Ovog petka preporu\u010dujemo zabavan i dan-danas avangardan pamflet “Pravo na lijenost” francuskog socijalista Paula Lafarguea iz 1883., u kojem on \u017eustro napada “religiju rada” i zagovara ograni\u010denje radnog vremena na tri sata dnevno. <\/p>\n\n\n\n
Knji\u017eica “Pravo na lijenost” u hrvatskom prijevodu objavljena <\/a>2020. 1<\/a><\/sup> svojim naslovom mo\u017ee izazvati konotacije self-help literature poput one koja nam nala\u017ee da se ugledamo na Dance<\/a> i nakon posla se u\u0161u\u0161kamo pod dekicu s komadom torte. Me\u0111utim, autor “Prava na lijenost”, francuski socijalist Paul Lafargue, ve\u0107 \u0107e na prvoj stranici natjerati \u010ditatelje da se ostave torte, a ostatkom teksta i da se pridignu s kau\u010da i zbace dekicu sa sebe u nevjerici da je \u010dovje\u010danstvo prihvatilo ideju rada kao ne\u010deg pozitivnog. Kad bi se “Pravo na lijenost” dramatiziralo, glumac-narator imao bi te\u017eak zadatak, jer rafali Lafargueove frustracije su neprekidni, \u017eestoki ali i urnebesni; ne\u0161to kao George Costanza s nesebi\u010dnim namjerama i jo\u0161 \u010de\u0161\u0107im napadajima bijesa i urlanja.<\/p>\n\n\n\n Originalno izdan 1883., pamflet “Pravo na lijenost” mo\u017ee djelovati kao nesistemati\u010dan niz pro\u017evakanih uvida o eksploataciji radnika u tvornicama, za\u010dinjen gorljivim tonom i tlapnjama o idili\u010dnom \u017eivotu prije pojave kapitalizma. U svoje vrijeme, me\u0111utim, Lafargue je bio pionirski autor \u010dije su ideje utjecale na razne struje marksizma i anarhizma, Keynesove ideje o prekomjernoj proizvodnji, pa onda i niz suvremenih autora\/ica koji dovode u pitanje dogmu rada, poput Kathi Weeks u knjizi “The Problem With Work”, Jenny Odell<\/a> u “How to Do Nothing”, Sarah Jaffe<\/a> u “Work Won’t Love You Back” ili Davida Graebera<\/a> u “Bullshit Jobs”. Budu\u0107i da je Lafargue “Pravo na lijenost” pisao kao politi\u010dki pamflet ili manifest, oprostit \u0107emo mu nedostatak sistemati\u010dnosti i poku\u0161ati izvu\u0107i najva\u017enije poante.<\/p>\n\n\n\n Lafargueova nesistemati\u010dnost i golema frustracija razumljive su u kontekstu toga da je “Pravo na lijenost” dijelom pisao dok je bio u pari\u0161kom zatvoru Sainte-P\u00e9lagie zbog svog politi\u010dkog djelovanja, \u0161to mu nije bio prvi ni zadnji put. Ro\u0111en na Kubi 1842. u obitelji francusko-kreolskog porijekla, Lafargue je ve\u0107inu \u017eivota proveo u Francuskoj, uz neke periode u Engleskoj i \u0160panjolskoj, a politi\u010dki anga\u017eman zapo\u010deo je kao student medicine, \u010dlan Prve internacionale i anarhist pod utjecajem Proudhonovih ideja. Ubrzo se pod utjecajem Marxa i Augustea Blanquija s anarhizma preobratio na marksizam i ostatak \u017eivota posvetio je \u0161irenju Marxovih ideja me\u0111u francuskim radnicima. U Londonu je kao gost u ku\u0107i Karla Marxa upoznao njegovu k\u0107er Lauru s kojom se vjen\u010dao 1868. i sura\u0111ivao na prevo\u0111enju Marxovih radova na francuski, a 1911. Laura i Paul istovremeno su izvr\u0161ili samoubojstvo u dobi od 66 odnosno 69 godina. Lafargue je bio jedan od osniva\u010da Francuske radni\u010dke partije, a zbog sudjelovanja u \u0161trajkovima i drugim tada ilegalnim aktivnostima vi\u0161e puta je zatvaran. 1891. godine postao je prvi socijalist izabran u francuski parlament u Lilleu, iako je u tom trenutku bio u policijskom pritvoru. Njegovo najva\u017enije djelo “Pravo na lijenost” do\u017eivjelo je 17 reizdanja za vrijeme Ruske revolucije 1905.