalih, gdje sve oko sebe trebate eliminirati kako biste do\u0161li do kona\u010dnog uspjeha i izdignuli se iznad okoline. U Helldivers svijetu to je sasvim druga\u010dije; igra je u potpunosti orijentirana prema suradnji me\u0111u igra\u010dima kako bi zajedno do\u0161li do uspjeha. Mo\u017eete vi ciljeve ostvarivati i sami \u2013 dodu\u0161e, ni u jednoj varijanti se ne natje\u010dete protiv ostalih igra\u010da \u2013 ali sama premisa igre vas tjera da se u potrazi za rezultatima i zabavom pove\u017eete s ostalima i zajedno s njima pronalazite najbolja rje\u0161enja. Je li to istrebljivanje neprijatelja, prikupljanje resursa poznatijih kao samples <\/em>(uzorci), ili suradnja na usputnim, sekundarnim misijama koje nisu samo puca\u010dki orijentirane, to je na vama. Igra vrednuje kolektivizam i empatiju, gdje se tako\u0111er ne odvija \u010desta toksi\u010dna nuspojava gaming <\/em>fran\u0161iza, pogotovo multiplayer<\/em> verzija: igra\u010di poma\u017eu neiskusnijim suigra\u010dima, preuzimaju\u0107i teret trenutka ovisno o vlastitom iskustvu i vje\u0161tini.<\/p>\n\n\n\nTakav pristup postaje malo jasniji kada uo\u010dimo i subverziju u temi same igre. \u010citava pri\u010da o Drugom galakti\u010dkom ratu neobi\u010dno jasno ocrtava neke aktualne politi\u010dke trendove, i to kroz vidljivo prenagla\u0161enu parodiju. Superzemlja\u0161i su zapravo kolonijalna sila kojoj su puna usta demokracije, ali one koja se naziva “kontroliranom”, \u0161to suodnos s ostalim galakti\u010dkim rasama stavlja u prepoznatljiv kontekst. Terminidi, ta insektoidna rasa, zapravo \u017eive na planetima koji su prepuni E-710 elementa, galakti\u010dki vrijednog resursa. Zemljani su vidljivo iza pri\u010de o “preno\u0161enju demokracije” galaksijom nametnuli rat ozlogla\u0161enim insektima s jasnim ciljem u pozadini: same misije na tim planetima uklju\u010duju klanje svega \u0161to hoda (na nekoliko pari nogu) na putu do cilja, odnosno ekstrakcije tih resursa. Automatonsi su prezentirani pak kao hladna industrijski orijentirana bi\u0107a, koja su programirana da zajedno rade na ugrozi te superzemljane nazovi demokracije. Tu je pak vidljiva subverzivna nit hladnoratovskog odnosa; Automatonsi su zapravo komunisti, “neprijatelji iz fabrika li\u0161eni ljudskosti” koji je kudikamo te\u017ei za pokoriti od nesretnih insekata, ali protiv kojih i propaganda \u2013 koje kreativno ne nedostaje na mapama \u2013 intenzivnije radi.<\/p>\n\n\n\n
Politi\u010dki u\u010dinak<\/h2>\n\n\n\n
Arrowhead nije bio ni prisiljen naro\u010dito dublje predstavjati tu o\u010ditu satiru, ali ona tako\u0111er dolazi u dodatnim pozitivnim aspektima njihovog rada. Naime, ljudi iz studija u potpunosti su orijentirani ka komunikaciji s igra\u010dima, bilo to kroz samu igru u kojoj se mo\u017ee susresti developere na “licu mjesta”, bilo na slu\u017ebenim kanalima platformi kao \u0161to su Discord<\/em> ili Twitch<\/em>, gdje redovno komentiraju i obja\u0161njavaju odluke vezane uz igru i njen napredak. Takav vid pristupa i transparentnosti igra\u010dima stvara osje\u0107aj cijenjenosti i povezanosti, i nije \u010dudo onda da je zajednica izgra\u0111ena oko same videoigre u samo pola godine postala jedna od naj\u010dvr\u0161\u0107ih ikada. Jasno, koliko god ta transparentnost i demokrati\u010dnost slu\u017eile pobolj\u0161anju iskustva, toliko poma\u017ee i da studio prihvati kritike oko detalja u igri. Me\u0111utim, koliko je to\u010dno jaka ta zajednica najbolje opisuje jedan “galakti\u010dki” rat kojeg su pokrenuli ba\u0161 sa jakim igra\u010dem kao \u0161to je Sony.