Ne poma\u017ee ukazivanje na starogr\u010dku povijest, nije od velike vajde ni usmjeravanje na razvoj perspektive u povijesti slikarstva, a kamoli da ulogu igra vi\u0161estoljetna kr\u0161\u0107anska aproprijacija drugih tradicija, \u010desto ognjem i ma\u010dem. Fragilnost i nadurenost kr\u0161\u0107anskih du\u0161ebri\u017enika povodom sporne scene s otvaranja Olimpijskih igara samo je \u0161tit od spominjanja teku\u0107ih ratova i genocida, \u0161trajkova radnika koji su na i oko otvaranja radili i gentrifikacije dijelova Pariza. I ni\u0161ta vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Prema drevnoj tradiciji, svi ratovi se pauziraju \u010dim krenu Olimpijske igre. Ove aktualne u Parizu, me\u0111utim, otvorene su samo zato da bi jedan specifi\u010dan rat \u2013 otpo\u010deo. Takav je makar bio dojam nakon sve\u010danosti njihova otvaranja pro\u0161li tjedan. Naravno, rije\u010d je pritom o kulturnom ratu, a sve je prouzro\u010dio jedan naizgled bezazleni igrokaz. Sigurno znate osnove te pri\u010de, jer se danima zatim nije mogla nikako izbje\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
Uglavnom, onda vam je poznata i argumentacija suprostavljenih tabora. Fragilniji kr\u0161\u0107ani ustvrdili su da ih je predstava gadno uvrijedila, rugaju\u0107i se Isusu. Fatalna je ispala scena s izvo\u0111a\u010dima okupljenim za nekakvim duga\u010dkim stolom. U sredini, pak, isticao se jedan poznati drag queen<\/em> u kostimu gr\u010dkog boga Dioniza. No budni molitelji ne daju se prevariti kad je u pitanju dru\u0161tvo za trpezom, nego znaju da se prizor ti\u010de njihove kuhinje. Ustvari, da je ve\u010dera tu ve\u0107 poslu\u017eena, i to Isusova zadnja na slobodi. Nema veze \u0161to je uzvanika u Parizu bilo 17, a u Jeruzalemu svega 13. Ne bi se organizator usudio ovako poniziti muslimane \u2013 zavapio je potom mnogi Isukrstov sljedbenik.<\/p>\n\n\n\n U tu poredbu ugra\u0111eno je vidno kajanje zbog navodne kr\u0161\u0107anske miroljubivosti u dana\u0161njici. I, ni\u0161ta manje, \u017ealjenje za vremenima kad se evan\u0111elja zastupalo ognjem i ma\u010dem. Nije to ni tako kratko trajalo, ako \u0107emo pravo, nego sve od poranog Srednjeg vijeka do 20. stolje\u0107a. A sad svoje argumente za raspravu iznose i liberali, standardno pribrani. Ta ipak je Dioniz stariji od Isusa, a Grci su smislili Igre. Ne samo toga svog boga vina i provoda, omame i plodnosti.<\/p>\n\n\n\n Nadalje, sporan je i napadni udio queera<\/em> u onako dizajniranom otvorenju. Pobornici nadurenog kr\u0161\u0107anstva inzistiraju na tezi da je time i sam Krist progla\u0161en za ordinarnu peder\u010dinu. I sad ti njima objasni da su Grci u svoje vrijeme i od toga bili stvorili umjetnost. A zna se \u0161to su Grci tad zna\u010dili u, s opro\u0161tenjem, regiji. Figurirali su kao glavni trendseteri, opinionmejkeri, kulturtregeri. Kona\u010dno, sudionici ove diskusije bi se uvijek iznova vra\u0107ali na pitanje samog porijekla one sjedeljke u Parizu.<\/p>\n\n\n\n Otkako je Leonardo da Vinci potkraj 15. stolje\u0107a naslikao slavnu Posljednju ve\u010deru, nije se za njom toliko pra\u0161ilo. To\u010dnije, za njezinom ikoni\u010dkom kompozicijom kakvu su mnogi razra\u0111ivali prije i poslije, ali nitko tako efektno. Jasno, apostoli se nisu imali razloga gurati onako s jedne strane trpeze. Leonardo tu slijedi neke starije poku\u0161aje scenolikog prikaza, aktere dosljedno okrenuv\u0161i \u010detvrtom zidu \u2013 publici.<\/p>\n\n\n\n Ipak, on pored toga unapre\u0111uje geometrijsku perspektivu, tad razmjerno svje\u017eu inovaciju u slikarstvu. U nju ugra\u0111uje omek\u0161avanje kontura i tonova udaljenih objekata, u odnosu na bli\u017ee. Njegova slika zadobiva izuzetnu prostornost, ali u\u010desnici ve\u010dere na \u010delu s Isusom ostaju dvodimenzionalni. Sa svim licima u istom planu, posve\u0107uje se karakterizaciji. Neki drugi slikari rje\u0161avali su isti motiv bitno druk\u010dije. Tintoretto vi\u0161e do\u010darava ambijent kr\u010dme, s tek minimumom portretne individualizacije. Rubens izme\u0111u ramena apostola naguranih oko stola ostavlja samo uski razmak do figure Isusa.<\/p>\n\n\n\n Svejedno, otkad su Da Vincijevi likovi zauzeli tu pozu, nema \u0161anse da bilo tko u sli\u010dnom rasporedu sjedenja pro\u0111e li\u0161o. Taj automatski dospijeva u davin\u010dijevski kontekst, poziva se na nj. Takva je naprosto priroda i dinamika sudjelovanja u zna\u010denjskom polju, gdje dominantna kulturna upori\u0161ta obavezuju sve. Zato prili\u010dno beznade\u017eno zvu\u010de vapaji liberalnog uma da Pari\u017eani nisu mislili nu\u017eno ni prvenstveno na Isusa Krista.