<\/p>\n\n\n\n “Pravo na lijenost” u velikoj se mjeri oslanja na opreke, izme\u0111u npr. barbara i Rimljana ili domorodaca i kolonizatora, kako bi se naglasila suprotnost izme\u0111u navodno prirodnog stanja dokolice i nametnutog rada. Kapitalizam je natjerao ljude da po cijele dane rade te\u0161ke fizi\u010dke poslove i skupo pla\u0107aju smje\u0161taj u neljudskim uvjetima, a Lafargue vjerno do\u010darava posljedice takvog rada na zdravlje radnika. “Bilo bi puno bolje \u0161iriti zaraze i trovati izvore nego podi\u0107i kapitalisti\u010dku tvornicu usred ruralnog kraja. Uvedite tvorni\u010dki rad i zbogom radosti, zdravlju i slobodi; zbogom svemu onome \u0161to \u017eivot \u010dini prekrasnim i vrijednim \u017eivljenja”, ka\u017ee on. Iako su se uvjeti \u017eivota, rada i stanovanja barem u dijelu svijeta do danas znatno pobolj\u0161ali, jasno je da se radi o opisu nastanka dana\u0161njeg dru\u0161tvenog sustava koji je u su\u0161tini ostao isti. Nevjerojatno je \u010ditati argumente “bur\u017eujskih ekonomista” iz 18. i 19. stolje\u0107a koje navodi Lafargue, i u njima vidjeti identi\u010dne floskule o stvaranju radnih mjesta, produktivnosti i napretku kakve slu\u0161amo danas.<\/p>\n\n\n\n No ono \u0161to Lafargueu ne ide u glavu je za\u0161to radni\u010dka borba nije usmjerena protiv samog rada. Dapa\u010de, umjesto da se proletarijat bori protiv te “najgore vrste ropstva”, umjesto da se bori za vi\u0161e dokolice i za svoj udio u bogatstvu koji stvara, on se bori na “pravo na rad”, \u010dime “izdaje svoje instinkte i prezire svoju povijesnu misiju”. Lafargue o\u010dajava nad takvim proletarijatom: “Kao da ka\u017eu ‘Nije glad, ve\u0107 \u017ear za radom to \u0161to nas mu\u010di’!”. \u010cak ni razvodnjene ideje o skra\u0107ivanju radnog vremena na 12, pa 10 sati dnevno nisu do\u0161le od radni\u010dkog pokreta, ve\u0107 od predstavnika vlasti koji su uvidjeli da radnici ipak bolje rade kad nisu potpuno iscrpljeni: “Te\u0161ko je i pomisliti da su sinovi heroja Jakobinske diktature dopustili sebi da budu degradirani religijom rada do te mjere da od 1848. godine kao revolucionarnu pobjedu prihva\u0107aju zakon kojim se tvorni\u010dki rad ograni\u010dava na dvanaest sati. Pravo na rad progla\u0161avaju revolucionarnim principom. Neka se srami francuski proletarijat!”.<\/p>\n\n\n\n Umjesto da se bore za pravo na rad i svojim zahtjevima ostanu unutar podru\u010dja koje diktira bur\u017eujska ekonomija, radnici bi se trebali boriti za svetu lijenost, pi\u0161e Lafargue: “Jahve, bradati i ljuti bog, dao je svojim vjernicima vrhunski primjer idealne lijenosti; nakon \u0161est dana rada on se odmara cijelu vje\u010dnost.” Lafargue \u010desto odlazi u satiru pa govori o “nastranoj strasti radnika za radom” koju je potrebno obuzdati, o “poroku rada” i radnicima u kojima cvjeta “bijesna ludost za radom”, pa im poru\u010duje: “O, idioti, upravo zbog toga \u0161to vi previ\u0161e radite, industrijska se oprema sporo razvija” i preporu\u010duje podizanje pla\u0107a, ograni\u010denje rada na 3-4 sata dnevno i tjeranje kapitalista da usavr\u0161e strojeve. Pretjerivanje u opisima razuzdane strasti za radom na momente djeluje kao da Lafargue opisuje neki alternativni svemir u kojim radnici nisu primorani raditi “u ku\u017enoj atmosferi kapitalisti\u010dke tvornice”, nego to zaista sami \u017eele.<\/p>\n\n\n\n Sva ta satira Lafargueu slu\u017ei prvenstveno za razbu\u0111ivanje radni\u010dkog pokreta, jer “religija rada” na koju su radnici nasjeli nije njihov izum. Glavni promotori religije rada su ekonomisti, sve\u0107enici i “moralisti” kao \u0161to su Victor Hugo i Auguste Comte, a Lafargue ih naziva debelim pla\u0107enim slugama kapitalisti\u010dke klase koji “bogu napretka spjevaju odvratne pjesme”. Oni su ti koji su radu pridali auru svetosti, a pravo na kapitalisti\u010dku eksploataciju prodali pod “prava \u010dovjeka”. Dok ekonomisti i sve\u0107enici radnicima ponavljaju da moraju raditi kako bi pove\u0107ali dru\u0161tveno bogatstvo, Lafargue prevodi njihove rije\u010di: “Radite, radite, no\u0107 i dan. Rade\u0107i pove\u0107avate svoje siroma\u0161tvo, a va\u0161a bijeda osloba\u0111a nas toga da vam rad name\u0107emo silom zakona”. Dok zakonsko nametanje rada zahtijeva nasilje i uzrokuje previ\u0161e buke, glad je miran, tih i stalan pritisak: “Radite, radite proleteri, da biste pove\u0107ali dru\u0161tveno bogatstvo i svoje osobno siroma\u0161tvo; radite, radite kako biste postaju\u0107i siroma\u0161nijima imali vi\u0161e razloga da radite i postanete bijedni. Takav je neumoljivi zakon kapitalisti\u010dke proizvodnje”.