<\/p>\n\n\n\nSony, prema ugovoru vezanom uz Helldivers<\/em> fran\u0161izu, Arrowheadu ne omogu\u0107ava samo \u0161iroku distribuciju, ve\u0107 i financijski potpoma\u017ee rad. Istovremeno, iako je Arrowhead narastao do 120 zaposlenika u novim uredima u Stockholmu, iz studija dolaze koherentne informacije o zapo\u0161ljavanju: tvrde da ne \u017eele krenuti u \u0161irenje samo radi \u0161irenja, ve\u0107 kadroviraju samo ljude u ciljane odjele koji se dodatno optere\u0107uju ovim novim obujmom rada. A kada je Sony u svibnju, osokoljen abnormalnim brojkama koje su uklju\u010divale i gotovo pola milijuna igra\u010da u realnom vremenu, potegnuo kontroverzni potez ujedinili su se i igra\u010di i studio \u2013 kao primjer te zajednice \u2013 kako bi se upustili u bitku za spas projekta i ideje. Naime, Sony je preko no\u0107i, kao glavni distributer, iskoristio svoju mo\u0107 i nalo\u017eio bez suglasnosti Arrowheada da svi PC igra\u010di moraju svejedno napraviti PSN (PlayStation Network<\/em>) ra\u010dun kako bi mogli igrati igru, iako je \u017eele igrati na sasvim drugoj platformi koja s PlayStationom nema nikakve veze. PSN se, jasno, pla\u0107a dodatno Sonyju, koji je potez pravdao “kontrolom nad igra\u010dkim bazenom u svrhu sigurnosti od upada tre\u0107ih strana u ra\u010dune”. U realnosti je to samo bio jeftin poku\u0161aj ostvarivanja dodatnog profita uslijed ogromnog interesa, i to kroz blatantne ucjene.<\/p>\n\n\n\nIspalo je da je Helldivers zajednica ucijenila njih. Studio, tako\u0111er osokoljen golemim interesom, preko gorenavedenih kanala uputio je apel <\/a>igra\u010dima da prakti\u010dki pohitaju ostaviti negativne recenzije na njihovu vlastitu igru kako bi udarili distributera ondje gdje najvi\u0161e boli. Bio je to blef na koji je Sony pao; u roku od par dana korisnici su izbombardirali igru na svim platformama, gdje je \u010dak 53% recenzija bilo negativno, uklju\u010duju\u0107i i 85.000 negativnih recenzija na Steamu<\/em>, platformi za kupovinu igara koju je Sony htio izmanipulirati za svoju korist. Sony \u010dak nije mogao odraditi ni osvetni\u010dki pohod samom studiju, jer bez obzira \u0161to ovi imaju svega 120 zaposlenih, nije im u interesu da im povuku sredstva i tako nadoliju ulje na vatru s tolikom zajednicom okupljenom oko Arrowheadovih ostvarenja. Ona je ta koja je omogu\u0107ila njihovu sada ve\u0107 realnu neovisnost, \u010dak i u slu\u010daju da je Sony povukao financiranje dijela poslovanja.<\/p>\n\n\n\nJedna takva bitka ne zna\u010di da je galakti\u010dki rat u gaming<\/em> industriji dobiven, ni u ludilu. Ali, uz navedene konkretne primjere sindikaliziranja kao i ovakve primjere otvorenih sukoba ujedinjene zajednice nad njenim mastodontima poput Sonyja daju nadu da se stvari ipak mogu druga\u010dije raditi, s naglaskom na zajedni\u010dku korist radnika koji stoje iza igre i igra\u010da koji su se s njima direktno povezali u korist pobolj\u0161anja. Boomerskim povr\u0161nim leksikom: bilo bi lijepo kada bi zaista djeca odrastala uz “ubijanje” negativnih trendova industrije igara. Jer ti trendovi zaista ubijaju ljude koji joj iz sjene i op\u0107enito nepriznati i iskori\u0161tavani donose golem profit i mogu\u0107nost, eto, ucjena.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Gejming industrija \u010desto se isti\u010de kao jedna od najbr\u017ee rastu\u0107ih na svijetu. Samim tim njen razvoj donosi i zanimljive politi\u010dke momente. Me\u0111u njima posebno mjesto zauzima igra Helldivers 2. Ne samo da se njena igrivost zasniva na kolektivizmu kao mehanizmu dostizanja uspjeha, ve\u0107 se i njen poslovno-dru\u0161tveni \u017eivot brani kolektivnim naporima od \u010distih profitnih motiva. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47366,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[1716],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[1592],"class_list":["post-47363","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-gejming-industrija","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47363","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47363"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47363\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47368,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47363\/revisions\/47368"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47366"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47363"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47363"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47363"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47363"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47363"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47363"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47363"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}