<\/p>\n\n\n\n Nije sad va\u017eno to \u0161to je eklekti\u010dki naum tvoraca pari\u0161kog uprizorenja smjerao na reference kudikamo \u0161ire od novozavjetnih. Vi\u0161e ima smisla obratiti pa\u017enju na jednu drugu kolekcionarsku \u010dinjenicu. Kao \u0161to je Da Vinci poklopio sve ostale Posljednje ve\u010dere, ali i jednostrane trpezarijske stolove generalno, kr\u0161\u0107anstvo nastoji vladati svime. Metode potonjeg kudikamo su razra\u0111enije i od Leonardovih i od autora pari\u0161ke sve\u010danosti. Op\u0107epoznato je da ono po raznim aspektima niti ne podsje\u0107a na sebe iz po\u010detnih faza. U me\u0111uvremenu, naime, afirmiralo se prikupljaju\u0107i brojne komponente starijih religija koje se ina\u010de tako i strukturiraju. Danas bismo rekli i da ih je podvrglo kulturnoj aproprijaciji.<\/p>\n\n\n\n Jednom kad mu je krenulo, ono je gutalo sve oko sebe, hranilo se pre\u0111ima i razvijalo malo parazitski, malo saprofitski. Postaju\u0107i i fizi\u010dki nasilnije uz vlast i posjed, s vremenom je nau\u010dilo do\u017eivljavati sebe te\u017ei\u0161tem ljudske vrste. S takovrsno stasalim mentalitetom, bilo bi krajnje \u010dudno da se kri\u017eari na\u0161eg doba ne osjete naciljanima svakim onakvim stolom. Toj simbolici ne bi uspio izmaknuti ni marketin\u0161ki sektor Ikee, ve\u0107 bi mu za vrat puhali Miro Bulj i biskup Vlado Ko\u0161i\u0107.<\/p>\n\n\n\n Jer kad si \u010deki\u0107, davno je lijepo re\u010deno, tada od svega vidi\u0161 \u010davao. Buljavi nemaju zadr\u0161ke s hipersenzibilno\u0161\u0107u u tom pogledu, tako i ovaj put. Ba\u0161 s te strane do\u0161la je zato procjena da se woke<\/em>-po\u0161ast u teroriziranju ve\u0107ine o\u010dito vi\u0161e ne zaustavlja na Eurosongu. No te\u0161ko da je ikom tajna i to da se kulturni ratovi najbolje rasplamsavaju u periodima kriza. Politi\u010dkih, ekonomskih, sigurnosnih, te svih njihovih kombinacija. A ova sada\u0161nja bi se mogla nazvati super\u0107elijom, majkom svih kriznih stanja, pa ni bjesomu\u010dni identitetski okr\u0161aji nisu slu\u010dajni. Temeljna uzro\u010di\u0161ta dru\u0161tvene napetosti maknuta su van fokusa.<\/p>\n\n\n\n Da nisu, o Igrama bi se pri\u010dalo i u vezi s drugom stranom njihove medalje. O tome, dakle, kako se i uz ovo njihovo izdanje tla\u010di domicilnu sirotinju pod izlikom sigurnosti. Kako se dijelovi Pariza mu\u010dki pacificiraju i gentrificiraju radi profita. Ili bi se tematizirao genocid nad Palestincima, a kamoli pripadaju\u0107i rat kojeg ne zaustavljaju nikakve Olimpijske igre. Zaista, od njih je u tom smislu politi\u010dnosti uzbudljiviji bio \u010dak i spomenuti Eurosong.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ne poma\u017ee ukazivanje na starogr\u010dku povijest, nije od velike vajde ni usmjeravanje na razvoj perspektive u povijesti slikarstva, a kamoli da ulogu igra vi\u0161estoljetna kr\u0161\u0107anska aproprijacija drugih tradicija, \u010desto ognjem i ma\u010dem. Fragilnost i nadurenost kr\u0161\u0107anskih du\u0161ebri\u017enika povodom sporne scene s otvaranja Olimpijskih igara samo je \u0161tit od spominjanja teku\u0107ih ratova i genocida, \u0161trajkova radnika […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":47341,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[49],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-47339","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-sport","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=47339"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47339\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":47344,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/47339\/revisions\/47344"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/47341"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=47339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=47339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=47339"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=47339"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=47339"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=47339"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=47339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Pitanje perspektive<\/h2>\n\n\n\n