<\/p>\n\n\n\n Dok su glavne Lafargueove ideje bile daleko ispred svog vremena, ima i momenata koji su dosta lo\u0161e ostarjeli, poput idealizacija “primitivnih” dru\u0161tava u kojima svi sretno “motaju cigarete na suncu”. Prema njemu, plemeniti divljaci \u017eivjeli su \u017eivot u miru i slozi sve dok kr\u0161\u0107anski misionari nisu stigli i uvezli im “kletvu rada”. Narodi koji nisu zara\u017eeni porokom rada imaju divnu sme\u0111u put “kao kesten”, snatri Lafargue, savitljivi su i vitalni, a na\u0161e pretkinje iz starih pri\u010da po cijele su dane pjevale, u\u017eivale u zdravoj strasti i “bezbolno ra\u0111ale zdravu i krepku djecu”. Ove naivne generalizacije pro\u017eete seksisti\u010dkim i rasisti\u010dkim sentimentom danas djeluju odbojno, ali ako smo iste stvari oprostili mnogima drugima, oprostit \u0107emo i Lafargueu, a umjesto toga se fokusirati na njegove glavne poruke koje su i danas relevantne.<\/p>\n\n\n\n U posljednjem poglavlju “Nove pjesme za novu muziku”, Lafargue se raspi\u0161toljio u zabavnom opisu budu\u0107eg svijeta, u kojem \u0107e radnici biti posve\u0107eni lijenosti i osje\u0107aju ponosa i neovisnosti koji iz nje proizlaze, dok \u0107e kapitalisti biti prisiljeni nau\u010diti se disciplini tako \u0161to \u0107e raditi u klaonicama, trijebiti muhe i \u010distiti toalete javnih institucija. Radnici \u0107e biti posve\u0107eni tjelovje\u017ebi i umjetnosti, ali prije svega odmoru. Da bi to bilo mogu\u0107e, osim same promjene dru\u0161tvenog ustroja i skra\u0107ivanja rada na tri sata dnevno, bit \u0107e potrebno raditi i na iskorjenjivanju ideologije rada. <\/p>\n\n\n\n “Religija rada” o kojoj satiri\u010dno govori Lafargue bitan je dio ideologije suvremenog kapitalizma, odnosno vjera u krilaticu “\u0161to vi\u0161e rada, to bolje”. \u010cak se i aktivnosti koje ne bi trebale imati nikakve veze s radom “odra\u0111uju”, hobiji se pretvaraju u dodatne poslove, a rijetko tko se jo\u0161 zna odmarati bez zlokobnog osje\u0107aja krivnje. Iako su radnike o kojima pi\u0161e Lafargue mu\u010dili druga\u010diji problemi, i on je bio svjestan da \u0107e biti potrebno raditi (!) na usvajanju druga\u010dijih vrijednosti. Radnike \u0107e trebati tjerati da konzumiraju dobra koja su proizveli i da prihvate svoje prirodno stanje dokolice u kojem \u0107e u\u017eivati u porocima i odbaciti “vrline” koje su bili prisiljeni nau\u010diti. Za to je prvi korak promijeniti osnovni politi\u010dki zahtjev: “Ako \u017eeli iz svog srca iskorijeniti porok koji njime vlada i poni\u017eava njegovu prirodu, radni\u010dka klasa se mora podi\u0107i u svojoj stra\u0161noj snazi, ne da zahtijeva Prava \u010dovjeka, koja nisu ni\u0161ta drugo do prava na kapitalisti\u010dku eksploataciju, ne da zahtijeva Pravo na rad koje je tek pravo na bijedu, ve\u0107 da iskuje prkosan zakon kojim se svakom \u010dovjeku zabranjuje da radi vi\u0161e od tri sata dnevno. Zemlja, stara zemlja, dr\u0161\u0107u\u0107i od radosti osjetit \u0107e tada kako novi univerzum kli\u010de s njom.” Dotad, ovisno o vremenskim uvjetima, poku\u0161ajmo \u0161to \u010de\u0161\u0107e s onom dekicom i tortom, ili ventilatorom i gemi\u0161tom nakon posla, bez ikakve gri\u017enje savjesti.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroni\u010dkih medija. <\/em><\/p>\nSveta lijenost<\/strong><\/h2>\n\n\n\n
Religija rada <\/strong><\/h2>\n\n\n\n